Pratite nas

Razgovor

Željko Glasnović: Ja sam uz Brunu Esih bio, jesam i bit ću

Objavljeno

na

 Razgovor s hrvatskim generalom Željkom Glasnovićem

Hrvatski general Željko Glasnović na nedavnim lokalnim izborima u Zagrebu podržao je listu nezavisne kandidatkinje Brune Esih i sa Zlatkom Hasanbegović bio predvodnik novoga vala snaga desne orijentacije. Glasnović je zadnjih nekoliko mjeseci jedan od napadanijih saborskih zastupnika, a lijevi mediji dohvatili su ga se ponovno nedavno.

U kraćem razgovoru za Hrvatski tjednik general Glasnović osvrće se na odlične rezultate Brune Esih u Zagrebu, govori o političkoj situaciji u državi, ali i dogovoru s premijerom Plenkovićem.

Kako ste doživjeli rezultate lokalnih izbora? Što mislite o rezultatu nezavisne kandidatkinje Brune Esih, ali i fijasku Plenkovićeva kandidata Drage Prgometa u Zagrebu?

Po pitanju grada Zagreba, koji je još glavni grad Croslavije u kojoj žive većinom, lista Brune Esih doživjela je uspjeh. Ona i njezina ekipa dokazali su da u Zagrebu ima ljudi koji mogu misliti na racionalan način i koji nisu okaljani tim duhom komunizma. Demografsko, političko, moralno i intelektualno stanje Zagreba totalno je uništeno nakon 1945 godine. Rođen sam tamo, grad je okupiran, to je mikrokozam cijele Hrvatske.

Nakon 1945. na Hrvatima u Zagrebu počinjen je democid, klasni genocid i aristocid, ali i memoricid jer su izbrisani tragovi toga zločina. Ono što je najgore jest da je počinjen i ekonomski zločin, konfiskacija, otimačina pod krinkom kažnjavanja narodnoga neprijatelja. Mi danas imamo 1000 ljudi koji u gradu Zagrebu žive u tuđim stanovima. Za ekonomski zločin, kao i za ove druge, nitko nije odgovarao što govori i činjenica da deseti najveći zločinac u povijesti Tita, krvavi bravar, ima trg koji nosi njegovo ime.

Oni su zamijenili Partiju za državu

Nije li ovaj rezultat u Zagrebu, kad građani daju najveći postotak glasova Milanu Bandiću i Anki Mrak Taritaš, zapravo pokazatelj da u njihovim glavama i dalje živi Tito?

Spomenuo sam memoricid. Najgori problem hrvatskoga naroda danas je mentalna baština komunizma koji sprječava sve druge ključne promjene u društvu. Taj je sustav uništio i moralno i etičko tkivo, narodi su ušli u tranziciju, izgubili su moralni intelekt, ali i duhovnu inteligenciju. Svaka čast pojedincima.

Ljude koji su vladali Hrvatskom i koji i danas vladaju s tim svojim poremećenim mentalnim sklopom nazivamo homo jugoslavensis. Imate knjigu Homo sovjetikus koju je napisao Aleksandar Zinovjev, govori o strašnome razaranju uma i duha koji je napravio sovjetski sustav. Isto se to i ovdje dogodilo. Imali ste velikoga Staljina, imate i maloga Staljina i njegov trg u Zagrebu.

Maloprije ste spomenuli kako ste zadovoljni rezultatom koji je lista Brune Esih osvojila u Zagrebu. Smatrate li se i Vi dijelom njezine ekipe?

Dao sam koliko sam mogao. Sami možete procijeniti. Spot je snimljen, jamčio sam za te ljude. Bruna je osoba čvrstih stavova, ona osjeća Hrvatsku na potpuno drukčiji način od ostalih grebatora, profitera, karijerista i moralnih nakaza. Kad ona govori o hrvatskoj povijesti, ima suze u očima, to oni ne osjećaju. Njihove su duše veličine makova zrna, to je samo jedna mimikrija. Mi danas živimo u zemlji koja glumi pluralnu demokraciju, a ustvari je zemlja koju vode interesne skupine, koje su zamijenile Partiju za državu. Partija nije država.

Smatrate li da je onda ispravna njezina najava da se kreće u osnivanje nove stranke?

Ne znam o tome još ništa. Bruna to vodi, mora biti hijerarhija. Ona će odlučiti što i kako će dalje, što će napraviti. Ništa formalno još uvijek nije rečeno.

Najavljeno je osnivanje stranke, imaju li Vašu podršku i biste li im se pridružili u stranicu?

Sigurno bih. Kako sam se u ovoj kampanji odlučio za nju, lobirao za tu mladu produhovljenu osobu, koja nije okaljana duhom komunizma niti je izvršila nekakvu radnu kleptomaniju, niti je oštetila hrvatski narod ni na jedan način, sigurno bih im se pridružio.

Nama je uništeno prirodno vodstvo 1945.

Jeste li onda mišljenja da bi ona mogla polučiti dobar uspjeh na izborima jer biračima nedostaje jedna takva stranka?

