Pratite nas

Gospodarstvo

Zdravko Marić oduševljen ocjenom Moody’s-a

Objavljeno

na

Agencija Moody’s prvi put je nakon deset godina napravila pozitivan pomak u ocjenjivanju hrvatskog kreditnog rejtinga i poboljšala izglede s negativnih na stabilne.

Sada su to učinile sve tri kreditne agencije. O ovim vijestima u Dnevniku Nove TV govorio je ministar financija Zdravko Marić.

Izgledi su nam poboljšani – koliko je sada realno i u kojem roku da nam se poveća i sam rejting? Možete li to ostvariti do kraja mandata?

To smo si zacrtali kao cilj i mislim da je to moguće do kraja mandata, odnosno u tijeku mandata. Objava Moody’sa je završni pečat tom prvom koraku. I sami smo rekli da nam je u prvom koraku cilj stabilizirati izglede rejtinga. To su sada sve tri kreditne rejting agencije potvrdile i treba nastaviti dalje i s rezultatima i mjerama koje smo si zacrtali kako bi, ne samo izgledi, nego i kreditni rejting bio poboljšan i vratio se tamo gdje mu je mjesto, a to je investicijska zona.

Što ovo konkretno znači za investicije, gospodarstvo, građane?

– Investitori gledaju kreditni rejting prije svega i uvijek na prvom mjestu, da mogu izračunati između ostalog koja je to premija rizika koja se zaračunava za zemlju, znači u konačnici nekakvu cijenu duga ili cijenu kapitala. Stabiliziranje izgleda sigurno je da je jasan signal i poruka investitorima da se u Hrvatskoj događaju pozitivni trendovi. Nemojmo zaboraviti – ovo je prva pozitivna vijest od rejting agencija od 2007. Nakon 2007. imali smo jedan period stagnacija, od 2012. nam je kreditni rejting počeo padati. Tako da je ovo sigurno jedna dobra stvar koju su investitori su, siguran sam, dobro dočekali.

Ali uvjetuju reforme.

– Apsolutno, U ovom izvješću Moody’sa trebamo svi biti otvoreni i iskreni koliko je dobro što su prepoznali rezultate i sve napore i ostvarenja koje smo učinili kako gospodarstvu na polju gospodarskog rasta tako i Vlada u smislu stabiliziranja javnih financija.

Rekao bih da je najvažniji dio izvješća onaj dio gdje na neki način daju preporuke i sugestije, ali isto tako ohrabruju Vladu prije svih na provedbu daljnjih mjera strukturne prirode kako bi se digao s jedne strane potencijal hrvatskog gospodarstva, jer je to ono što je nama neophodno kako bi se nastavili i još pojačalo stvaranje novih radnih mjesta, a u isto vrijeme te javne financije zaista stavile konačno u jednu održivu putanju.

Mislim da rezultati 2016. pokazuju da smo kadri u relativno kratkom roku – 2016. smo završili ne samo u skladu s originalnim ciljem od 2,6 % BDP-a deficita nego smo ga spustili na razinu od oko 1%. Konačni podaci bit će za mjesec dana. To je stvarno veliki uspjeh. Kad uzmete koliko kamata plaćamo, ako Hrvatska ima deficit o 1,3 do 4 milijarde kuna, a u isto vrijeme plaća 12 milijardi kuna kamata, znači kad tih kamata ne bi bilo na primarna bilanca bi nam bila u suficitu preko 8 milijardi kuna.

Dugova je puno. Jučer ste u Londonu dogovarali novo zaduženje – prošle godine je ono izostalo zbog loših uvjeta – neki ekonomski analitičari ističu da je sada dobar trenutak. Dakle, koliko ste se zadužili i pod kojim uvjetima?

– Sutra se ponovno vraćam. Početkom idućeg tjedna, u ponedjeljak ćemo donijeti konačnu odluku. Imali smo proteklih dana dobre konstruktivne sastanke i općenito rad koji smo s mojim timom proteklih dana i tjedana uložili, nadamo se da će uroditi plodom, ali pričekajmo početak tjedna, tada će biti sve poznato.

Drago mi je da su i analitičari prepoznali da smo prepoznali dobar trenutak, jer smo zaista tako i ciljali s ovom inozemnom međunarodnom obveznicom refinancirati jednu dolarsku obveznicu koja nam dospijeva krajem četvrtog mjeseca u iznosu od milijardu i pol dolara. Ona je uz kamatnu stopu u ovom trenutku od 6,25%. Ne mogu govoriti o detaljima novog izdanja, ali svakako možemo očekivati da će biti refinancirana s puno povoljnijim uvjetima.

