Zemlja natopljena zajedničkom (srpskom i ruskom) krvlju zajednička je zemlja

15

Barem dvije tvrdnje Tomislava Nikolića, srbijanskog predsjednika, izrečene u pozdravnom govoru za Putinova posjeta Beogradu, koje po običaju nisu isprovocirale nikakvu reakciju Zagreba, izazivaju laganu jezu. Nikada, prva je teza, Srbi nisu osvajali, samo su se branili i nikada prvi nisu započinjali. I druga, zemlja natopljena zajedničkom (srpskom i ruskom) krvlju je zajednička zemlja

Sedamdeseta obljetnica oslobađanja Beograda od njemačke okupacije, koju je inače Nedićeva vlada svesrdno prihvatila, obilježena je doista spektakularno. Vojnoj paradi, na kojoj su pokazani svi rodovi srbijanske vojske sa zavidnim naoružanjem, nalik na nekadašnje sovjetske prvomajske parade, nazočio je najdraži beogradski gost – Vladimir Putin, vođa vaskrsle Rusije. Samo je kiša poremetila kompletan ugođaj, a bogovi su pokazali i smisao za šalu. Iznad parade nazvane i “paradom ponosa”, nazivom kojim se krste gay-parade i koje nikako nisu dobrodošle u glavnom srbijanskom gradu, a u Rusiji su zabranjene, visoko na nebu pojavila se duga sa svim svojim spektrom prelijepih boja. I ostala je tako stajati sve do završetka spektakla. Sam Putin primljen je i od naroda i od njegovih vodećih političkih ličnosti s izrazima krajnjeg oduševljenja, odanosti i podložnosti, što je i samom visokom gostu, stjecao se dojam, bilo pomalo neugodno. Od jednog analitičara u beogradskom studiju čuli smo kako su Srbi 110 posto rusofili, a sam srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić u svom je euforičnom pozdravnom govoru izjavio kako je zemlja natopljena zajedničkom (srpskom i ruskom) krvlju zajednička zemlja.

Zapravo, taj tobožnji antifašizam samo je blijedi i daleki povod za vrlo aktualne poruke koje su se dale iščitati. Rusija se, s jedne strane, vraća na jugoistok Europe i podržava teritorijalni integritet Srbije, što znači nepriznavanje Kosova. Ako je NATO pakt došao na granice Rusije, sada Rusija dolazi na granice NATO pakta. S druge strane, Srbija uz pomoć velikog brata želi iznova igrati ulogu vodeće zemlje ovog dijela Europe. Ideja velike Srbije očito još nije mrtva. Miroslav Lazanski, vojno-politički komentator “Politike”, nekada udarno pero zagrebačkog tjednika “Danas”, koji je od ruskog predsjednika uoči njegova dolaska dobio dopisni intervju, izravno je potvrdio kako vojna parada simbolizira vojnu supremaciju Srbije nad susjedima. O supremaciji bi se dalo razgovarati, ali ostaje doživljaj za većinu ljudi s ove strane Drine kako to bijaše doista rječita demonstracija sile i prijetnje.

Naravno, nije nam trebala tek ova parada da bismo shvatili beogradske poruke. Unatoč mira i pomirenja iz Srbije svako malo stižu uznemiravajuće vijesti. Prije dvije godine Vlada Republike Srbije, dok je na čelu Srbije stajao veliki demokrat Boris Tadić, objelodanila je Strategiju odnosa matične zemlje s dijasporom, koja je kolokvijalno nazvana “Memorandum dva”, u kojoj se veoma eksplicitno, između ostalog, kaže kako Srbija nikada ne smije priznati odcjepljenje Kosova, kako će raditi na pripojenju Republike Srpske “matici zemlji” (za trajanja parade Milorad Dodik u svoj svojoj visini i širini stajaše ponosno uz Nikolića i Putina) te kako će tražiti povratak statusa konstitutivnog naroda za Srbe u Hrvatskoj. Druga Nikolićeva teza, koja po običaju nije isprovocirala nikakvu reakciju Zagreba, izaziva, kao i ona prva, laganu jezu. Nikada, reče on u Putinovu prisustvu, Srbi nisu osvajali, samo su se branili i nikada prvi nisu započinjali. To se, jasno, odnosi i na ratove u Hrvatskoj i u BiH devedesetih godina. Dakle, i tada su se Srbi samo branili, njihov rat, kojemu je i sam vojvoda Nikolić dao svoj doprinos, bio je opravdan i pravedan i “opet će, ako bude sreće”. Rehabilitacija četničkog pokreta, što također nije bez vraga, već je gotova stvar. Srbija se nije oslobodila navike prisvajanja hrvatskih teritorija (“Vukovar je srpski grad”, od istog autora), kao i hrvatske kulture, pa se dubrovačka književnost i dalje svojata kao srpska, a i Ruđer Bošković je proglašen Srbinom. Vrlo simbolično, jedna od većih beogradskih ulica kojom je prolazila i parada nosi ime Dubrovčanina Junija Palmotića. Dakako, ne iz osjećaja prijateljstva s hrvatskim narodom, već zato što ga oni smatraju svojim.