Esih HasanbegovicSlažem se da takvih stranaka danas nemamo. Hrvatska još nije došla do katarze, a ta katarza mora biti prvenstveno moralna jer politika bez morala više nema budućnosti.

Ante Starčević je davno rekao: Ako narod ne prepoznaje boljega od gorega, bit ćemo kao i do sada. I to je ključni problem, taj mentalni sklop hrvatskoga naroda. To je pitanje, ne samo antropologije nego i demografsko. Kod nas je nakon ’45. totalno uništeno prirodno vodstvo, mi smo genetski poremećen narod. Nama je prirodno vodstvo uništeno jer su ubijani ljudi od 18-23 godine. Kad su ih uništili i počinili taj društveni i genetski inženjering, onda su ubacili Oznu i Udbu.

Gotovo 15 posto ljudi radilo je za tajne službe bivšega sustava protiv svojega naroda. Udba je poglavito hrvatska organizacija, oni su i danas nazočni u svim sferama, kao i njihovi nasljednici. To je ključno razumjeti. Ako je Berlinski zid pao, on nije pao u glavama i taj se mentalni sklop trans genetski prenosi.

Smatrate li da cijela sadašnja situacija vodi prema novim izborima?

Ne znam. Taj se politički inženjering nastavlja. S kim i kako će se sklopiti, vidjet ćemo. Tko je ovaj gospodin iz HSS-a? Zastrašujuće je da takvi ljudi, ne samo HSS, nego i HNS, uopće imaju hrvatski predznak jer je to jedna anacionalna skupina u čijoj je glavi samo interes.

I sada bi oni trebali ostati na vlasti, oni koji nemaju ni kapi hrvatske krvi u sebi. To je samo jedna varka i boje se dviju stvari. Boje se da imaju dosjee u Beogradu i koliko su love prebacili na račune u inozemstvu. Boje se istine i te čarobne riječi – lustracije.

Vi biste trebali biti dio Plenkovićeve ekipa na koju računa ovih dana jer ste potpisali ugovor zbog kojega ste obojica napadani jer ljevica drži da je riječ o političkoj trgovini?

Svoje sam napisao. Nisam ničija ping-pong lopta u političkome diskursu. Predstavljam 11. izbornu jedinicu, HVOprvenstveno ljude u BiH i u inozemstvu. Točno znam što je potpisano, što je potpisao general Tomo Medved i zamjenica ministra vanjskih poslova Zdravka Bušić. Sve te točke odnose se na integriranje Hrvata izvan domovine u ekonomski i društveni razvoj i rješavanje problematike Hrvatskoga vijeća obrane bez kojega mi danas ne bismo imali hrvatsku državu.

I ovaj prvi dio, što god oni govorili, ta prva isplata je sjela za Hrvatsko vijeće obrane. Oko 61 posto poginulih u Domovinskom ratu rođeni su u BiH, oni su ginuli, gubili ruke i noge da sačuvaju sinekure tim redizajniram komunistima, jugo nacionalistima i kameleonima. To je tragedija hrvatske države.

Vjerujete li u bolju budućnost u Hrvatskoj?

Naravno. Ovo nije očajavanje. Ja sam vojnik, ako niste dobro analizirali situaciju, vi ne možete ništa pokrenuti. Ovo što govorim čista je analitika, promjene se ne mogu promijeniti ako nema te kritične informacije. Nitko ne će doći u zemlju gdje je samo pet posto zemljišnih knjiga sređeno. To su posljedice konfiskacije i nacionalizacije. Kod nas je uništeno ne samo pravo glasa, jer smo imali jednopartijski sustav, uništeno je najtemeljnije ljudsko pravo – pravo na privatno vlasništvo.

U bivšoj Jugi je bila zapovijed ničije-svačije. Tamo se kralo i kratka analiza će pokazati da smo dobili državu točno istu kao prije, ali s dvjema razlikama – imamo privid pluralne demokracije i još nema inflacije koja je bila. Ostali su isti karakteri, isti mentalni sklop i iste navike.

Baš me briga što lijevi mediji misle o meni jer sve što radim, radim savjesno

Jeste li u posljednje vrijeme često na meti lijevih medija? Kako to da ste objavili svoje fotografije sa strojnicom?

Sve što radim, radim savjesno. Imam svoje viđenje stvari. Nisam ničiji pijun na šahovskoj ploči. Ako mi je savjest čista i dobro spavam, nije me briga što drugi misle o meni.

Danas se mnogi podsmjehuju kada se kaže da su na djelu još uvijek Udba i KOS?

Koliko ljudi slijepi moraju biti? Tko su savjetnici koji su danas aktivno uključeni u politiku? Oni imaju kodna imena. To su totalne nebuloze. Kod nas nedostaje kritična analitika i još se skriva istina. Mi nemamo katarzu.