Kakva je suradnja među ministrima u Vladi – osobito kada je u pitanju kadroviranje?

– Suradnja je dobra. Mislim da mi kao Vlada funkcioniramo dobro. Nema nikakvih podjela među nama. Mislim da je konstruktivna rasprava. Naravno, ne može nitko očekivati da ćemo se uvijek oko svega složiti, pa i ja osobno po funkciji sam netko tko uvijek mora biti kontra ostalih, jer uvijek sam taj koji mora reći da za nešto nema dovoljno novaca.

Što se tiče kadroviranja i javnih poduzeća, mislim da na tom polju moramo prionuti pravim procedurama, da se biraju najbolje, da se biraju profilirani ljudi, stručni ljudi. To mora biti ključni kriterij bilo kojeg kadroviranja. Idemo putem tih natječaja. Mislim da moramo i ohrabriti ljude da se uopće javljaju na te natječaje, jer ako dobivaju loše poruke iz javnog sektora, iz državnih poduzeća, onda se mnogi od njih zapravo neće niti javiti. U portfelju kojeg ja pokrivam, koji je u mom resoru, to je isključivo i samo jedini kriterij.

Bilo je prilično napeto oko Podravke, brojne državne tvrtke praktički nemaju čelnike- sve to ometa i usporava njihov rad, tu je i afera s bratom ministra Gorana Marića – postoje li problemi unutar Vlade oko kadroviranja?

– Ne bih komentirao ovo što ste rekli. Ali, mogu reći da što se tiče javnih poduzeća, svi smo kao Vlada prepoznali da se kreira značajan potencijal, kako u samoj suštini tih poduzeća, tako i njihovim performansama, gospodarskim i financijskim. Bez adekvatnog vođenja i nadziranja nećemo polučiti te rezultate. Taj element mora biti vođen stručnim principima i na to se najviše trebamo fokusirati.

Stječe se dojam da ministar Marić ima velike ovlasti, a vama svima ostalima kao da je ostala odgovornost Rekao bih da smo kao Vlada kolektivno tijelo. I predsjednik Vlade, gospodin Plenković, i tim skupa dobro surađujemo. Podijeljeni smo prema resorima. Resor koji ja pokrivam ima zaista sa svim resorima dodirnih točaka.

Što god da se radi, uvijek postoje financijski efekti. Mislim da ta sinergija među nama treba uvijek biti na visokoj razini i općenito razina povjerenja među nama, jer ipak smo tim. Svi građani u nas gaje određene nade i povjerenje. U konačnici i dobili smo njihovo povjerenje i jedino na taj način možemo ostvariti najbolji rezultat.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Objavljeno

na

Objavio

Dok mi čekamo, Srbi će graditi LNG terminal.  HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a.

Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Nekako je ispod radara naših medija prošla vijest kako se Srbiji nudi da, zajedno s Grčkom i Bugarskom, gradi LNG terminal u grčkoj luci Aleksandrupoli. Naime, kako pišu beogradski mediji, Srbija će sudjelovati u projektu zakupljivanjem jedne petine budućeg terminala, koji treba biti sagrađen do kraja 2019., odakle će plin biti transportiran do bugarske Stare Zagore, a odande, preko Dimitrovgrada k Nišu, gdje Srbi planiraju graditi svoj terminal.

Za gradnju infrastrukture Europa im pak nudi 49,6 milijuna eura. Na taj će način Srbija, kaže se dalje, osigurati ne samo veliki devizni priljev od transporta tog plina prema Rumunjskoj, Ukrajini i drugim zemljama u Europi nego i energetsku neovisnost o ruskom plinu, koji sada kupuju preko Mađarske. Moguće da ova vijest nije naišla na širi odjek u našim medijima kako se ne bi uznemiravala javnost dok joj se bez ograda i komentara serviralo priopćenje ruskog Gazproma kako je PPD-u po povoljnim uvjetima prodao plin kojim se mogu podmiriti potrebe hrvatskoga tržišta u idućih deset godina. Ova je ponuda, jasno, ruski odgovor na inicijativu, koju je podržao i američki predsjednik Trump, da se kod nas na Krku konačno počne graditi LNG terminal.

Nuđenjem jeftinog plina na dulji rok želi se stvoriti slika da je taj terminal Hrvatskoj nepotreban kako bi se kupilo hrvatsko tržište. No netko bi mogao reći, kad je već sama inicijativa oko izgradnje LNG terminala na Krku toliko spustila cijenu ruskome plinu, koliko bi ona tek bila niža da se taj terminal i sagradi? Unatoč tome što je terminal na Krku ovom ruskom ponudom već počeo otplaćivati sebe, to pitanje se uopće ne postavlja, nego se sada kroz medije gura slika kako je Hrvatskoj terminal postao skupa i neisplativa investicija. I zaista, prepreke za gradnju našeg terminala na Krku nisu male, samo što one nisu ekonomske, već političke prirode.