U sadašnjoj konstelaciji političkih odnosa i geopolitičkog nadmudrivanja, Zapad (EU i NATO) s Rusijom se nadmeću oko naklonosti Srbije, a Srbija kao umiljato janje siše dvije majke. Primjerice, Europska unija je ovih dana odobrila Srbiji 60 milijuna eura na ime sanacije šteta od poplava, a Hrvatskoj samo devet. No, kao što je pokazano u slučaju odbijanja srpskog sudjelovanja u europskim sankcijama protiv Rusije zbog ukrajinske krize, radije će, ako bude stani pani, Srbi s Rusijom pasti travu nego piti med i mlijeko bogatog Zapada, što ovima kojima je novac sve i koji podcjenjuju ulogu nacionalnog, vjerskog i plemenskog fanatizma u politici nikako ne ide u glavu. A i nije, istine radi, da Rusija nema što ponuditi Srbiji, uglavnom puno više, barem kako stvari sada stoje i izgledaju, nego EU Hrvatskoj. I ovom je prilikom potpisano nekoliko važnih sporazuma koji se odnose na carine, energetiku, željezničku infrastrukturu, razmjenu podataka, itd. Srbija, još ćemo jednom citirati Tomislava Nikolića, svoj razvoj temelji na ruskom tržištu i ruskoj energiji, a, mi ćemo dodati, svoj vanjskopolitički ekspanzionizam na savezništvu s Moskvom. Da Rusija devedesetih nije bila onako slaba tko zna kako bi i na ovim prostorima sve završilo.

Turska, koja je ojačala i koja je sve samostalnija u odnosu na SAD, vraća se na Balkan i jedva diskretno najavljuje obnovu Otomanskog Carstva. Široke ruke dočekuje je Sarajevo. Nedavno je bio planiran pohod turskog ratnog brodovlja u neumsku luku, također kao demonstracija sile, ali se to ipak nije dogodilo, jer se tročlano Predsjedništvo BiH nije složilo oko domaćinstva. A turski predsjednik Recep Erdogan poručuje kako će 100 milijuna Turaka, zatreba li, braniti Bosnu i Bošnjake. Sandžak je također poprište potencijalnih sukoba. Tamošnji muslimani, odnosno Turci s velikom nadom također gledaju prema Istanbulu i Ankari i s velikim neprijateljstvom prema Beogradu.

Ni ideja velike Albanije nipošto nije mrtva, što se moglo vidjeti i prilikom prekinute utakmice Albanije i Srbije na stadionu JNA, gdje je na teren iz bespilotne letjelice spuštena albanska zastava na užas Beograđana. Albanija i Kosovo računaju sa skorim ujedinjenjem koje neće biti moguće zaustaviti, a teritorijalne pretenzije sežu i preko makedonske pa i crnogorske granice.

Hrvatska, iako članica EU-a i NATO pakta, i dalje svim silama nastoji se održati i razvijati kao zemlja “zapadnog Balkana”, odnosno kao dio tog iznimno trusnog područja, kako u prošlosti tako u budućnosti.

Bez ikakve vanjskopolitičke strategije, pa i bez svijesti što se događa u susjedstvu, razvijajući “bratstvo i jedinstvo”, podilazeći Srbiji i odustajući od vlastitih istina i interesa, umjesto hladnog, distanciranog i, zašto ne, korektnog odnosa, te sustavnim jačanjem manjine kao političkog čimbenika koja Srbiju drži svojom matičnom domovinom, hrvatske političke garniture trasiraju put novim nasrtajima na vlastitu državu. Nemiješanjem, pak, u odnose u BiH prepuštaju sudbinu tamošnjih Hrvata volji moćnijih i brojnijih, umjesto da se otvoreno založe za federalizam koji bi Hrvatima jamčio konstitutivnost i ravnopravnost, a time i stabilnost same Hrvatske.

  • Autor: Josip Jović/dnevno.hr

facebook komentari

  • Agromentum

    Bila im zemlja nekom krvlju natopljena ili ne, do sad im je izrastao samo korov.

