Pratite nas

Intervju

Zdravko Kuzman – Nositelj liste HDZ-a 1990. za Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH iz HNŽ-a

Objavljeno

na

Hrvati su žrtve prijevara i udara na zdrav razum

MOSTAR – Nositelj liste HDZ-a 1990. za Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH iz HNŽ-a Zdravko Kuzman u intervjuu za naš list otkriva koje su prednosti njegove stranke u odnosu na druge iz hrvatskog političkog korpusa te najavljuje kako će HDZ 1990. biti čimbenik za formiranje vlasti na svim razinama.

Upitan u čemu se to razlikuje HDZ 1990. od drugih, Kuzman je poručio kako je “devedesetka” hrvatska stranka drukčije retorike i komunikacije s ljudima iza koje bi ostajali korisni tragovi, a ne samo prašina, te da postoji niz prilika za izlazak iz postojeće političke i ekonomske krize. Govoreći o postizbornim koalicijama i konkretnim očekivanjima od izbora, Kuzman je naglasio da je to sudjelovanje u svim razinama vlasti i predano nastojanje da se riješe problemi koji nas opterećuju.

Izborna kampanja je na vrhuncu, svaka od stranaka maksimalno koristi resurse kako bi donijela svoje poruke što većem broju birača. Kada govorimo o poziciji HDZ-a 1990., koje su vaše prednosti i razlike na druge hrvatske stranke te koji su razlozi zbog kojih bi glasači trebali pružiti potporu vama?
– Pitanje na mjestu. Zaista, zašto bi netko glasovao za nas, a ne za neke druge koji nose hrvatski predznak? To ne govorim samo kao nositelj liste za federalni Parlament, već i kao birač, jer i ja biram. Zašto? Zato što ljudi znaju da ih varaju godinama i govore im jedno te isto, a krivnju za neuspjeh prebacuju na nekog drugog. Čudi me kako ti ljudi mogu preuzeti obvezu, a ne uraditi ništa, pa nakon neurađenoga posla opet istome čovjeku obećavati kako će to biti sve u redu? To je prijevara i udar na zdrav razum. Ljudi sve znaju. Ne možeš biti vjerodostojan političar, a svome narodu samo obećavati već dvadeset godina na izborima rješenje problema, bogatiti se, luksuzno živjeti, uživati i svaki put na novim izborima govoriti – oni nam ne daju.

Uzmimo samo naš Mostar. To je jedan od najskupljih gradova u cijeloj Bosni i Hercegovini, što je neopravdano. Seoski i prigradski živalj ne vidi perspektivu. Ni gradski! Nezaposlenost je opća, a nepotizam je u porastu. Mladež odlazi, ako ima priliku. To je stanje stvari. Na ljude bi trebalo misliti i poslije izbora, a to se uglavnom zaboravlja. Bez toga je besmislena svaka politika. U ovom postojećem okružju svako krupno obećanje je sumnjivo, ali se može biti pošten pa nalaziti u postojećoj krizi izlaze i osiguravati makar skromne prilike koje bi za pojedince i njihove obitelji bile nada i izlaz iz postojećih problema. Takvih mogućnosti ima u svim sferama. Samo s malo korektnijim i odgovornijim upravljanjem postojećim sredstvima imali bismo uredniji grad, bolje usluge u zdravstvu, elastičnije školstvo. Ove se godine, na primjer, nisu svi odlikaši mogli upisati u srednju medicinsku školu čijim je diplomama otvoreno europsko tržište. To je županijska uprava morala predvidjeti i osigurati učenicima i njihovim roditeljima takve mogućnosti obrazovanja. Takvih prilika ima i ljudi iz moje stranke koji će biti u zakonodavnoj i izvršnoj vlati znat će ih iskoristiti na dobrobit ljudi u gradu, regiji i državi.
Zar bi politički rad trebalo mjeriti drukčije nego svaki drugi rad. Da ja u bolnici ne izliječim već ugrozim deset pacijenata, dobio bih otkaz. A ovdje se godinama ugrožava jedan cijeli narod. To je odgovor na ovo pitanje. Politika se mora i može mjeriti, svi, ali baš svi naši ljudi to znaju. Znaju sve. Zdrav razum našega čovjeka ne treba, niti bilo tko pošten smije podcjenjivati.