Pored naše već opjevane efikasnosti, tu su i nepovoljni uvjeti pod kojima nam je Europska komisija odobrila financiranje od sto milijuna eura za gradnju plutajućeg terminala, koji su takvi da nam njima više pomažu da ga nikad ne izgradimo nego obrnuto. Naime, jedan od uvjeta je da moramo imati u vlasništvu i poseban brod, umjesto da ga uzmemo na leasing, što jako poskupljuje provedbu čitavog projekta i odgađa njegovu realizaciju jer trenutačno na tržištu nema dostupnih takvih brodova. Osim toga, zanimljivo je da se taj brod mora graditi u EU, a oni se u Europi prave samo u Njemačkoj, pa izgleda kako smo novac od Europske komisije dobili za subvencioniranje njemačke brodogradnje. I dok se u vezi s našim terminalom na Krku susrećemo samo s opstrukcijom, s druge strane, vidimo da EU sada financijski i politički snažno gura izgradnju LNG terminala u Aleksandrupoliju. Uz Grke, u ovaj su projekt uključeni Bugari kako bi im se kompenziralo odustajanje od gradnje Južnog toka, a sada im se priključuje i Srbija koju se nagrađuje za poslušnost i vjernost Njemačkoj. Tako se stvara blok zemalja na Balkanu koji čine neki oblik Nekako je ispod radara naših medija prošla vijest kako se Srbiji nudi da, zajedno s Grčkom i Bugarskom, gradi LNG terminal u grčkoj luci Aleksandrupoli. Naime, kako pišu beogradski mediji, Srbija će sudjelovati u projektu zakupljivanjem jedne petine budućeg terminala, koji treba biti sagrađen do kraja 2019., odakle će plin biti transportiran do bugarske Stare Zagore, a odande, preko Dimitrovgrada k Nišu, gdje Srbi planiraju graditi svoj terminal.

Za gradnju infrastrukture Europa im pak nudi 49,6 milijuna eura. Na taj će način Srbija, kaže se dalje, osigurati ne samo veliki devizni priljev od transporta tog plina prema Rumunjskoj, Ukrajini i drugim zemljama u Europi nego i energetsku neovisnost o ruskom plinu, koji sada kupuju preko Mađarske. Moguće da ova vijest nije naišla na širi odjek u našim medijima kako se ne bi uznemiravala javnost dok joj se bez ograda i komentara serviralo priopćenje ruskog Gazproma kako je PPD-u po povoljnim uvjetima prodao plin kojim se mogu podmiriti potrebe hrvatskoga tržišta u idućih deset godina.

Ova je ponuda, jasno, ruski odgovor na inicijativu, koju je podržao i američki predsjednik Trump, da se kod nas na Krku konačno počne graditi LNG terminal. Nuđenjem jeftinog plina na dulji rok želi se stvoriti slika da je taj terminal Hrvatskoj nepotreban kako bi se kupilo hrvatsko tržište. No netko bi mogao reći, kad je već sama inicijativa oko izgradnje LNG terminala na Krku toliko spustila cijenu ruskome plinu, koliko bi ona tek bila niža da se taj terminal i sagradi? Unatoč tome što je terminal na Krku ovom ruskom ponudom već počeo otplaćivati sebe, to pitanje se uopće ne postavlja, nego se sada kroz medije gura slika kako je Hrvatskoj terminal postao skupa i neisplativa investicija. I zaista, prepreke za gradnju našeg terminala na Krku nisu male, samo što one nisu ekonomske, već političke prirode. Pored naše već opjevane efikasnosti, tu su i nepovoljni uvjeti pod kojima nam je Europska komisija odobrila financiranje od sto milijuna eura za gradnju plutajućeg terminala, koji su takvi da nam njima više pomažu da ga nikad ne izgradimo nego obrnuto.

Naime, jedan od uvjeta je da moramo imati u vlasništvu i poseban brod, umjesto da ga uzmemo na leasing, što jako poskupljuje provedbu čitavog projekta i odgađa njegovu realizaciju jer trenutačno na tržištu nema dostupnih takvih brodova. Osim toga, zanimljivo je da se taj brod mora graditi u EU, a oni se u Europi prave samo u Njemačkoj, pa izgleda kako smo novac od Europske komisije dobili za subvencioniranje njemačke brodogradnje. I dok se u vezi s našim terminalom na Krku susrećemo samo s opstrukcijom, s druge strane, vidimo da EU sada financijski i politički snažno gura izgradnju LNG terminala u Aleksandrupoliju.

