Pratite nas

Religija i Vjera

Želiš se pripraviti za Božić? Nađi čovjeka kojemu je potrebna tvoja pomoć i učini nešto za njega!

Objavljeno

na

Pitanje je što mogu učiniti za drugoga, jer u tom drugome se sakriva Drugi, Onaj koji je odlučio ući u ovaj svijet… Strah me da u silnim pripremama i poslovima koje, zapravo, obavljam za samoga sebe, da bi meni bilo ljepše, zaboravim i propustim učiniti nešto za Krista.

Opet su mnogi od nas, vjerujem, donijeli neke lijepe odluke kroz Došašće po kojima će se truditi pripremiti za Božić. I neka nam to svakako ostane na pameti. Jer to je ono što se lako zaboravi. Pripremamo se za Božić. Za Boga. Za Njegov dolazak. Za iskustvo Njegove blizine. Nemojmo zaboraviti ni one evanđeoske odlomke koje smo imali prilike slušati kako se približavao kraj crkvene godine. Bog se sakriva, a mi ga otkrivamo. Osobito u bolesnima, malenima, potrebitima, potlačenima, diskriminiranima, gladnima, žednima…

Bit će to najbolja priprava za Božić ako uspijemo pronaći makar i jednog takvog čovjeka (a, zapravo Boga) u svojoj blizini i odlučimo mu pomoći i tako se pripremiti za Božić. Nije smisao pripreme za Božić u traženju što ljepših nakita za sebe, skupljanju novca za ulaznicu za kakav božićni koncert za sebe, traženju što ljepših šalova, košulja i haljina za sebe, pravljenju kolača i sarme za sebe… Pitanje je što mogu učiniti za drugoga, jer u tom drugome se sakriva Drugi, Onaj koji je odlučio ući u ovaj svijet… Strah me da u silnim pripremama i poslovima koje, zapravo, obavljam za samoga sebe, da bi meni bilo ljepše, zaboravim i propustim učiniti nešto za Krista. Da ga ne razočaram kad uđe u moje srce i moj dom i da mu tamo ne bude neudobno. Jer, eto, pripremamo se za Kristov rođendan, Njegov, a ne moj rođendan.

Svi smo mi na putu. Od našeg krštenja smo priznali da smo Božja djeca, odnosno za većinu od nas su to učinili naši roditelji. No, mi tu istinu pokušavamo oživjeti na raznorazne načine u svojoj svakodnevnici. Tako je i Došašće prilika za oživljavanje istine da smo svi Božja djeca. To što netko ima ili nema posao, misli ovako ili onako, pripada plavima ili crvenima, desnima ili lijevima, navija za ovaj ili onaj klub, je li homoseksualne ili heteroseksualne orijentacije, zbilja nije mrlja, uteg ili problem koji bi poništio tu istinu.

Gubavci su bili kategorija ljudi od koje su svi bježali u Kristovo vrijeme. Ali i mnogo godina kasnije. Bili su isključeni iz društva. Ali, sam Gospodin ih prihvaća i liječi. Ne niječe njihov identitet – i oni su Božja djeca. Carinici koji su također bili na zlu glasu. Bludnice. Izgubljeni sin. Grešnici. Oni ne prestaju biti Božja djeca. A srećom, svi smo mi djeca Milosrdnog oca. Koji nam šalje svog Sina. Svakodnevno netko kuca na vrata našeg srca. Prije dvije tisuće godina to su bili Josip, Marija, pastiri, kraljevi, stanovnici Izraela i okolice. Oni to svakako nisu mogli očekivati ili predvidjeti. Bog je pokucao na vrata njihovih srca i domova, a oni su mu spremno otvorili i primila ga u svoje srce i svoj dom.

Gospodine, najprije, ja sam taj gubavac koji sam potreban Tvoje blizine, tvog ljekovitog dodira, tvog posjeta. Počašćen sam, ipak, što me smatraš dostojnim da drugima mogu Tebe donositi. Znam da to nije moguće, ako prije ne otvorim sebe, svoj život, svoje biće za Tebe. Pomozi da moje Došašće bude plodonosno najprije dobrim djelima. Otvori moje oči da Te mogu prepoznati u malenima, kao što su te nekoć prepoznali pastiri u Betlehemu…

Fra Željko Barabarić / Bitno.net

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću?