Očekujete li da HDZ 1990. bude nezaobilazan čimbenik na svim razinama vlasti nakon listopadskih zbora? Koji su konkretni ciljevi s kojima računate u kampanji?
– Očekujem u svakom slučaju. Mi smo hrvatska stranka drukčije retorike i komunikacije s ljudima iza koje bi ostajali korisni tragovi, a ne samo prašina. Vidio sam da je to prepoznato u pojačanom zanimanju na terenu, posebno u našoj županiji. Radi se o ljudima najrazličitijih profila, posebno o mladima. To je stvar koja se ne da zanemariti. Uostalom i osobno sam se prepoznao u ovoj stranci na sličan način kao i oni. Mi smo stranka koja se obnavlja, a ne fosilizira, i mnogi u tom vide svoju priliku i svakako će je naći jer poslije izbora se taj proces obnove nastavlja. Ljudi vide i prepoznaju podmetanja i udare na nas i naše rukovodstvo u svojoj pravoj nakani kao izrazitu i jaku konkurentnost. To će ih svakako osnažiti da se odluče glasovati za naše predstavnike. Naš je cilj zapravo sudjelovanje u svim razinama vlasti i predano nastojanje da se riješe problemi koji nas opterećuju i na političkoj i na društvenoj razini.

S kojim biste strankama kako na državnoj, tako  na federalnoj i županijskim razinama najradije ostvarili postizbornu koaliciju?
– Koalicije su neizbježne i nužne. Vrh moje stranka u tome se već očitovao na početku tražeći da u sredinama gdje je hrvatski interes stvarno ugrožen nastupa zajednički sa strankama u sastavu HSN-a. To je bio dobar prijedlog, ali nije uvažen. Vidjet ćemo nakon izbora. Njihovi rezultati će diktirati sva koaliranja. Pri tom vjerujem da će hrvatski glasači dobro razmisliti kome će iskazati svoje povjerenje.

Ukoliko budete izabrani u federalni Parlament, koji će Vam biti prioriteti u radu?
– Posao zastupnika u Parlamentu Federacije poprilično je kompleksan i svakako traži ne samo cijela čovjeka, već i tim, bez koga i nema finaliziranja rada. To znači da su poslovi poprilično predvidivi i zadani, da pojednostavim. Ključni poslovi oko donošenja zakona koje predlažu odgovarajuća ministarstava ili njihove izmjene, dakle o njihovom konačnom obliku i sadržaju odlučuje sastav Parlamenta, središnje je zanimanje zastupnika i njihovih klubova. Taj proces je vrlo ozbiljan i zahtijevan. Valja pročitati pažljivo svaku riječ i proučiti svaki članak predloženog teksta, jer kad se taj zakon izglasuje, onda nema promjena, a ono što je napisano, ima izvršnu, dakle zakonsku vrijednost i ne može se tako lako mijenjati. Da ne bi u tom administrativnom postupku ostalo nešto što će ugrožavati interese mojih glasača, ja moram, kao i svaki zastupnik, dobro paziti i zagovarati onu opciju koja će biti kvalitetna. U tom pogledu bih u svom radu ponajprije mislio na ljude iz ove županije, na svoje glasače, dakle usredotočio bih se na taj dio posla.