Osam stotina bivših udbaša izravno je ušlo u tajne službe i policiju nakon Domovinskoga rata. Tko su ljudi koji danas vode kulturni prostor u Hrvatskoj? Ljudi poput Frljića, Tomića, Jergovića, to su sve djeca jugoslavenstva, jugonacionalisti. Jedina razlika je u tome da su se nekada išli klanjati u Beograd, sada se idu klanjati u Bruxelles. Tko vodi nevladine udruge u Hrvatskoj? To su sve neojugoslaveni, jugonacionalisti, a oni su ustvari ljudi koji su retroaktivni, mentalno uškopljeni i vraćaju nas natrag na propalu doktrinu i propali društveni eksperiment. Tko je Rada Borić? Tko je Mate Kapović koji je rekao da ‘sere na Bleiburg? Oni kažu: ‘Zagreb je naš’, ali Zagreb nije njihov. Kad su oni došli u Zagreb, moja ih je mater zvala ‘četrdesetpetaši’.

Gdje je naš susjed kojega su ubili samo zato da mu otmu imovinu? U kojem stanu živi Rene Bitorajac i ovi drugi koji ne plaćaju? Ljudi su pobijeni samo da im se otme imovina. Hrvatska ne može dalje, ne samo zbog neriješenih povijesnih sporova, ona ne može dalje jer je uništen i pojam privatnoga vlasništva.

Kad ste zadnji put čuli riječi konfiskacija, nacionalizacija… Hrvatskim je seljacima oduzeto 2 milijuna hektara poljoprivrednoga zemljišta, tisuće stanova; njemačka je manjina nestala iz Hrvatske i koga su naselili – 6. ličku i ostale koje su vršile agresiju na hrvatsku državu. Što je još gore, hrvatska je dijaspora potpuno isključena iz ekonomskoga i društvenoga razvoja ove države.

To je zastrašujuće. Tri godine treba Hrvatu rođenome vani i njegovoj djeci, da dobije državljanstvo, da se vrati. A oni vraćaju ljude koji su vršili agresiju na Hrvatsku, imaju stanarska prava, plaćamo 16 tisuća partizanskih mirovina, plaćamo udbašima, njihovim oficirima koji su rušili hrvatsku državu, a oni koji se hoće vratiti, koji su od početka rata donijeli u Hrvatsku 60 milijarda dolara i 6 hrvatskih generala, jedan sam od njih, tu je još i 100 milijuna plaćenih za naoružanje, da ne govorimo o lobiranju da se stvori hrvatska država… oni se ne smiju vratiti u Hrvatsku. Kad vidim policiju, ja više ne vidim hrvatskoga policajca, vidim miliciju. To je zastrašujuće.

Andrea Černivec
Hrvatski tjednik

 

Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović osnovali stranku! Evo kako se zove

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ivan Šantek: Očekujem da će ‘kapetan Dragan’ biti osuđen za sve zločine

Objavljeno

na

Objavio

To je bio pravi pakao: Ivan Šantek iz Gline bio je zarobljenik zloglasnog kapetana Dragana.

Prisjetio se premlaćivanja i stravične torture koje je doživio zajedno sa 15 svojih suboraca

O onome što sam zajedno sa svojih 15 suboraca prošao, o torturi i zločinu, mogao bih vam pričati satima, započinje za 24sata.hr bolnu priču Ivan Šantek (57) iz Gline, bivši saborski zastupnik, jedan od bivših ratnih zarobljenika i žrtava Dragana Vasiljkovića poznatijeg kao ‘kapetan Dragan’.

Ljeta 1991. godine Šantek se sjeća kao da je jučer bilo. Svaka pojedinost, svaka izgovorena riječ, svaki udarac, svaki dan i besana noć, ostali su mu duboko urezani u pamćenje i nakon 26 godina.

U ratnom zarobljeništvu, kao mladić u dobi od 31 godine, proveo je od 26. lipnja do 14. kolovoza 1991. godine, a za tih 50 dana muke krivi ‘kapetana Dragana’, kojemu se i sudi za ratne zločine nad hrvatskim vojnicima i civilima, a kojeg presuda čeka u utorak na Županijskom sudu u Splitu.

Vasiljković svoju krivnju odbacuje, a Šantek nam je otvorio dušu i prisjetio se pakla koji je preživio.

Ispričao nam je kako su policijsku postaju u Glini, u kojoj je radio kao pričuvni policajac, 26. lipnja 1991. napali pripadnici pobunjene srpske paravojske “Martićevci i Knindže.”

– Hrvatska je 25. lipnja proglasila suverenost i nezavisnost. Te noći smo kolege i ja radili u policijskoj postaji u Glini. S nama su bila i tri Srbina, do kojih je došla informacija da će doći do napada na postaju. I stvarno je u pet ujutro napad na nas počeo. Mi nismo bili adekvatno naoružani, a naši su nam javili da će nam u pomoć stići specijalna policija iz Siska. Oni nisu uspjeli stići i mi smo sami, tako slabo naoružani, branili svoju postaju te je uspjeli obraniti. Tad je ranjeno nekoliko mojih kolega, a jedan od njih, Tomislav Rom, kasnije je u bolnici i preminuo – prisjeća se Šantek tog kobnog dana.

Nakon tri sata, koliko su branili postaju, u osam sati ujutro Šanteka i njegovih 15 kolega odveli su iz postaje.

