Žig zvijeri

10

Apokalipsa je inspirativna novozavjetna knjiga. Suvremenom čovjeku – ako je i vjernik – djeluje međutim prenačičkana čudima, čudovištima, zmajevima, skakavcima, anđelima, čudnovatim jahačima, ognjenim jezerima, potresima, gromovima, vatrenim padalinama i drugim katastrofama da bi je čitao i shvaćao doslovno.

Samo rijetki kršćani danas tu knjigu čitaju doslovno, ostali je uopće ne čitaju ili je tumače kao niz simbola i metafora. Koji mogu značiti štošta, ali ništa obvezujuće. Moram priznati da ni sam nisam nikada bio pretjerano fasciniran tom biblijskom knjigom. Nije mi se dalo provlačiti kroz taj guštik simbola da bih nešto saznao o kraju svijeta. Ako je Bog stvorio svijet, i bez moga znanja znat će ga okončati na najbolji mogući način. S moje strane, ako sam vjernik, dostatno je moje povjerenje u Boga. Ako pak vjernik nisam, sve je to ionako nevažno. Osim kao književnost. Tako sam eliminirao Otkrivenje kao bitnu knjigu u vlastitom određenju prema kršćanstvu.

Znam da se mnogi neće složiti s ovakvim načinom rezoniranja, ljudi su po naravi radoznali te im je urođena težnja za pronicanjem u budućnost. Ja međutim, uza svu radoznalost, imam stanoviti zazor od proročanstva kao takvog. Čini mi se da bi, čak i kada bi bilo moguće, trebalo ostati skriveno od ljudi. Naime, proročanstvo bi utjecalo na slobodu volje, pa i slobodu volje u odnosu na vjeru u Boga. Stoga je dobro što Otkrivenje govori o svršetku svijeta i što je dovoljno općenito da ne govori o sudbini pojedinih ljudi. Uostalom, tako je i Kristov dolazak u starozavjetnim proroštvima prorokovan u dostatnoj mjeri simboličnim jezikom da ne narušava prirodan poredak stvari. U stalnom plesu racionalnog i iracionalnog u ljudskom svijetu taj je balans, čini mi se, od iznimne važnosti.

   Međutim, ne namjeravam ovdje razglabati o proroštvu kao takvom, nego se pozabaviti slučajem kada neka recentna pojava neugodno podsjeća na detalj iz Otkrivenja. I to čitanog doslovno. Naime, u Otkrivenju piše: ”Ona čini da svi – mali i veliki, bogati i siromašni, slobodni i robovi – udare sebi žig na desnicu ili na čelo i da nitko ne može ni kupiti ni prodati ako nema udaren žig: ime Zvijeri ili broj njezina imena (13, 16 – 17). A u Jutarnjem listu piše: ”Većina modernih kompanije diljem svijeta već godinama svojim zaposlenicima izdaju kartice kako bi se identificirali prilikom dolaska na posao i sjeli za svoje radno mjesto. Međutim, u švedskom tehnološkom kompleksu ‘Epicenter’ otišli su korak dalje pa svojim zaposlenicima ugrađuju čipove ispod kože. Felicio da Costa, čija kompanija posluje u okviru ‘kompleksa’, prilikom ulaska mora prisloniti svoju ruku pored čitača na ulaznim vratima koja se zatim otvaraju. Potom to mora ponoviti prilikom ulaska u svoj ured, ali i za korištenje fotokopirnog stroja i slično. Čip RFID (radio identifikacijski čip) velik je poput zrna riže, a uskoro bi svih 700 zaposlenika kompanije dobiti priliku da se čipiraju. Osim što otvara vrata zaposlenici koji ga ugrade uz pomoću njega će moći plaćati račune u kafićima i dućanima. Čip se ugrađuje između palca i kažiprsta, a ubrizgava se posebnom injekcijom. (Jutarnji list, 30. 1. 2015.).”

   Odstranimo li razlike koje proistječu iz vremenske razlike u nastanku i stilske razlike u tipu ovih dvaju tekstova, ostaje njihova frapantna sličnost. Koja izaziva stanovitu nelagodu kod čitatelja. Ta nelagoda se još više povećava kada pročitamo završetak ovoga teksta iz Jutarnjeg lista: ” Hannes Sjoblad, izumitelj ovog čipa, smatra kako je ovo priprema za dan kada će ‘nas drugi željeti čipirati’. – Želimo razumjeti ovu tehnologiju prije nego što velike korporacije i vlade odluče da je vrijeme za to. ako dođe do toga mi ćemo već znati kako ti čipovi funkcioniraju – rekao je Sjoblad.” Znači, samo je pitanje vremena ”kada će nas drugi željeti čipirati”. Naš stav prema tomu kao da uopće nije važan!?