    • 1diablo

      Ne znam čemu više analiza Srbije i njenih pretenzija.??Ja njih promatram kao Čedu Bulata i krajiški korpus 95-te..Nalaze se u okruženju NATO saveza i neka se koprcaju,a te posjete Putina promatram kao bolničke posjete kako bi se obišao i utješio bolesnik..Na samoj paradi bilo je puno parodije,od zastarjele tehnike,do pogrešnog domaćina..Da se razumjemo,Putin kakav je da je,bio je komunist,antifašist i legitimni je predstavnik antifašističkih snaga koje su ”oslobodile” Beograd(silovanje i pljačka),dok se za domaćina to ne bi moglo napisati,osim onog djedice što je stajao u špaliru političara i mase preko puta..Matori ispod mene je u pravu..Sve je to u dnevno političke svrhe,dok se običan narod bori za egzistenciju kao i ostatak balkana,a i većina Europe…

      • Agromentum

        “Matori ispod mene”… Hihihi Ako malo bolje pogledaš, moreš vidit’ da nisam ništa analizirao. 🙂

        • 1diablo

          Ma ne,nije replika tebi,već sam se samo nadovezao na tvoj komentar.. 🙂

  • Matori

    Drugari opustite se. Nigde veze od ovoga nema. Možda neko i priželjkuje kakav neugodni rasplet događaja, ali od toga nema ništa. Sve je ovo samo u službi dnevno političke svakodnevice. Dobro, negde u biti prirodno je da Srbi vole Ruse, kao što i bošnjaci muslimani vole Turke. A da li je baš ta ljubav i obratna ili je samo u pitanju korist i širenje teritorijalnih pretenzija. Biće da je ovo drugo. Možda ne teritorijalnih u prvom momentu, ali interesa i uticaja sigurno. Da li zaista mislite da su moguće nekakve ali i kakve koalicije u slučaju daleko bilo nekakvog sukoba. Da li zaista mislite da Srbija u ovakvoj situaciji i sa ovakvim vlastima ima ikakve pretenzije bilo prema kome, izuzev jedino možda prema svojoj iskonskoj teritoriji Kosovu i Metohiji, što je u ovakvoj situaciji vrelo upitno. I ko bi je podržao u takvim nastojanjima. Rusija? Teško. Ovde je u pitanju običan Status Quo i čeka se šta će biti na globalnom planu u vremenima koja nam svima predstoje. Sve je to ponavljam retorika za dnevno političku upotrebu kako bi se istinski i suštinski problemi sklonili sa dnevnog reda. Spinovanje govoreći moderni rečnikom. A pravi problem, to je čista ekonomija ili kako vi lepo kažete gospodarstvo. Ovde je narod na ivici ekonomskog opstanka. Cene su više nego u Evropi i okruženju (modaran izraz) a plate najniže ne u regionu nego u Evropi i većem delu sveta. još ih sada novim merama smanjuju. Ovde je narod okrenut golom i pukom preživljavanju i ničemu više. Pogotovo ne bilo kakvim teritorijalnim pretenzijama. Stoga ceo ovaj članak ma kako govorio o nekim aktuelnim dešavanjima koje jesu prisutna, nema nikakvo uporište u realnom životu. Doduše američki koncept na štetu EU o stvaranju velike Albanije je jedino možda realnost. Ali to je plan Amerike i njenih satelita u EU (London i Berlin), koji za cilj ima jedino destabilizaciju Evrope i njeno dalje obesmišljavanje kao imalo ozbiljne organizacije, obzirom da je se plaše. Prava, ujedninjena Evropa sa mirnim i zadovoljim državama je omča oko vrata Amerima. I ne samo Evropa, dodajte tome i mirnu Aziju i eto njima propasti. Ekonomske a to je i više nego dovoljno. Pa ko finansira i organizuje ISIL i druge terorističke planove i akcije. Evropa sigurno ne. A ta tobožnja velika Albanija je bure baruta koje ima za cilj da preko Balkana (Srbija, Makedonija, Grčka i Crna Gora) raznese i ostatak Evrope. Mislite o tome.

    • Gabro Vuskic

      Matori, možda je to danas tako kako ti govoriš, ali se sve radi u odrazu vremena i odrazu potreba. za tebe prilažem nešto što je jedan komentator odgovorio drugome, opet u odrazu vremena i potrebe. Pročitaj pa komentiraj.
      DVA JASENOVCA, JEDAN MAKSA LUBURIĆA A DRUGI BOGDANA BOGDANOVIĆA

      (Upravo sam dobio dolje niže priloženi opis od
      nekog komentatora koji je imao priliku negdje na forumima prošitati neke
      izvadtke iz “PISMA MAKSA LUBURIĆA” On se meni uljudno
      zahvaljuje i nadodaje svoje mišljenje o Jasenovcu Maksu Luburiću i
      Jasenovcu Bogdana Bogdanovića. Ja bih se sa njim složio da postoje dva
      Jasenovca, s tim da bih ja još nadodao da postoje TRI JASENOVCA. JEDAN
      MAKSA LUBURIĆA, DRUGI TITIN A TEK TREĆI, PO NARUČBI, BOGDANA
      BOGDANOVIĆA. Otporaš.)

      Hvala na brzom odgovoru i linku!