Mislite li da hrvatski zastupnici nakon izbora neovisno o stranačkoj pripadnosti mogu djelovati harmonizirano kada se na dnevnom redu nađe nacionalno osjetljivo pitanje?
– Moraju, ako su zaista hrvatski zastupnici. Svakako se događalo da je bilo nametanja izborne volje pa su u tom slučaju hrvatski predstavnici u vlasti mogli biti bez nacionalnog identiteta, a time i sredstva moguće manipulacije. Je li takvih zastupnika bilo baš u Parlamentu, toga se ne mogu sjetiti. Svakako nije dobro da se to može dogoditi pa se rješenja moraju tražiti u Izbornom zakonu. Iziđu li na izbore svi hrvatski građani, taj se problem može kontrolirati. Stoga, preporučujem svima da svoje građansko pravo iskoriste i pojave se na izborima, da zaokruže ljude u koje imaju povjerenja

U dijelovima medijskoga prostora često se provlači teza kako se sprema nametanje izborne volje Hrvatima kroz federalni Dom naroda? Kakvo je Vaše mišljenje o toj problematici?
– Kao što i sami znate, u politici su sve mogućnosti otvorene. Makar je praksa to pokazala i u pitanju izborne volje Hrvata u BiH. Osobno bih volio da u toj sferi postoje moralna načela, ali su ona u politici obično isključena i zamijenjena pragmatičnošću i interesima. Ako se o majorizaciji govori, onda makar postoji mogućnost za tako nešto. Novinari također istražuju i iznose svoje mišljenja i upozorenja. Obično su te najave razložne, a samo se ponekad koriste kao stvaranje panike predizbornih aktivnosti što je prepoznatljivo. Čini mi se da startna hrvatska pozicija nije bila takva, makar do V. sabora HDZ-a. Međutim, nije mi baš poznato što se događalo poslije toga i kako je do toga došlo. Jesu li moji ondašnji politički predstavnici propustili štogod ili se nisu dovoljno unosili sa svojom administracijom u te probleme, je li im bio kakav osobni probitak važniji od općeg i narodnog, pa je takva mogućnost postala izvodiva, mogu samo pretpostavljati, kao što pretpostavljaju i mnogi drugi.
Svakako bi se moralo sve to razmotriti i pronaći mehanizme zaštite u reformi ustava ponajprije, a onda i na druge načine.

 Kako komentirate činjenicu da dio stranaka HNS-a nje pristao na zajednički nastup u nacionalno ugroženim sredinama poput Zeničko-dobojske županije ili RS-a te zbog čega se još uvijek odugovlači s nužnom reformom HNS-a?
– Jedan od ključnih problema hrvatske politike u Bosni i Hercegovini svakako je vrlo niska razina utvrđenih načela kojih bi se morala držati svaka stranka i svaki političar koji se bave ili provode tu istu politiku. U prevladavanju tog problema uloga HNS-a je nezamjenjiva. Tu bi se morale razjasniti i raščistiti sve političke nedoumice. Ne bi se smjelo dogoditi  da u toj nužnoj i važnoj instituciji vodi riječ samo jedna stranka ili čovjek, već bi HNS trebalo oblikovati da bude funkcionalan i stvarno koristan. Ja ne sumnjam da će se to dogoditi. Bilo bi važno da to bude čim prije. Međutim, stanje stvari je sada drukčije, pa se u djelovanju  HNS-a pokazuje program i politika samo jedne stranke koja bi htjela biti voljom cijelog hrvatskoga naroda u BiH. Mislim da se odgovor na Vaše pitanje krije u tome. Dakle, tu nije prevladala saborska razboritost već stranačka isključivost.

 

Izvor: Za Dnevni List razgovarao: Dario Pušić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Todorićev prvi intervju nakon sloma Agrokora

Objavljeno

na

Objavio

Ivica Todorić dao je intervju agenciji Bloomberg, kazavši kako vlada sada vodi tvrtku u krivom smjeru.

Ambiciozno širenje Agrokora imalo je smisla gledno iz poslovne perspektive, ustvrdio je Ivica Todorić u intervjuu za Bloomberg, prvom otkad je morao otići sa čela koncerna te poručuje da hrvatska Vlada danas vodi prehrambeni koncern u pogrešnom smjeru.