Uz Grke, u ovaj su projekt uključeni Bugari kako bi im se kompenziralo odustajanje od gradnje Južnog toka, a sada im se priključuje i Srbija koju se nagrađuje za poslušnost i vjernost Njemačkoj. Tako se stvara blok zemalja na Balkanu koji čine neki oblik “pravoslavne uspornice” koja bi trebala spriječiti Turski tok, kako bi Njemačka kroz Sjeverni tok 2 postane glavni distributer ruskog plina u Europi. Grčko-bugarsko-srpski LNG bit će jače guran od EU, jer predstavlja “uspornicu” za alternativne energetske tokove, dok će naš terminal na Krku biti izložen opstrukciji jer je dio “uspravnice” koja predstavlja direktnu prijetnju njemačkom monopolu na distribuciju ruskog plina u Europi. Kroz ovaj energetski projekt vrši se dodatni pritisak na naš projekt izgradnje terminala na Krku, jer se godišnji protok u Nišu računa na 6 mlrd. kubika, dok bi kapacitet krčkog terminala bio 2,6 mlrd. kubika, što je gubitak potencijalnog tržišta.

No za naše peripetije oko izgradnje LNG terminala na Krku, čime bi se kreirala naša energetska neovisnost, prije svega su odgovorne naše političke elite koje ovaj projekt otežu već desetak godina. Razlog tomu je što imamo spasitelje koji nam se na malim ekranima kunu u obranu nacionalnih interesa, a kada se kamere isključe, pune džepove ruskim novcem. Dok mi tako smišljeno otežemo, drugi, čak i oni koji su pod tradicionalno snažnijim ruskim utjecajem, traže za sebe alternative i grabe prilike koje im se ukazuju.

Imati izbor uvijek je bolje od ovisnosti. Tako HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi preko svojih medija oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a. Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a? koja bi trebala spriječiti Turski tok, kako bi Njemačka kroz Sjeverni tok 2 postane glavni distributer ruskog plina u Europi.

Grčko-bugarsko-srpski LNG bit će jače guran od EU, jer predstavlja “uspornicu” za alternativne energetske tokove, dok će naš terminal na Krku biti izložen opstrukciji jer je dio “uspravnice” koja predstavlja direktnu prijetnju njemačkom monopolu na distribuciju ruskog plina u Europi. Kroz ovaj energetski projekt vrši se dodatni pritisak na naš projekt izgradnje terminala na Krku, jer se godišnji protok u Nišu računa na 6 mlrd. kubika, dok bi kapacitet krčkog terminala bio 2,6 mlrd. kubika, što je gubitak potencijalnog tržišta. No za naše peripetije oko izgradnje LNG terminala na Krku, čime bi se kreirala naša energetska neovisnost, prije svega su odgovorne naše političke elite koje ovaj projekt otežu već desetak godina.

Razlog tomu je što imamo spasitelje koji nam se na malim ekranima kunu u obranu nacionalnih interesa, a kada se kamere isključe, pune džepove ruskim novcem. Dok mi tako smišljeno otežemo, drugi, čak i oni koji su pod tradicionalno snažnijim ruskim utjecajem, traže za sebe alternative i grabe prilike koje im se ukazuju. Imati izbor uvijek je bolje od ovisnosti. Tako HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi preko svojih medija oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a.

Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Borislav Ristić/Večernji List

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Blokirani u borbi: Evo vam predložak za prigovor za ukidanje ovrhe koju je potpisao javni bilježnik

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je sutkinja Zorka Čačić Zagrajski donijela nepravomoćnu presudu o ukidanju ovrhe potpisane od strane javnog bilježnika,

jer se isti ne može smatrati sudom, predlažem svima da se u prigovoru sudu, uz svoja obrazloženja, obavezno pozovu na ovu presudu prema oglednom primjerku u prilogu (.pdf), napisao je Mario Strinavić iz Blokiranih.

Podsjetimo, Sutkinja Općinskog suda u Zagrebu Zorka Čačić Zagrajski na prigovor dužnika nepravomoćno je donijela presudu o ukidanju Ovrhe potpisane od strane javne bilježnice pozivajući se na presudu EU suda pravde jer se javni bilježnik ne može smatrati Sudom i takve ovrhe imaju ukinuti.

facebook komentari

Nastavi čitati