– Jedan po jedan smo morali izaći iz postaje, razoružali su nas i rekli nam da smo mi zarobljenici. Trebali smo im za razmjenu za plitvičku skupinu, za Gorana Hadžića. Ubacili su nas u kamion i odvezli u neku šumu. Izvukli su nas, pobacali kraj nekog spomenika i uperili puške u nas. Pa su nas bacili u neku jamu i mlatili.

Potom su nas odvezli u mjesto Hajdić, pa u Dragotin, u neku vikendicu, gdje su se pojavili četnici. Imali su dugačke brade, šubare i kokarde. I tu su nas prebijali. Tukli su nas sjekirama, mlatili, a na zidu su čavlima nacrtali SSSS. Onda bi nam zapovijedali da se poredamo, zavezanih ruku na leđima, i to ljubimo, a mi nismo htjeli, pa bi nas opet tukli te nam nabijali glavu u taj zid i ta slova. Naše krvi na tom zidu ima i danas – priča nam drhtavim glasom Ivan Šantek dok se prisjeća tih stravičnih dana.

Njihovoj muci tu se nimalo nije nazirao kraj. Izmučene, prljave i gladne potom su prebacili u Golubić kraj Knina, gdje su ih mučili i spajanjem na struju.

– Ponovno su nas potrpali u mali furgon za namještaj, nismo imali zraka, pa smo prerezali gumu i naizmjence disali. Bili smo u polunesvjesti kad su nas dovezli u Golubić u neku garažu. Joj, kad se sjetim toga. Mala prostorija od svega pet, šest kvadrata, nas sedmero unutra, podijelili su nas, vani pakleno vruće. Nisu nam htjeli ni vode dati. Pa su nas kablovima tukli i spajali na struju.

Morali smo stajati na mokroj krpi dok su nas spajali na struju od 220 volti. Crijeva su mi se okretala kao veš mašina od bolova. Tukli su nas letvama, nogama, ma svim i svačim. Batinanje nije prestajalo, svaki dan nove metode. Samo su nas mlatili, neki nisu preživjeli. To je bilo sustavno, psihičko i fizičko mučenje. Prava tortura – kaže nam Šantek, a prisjeća se i dana kad se susreo i sa zloglasnim ‘kapetanom Draganom’.

– Nakon nekoliko dana odvezli su nas u staru bolnicu u Knin koju su preuredili u logor. Tamo smo slušali hvalospjeve o ‘kapetanu’, ja mislio to neka mrcina, vojničina. A onda je jednog dana kapetan i stigao. Kad sam vidio tog čovječuljka, onako mršavog, nisam mogao k sebi doći. Pomislio sam tad: ‘Joj, da smo mi sami s tobom, s tebe bi perje letjelo’. Hvalio nam se da su oslobodili Glinu i ušli u Karlovac te nam govorio da je hrvatski predsjednik Tuđman pobjegao avionom u Austriju. Iako nas on nije tukao, znao je sve što nam rade i to dopuštao.

Pogledao nas je i rekao drugom da je bitno da nemamo vidljivih tragova nasilja. A nama na tijelu nije bilo milimetra koji nije bio plav, no oni su pazili da nas ne tuku po glavi i licu kako se ne bi vidjele ‘šljive’ na snimkama beogradske televizije i Yutela, čiji su nas novinari stalno snimali i kojima smo morali govoriti da nas ne tuku, da se s nama dobro postupa – prepričava nam Šantek. On je u tih 50 dana smršavio 15 kilograma jer bi dnevno svatko od njih dobio jedno jaje i kilogram kruha za sve njih. Iako su mu to najgori dani životu, ponosan je na sebe i svoje dečke.

– Kad god bi nas tukli i premlaćivali, nitko od nas nije molio, plakao i vikao: ‘Nemoj mene, nisam ništa kriv’, nego bismo svi stoički podnosili batine i čekali da prođu. Strašno sam ponosan na te dečke – kaže nam dodajući kako su te dane živjeli od ponedjeljka do petka, jer su im tim danima obećavali da će biti razmijenjeni.

– Rekli bi nam da će nas u petak razmijeniti. Došao bi petak i ništa. Onda bi nam rekli da će u ponedjeljak. Pa se opet razočarali. I tako smo čekali dok konačno nismo dočekali taj 14. kolovoz, kad smo razmijenjeni za Hadžića – prisjeća se Šantek dodajući kako je u tim trenucima, najtežim danima svojeg života, stalno mislio samo na svoju obitelj.

– Najgore mi je bilo što naše obitelji nisu znale gdje smo i kako smo. Ni mi gdje su oni. Moja supruga je bila u progonstvu, otišla je s naše troje djece koji su imali pet i šest godina te tri mjeseca u Zagreb. Kad sam izašao, našli smo se – prepričava nam Šantek, danas otac čak šestero djece, koji uživa u mirovini.

– Teški su to dani bili, preteški. Ali nastavio sam živjeti, a sad uživam sa suprugom i djecom. Očekujem da će ‘kapetan Dragan’ biti osuđen za sve zločine. Nadam se da će ga hrvatski sudovi osuditi jer, takve zločine koje je on počinio, to je strašno – poručio je Šantek za 24sata.hr

Ivica Pandža Orkan: Slučaj Kapetana Dragana dokaz je direktne umješanosti Republike Srbije u rat na ovim prostorima

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Davor Domazet Lošo: Agrokor je stvoren da se Hrvatska ekonomski porobi u asimetričnom ratu, kada već nije u vojnom

Objavljeno

na

Objavio

Desetak dana nije se stišavala medijska paljba na Davora Domazeta Lošu zbog njegove izjave o Sloveniji, odnosno zbog poruke da susjedna zemlja nema čime prijetiti Hrvatskoj te da hrvatski pješaci mogu u roku od 48 stati doći do Ljubljane.

Tek je informacija da je Slučaj Agrokor, prema svemu sudeći, tempirana bomba postavljena pod Hrvatsku – u drugi plan gurnula admiralovu poruku Slovencima.

Kako komentirate najnovije objave Ivice Todorića, prema kojima su Martina Dalić i Vlada RH počinili veleizdaju jer su za kredit lešinarskih fondova Agrokoru založili najdragocjenije hrvatsko blago – među ostalim i plodnu zemlju te pitku vodu, bez kojih bi uskoro mogli i ostati?

Nažalost, sve je istina što Todorić navodi. No, to Ivicu Todorića ne opravdava što je sudjelovao u stvaranju monstruma zvanog Agrokor, monstruma koji je rastao od kapitala londonskog Citya. Preko tog monstruma žele sada založiti cijelu Hrvatsku! Todorić je pristao na to i ustrajao na stvaranju Agrokora, koji je i stvoren samo zato da bi se ekonomski porobila Hrvatska.

Ekonomist Ivan Lovrinović i vojni stručnjak Nikola Brzica istovremeno su, i prije nego se Todorić oglasio, došli do zaključka da je situacija oko Agrokora najveći sigurnosni problem Hrvatske. Upozoravali su da će se Slavonija isprazniti, i da će, naveo je Lovrinović, plodnu zemlju te izvore vode preuzeti vjerovnici Agrokora, odnosno strane tvrtke ili fondovi? Jesu li bili u pravu?

Ne da su u pravu, već su apsolutno u pravu. I to je jedan od razloga zašto Hrvatsku treba proglasiti ekološkim dobrom. Poznat je plan iz 1974. godine kojega je sastavio Henry Kissinger, a koji kaže: Onaj tko kontrolira energente taj kontrolira države, onaj tko kontrolira hranu, taj kontrolira ljude, a onaj tko kontrolira pitku vodu, taj kontrolira život. Nedvojbeno je Agrokor pomno planirana i izvedena operacija najviše strateške razine uz pomoć koje se Hrvatskoj želi oduzeti proizvodnja hrane te oduzeti pitka voda. Da je na djelu sotonski plan, potvrđuje egzodus žitelja Slavonije, ali i činjenica da je Jamnica, zajedno s izvorima najvalitetnije vode u Europi, založena za dug. U bescjenje se u isto vrijeme prodaje plodna zemlja. Ovdje se posebno izdvaja ministrica Martina Dalić, kojoj šaljem poruku da se ostavi termoelektrane na plin na Peručkom jezeru u slivu Cetine, je je to središte najvećeg bazena pitke vode u Europi. Nije njima cilj samo energetski sistem RH, koji će staviti u privatne ruke. Termoelektranu će oni sutra zatvoriti, da bi postali vlasnici vode. Ja kao Sinjanin i žitelj Cetinske doline poručujem joj da se ostavi i svih ostalih izvora pitke vode, poglavito Jamnice i da ne provodi plan MMF-a, čiji je igrač.

Lovrinović tvrdi da će novi vlasnik PIK-ova u Slavoniju naseliti stanovnike susjedne zemlje kao jeftinu radnu snagu, čime bi oni mogli postati većina u na istoku Hrvatske. Je li to napravljeno namjerno?

Točno. Jer kapital koji je stigao i napuhao veliki balon Agrokora dolazi iz londonskog City-a. Ne zaboravimo da su oni stvorili Karađorđevića. Nije čudo da se u isto vrijeme izrađuje Memorandum 3 SANU. Nema tu slučajnosti, sve je dio plana. Agrokor je stvoren da se ovo dogodi. Da se Hrvatska ekonomski porobi u asimetričnom ratu, kada već nije u vojnom. Najveća je tragedija u tome što su sve hrvatske vlade od 2000. godine u tome sudjelovale. Svi predsjednici vlada u tom periodu su na neki način sudjelovali u izdaji nacionalnih interesa.

Tko stoji iza prekomjernog zaduživanja Agrokora i tko bi mogao imati koristi od njegove propasti?

Bankarski sustav London City-a te Srbija.

Možete li pojasniti što ste htjeli poručiti rečenicom da hrvatski pješaci mogu do Ljubljane za 48 sati? I zašto je ta izjava izazvala toliku histeriju u Hrvatskoj?