   Ne bih želio da se ovaj tekst shvati kao još jedan tekst iz žanra teorije urote. Žanrovski okvir pripitomljuje tekst, ali i stvarnost, čini ih poznatima. A samim time i manje uznemirujućima. Ova nelagodna koincidencija starog proročanstva i recentne pojave postavlja, čini mi se, neka pitanja neobuhvaćena klasičnim teorijama urote. Pokušat ću formulirati neka od tih pitanja, bez iluzije da bih znao i odgovore na njih. Prvo pitanje koje se nameće jest pitanje da li to moćnici suvremenog svijeta namjerno oponašaju neke detalje iz Biblije postmodernistički se poigravajući gotovim obrascima i motivima iz kulturne tradicije? Drugo, nije li čipiranje jednostavno najpraktičnije ponašanje za tehnološku razinu suvremenih društava? To što je Ivan s Patmosa u svojoj viziji nabasao na frapantno sličan detalj bila bi u tom kontekstu čista slučajnost. Treće pitanje moglo bi biti – postoji li nešto svojstveno strukturi i prirode i društva što ih nužno navodi na ponavljanje određenih obrazaca, procedura, metafora, ideja i rješenja?

Bilo kako bilo, pred nas se postavlja i jedno praktično pitanje: dopustiti ili ne dopustiti čipiranje? To nas iz područja teoloških spekulacija ili spekulacija o teorijama urote dovodi u područje konkretnih odabira ovdje i sada, odabira i te kako vezanih za osobnu slobodu i ideju ljudske slobode. Čovjek zapadne civilizacije, bio vjernik ili ateist, slobodu drži vrhunskom vrijednošću.

Stoga, čini mi se, ne bismo smjeli pristajati ni na kakvo obvezno čipiranje. Čak i kada bismo bili potpuno sigurni da u pozadini takvog pothvata nije nikakva urota ili zla namjera nego čisto praktično olakšavanje svakodnevnog funkcioniranja u tehnološki visoko razvijenom društvu. Naime, takvo ”olakšavanje” u sebi sadrži mnoge mogućnosti. Neke od njih mogu biti pogubne za pojedince i čovječanstvo u cjelini. Nemamo nikakva jamstva da se u nekom trenutku povijesti neće pojaviti moć koja će biti spremna te mogućnosti zloupotrijebiti.

Damir Pešorda

[ad id=”40551″]

facebook komentari

  • Alan B’Stard

    Uopće ne znam što tih desetak tisuća znanstvenika kemija u Cernu, ali mi moćno zvuči Veliki hadronski sudarač, Large Hadron Collider 🙂

  • gost

    Nisam shvatio. Tko je zvijer ?

    • Alan B’Stard

      To ti je onaj, kako se zove, sotona

      • gost

        Vidim ni ti nisi shvatio. Naime, u knjizi Otkrivenja se spominje prva zvijer, zmaj, druga zvijer, bludnica, lazni prorok. Sotona je zmaj, jer pise “bijase zbacen veliki zmaj,stara zmija koja se zove davao,sotona…”Prva zvijer je opisana kao zvijer sa sedam glava i deset rogova , dok druga zvijer ima dva roga kao u janjeta , a govori kao zmaj. Druga zvijer je ta koja udara zig zvjeri. Pozz

        • Alan B’Stard

          Eto, shvatio si tko je zvijer. Bravo 🙂

          • gost

            :):)

  • gost

    Ludost tumaca je da prorokuje vremena i stvari pomocu ovog prorocanstva, kao da je Bog planirao uciniti ih prorocima. Ovom nepromisljenoscu su ne samo sebe , vec i prorocanstvo izlozili preziru , napisao je Isaac Newton u knjizi “Biblijska prorocanstva knjige proroka Danijela i Otkrivenje”.

  • prepri43

    Ne kaže se žig nego PEČAT! Malo bi se morali potruditi oko hrvatskog jezika na ovom portalu!

    • pozz

      Zig je hrvatska rijec kao i pecat. Isto tako , zig i pecat nisu jedno te isto.

      • prepri43

        Eto zbog toga što ja smatram da srbi rabe taj naziv za ono što mi zovemo obično pečat znam barem desetak ljudi koji zbog toga neće dalje čitati, a možda je šteta za njih i onoga koji je to napisao s željom da ga se pročita.Jer ipak se radi o slanju neke korisne poruke čitateljima.Kako je na ovim prostorima jezik prvorazredno političko pitanje s kojim se suprostavljamo sustavnom posrbljavanju onda je korištenje zajedničkih riječi po meni štetno.Pa ako Vi smatrate da ste u pravu nastavite kao da niste ništa čuli ni vidjeli,samo mi ne recite da se u Hrvatskoj još nekoga laže umjesto da se nekome laže! A na to je upozorila neka druga čitateljica, a ne ja! Pa nije to neka izolirana pojava na ovom portalu, koji se predstavlja kao hrvatski orijentiran!