Pratite nas

Kultura

Zdenka Čorkalo : Vila Velebita

Objavljeno

na

vilaVila Velebita” roman je iz pera autorice nekoliko romana, koja se kao liječnica anesteziologinja u splitskom KBC-u iz profesionalnih i domoljubnih razloga našla i u vrtlogu stradanja u Domovinskom ratu, a što će na osobit način prožeti njene romane, jer će svoja iskustva proživljanja i promišljanja o životu i ljudima uobličiti u esejističke tekstove koje je dosada objavila u sedam knjiga među kojima je i posljednji roman “Vila Velebita”.

Radnja romana znakovita naslova bilježi zbivanja koja su uslijedila nakon događaja 6. siječnja 1972. godine u jednom samostanu, gdje je skupina mladih ljudi uz pjesmu “Vila Velebita” slavila blagdan Tri kralja. Pjevanje “Vile Velebite” tom prigodom odvest će ih na različite strane, a neke čak i na suđenja. Roman tematizira zbivanja 70-ih godina, Domovinski rat, međuljudske odnose, (ne)sretne ljubavi, ali i svakodnevne ljudske borbe.

Ljudske sudbine zabilježene i tako otete zaboravu u ovoj knjizi ukazuju i na univerzalnost ljudske borbe u kojoj se može prepoznati čitatelj. Knjiga obiluje slikovitim mudrim porukama, iz kojih izbija snaga mudrosti jednog naroda, a do izražaja dolazi u opisu likova romana i životnih situacija koje su ih zatekle, kao mudri pravorijek koji je svakom čovjeku potreban.

Naslovnicu knjige resi originalni spjev “Vile Velebite” Danila Medića te uglazbljeni stihovi skladatelja Mije Majera, poznatiji kao “Oj ti vilo Velebita”, jedne od najpoznatijih domoljubnih hrvatskih pjesama, u povijesti i zabranjivane, koja na osobit način snagom prožima i ovaj roman Zdenke Čorkalo.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati