Pratite nas

Gost Kolumne

Željko Primorac: Više je Krstičević učinio za pola godine nego svi ministri obrane zajedno u posljednjih 17 godina!

Objavljeno

na

Još donedavno svjedočili smo katastrofalnom stanju u svim rodovima hrvatske vojske, ali što je još važnije potpunoj besperspektivnosti. Hrvatski vojnik, pobjednik u Domovinskom ratu, bio je lišen osnovnih životnih uvjeta u vojarnama.

Uštede, kojima su se hvalili pojedini ministri i kompletan državni vrh, išle su tako daleko da se vojsci ukidala juha kao sastavni dio obroka, salata ili wc papir.

Kada je osnovni, životni, standard vojnika ugrožen na ovoj razini što se tek može očekivati s opremanjem vojske sofisticiranim naoružanjem i opremom?

U posljednjih sedamnaest godina Hrvatska vojska polagano, ali sigurno, gotovo kao po nekom dobro osmišljenom scenariju, gubila je dio po dio osnovnih sposobnosti. Onaj dio koji se ulagao u vojsku uglavnom se odnosio na transportnu komponentu vojske poput transportnih helikoptera Mi 171 Sh ili „golih“ vojnih transportera Patria te famoznih Ivechovih vojnih kamiona.

Ono što je simptomatično je kako je gotovo svaku od ovih, većih, nabava za vojsku pratila korupcijska afera. Oko nabave Patria još i danas se vode sudski postupci u Finskoj i Sloveniji, a hrvatski dio nabave navodno je kontaminiran mitom za najviše državne dužnosnike.

Bivši ministar obrane Rončević svojedobno je na sudu odgovarao na pitanja o nabavi vojnih kamiona, a uskoro bi za remont prapovijesnih Migova, obavljen za mandata Ante Kotromanovića u Ukrajini, netko mogao sjesti na optuženičku klupu. Izgleda kako jedino nabava helikoptera Mi 171 Sh nije mogla biti kontaminirana jer se radilo o naplati starog Klirinškog duga RH prema Ruskoj Federaciji pa očito nitko iz sustava nije imao priliku naplatiti svoje sudjelovanje u procesu nabave.

Ovakvo kontaminiranje sustava obrane moglo se događati iz osnovnog razloga jer je i sam nekadašnji vrh Vojne obavještajne službe, Darko Grdić i Ognjen Preost, na optuženičkoj klupi zbog uzimanja mita od čak pet milijuna kuna iz tzv. fonda za doušnike.

Potom na čelo sustava dolazi Damir Krstičević. I već nakon svega nekoliko mjeseci odnosi svoju prvu pobjedu nad sustavom koji je 17 godina degradirao i ponižavao Hrvatsku vojsku. Nakon dugogodišnjeg kontinuiranog smanjenja vojnog proračuna, Krstičević, nakon žestokog sukoba sa ministrom financija Zdravkom Marićem, uspijeva uvjeriti premijera Plenkovića u nužnost povećanja vojnog proračuna te se izdvajanja za vojsku podižu za devet posto u odnosu na prethodnu godinu.

Već od početka mandata Krstičević jasno apostrofira kako će najvažnija odluka njegova mandata na čelu MORH-a biti ona o nabavi vojnih zrakoplova. Traži od najviših državnih dužnosnika, predsjednice Republike i predsjednika Vlade, da se izjasne je li naš nacionalni interes ratno zrakoplovstvo. Potom formira tim koji izrađuje analizu o tome kakav nam zrakoplov treba, a u cilju transparentnosti natječaja odbacuje svaku mogućnost posredništva u najvećem obrambenom projektu od samostalnosti – traži izravan ugovor države s državom.

U uži krug zrakoplova nasljednika Migova 21 za sada su ušli švedski Gripen, južnokorejski KAI FA 50 te američki F16. ovih dana trebale bi se otvoriti i ponude navedenih proizvođača, a do kraja godine bi trebalo biti poznato koji će zrakoplov čuvati hrvatsko nebo narednih 30 –tak godina. Tako je Krstičević gotovo kraju priveo projekt koji 17 godina niti jedna vlada i niti jedan ministar nisu stavljali na dnevni red.

Kako je projekt nabave novog zrakoplova gotova stvar pokazuje i činjenica kako je u projekciji proračuna za 2018. već predviđeno 450 milijuna kuna u svrhu plaćanja prve rate. Ovih dana smo saznali kako će se izvidničko-borbeni helikopteri Kiowa Warrior, iz programa američke donacije, naoružati najmodernijim raketama AGM – 114 Hellfire. Ove protuoklopne rakete dometa su do osam kilometara, a u kombinaciji sa nedavno nabavljenim haubicama Panzerhaubitze 2000 HV pozicioniraju u najspremniju vojnu silu u ovom djelu Europe. No ovo nije kraj u procesu modernizacije HRZ-a, Krstičević je izjavio kako je sve spremno za natječaj kojim će HV dobiti 6 bespilotnih letjelica koje će u zraku moći ostati i do 24 sata. Program vrijedan 5 milijuna eura financirati će se iz europskih fondova, a njegove usluge koristit će i civilni sektor.

Nakon dugo vremena ministar je odlučio presjeći i trakavicu oko opremanja Patrijinih oklopnjaka oružanim sustavima. Patrija se već u javnosti počela nazivati najskupljim vojnim taksijem u povijesti iz jednostavnog razloga što se od njene nabave malo učinilo u opremanju oružanim stanicama. Za strateškog partnera u ovom projektu odabran je Izrael, a Patrije će dobiti 30 milimetarski top tvrtke Elbit i protuoklopne rakete Spike tvrtke Rafael.

Krajem godine konačno će biti dovršen prototip Obalnog ophodnog broda HRM-a te kreće serijska gradnja pet brodova iste klase. Ministar je nedavno izjavio kako su hrvatske ambicije odmah iza ovog projekta započeti s projektom izgradnje korveta kao van obalnih brodova dužine do 100 metara. Ovim projektom HRM bi konačno dobio mogućnost adekvatne zaštite hrvatskih interesa na Jadranskom moru.

Ministar Krstičević nije zaboravio ni uređenje vojarni pa je tako uređena vojarna u Petrinji, a obnavljaju se i vojarne u Sinju i Pločama u koje bi se vojska trebala ubrzo vratiti. Sa strateškog značenja posebno je važan povratak vojske u vojarnu u Ploče, u kojoj će biti smještena postrojba mornaričkih specijalaca, jer HV u ovom trenutku nema niti jednog vojnika ni vojnog objekta na potezu od Splita do Dubrovnika. Specijalna postrojba u Pločama trebala bi biti osposobljena za brzi odgovor morskim, zračnim ili kopnenim putem na bilo koju ugrozu na jugu Hrvatske.

Na nedavno održanoj konferenciji o domaćoj obrambenoj industriji u organizaciji HANZ-a medije ministar Krstičević je javnost zatekao najavom nabavke višenamjenskog zrakoplova i gradnje domaće tvornice streljiva koja bi, prema njegovim riječima, bila garant sigurnosti države u slučaju bilo kakve ugroze. Tvornica bi se gradila po principu javno-privatnog partnerstva, a strateški partner vlade bio bi karlovački HS Produkt. Na istoj konferenciji čuli smo kako MORH u suradnji s FER-om radi na izradi domaće verzije bespilotne letjelice i podmornice.

Sve je ovo samo dio promjena koje su nastupile ili su dobile zamah dolaskom Damira Krstičevića na čelo MORH-a, ali i uz potporu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović s Pantovčaka. OSRH u fazi su ozbiljne transformacije u mobilnu i visoko opremljenu vojnu silu koja će biti jamac teritorijalnog integriteta u nadolazećim turbulentnim vremenima. Da će tako doista i biti jamče ugovori o izobrazbi koje je ministar Krstičević potpisao s Izraelom.

Kako bi se oružana sila u narednom vremenu transformirala u visoko sofisticiranu vojsku nužno je u narednim proračunima zadržati konstantan rast izdvajanja za vojsku. Nakon 17 godina sustavnog zanemarivanja i degradiranja HV, kao jamac hrvatskog suvereniteta, zaslužuje priliku za razvoj i opremanje!

Željko Primorac/HRSvijet

Hrvatska nije u vojnoj utrci sa Srbijom, ambicije su joj veće

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Nefunkcionalno pravosuđe – hrana komunističkog zloćudnog tumora

Objavljeno

na

Objavio

Da su ljevičari zloćudni tumor koji sebe hrani užasnim stanjem u hrvatskom pravosuđu (među ostalim disfunkcionalnim vladinim odjelima), koje u proteklih četvrt stoljeća i od odcjepljenja od komunističke Jugoslavije nije napredovalo u svojoj praksi prema dobro funkcionirjućem procesu koji donosi pravodobne i neovisne od političkih utjecaja rezultate, mučno je vidljivo i u Twitter reakciji bivšeg ministra pravosuđa Orsat Miljenića na govor Generala Željka Glasnovića u Hrvatskom saboru u petak, 22. rujna, piše Ina Vukić.

Obraćajući se dubokim i uznemirujućim problemima unutar hrvatskog pravosuđa, koji u suštini predstavlja nastavak istog morala koji je i ugušio normalan život u komunističkoj Jugoslaviji, Glasnović je ukazao na činjenicu da ne postoje nacionalni standardi produktivnosti kojih bi se suci i pravosuđe trebali pridržavati – kako bi pravosudni sustav donio pravdu za sve.

Glasnović je ukazao na neprihvatljivu stvarnost u kojoj neki suci donose odluke samo za dva slučaja godišnje, a drugi za stotinu, a ipak se svi tretiraju jednako ili smatraju jednako produktivnim članovima pravosuđa! Orsat Miljenić – koji je, kao bivši ministar pravosuđa imao savršenu priliku unaprijediti hrvatsko pravosuđe u funkcionalnu jedinicu pravde u Hrvatskoj, ali nije, kritizira Glasnovića te sugerira kako ga treba ušutkati!

Podsjeća li nas Miljenićeva reakcija na komunistički totalitarni režim? Sigurno da!

Hrvatska politička ljevica, odnosno bivši komunisti koji se još uvijek drže te mračne baštine, zapravo nisu zainteresirani za raspravu o onome što je ispravno ili pogrešno za Hrvatsku. Njih zanima raspravljati o vama samima, prijeteći vam – baš kao što se nekad dogođalo u Jugoslaviji. Zainteresirani su da vas ukoravaju kao neko nenormalno ljudsko biće jer promičete pozitivne promjene zbog kojih bi se tlo ispod njohovih nogu treslo i otvorilo. To je ono što čini ljevičare ljevičarima: nezaslužen osjećaj moralne superiornosti nad vama. A ako mogu prenijeti taj osjećaj moralne superiosti na druge kako bi vas ukazali lošim, oni će to i učiniti.

Tužna i uznemirujuća stvarnost unutar hrvatskog pravosuđa, koja poziva na hitne promjene kako bi se uskladilo s funkcionalnom demokracijom, leži u dugotrajnim postupcima i iznimno ogronmom zaostatku u rješavanju sudskih slučajeva. Nerazumljiva kašnjenja u sudskim postupcima (koja mogu trajati više od deset godina!) u stvari krše pravo na pravično suđenje u razumnom roku, a koje je ljudsko pravo zaštićeno člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, te je stoga vrlo važno obraćati se na ta pitanja. Činjenica da susrećemo ljude poput Miljenića koji prijeti i kritizira Glasnovića zbog njegovog cilja stvaranja stabilnijeg i učinkovitijeg pravosudnog okruženja, stvar je koja zahtijeva primjenu lustracije usmjerene na osobe poput Miljenića.

Međunarodna svjesnost o neučinkovitom i ponekad nepredvidljivom pravnom sustavu jedan je od najvećih izazova s ​​kojima se suočavaju tvrtke koje žele ulagati u Hrvatsku; i Glasnović je aludirao na tu činjenicu u svom parlamentarnom govoru u Petak 22. rujna. Međutim, Miljenić, zamotan u vlastitom stavu protiv napretka, propustio je u svojoj reakciji toj stvarnosti pružiti bilo koju važnost! No, upravo ta stvarnost koči ulaganja. Rješavanje čak i jednostavnih sudskih slučajeva prečesto i prema demokratskim standardima traje nezamislivo dugo vremena; zaostaci u rješavanju sudskih slučajeva već dugo se broje na nekoliko stotina tisuća slučajeva. Reforme su apsolutna nužnost za povećanje transparentnosti i odgovornosti unutar sudskog sustava. Standardi produktivnosti, koje je u svom govoru spominjao Glasnović, upravo su ti potrebni mehanizmi transparentnosti i odgovornosti – ali ne i u Hrvatskoj! Nije potrebno pitati zašto – svi znaju da se radi o političkoj kaljuži koju treba očistiti.

I dalje dopuštajući političarima i ljudima u društvenoj ili političkoj moći, poput Miljenića, da ignoriraju hrvatske obveze o ljudskim pravima, kao što je to pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Hrvatska stječe svoj ugled “talk-festa” i ne donaša potrebne i stvarne društvene promjene upravo zbog sebi nametnutog načina rada neometanja, prenijetih iz pola stoljeća življenja pod komunizmom. Iako se može nadati da će Hrvatska kroz retorička nastojanja uvjeravanja desnice i neovisnih biti uspješna u ostvarivanju značajnih i trajnih promjena, upitno je da će takve inicijative za ljudska prava biti uspješne sve dok se ne riješi temeljno pitanje političke nejednakosti između njezinih demokratskih i ljevičarskih nedemokratskih članova; tj. sve dok se lustracija ne zagrije i počisti prostor za funkcionalno djelovanje demokracije.

Ina Vukić, Sydney, Australija

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Da nije bilo ponosne Hrvatske Republike Herceg-Bosne, danas ne bi bilo Hrvata u BiH

Objavljeno

na

Objavio

HVO - Borbe u Mostaru: Foto: Jon Jones

Bošnjačka proizvodnja laži, a time i mržnje, buduči da svaka laž izvire iz mržnje, več ćetvrt stoljeća koliko životari daytonska dvoentitetska a tronacionalna tvorevina BiH, ne da se smanjuje k cilju izgradnje nacionalne i vjerske snošljivosti, već se sve više širi po svim slojevima bošnjačkog društva.

I to širenje laži, koje je najagresivnije prema beha Hrvatima, ali i Hrvatima u cjelini, pokazatelj je da se građansko-konfesionalni beha rat za teritorij i dalje vodi.

Uz to, ta bošnjačka svakim danom sve razornija, agresivnija laž pred kojom nestaje sve više Hrvata, je učinkovito oružje etničkog čiščenja federalnog beha dijela. I još više od svega toga ta laž koja naprosto nema granica, uspješno je bošnjačko skrivanje muslimanski ratni zločina progona i etničkog čiščenja, s dimenzijama genocida – Lašvanska dolina – Hrvata tijekom muslimanske agresije na hrvatski narod i hrvatske prostore u BiH.

No, zasigurno da nema te laži, da nema tog broja Bošnjaka u BiH, kojim sve više prijete Hrvatima, ali i svim drugim kršćanima, s kojom će, i s kojima će sakriti svoje genocidne zločine kako tijekom agresije na Hrvate tako isto i ubijanjem hrvatskih povratnika. Od one otrcane, i nikom nikad prihvatljive laži o milijunskom ubojstvu Muslimana u beha ratu, od strane Srba i Hrvata, koju svijet nikad nije prihvatio kao istinu, do one koju i danas koriste i svijetu podastiru, kao razlog prepolovljenja hrvatskog naroda u nekadašnjoj BiH. Ta laž je klon one velikosrpske što je Srbi desetljećima koristili u opravdano raspadnutoj jutvorevini, kao oružje porobljavanja, ušutkavanja i obespravljivanja Hrvata i drugi naroda u juzajednici.

Tako danas nekadašnji Muslimani a danas Bošnjaci ubod noža u leđa Hrvatima kojim su ih prognali oko 250 tisuća i etnički očistili sve hrvatske prostore kroz koje je prošla njihova zločinačka Armija, zajedno sa mudžahedinima i talibanima, taj zločin genocida pripisuju samim žrtvama, Hrvatima. I to toliko ponižavajuće da svijetom šire laž kako su Hrvati izvršili suicid. Sami su se poubijali i sami bez ikakva, ili velikosrpskog ili velikomuslimanskog pritiska i progona napustili svoje kuće, domove, ognjišta, njive i teritorij.

Tolika laž nadmašuje i laži Hitlerove Njemačke, Erdoğanove Turske, Staljinove Rusije. To je laž sa kakvom se kroz cijelu povijest služili, i služe okupatori, i uvijek je u uporabi u federalno ustrojenim zajednicama koju koristi brojniji narod. Hrvati su sami sebe prognali, tutnje današnji Bošnjaci po etnički očišćenoj BiH, te zbog toga ih eto sada ubijaju kada se vrate na svoja spaljena ognjišta, od kojih su mnoga duboko islamizirana. Po bošnjačkoj teoriji suicida beha Hrvata tijekom muslimanske agresije na njih, vjerojatno je i 2 milijuna Armenaca izvršilo suicid tijekom turskog genocida izvršenog nad njima. I tako u svim islamskim zemljama svijeta, kroz povijest širenja islama mačem i ognjom, svi okupirani narodi su izvršili suicid.

Zbog toga su danas sve islamske zemlje sto posto vjerski čiste muslimanske, i u njima kršćani ne mogu egzistirati jer odmah izvršavaju suicid. I takva muslimanska teorija suicida kršćana u islamskim zemljama dijelom je i napravljena od pojedinaca, onih koji iz straha nisu dozvolili da ih muslimani uhite nabijaju na kolac, žive potkivaju kao konje, i živima kožu gule. Istina je da su mnoge kršćanke u vrijeme turske okupacije BiH zaista izvršile suicid kako ne bi upale u ruke turskih zlikovaca koji su se nad njima seksualno iživljavali, isto onako kako to danas čine isilovci nad kršćankama Bliskog Istoka, u kojem je gotovo nestalo i kršćanstva i kršćana.

Nažalost radikalizacijom i isilizacijom današnjih Bošnjaka sudbina kršćana, Hrvata katolika je ista onih kršćana u Iraku, Afganistanu, Turskoj… Bošnjačka propagandna agresija na Hrvate, posebno je brutalna i puna neviđene mržnje u vrijeme hrvatskog obilježavanja nekih povijesnih, tijekom beha rata uređenih, republičkih, političkih i vojnih asocijacija koje su jedino zaslužne za ostanak i opstanak i tog malog broja Hrvata u BiH. Tu povijesnu zaslugu koja zauvijek opravdava njihovo utemeljenje i egzistiranje, a time i obvezuje hrvatski narod na njihovo oćuvanje, i kroz obilježavanje obljetnica osnutka, Bošnjaci preokreću u razlog nestanka hrvatskog naroda. A da nije bilo HVO-a i Hrvatske Republike Herceg Bosne, obrambenih komponenti danas ne bi bilo niti jednog Hrvata u BiH, ali ne bi bilo i velikog broja Muslimana, onih koji su utočište i sigurnost ispred srpskog genocida našli i dobili tamo gdje je bio HVO i u granicama Hrvatske Republike Herceg Bosna, na koju se danas iz bošnjačkih centara isilovski agresira.

Umjesto hvala, pa čak i sudjelovanja u obilježavanju obljetnice Hrvatske Republike Herceg-Bosna, Bošnjaci agresiraju na sve one koji sa zahvalnošću memoiraju njen Dan stvaranja, i na njen teritorij, klevetom kako su na tom, u Dayton unesenom, teritoriju Hrvati izvršili suicid. u daleko crnjem obliku nastoje prikazati Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu i njene utemeljitelje, negoli genocidnu Republiku srpsku. Također je ocrnjuju, pripisujući joj nezaslužne predznake, više i od mudžahedinsko vehabijskog entiteta koji i danas egzistiraju na beha teritoriju. Ne smetaju im ni ti vjerski, islamskim zidom okovani, mudžahedinski entiteti u kojem ne važe zakoni Bosne i Hercegovine. No smeta im postojanje i današnje spomeniranje Hrvatske Republike Herceg-Bosna, smeta im zapravo sve što nije muslimansko.

Koliko god današnjim Bošnjacima smetala Hrvatska Republika Herceg-Bosna, daleko više Hrvatima smeta današnja unitarizirana i uveliko osmanizirana Bosna i Hercegovina. Iako je i jedna žrtva prevelika i zaslužuje najoštriju kaznu zločincu, ipak daleko više zločina je počinila muslimanska strana u ime ove islamizirane i turcizirane Bosne i Hercegovine, u kojoj je turski predsjednik Erdoğan bošnjački član beha Predsjedništva, negoli je to učinila hrvatska strana u ime europske demokratske Hrvatske Republike Herceg-Bosna. Na temelju čega to Hrvati imaju manje pravo na Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, od bošnjačkog prava na unitariziranu, islamiziranu i radikalno vehabiziranu Bosnu i Hercegovinu.

U takvim suprotonostima koji se naprosto isključuju, islamizirana i radikalizirana, unitarizirana i arapizirana Bosna i Hercegovina na jednoj, europeizirana i kroatizirana, demokratizirana i bosnizirana Hrvatska Republika Herceg Bosna na drugoj strani, nema nikakvih pretpostavki za izgradnju neke zajedničke zemlje. Zbog toga više i nema one prijeratne Bosne i Hercegovine, za kojom kako se vidi iz triju sadašnjih njenih komada, ni jedan narod i ne žali za njom. Očito da su beha narodi zadovoljniji svaki u svom entitetu, Srbi u Republici srpskoj, Bošnjaci Muslimani u teritorijalnom beha dijelu kojeg su unijeli u daytonske pregovore, i Hrvati u granicama Hrvatske Republike Herceg-Bosna, koja im je potvrdila i zajamčila suverenost i konstitutivnost, jednakost i ravnopravnost sa beha pregovaračima u Daytonu.

Vinko Đotlo

facebook komentari

Nastavi čitati