”Jedan od onih koji su mi dali podršku, a koji jako dobro razumije okolnosti cijelog slučaja, kazao je da su ovi napadi na mene samo dokaz da sam im razotkrio igru, te da mi to ne mogu oprostiti. Mislim da ta opaska najbolje objašnjava zbog čega medijski napadi ne prestaju već petnaestak dana. No, važno je istaknuti da nije izjava o Sloveniji ono što ih boli, već ono što sam rekao u vezi s hrvatskom zemljom, pitkom vodom i šumama. Sve to razotkriva svu bit žalosnog stanje u Republici Hrvatskoj. Jasno je da hrvatska politička elita pristaje na poslušnost i na sve moguće ucjene izvana. Sluganstvo hrvatskih političkih elita nije samo trenutno stanje, već je postalo i patologija.

Kome su elite poslušne? Kome služe?

Poslušni su svim centrima moći. Od Bruxellessa, Washingtona i Londona do  Pariza. Preko Pupovca, poslušnici su i Beograda. Već tjednima traju napadi na mene jer sam ukazao na to. No, još je snažnija podrška koju primam od hrvatskih građana. Znaju oni za tu podršku, zato i nastavljaju napadati. To je metodologija vučjeg čopora. Ona glasi: odabranu metu napasti sa što više medijskih strelica. Ako je premalo jedan čopor, mora napasti više njih. Napad ne smije prestati, mora biti ustrajan sve dok se glava mete ne učini suvišnom. Rade na tome, ali još uvijek su neuspješni.

Je li to znak da je vaša poruka bila pun pogodak? U što ste to taknuli?

”Rekao sam da je Hrvatska bogomdana zemlja i da ju treba cijelu proglasiti ekološkim dobrom. Jedina u Europi ima uvjete za to. To pak znači da svi u Saboru moraju poduprijeti odluku da se za građane sačuvaju more, otoci, zemlja, šume te pitka voda. Po količini vode smo četvrta država u Europi, a po kvaliteti smo prvi. Imamo najveći bazen pitke vode u Europi. Proteže se od Gorskog Kotara, Like, Dalmacije, preko Lašvanske doline sve do Dubrovnika. I to je ono zbog čega su krenuli napadi na mene.

Kako su obični građani reagirali u kontaktu s vama, nakon što su vas u medijima danima ‘linčovali’?

Nikada prije toliko ljudi nije prilazilo izraziti mi podršku. U tramvaju sam prije par dana počeo razgovarati s jednom gospođom o sporu sa Slovenijom, a onda su se uključili i svi drugi putnici. Na Trgu bana Jelačića izašao sam van, a cijelim tramvajem prolomio se aplauz. Iznimno mi je drago što je u kolima bilo jako puno mladih ljudi. To najbolje govori koliku podršku dobivam od građana. To govori da narod zna u čemu je problem i što je istina.

Razumjeli su da je vaša izjava o hrvatskim pješacima bila tek odgovor na vijest da se pripremala izvanredna sjednica slovenskog parlamenta o spremnosti vojske da oružjem brani nepriznatu granicu sa Hrvatskom?

Točno. Primijetio sam da Slovenija nema nijednu drugu vanjsku politiku, osim ucjenjivanja Hrvatske. Odbor za obranu slovenskog parlamenta postavio je na dnevni red temu o upotrebi oružanih snaga. U slobodnom izričaju, to je objava rata! Jer ako zakonodavno tijelo stavi na dnevni red raspravu o uporabi oružnihsnaga, onda je to to. No, nitko od dužnosnika iz Hrvatske nije reagirao! I što će admiral, koji je od prvog do zadnjeg dana sudjelovao u svim operacijama Domovinskog rata? Pokriti se ušima? Ne smijem ja učiniti isto što i oni. Najmanje što su morali napraviti – da se vodi imalo suverenistička politika – je naložiti Ministarstvu vanjskih poslova da pozove veleposlanicu Slovenije i uruče joj demarš.

Kažete da Slovenija stalno ucjenjuje?

Slovenske ucjene su me i ponukale na reakciju. To je politika koju je postavio još Antun Korošec prije stotinu godina. Bio je jedini ministar u Kraljevini Jugoslaviji  koji nije bio Srbin. Govorio je da Slovenija može opstati samo ako vodi protuhrvatsku politiku u savezništvu sa Srbijom. Takvu politiku vode i danas. Jer 1991. simulirali su operetni rat samo da Hrvatska uđe u sukob i pomogne Sloveniji. Trebao je to biti povod za napad JNA i srpskih paravojnih snaga na Hrvatsku, koja je u tom trenutku bila posve nespremna za ratovanje. Tuđman je to prepoznao, pa im je plan propao. No, sada su se razbahatili pa praktički objavljuju rat Hrvatskoj. Da bih pokazao da je to suluda politika i da ne vodi nikamo, reagirao sam. Hrvatska je bila pobjednik u najčišćem mogućem ratu i mnogi nam se i danas dive. Zato i američki ministar obrane James Mattis izjavljuje da na američkim vojnim školama i danas izučavaju Oluju kao primjer savršeno izvedene vojne operacije. U vremenima kada se hrvatski branitelji i dalje omalovažavaju i ponižavaju, admiral kaže: Čime ćete nam prijetiti? Imamo najboljeg pješaka na svijetu, jer je u Bljesku i Oluji tempo napada bio od 800 do 1000 metara u satu, što ni jedna članica NATO u povijesti nije napravila. Želim dignuti ponos i dostojanstvo branitelju i poručiti da je vrijedan. Taj pješak je i danas sposoban za iste stvari. To je simbolična poruka.