Objavljeno

na

Objavio

Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću? Razloga je mnogo.

Najvažniji je od njih onaj da ljudi čeznu za Bogom, te da je preko svetaca put do Boga izgledan.

Uz to, hrvatski narod osjeća sveca koji je znao u teškim vremenima reći „Krv nije voda“. To je izgovorio kad su ga tamnicom ucjenjivali kako bi se odrekao svojih hrvatskih korijena.

Narodu je i danas potrebno svetaca, ali i odvažnih ljudi koji se pred tuđinom neće odreći sebe i zatajiti svoj narod.

Svetoga Leopolda i zbog toga, kojeg li paradoksa, štuju Talijani i brojni drugi narodi. Nitko ne voli „prilivode“. Koje su još poruke za nas Svetoga Leopolda poslušajte u propovijedi fra Marija Knezovića.

fratar.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Pater Ike Mandurić: KOME SMETA VJERA KATOLIKA?

Objavljeno

na

Objavio

Naravno da je pripadnicima jedne vjere neprihvatljivo ono što drugi vjeruju.

Jer oni vjeruju nešto drugo.

Tako je i onoj mladoj porotestantkinji – posve logično – neshvatljivo i neprihvatljivo sve ono što je kod nas katolika drugačije (a da nije katolkinja, nužno proizlazi i iz same činjenice da ne vjeruje u ono što Katolička Crkva naučava – o čemu se i sama očitovala – a vidljivo je to i iz samog načina argumetiranja; svakome tko imalo poznaje kršćanske ckve.) Međutim; prema načelima ekumenizma, nije pristojno na ovaj način ismijavati tuđa vjerska uvjerenja, i to je prvi ružan čin u ovom sramotnom pismu. Kao takvog i javnost bi ga osudila – da je odmah tako i predstavljen.

Držeći se tih načela ekumenizma i međureligijskog dijaloga, rijetko ćete vidjet da neki katolički svećenik ismijava protestantskog ili pravoslavnog, ili islam uopće, i obrnuto – iako nam je svima vjerovanje onig drugih i nelogično i neprihvatljivo i krivo. A opet to ne go govorimo. Zašto je to tako? Jer kad bi svi mi one druge ismijavali, suživot bi bio nemoguć. Stoga bi i javnost svaki takav istup osudila kao čin nepoštivanja i netolerancije.

Stoga, da bi ovo loše pismo pouzdano postiglo učinak ismijavanja, bio je nužan i podli čin prijetvirnosti: djevojku je trebalo prikazati kao katolkinju – koja bi, kao takva, imala pravo ukazati na nered u vlastitoj kući. Jedino tako je ovaj pokušaj ismijavanje katoličkih uvjerenja mogao izazvati željenu pomutnju. Bez toga bi se, uz svu maštovitost i nekorektnost mlade autorice, ovo pismo, kakvih ima na pretek, izgubilo u sivilu slicnih netolerantnih forumskih debata, kamo i pripada.

Kako se to ne bi dogodilo, Hrvatski mediji su ponudili svoju uslugu. Naime, ovakvo pismo im je nužno trebalo, kako bi se, pilatovski peruci ruke, sami mogli narugati. Vični ovoj vještini, širokogrudno su svoje usluge stavili na raspolaganje. I zbunili Hrvate i katolike.

To je i tako populacija koja nikome nije važna. i evo ga: Osim što stalno gledamo kako srpske Novosti sustavno nastoje izazvati mržnju Hrvata prema Srbima, čini se da nekome nije dosta, pa pokušava izazvati i međuvjersku mržnju. Najgore od svega bi bilo da sad katolici počnu javno ismijavati protestante, pravoslavne, muslimane… a oni opet jedni druge… Kome to treba?

Mediji! Puna su vam usta tolerancije, pa je počnite i i vi pomalo usvajati. Poštujte one druge i drugačije; makar bili Katolici i Hrvati, i makar bili većina za koju se nikada javno odgovara. Prestanite više poticati nesnošljivost.

Pater Ike Mandurić: Evo nas Vukovare!

facebook komentari

Nastavi čitati