      S najavljenom sam knjigom već upoznat te ako ću biti u prilici, dat ću
      si truda da ju i pročitam. Ne tako davno pročitao sam i “Zapise iz NDH”
      Edmunda Glaisea von Horstenaua koji nije imao dobro mišljenje niti o
      Luburiću niti o ustašama ali samu sam knjigu uzeo s rezervom jer sadrži
      neke djelove koje se doimaju prefantastični da bi bili istiniti
      (primjerice kada opisuje večeru s Hitlerom i Pavelićem te navodi kako je
      Hitler u jednom trenutku vikao da Židove treba eliminirat dok mu je
      kolega s kojim je sjedio došaptavao kako Führer mora smanjiti doživljaj
      jer je i poglavnikova žena djelom Židovkinja).

      Dio Luburićevih pisama sam inače već imao prilike čitati, a u jednome od
      njih se dotakao i Jasenovca pa ovom prilikom šaljem copy/paste:

      “…a ako ništa drugo, postoji Jasenovac. I dokle bude postojala ta
      uspomena, mira neće biti među Srbima i Hrvatima. Mogu oni govoriti
      koliko god hoće o “bratstvu i jedinstvu”! Neće ga nikada biti, jer ga
      ubija spomen na Jasenovac. Na njemu se danas kolju hrvatski i srpski
      komunisti, kao i svi Hrvati i svi Srbi. Hrvatski komunisti su
      ovjekovječili s onim spomenikom – Jasenovac. Baš kao da su radili pod
      mojom sugestijom. (Možda i jesu, jer se pokazalo
      da se “bratstvo i jedinstvo” sastojalo samo u likvidiranju svega
      hrvatskoga, pa i komunističkoga, kako su to dokazale “žrtve” Hebrang i
      tisuće Hrvatskih Partizana – pobijenih da bi se moglo ostvariri to
      Rankovićevo “bratstvo i jedinstvo”, mo. Otporaš.) Baš taj
      njihov i moj Jasenovac uništava svaku Jugoslaviju. Htio sam razdvojiti
      Hrvate i Srbe. Dogadjaji, o kojima sam najprije sa skepsom
      mislio…dokazuju da sam ih razdvojio…” (Pismo je pisano dru. Miljenki Dabi Peranić u Pariz 1967. godine, mo. Otporaš)

      S jedne strane, Luburić iznosi Jasenovac kao nešto preko čega Srbi neće
      nikada moći preći pa se tako u neku ruku to doima kao priznanje kako su
      tamo rađene stvari koje jednom kolektivu kao što je srpska nacija daju
      za pravo da mrzi drugi takav kolektiv kao što je hrvatska nacija. A onda
      opet ne izostavlja spomenuti “moj” i “njihov” Jasenovac očito
      aludirajući da Bogdanovićev cvijet i spomen područje nisu podignuti na
      sjećanje žrtava koje on ima na duši što onda nanovo otvara pitanje jesu
      li uopće tamo stradale žrtve koje bi s obzirom na svoju nevinost i
      sveukupnu brojnost mogle pokrenuti odmazdu 1945. te da se na njihovoj
      ostavštini nastoji amnestirati i agresija 1991. Meni osobno nije isto
      ako je tamo ubijeno nekoliko desetaka tisuća nevinih civila ili ukoliko
      su ubijani uglavnom četnici, partizani, komunisti i svi ostali koji su
      aktivno sudjelovali u rušenju tadašnje naše države, naše NDH.

      To je sve od mene za sada, do idućeg javljanja, sve najbolje i pozdrav Teksasu!

      Merkwurdigliebe is offline

      • Matori

        Pažljivo sam pročitao i uskoro ću odgovoriti. Naročito mi se sviđa tvoja sjajna rečenica da se sve radi u odrazu vremena i odrazu potreba. Odgovor će biti malo opširniji pa sam rešio da ga kucam u lokalu na računaru pa da ga posle pošaljem sa copy/paste. Nadam se da mi nećeš zameriti na malo čekanja.

        • Gabro Vuskic

          Bez brige. Za dobre stvari i svi dobri ljudi sa dobrim namjerama uvijek trebaju biti strpljivi sa svojim sugovornicima, tako da to ispadne inteligentno: kada se dvojica pametna sastanu, sporazume se, kada se dva glupana sastanu, potuku se.
          Pozzzz.

        • Baš me zanima odgovr Matorija Gabri. Nadam se da su tu ne radi o nekom dvoboju, nego o izmijeni mišljenja…

          • Matori

            Evo opet ja samo kratko. Ni na kraj pameti mi ne pada nikakav dvoboj jer tome nema ni potrebe. A ja nisam takav čovek. Samo poštena razmena mišljenja. Ni na čiju štetu, već nadam se na korist svima. Ja volim svoju zemlju ali ne na štetu nikoga drugog. Nacionalista jesam u pravom značenju te reči, ali šovinista ni po cenu života. Zato volim i poštujem i sve druge nacionaliste. Svako ima prava na svoje mišljenje i opet pozdravljam lepu misao Gabra u gornjem komentaru šta rade dva pametna a šta dva glupana. Pozdrav i tebi Milane (tako mi se zvao i pokojni otac), te Gabri i 1diablo. Ovde sam prisutan tek od četvrtka i jako mi je drago što sam lepo primljen i hvala svima na tome. Nadam se da neću razočarati Vaše poverenje.

          • Gabro Vuskic

            Dragi (ne moj, nego) naš prijatelju Matori dobro ti došao među poštene Hrvate iz još poštenije Hrvatske Hercegovine. Dobro ti nama došao! Što sam do sada mogao shvatiti da ti namjere nisu nepoštene. Ako nastaviš tako, trijezno, solidno i bez kočijaškog vrijeđanja, onda ćeš za sigurno osvijetlati lice i onih tvojih sunarodnjaka koji još uvijek sve stvari gledaju kroz prizmu prošlosti. Pustimo prošlost prošlosti, a mi uzdignute glave pozdravljamo tvoj dolazako među Hrvate, ne da te kalemimo ili prikalemimo, nego da to ostaneš ono što jesi, tj. čisti srpski nacionalista s kojim svaki pošteni i dobronamjerni Hrvat će imati čast izmjenjivati mišljenje i mišljenja, ali uvijek u granicama uljudnosti.

            Još jednom ti želim dobro došlicu među Hrvate. Pozzzz.

          • Matori

            Evo i očekivanog odgovora.

            Pričati danas o partizanima, komunistima i antifašistima, kad postoji i zakonski dozvoljena distanca je možda negde i prevaziđena kategorija. Pogotovo ako se tome dodaju već tradicionalni gubitnici Ustaše, Četnici, Domobrani, Nedićevci, Balisti, Ljotićevci i drugi. Ima jedan izraz koji kaže kako revolucija jede svoju decu. A ovde je pojedeno i previše takve dece. Sa svih strana. Ja nisam
            istoričar/povjesničar po svojoj vokaciji tako da analize u povodu Jasenovca
            prepuštam kompetentnijima od mene. Ali je činjenica da je Jasenovac bio veliko stradalište svih onih koji se nisu slagali sa filozofijom i ustrojstvom
            tadašnje NDH i njene politike, kao i da je to nešto što nijednom pravom i
            poštenom kršćanskom Hrvatu i Hrvatici ne bi trebalo da služi na čast i pohvalu.
            Kao ni druga stratišta sa bilo čije strane. Naime svi smo mi ljudi, stvoreni po
            Božijem liku. Barem mi hriščani/kršćani koji stvarno držimo do toga bi trebalo
            da znamo, bili zapadnog ili istočnog obreda.

            No ajde da pišem po stavkama da se i ja i čitaoci ne rasplinemo i ne pogubimo.
            Prvo nešto o antifašizmu, partizanima i revoluciji. Narodno antifašistički pokret je u svojoj biti bio pokret za oslobođenje jugoslovenskih naroda od fašizma i okupacije, ali je bio i pokret koji se borio za novi društveni poredak prevashodno. U njemu su aktivno učestvovali svi narodi koji su živeli u
            nekadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji kao i potonjim Jugoslavijama. Pošteni i
            čestiti ljudi, Jugosloveni, antifašisti, siromašni i potlačeni. Epopeja NOB-a
            je manje više svima poznata pa ne bih detaljisao na tu temu ovaj put, više bih
            o onim drugim produktima toga. Ako bi se pažljivo proučavala demografska slika partizanskog pokreta, može se lako uvideti i njen sastav. 95% sastava
            partizanskih jedinica i pokreta su činili najsiromašniji predstavnici naroda
            Jugoslavije koji su zaista verovali u tu ideju. Veliki prirodnjak Jovan Cvijić
            je svojevremeno fantastično objasnio demografsku sliku Balkana. Kad pogledaš njegov rad biće mnogo toga jasnije. Partizani, Četnici i Ustaše su bili mahom gorštaci dinarskog tipa, ljudi koji preovlađuju prostorima bivše Jugoslavije. To ti je linija ljudi koja se dobija kad se ugrubo geografski povuče pravac planinskih masiva od Zlatibora i Užica, preko planinskih masiva Hercegovine, Bosne, Crne Gore pa dalje preko Biokova, Dinare i Velebita i koji se završava negde oko Gorskih kotara prema Istri. Ljudi iz ravničarskih predela su po svojoj prirodi kud i kamo pitomije naravi od brđana, naviklih na težak rad i teška odricanja. Otud i njihova poimanja o pravdi i čestitosti. Tvrdi na radu, tvrdi u veri. Ovo mislim pohvalno. Pogledaj sve partizanske, ustaške i četničke prvake i videćeš da su svi rodom iz brdskih područja da ne kažem vuko.ebina. Nema ni jednog njihovog prvaka iz Vojvodine, Slavonije ili Međumurja i Zagorja. Sem “najvećeg sina” naših naroda i narodnosti Tite, ali o njemu kasnije. Dakle uglavnom su sve Srbi i Hrvati sa pomenutih prostora. Kad se tome dodaju i viševekovni interesi velikih
            sila i njihove intenzivne podele po verskoj osnovi koja je suštinski ista H(K)ristova, onda je za očekivati razna krvoprolića na ovim prostorima. Čist interes. Najnovija naučna dostignuća po pitanju DNK dokazuju upravo to da na ovim prostorima živi isti narod. Ali podeljen veštački. Kad se tome dodaju i sadašnji bošnjaci t.j. muslimani koji su većinski poreklom odavde i pripadaju ovom zajedničkom korpusu (takođe po analizama DNK nasleđa) samo preobraćeni u Islam eto zabave za velike sile i tragedije za nas ovdašnje. Istine radi mora se priznati da je to rađeno i u drugim zemljama i među drugim narodima. Primer Vartolomejska noć u Francuskoj itd.

            Dakle partizanski pokret je uz pomoć opet stranih sila izvojevao konačnu pobedu i krenuo da uspostavlja svoj poredak. Ajd što su rešili da pobiju narodne neprijatelje u vidu ustaša, četnika i ostalih ni po jada, nego što su rešili da slepo slede svoju maksimu kako revolucija jede svoju decu. Odmah po uspostavljanju apsolutne vlasti, krenuli su sa iživljavanjem nad svojim narodima i narodnostima. Srbe su masovno prinudnom mobilizacijom slali na Sremski front, gde su bili topovska hrana ruskim kaćušama. Naravno slali su lažne podatke o položajima Nemaca, a Rusi zasipali naše položaje. Kad je došao i taj 09. maj (svibanj) i konačni kraj rata, onda su krenuli u otvoreni obračun sa svima. Na vrhu partizanskog pokreta iskristalisala se nova elita (zvuči poznato), koja je rešila da se obračuna sa svim pravim antifašistima i borcima radi
            uspostavljanja apsolutne vlasti. To je domaća verzija Nemačke “Kristalne
            noći”. Neki su preko noći nestajali, neki su stradali u sumnjivim
            obračunima sa ustašama i četnicima, a onda im je kao dar sa neba došla
            rezolucija IB-a i formiranje gulaga znanog kao Goli otok. Dakle po zatvaranju
            Golog otoka ostala je samo “nova elita” bez i jednog pravog i
            istinskog komuniste i antifašiste diljem Jugoslavije. Tzv preostali “prvoborci”
            su uživali svoja prava i nije im padalo na pamet da talasaju. Privilegije su
            čudo. U ostalom imate divan primer i u Vrdoljakovoj seriji od 2004. godine
            “Duga mračna noć” koja je doduše donekle mali pokušaj pranja istorije, ali mnooogeee stvari su tačne. Pogotovo o toj famoznoj revoluciji koja jede svoju decu, podmetanjima, prevarama, lažima itd. Dakle iskreni i čestiti su morali nestati, bez obzira na nacionalnost a pogotovo privrženosti ideji Jugoslovenstva”. To je “zasluga” onog fol najvećeg sa ovih prostora Tite, kako bi on mogao uživati i uvaliti nas do kraja.

            E tu dalje dolazimo do ovih dana. I nekih prethodnih. Stalno neko pokušava nešto da nam nametne kad god dođe do nekih koliko toliko normalnih odnosa. Otud i večna tema Jasenovac i sve ostale teme. Ti si dao prepisku o ne dva, nego tri Jasenovca, a ja dodah i 4 i 5 i 6 i koliko god bude trebalo. Jasenovac je činjenica. Moneta za potkosurivanje i dalje podele, mesto za buduće nove klanice ma kako to bolno zvučalo i za žrtve i počinioce. Jasenovac ne spori ni Maks Luburić, ni Tito, ni ona p..da samozvani Titov umetnik Bogdanović (drugom prilikom o njemu jer nije vredan ničije pažnje). Jasenovac je tu gde jeste. Merna jedinica za prebrojavanje krvnih zrnaca i uvek aktivna tempirana bomba. Od tzv. komunista, šovinista, belosvetskih zlikovaca uvek brižljivo pažena i negovana da ne daj Bože za njih prestane da bude aktivna. Deaktivirana. A može se vrlo lako deaktivirati jednom za svagda. U ime viših ciljeva. U ime pravde, ljubavi, tolerancije, pomirenja i večnog spasenja. Zajedničkog. K(H)rišćanskog kome svi težimo.

            Pokušajte da zamislite sliku sa aktuelnim likovima. 01. novembar/studeni 2014. Sledeća subota. Zadušnice/Svi sveti. Jasenovac. Sveti otac Papa Franjo, patrijarh srpski Irinej, Kardinali i Episkopi Hrvatske i Srbije, državni vrh Srbije i
            Hrvatske. Narod. Zajednička molitva za sve postradale i za oprost grehova. Svih grehova. Pokajanje i oprost. Zamislili?

            E pa ne može. Ne zato što je vreme za organizaciju kratko, a jeste. Nego nam nikad neće dati. Moramo da uvek budemo spremni za neko novo klanje radi njihovih interesa. Njihovih pod krinkom “naših” interesa.

            Nema porodice ni obitelji sa bilo koje strane, koja nije nekog izgubila tokom 20-og stoleća u međusobnim ratovima vođenim za tuđe interese. Ako se ne uzmemo u pamet što pre, biće ne daj Bože i daleko bilo još toga. Teška su vremena pred svima nama. Duboko verujem da smo sudionici i svedoci zadnjih Biblijskih dana. Previše je poklapanja sa knjigom Otkrovenja svetog apostola Ivana ili Jovana kako mi kažemo. Vladavina nečastivog je tu, a onda i drugi dolazak Spasitelja. A da li ćemo ovakvi kakvi smo trenutno biti spašeni? Nije na meni da sudim, jer nemam nikakva prava. Ja Vam zato i pišem. I praštam Vam sve. Nikad nikom nisam naudio za mojih 50 i kusur godina života. Meni jesu mnogi. Prvi komšija mi je spalio dedovinu u sred Gospića 1991. Meni rođenom Beograđaninu. Ni luk jeo ni luk mirisao, ni u ratu učestvovao. Praštam i ne sudim. A hteo sam zajedno sa pokojnim ocem da je nekom poklonim, ne prodam. Nekom kome zaista treba. Moj otac je to teško podneo i otišao je par godina kasnije na bolje mesto. Prašatam u ime Božije, u ime mog oca i svih lepih trenutaka koje sam proveo u radosti druženja od rođenja do 1991. širom ondašnje države. Druženja sa divnim ljudima svih nacija i vera. Pa dobro, da budem iskren bilo je i lepih ljubavi i veza.

            Eto toliko od mene za ovaj put. Nadam se da ovim komentarom nisam nikoga uvredio ni povredio ni na koji način. To mi svakako nije bila želja ni namera. Mada imam jednu želju pre smrti koju na žalost sebi neću moći priuštiti. Da još jednom obiđem grobove predaka na Gospićkom groblju i proputujem sva ona divna mesta moje mladosti. Dalmaciju od Imotskog do Splita, sa sve ostrvima srednjeg Jadrana. Mostar, dolinu Neretve, da popijem dobru i čistu pravu lozu sa Biokova, da popijem dobar domaći crnjak dalmatinski uz pršut, slane sardele i paški sir i travaricu (ne odjednom). Ne plašim se ja da dođem, jer duboko verujem da mi ovakvom kakav jesam neće ništa faliti niti će mi bilo ko nauditi. Na žalost nemam ni para, ni zdravlja, ni vremena za jedan ovakav za mene prelep put. Mada što se tiče zdravlja, da mogu ovakav put na leto da priuštim, 50% bi mi i zdravlje bilo bolje momentalno.

            S toga ostajte mi zdravo i veselo i ne nasedajte na provokacije ma otkud dolazile. Mi smo samo piuni u tuđoj partiji šaha. Sve najbolje Vam želim.

          • Gabro Vuskic

            Rekao bih da nisi nikoga uvrijedio, ali si jasno iskazao kojem jatu pripadaš. Usporediti tvoje pisanje se vrlo olako može usporediti sa pisanjem sviš jugoslavenskih antifašista, komunista, partizana i onih koji su vješto znali kamen bzciti a ruku sakriti. Politika NDH se nije sviđala svim onim simpatizerima Jugoslavije, bilo monarhističke bilo kumunističke, pa su se svim silama, odmah u početku bacili svim silama za rušenje i na rušenje hrvatima njihove Hrvatske Države. Neprijatelji Hrvatske Države se nisu borili protiv rti slova, koja su u skraćenici NDH, nego su se oni borili protiv ideje koju su u sebi ta tri slova NDH nosili, a ta ideja je bila HRVATIMA HRVATSKA DRŽAVA.

            Hrvati za vrijeme Domovinskog rata nisu imali ta tri slova NDH, pa ipak su neprijatelji Hrvatske Države se borili, ovog puta ne protiv NDH, nego protiv HDZ koja je također u sebi imala ideju Hrvatima Hrvatske Države. Ja smatram neprijateljem Hrvatske Države svakog onoga koje protiv Hrvatske Države, pa i hrvatske antifašiste, komuniste, Jugoslavene i sve one koji se sa ovima slažu u borbi protiv Hrvatske Države, kao što je to bilo u prošlosti.

            Što se tiče Sabirnog Logora Jasenovca, poštovani kolega Matori, nije višew u pitanju šta se je tu sve dogodilo, koliko je u pitanju šta se je tu na osnovu Jasenovca sve na račun Hrvata i hrvatstva reklo. O TOME SE RADI!