Vaše riječi su, dakle, metafora, a ne istinska prijetnja?

Dakako da je to preneseno značenje.  Bila je to poruka Slovencima i hrvatskoj političkoj eliti. Da ne pljuju po braniteljima. Odmah potom izjavio sam da nam ne treba zaoštravanje, jer ionako imamo kaos unutar RH. Ističem da trebamo smiriti strasti pa dodajem da, ako hoće voditi suverenističku politku, mogu proglasiti referendum da se RH proglasi ekološkim dobrom, kako bi se zaštitila pitka voda, zemlja, šuma i otoci. I tu je srž cijele priče. Zbog vode, zemlje i otoka su me napali, a ne zbog pješaka koji mogu brzo do Ljubljane.

Kakav učinak je izazvala cijela ta poruka?

Slovenci su odmah reterirali. Odustali su od parlamentarne sjednice. Oni su poruku shvatili. I umjesto da mi u Hrvatskoj daju odličje, predsjednica me smijenila iz jednog sasvim sporednog tijela, vijeća na kojem se ionako vode bespredmetne rasprave. No, u medijima su objavili da sam bio predsjedničin savjetnik te da me je smjenila. To nije točno. Da sam savjetnik, ovako katastrofalne odluke ne bi se donosile. No, predsjednica ima ‘velikog savjetnika’, Matu Granića…

Reagiraju li hrvatski dužnosnici primjereno kada im iz Srbije, Slovenije ili Bosne stignu ratoborne poruke? Kada usred Zagreba izaslanik srbijanskog premijera na prijamu za Božić kaže da će Srbija svim sredstvima braniti Srbe u Hrvatskoj? Ili kada usred Hrvatske poručuje da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 Srba, premda svi znaju da je to velika laž?

Svi ti primjeri – u kojima su hrvatski dužnosnici samo šutjeli na očite provokacije – pokazuju koliko je u državi žalosno stanje. Vidimo krajnje poslušništvo i sluganstvo.  Od Tuđmanove politike nije ostalo ništa. Ideologija jugoslovenštine preplavila je Hrvatsku. I dalje se provodi projekt Zapadnog Balkana. To je projekt Londona i Pariza, koji žele stvoriti četvrtu Jugoslaviju. Podsjećam da je treću stvorio Slobodan Milošević.

Zašto London i Pariz ustrajavaju na tome?

Zato što po njihovom geopolitičkom viđenju Hrvatska nije smjela pobijediti u ratu. A pobijedila je u najčišćem ratu u povijesti ratovanja! Jedina je u povijesti ratovanja spriječila genocid i to pet puta veći nego što je bio u Srebrenici. Mislim na Bihać. Pariz i London smatraju da je stvaranjem Hrvatske srušen Versajski i Jaltski poredak i to je bit priče o sustavnim napadima na Domovinski rat. Već su dobrano ušutkali braniteljsku populaciju stvaranjem 1200 braniteljskih udruga te vodeći procese protiv hrvatskih generala… Sada žele slomiti i preostale koji još govore i pišu, poput admirala Domazeta…

Hrvatska predsjednica vas je smijenila iz Vijeća za domovinsku sigurnost. Je li tako zaslužila plus, ili minus u javnosti? Neki kažu da bi zbog toga mogla izgubiti i slijedeće izbore?

Na to pitanje bi trebala odgovoriti predsjednica. No, o tome će svoje reći i narod na izborima. Ne mogu se oteti dojmu da je Ivo Josipović izgubio izbore onog trenutka kada je izgovorio riječi o ustaškoj guji. Ne bih volio, ne bih želio i Bogu se molim da se to ne dogodi predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. No, trebala bi poslušati glas naroda, jer je znano da je to i glas Boga.

Napao Vas je i Zlatko Hasanbegović, kazavši da je protivnik lupetanja i egzibicionizma te da se ozbiljna politika ne vodi teškim riječima? Kako to komentirate?

Razotkrio sam njihovu igru, i zato napadi ne prestaju. Budući da sam stručnjak i za informacijsko ratovanje, vidim da su u napad poslani svi politički vučji čopori i s lijeva – Glavašević i Grbin i drugi, ali i s desna – Adlešić i Hasanbegović.  Pridružili su im se i mnogi komentatori iz medija, iz čega se može zaključiti da su svi koordinirani iz jednog stožera i da ih ima u svim političkim strukturama.