Todorić ne priznaje bilo kakve strateške greške izuzev nedovoljne komunikacije, ističe Bloomberg. Intervju je vođen elektronskom poštom i naknadnim telefonskim razgovorom.

Todorić tvrdi da bi Agrokorovi planovi, uključujući i najveću akviziciju, onu slovenskog maloprodajnog lanca Mercatora, polučili željene rezultate da je dobio dovoljno vremena da ih provede u djelo.

“Imali smo jasan plan i strategiju”, tvrdi Todorić, osnivač i još uvijek vlasnik prehrambenog koncerna. “No, Vlada nam nije dozvolila da ga provedemo u djelo.”

Agrokor zapošljava 57 tisuća radnika, a njegov portfelj uključuje, između ostalog, proizvođače hrane i energije i softverske kompanije na čitavom području Balkana.

Todorić je izgradio grupu tijekom desetljeća tranzicije Jugoslavije u tržišno gospodarstvo da bi potom prepustio kontrolu nad kompanijom izvanrednoj upravi koju je imenovala hrvatska Vlada kako bi se provelo restrukturiranje i izbjegao potencijalni slom koji bi uzdrmao gospodarstvo cijele regije, piše Bloomberg.

Nekada je bio najbogatiji građanin Hrvatske a danas spočitava sam sebi da nije pravodobno javno reagirao na bojazni investitora.

Vrijednost Agrokorovih obveznica snažno je pala od siječnja jer kreditori nisu bili sigurni kako će konglomerat riješiti problem sedam milijardi dolara duga, nagomilanog radi financiranja poslovnog širenja.

“Moja je najveća odgovornost što nisam bio prisutan u medijima, nisam komentirao ni opovrgavao određene priče koje su objavljivane ili se o njima pričalo”, kaže Todorić. “Nismo imali vremena objašnjavati nekim ljudima što radimo”, dodaje.

S dolaskom izvanredne uprave, Todorić je formalno ostao vlasnik koncerna, ali ne može sudjelovati u odlučivanju o njegovu restrukturiranju niti o poslovnoj strategiji.

Tvrdi da zbivanja nakon njegova odlaska odražavaju “nekompetentnost i bezakonje”. Kaže da razmišlja o tome kako da se suprotstavi Vladi u pitanju ‘lex Agrokora’, posebnog zakona koji je Hrvatska usvojila kako bi stvorila pravni okvir za preuzimanje njegove kompanije.

Mercator je, po njegovim riječima, bio “logična akvizicija gledano iz poslovne perspektive”.

“Rezultat je bilo drugi po veličini maloprodajni lanac u jugoistočnoj Europi, s prihodima od šest milijardi eura i 2.000 trgovina. Morate razumjesti da tako komplicirani i krupni procesi traju”, ističe Todorić.

Iako su početne istrage u travnju razotkrile “moguće nepravilnosti” u Agrokorovim poslovnim knjigama, Todorić je njihove rezultate otklonio kao nastojanja Vlade da “upotrijebi revizore za svoje političke ciljeve”. “Nema sumnje da sam griješio, svatko tko radi griješi, a ja sam radio dan i noć 40 godina kako bih izgradio Agrokor”, napominje.

“Teško je izdvojiti jednu stvar ali u cjelini gledano, postigli smo nevjerojatan uspjeh. Stvorili smo najveću kompaniju u ovom dijelu Europe”, zaključuje Todorić.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Miroslav Tuđman: Koga je Turska pitala da po Bosporu diže mostove!?

Objavljeno

na

Objavio

Prof. dr.sc Miroslav Tuđman, znanstvenik, sveučilišni profesor  i saborski zastupnik HDZ-a, predstavio je u Mostaru monografiju „Druga strana rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića“.

O monografiji, otvorenom hrvatskom nacionalnom pitanju u BiH, budućnosti BiH, te načinima za rješavanje jednakopravnosti Hrvata u BiH prof.dr.sc Miroslav Tuđman govori u intervjuu za portal politika24.net.

Možete li nam ukratko objasniti o čemu govori Vaša nova knjiga „Druga strana rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića“?

Teško je ukratko objasniti u par rečenica sadržaj ove knjige, jer je to pregled političke strategije Alije Izetbegovća  koja se onda reflektira na njegovu unutarnju i vanjsku politiku, odnosno međunarodnu, koja se potom referira na sve koncepte međunarodne zajednice koja je nudila planove za mirno rješavanje rata i sukoba u Bosni i Hercegovini, a ta se politika onda modificirala odnosno određivala prema svim tim planovima.  Ono što je presudno za razumjevanje te politike jeste da Alija Izetbegović nije poštivao elementarnu činjenicu da je Bosna i Hercegovina tronacionalna država, da u njoj žive tri ravnopravna suverena naroda, već je smatrao da su Muslimani prvenstveno vjerska zajednica,a ne nacija, ( pritom ne smatram da su svi Muslimani- Bošnjaci tog stajališta ), već govorim o Aliji Izetbegoviću i njegovoj službenoj politici  Izetbegović je negirao i srpske i hrvatske nacionalne interese smatrajući da su ti interesi nelegitimni u BiH. To je bilo devedesetih godina, a mislim da je to u velikoj mjeri i danas prisutno u djelu bošnjačke politike.

Rezolucija Europskoga parlamenta jasno je definirala da BiH mora biti uređena po načelima federalizma i jednakosti. Ali, Bošnjaci su izričito protiv?

Doktrina politike Alije Izetbegovića je suprotna demokratizaciji međunarodnog poretka i onoga što se zbivalo devedesetih godina kada je nastalo petnaest novih država na tlu Europe, ali i onoga što smo ovih dana svjedoci. Imate slučaj Katalonaca koji traže autonomiju u Španjolskoj, u Siriji Kurdi jednako tako traže autonomiju. Prema tome svaki narod traži svoje mjesto u međunarodnome poretku i u svijetu, a u Bosni i Hercegovini se ne pristaje, odnosno ne dozvoljava se da Hrvati budu jednakopravnni sa ostala dva naroda.

Kako rješiti otvoreno hrvatsko nacionalno pitanje u BiH?

Za rješavanje hrvatskog nacionalog pitanja u BiH poznato je da bez konsitutivnosti i ravnopravnosti sva tri naroda jednostavno nema sigurne i stabilne Bosne i Hercegovine. Za očekivati je da ako će službena politika Bošnjaka i Srba biti za proces europskih integracija Bosne i Hercegovine, bilo da je riječ o NATO –u ili Europskoj Uniji, da će  morati pristati na federalizaciju i pronalaženje najboljeg oblika suživota sva tri naroda.

Kakav je Vaš stav o Pelješkom mostu? Bošnjački političari se i u ovom slučaju protive

Pelješki most je budućnost, od njega Hrvatska ne može odustati. S druge strane nema nikakvih osnova da se to može osporiti. Možemo navesti primjer Turske. Koga je Turska pitala da po Bosporu diže mostove, a Pelješki most koristi gabarite, kao i tamošnji mostovi. Prema tome to su neozbiljne i da tako kažem zločeste prmjedbe.

Kako vidite BiH u bliskoj budućnosti?

Budućnost BiH u velikoj mjeri ovisi o tome kako će Bošnjačka elita definirati identitet svoga naroda; da li će se oni prikloniti tome da budu nacija- u tom slučaju biti će puno lakše doći do usklađivanja nacionalih interesa triju naroda, a ako će inzistirati na vjerskoj komponenti ( pritom ne smatram da vjersku komponentnu treba zanemariti i odbaciti, govorim o tome što je primarno u identifikaciji ) u tom slučaju će taj dogovor o budućnosti BiH biti daleko teži.

( politika24.net )

facebook komentari

Nastavi čitati