            Ti kažeš da nisi povijestničar ali si ipak zašao u povijestne stvari o kojima si mnogo čuo i još uvijek pamtiš i zapamtio, a to je da je u Sabirnom Logoru Jasenovac ubijeno preko osam stotina tisuća Srba. Nadam se da si pošten Srbin i da nećeš ovo zanijekati. A danas i ptice na grani znaju da je to jedna VELIKA LAŽ PROTIV HRVATSKOG NARODA. Tko je to širio? Hoćemo li te LAŽI ostaviti povijestničarima, kako ti kažeš, tako da se oni još uvijek služe tim brojkama, kako bi drugi mogli reći, kao i ti malo prije, da su se tu stratišta događala.

            Poštovani kolega Matori ja sam za reviziju žrtava Sabirnog Logora jasenovac, a jesili ti? Ako jesi, onda si pošten čovjek koji želiš skinuti tvojem srpskom narodu HIPIOTEKU LAŽI NA HRVATE. zato bih ti preporučio knjigu Ilije Barbarića “NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA JE BILO PRAVO IME”, Split 2010. Ilija Barbarić je bio u Sabirnom Logoru Jasenovac od 1942 pa sve do karaja, svibnja 1945. Bio je knjigovađa i vodio je svaki dan zapisnik ulaza i izlaza pritvorenika, kao i bolesnika i onih umrlih od raznih bolestiju. Po evidentnom pisanju Ilije Barbarića u Sabirnom Logoru Jasenovac za vrijeme njegove dužnosti kao knjigovođe, umrlo ih je svega oko dvije tisuće, i to što prirodnom smrću raznih bolestiju, tifusa i drugih, kao i nasilničkom smrću. Ilija Barbarić je rođen 1922. godine, živ je još i živi u Rio de jenerio u Brazilu.

            Služiti se jugoslavenskim, komunističkim, sntifašističkim, partizanskim, titinim, uljudan ću biti pa neću reći srpskim, krilaticama i smicalicama pa sada reći: SVI SMO MI KRIVI! To nije istina da smo mi svi krivi. Krivi su oni koji su rat započeli, koji su rat Hrvatima nametnuli tako da su se Hrvati morali braniti, jer inače bi bili biološki istrijebljeni. Krivi su oni koji su u ime “KRALJA I OTADŽNINE” napali Hrvate. Krivi su oni koji su u ime “BRATSTVA I JEDINSTVA” rušili Hrvatsku Državu i ubijali Hrvate kjoi su ju branili. Krivi su oni koji su 1989. godine u rcu Hrvatske stvarali “BALVAN REVOLUCIJU”. Krivi su oni koji su slijedili Slobodana Miliševića i njegovu retoriku: Svi Srbi u jednu državu.

            Nadam se da nisam nikoga i nikom nacionalni osjećaj povrijedio. S poštovanjem svima. Gabro.

          • DIKI

            Ja se ipak najviše uzdam u Nemačke podatke. Njima sigurno niko ne može prebaciti da su bili ljubitelji Srba . E sada što to nekome ne odgovara, vrlo važno. Osim toga, Nemci su u svemu pedantni pa i u beleženju podataka. A njihovi podaci teško optužuju. Berlin je uvek želeo da bude u toku događaja što je i razumljivo. Naravno da mnogi Nemački podaci danas mnogima ne odgovaraju, ali to ništa ne menja stvar. Da nije Nemačke skoro bolesne pedantnosti mislim da ni mnogi podaci o holokaustu ni dan danas ne bi bili poznati.
            Što se ”modernih” dešavanja tiče, verujem da ćemo se mi ili potomci i dalje moći služiti njihovim podacima. Švaba je prosto takav, voli da ima urednu evidenciju, pa se i dan danas po običaju time bavi. I ti podaci ponovo nekome neće pasovati, ali, obično je tako.
            Slažem se da smo moneta za potkusurivanje. Ali, ko je tome kriv? Kada treba neki krkljanac, narodi Balkana su na to uvek spremni.
            Lično, mislim da Jugoslavija nikada nije trebala biti stvorena. Ja se jedinom bojim da se velike sile ponovo nešto takvo ne dogovore, jer, ako se dogovore tako će i biti a Balkanci će biti kuš. Ko se bude bunio biće kraći za glavu.
            Svidelo se nekome ili ne, čak i tu mnogo slavljenu Evropu na kolena baca onaj koji ju je i napravio. Ja je sigurno ne rasturam. Bih da mogu, ali ne mogu.
            I da dodam, nisu loši ni Američki podaci, ali njihova je praksa da bitne stvari dugo čuče u bunkeru, a stvarno bitne stvari nikada i ne izađu na dnevno svetlo.
            Svo junačenje Balkanskih naroda mi liči na buncanje pripitog miša koji je uz pomoć rakije zaboravio šta to beše mačka.
            I taj jadni miš nikako da shvati gde mu je mesto, pa ga mica maca svako toliko mora opaliti šapom po kičmi. Jer, kod krupnih igrača, jedino što je večno je interes i samo interes.
            Znajući Balkance, ne bi me iznenadilo da mi ovu igranku ponovimo još koji put.

  • Trendafil

    Dominacija i interesne zone. Amer se povlači, na sceni su Rusi, Turci i EU.