Najnoviji Globus objavljuje da se u Beogradu u tajnosti piše Memorandum 3, odnosno ‘Deklaracija o opstanku Srba’, da im je cilj povećati srpski ‘državni kapacitet’. To je, prema svemu sudeći, nastavak Miloševićevog velikosrpskog projekta. Valja podsjetiti da su vam se u Globusu, kao i u drugim medijima, prije nekoliko godina  rugali kada ste progovorili o Memorandumu 2. No, kako to da sada ipak postoji Memorandum 3, ako nije bilo Memoranduma 2, kako su tvrdili hrvatski mediji?

Istina se može prešutjeti, ali se ne može ubiti. Kada sam prije pet godina prvi progovorio o Memorandumu 2 Srpske akademije nauka i umjetnosti, tada su me u Globusu, kao i u svim drugim medijima jugoslovenske provenijencije, proglasili teoretičarom urote. Ali u pet godina se pokazalo da je to istina, a ne urota. U Memorandumu 2 je stajalo da će Srbi u miru napraviti što nisu uspjeli u ratu. Ako Globus prvi objavljuje vijest o Memorandumu 3, koju sada prvi puta čujem, to znači da su informaciju dobili u Beogradu. To pak znači da i Globus vodi informacijski rat protiv Hrvatske. I to potvrđuje da se rat drugim sredstvima nastavlja. Bit će i Memorandum 4 i Memorandum 5, sve dok ne nestane države Hrvatske. I u vrijeme Domovinskog rata, Globus je bio tiskovina za vođenje specijalnog rata protiv Hrvatske. Pisao sam o tome u svojih pet knjiga na različite načine.

Treba li, u trenutku kada se vodi žestoki specijalni rat protiv Hrvatske, slati poruke odlučnosti, ili mlitavosti, popuštati, ili se postaviti snažno?

U vašem pitanju se nalazi i odgovor. Svatko tko svojim sluganstvom i poltronstvom postane crv, mora biti svjestan da će biti zgažen kao crv.

Dok su Vas mnogi napadali, bivši pomoćnik ministra obrane Nikola Brzica, stao je na Vašu stranu, kazavši da ste kvalitetan strateg i da ste dosad imali mnogo točnih i kvalitetnih knjiga i analiza. Kakav je Vaš komentar?

Osobito mi je zadovoljstvo vidjeti da ima mladih ljudi koji razumiju bit stvari. Jedan od njih je gospodin Brzica. Želim mu uspjeh i da što prije doktorira, ali mu moram poručiti da će biti izložen napadu mnoštva vučjih čopora, kao što je i admiral stalno izložen. Ali neka ne odustane od svoga poslanja, jer Bog je svima nama odredio određeno poslanje.

Možete li pojasniti, zbog čega je važno ne prepustiti Sloveniji izlaz do otvorenog mora?

”Ako bi to dopustili, ne bi imali suverenost ni na moru, ni u zraku. Tako bi Hrvatska izgubila granicu s Italijom. U tom slučaju za Italiju nisu obavezni Osimski sporazumi. Osim toga, Hrvatska bi postala dio Zapadnog Balkana, odnosno četvrte Jugoslavije. I kao treće, luka Kopar bi tada uništila najveće hrvatske luke: Rijeku, Zadar i Ploče. U luku Kopar uložila je Engleska, Njemačka i Mađarska. Od prije se gradi drugi kolosijek pruge prema srednjoj i zapadnoj Europi. Sve se to ne bi dogodilo da je hrvatska politika ulagala u luku Rijeka, čime bi Rijeka postala glavna luka u Jadranu. No oni su pustili da nas izoliraju. Izgubimo li granicu s Italijom, Hrvatska će biti poražena u Jadranu, iako su dvije trećine Jadrana hrvatske. Osim toga, u geostrategije je važno kontrolirati ključne stožerne točke u svjetskim morima. U cijelom svijetu postoji 17 takvih točaka, a u Europi ih je četiri. Jedna je Gibraltar, druga La Manche, treća Bospor – Dardaneli, a četvrta Otranska vrata, odnosno Jadran kao more koje je najdublje ušlo u europsko kopno. Prve dvije točke kontroliraju Englezi, treću Turci, a četvrtu još ne kontrolira nitko. Zato je tolika bitka za Jadran. No, hrvatske političke elite ne shvaćaju ništa od ovoga i to je najveća tragedija.

Na kraju razgovora admiral Domazet zamolio je da od riječi do riječi prenesemo njegovu poruku predsjednici Republike Hrvatske:

Gospođo predsjednice, prije gotovo dvije godine na stolu ste imali izrađenu hrvatsku geopolitičku strategiju za 21. stoljeće, pod nazivom ‘Hrvatsko njihalo’. Imali ste priliku da nakon predsjednika Tuđmana budete novi Tuđman u drugačijim okolnostima. Očigledno da su Vas Vaši savjetnici – a to ja nikada nisam bio – uputili na krivi put. No, još imate vremena to ispraviti, jer je još pola mandata pred Vama.

Damir Kramarić / Dnevno.hr

Davor Domazet Lošo: Narod će reći svoje kada dođe vrijeme

facebook komentari

Nastavi čitati