Životna je mudrost ne ići za zlim ideologijama

0

 

[quote]Već je netko spominjao anegdotu koja kaže da je prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler tražio od pape Leona XIII. relikvije svetaca kako bi ih mogao ugraditi u oltare novih crkava. Papa mu je na to rekao otprilike ovako: „Ne trebaš tražiti po svijetu. U tvojoj domovini gdje god zaroviš zemlju, naći ćeš kosti mučenika.“ [/quote]

 

 

Zašto i kako su ubijeni ti hercegovački fratri i gdje su njihove kosti razasute, novinari Katoličkog tjednika pitali su fra Miljenka Stojića, vicepostulatora postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65 subraće.

Fra Miljenko je rođen 1. lipnja 1960. u Dragićini kod Međugorja. Pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, studij filozofije i teologije u Zagrebu, Sarajevu i Jeruzalemu te magistrirao kršćansku duhovnost u Rimu. Kao svećenik i redovnik obnašao je različite službe, a trenutno mu je glavna preokupacija rad u Vicepostulaturi. Osim toga, piše pjesme, oglede, djela za djecu, kratke priče, aforizme i književnu kritiku.

Fra Miljenko, recite nam koji se posao krije iza naziva Vicepostulatura postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65 subraće?
U Drugom svjetskom ratu i poraću komunisti su ubili 66 hercegovačkih franjevaca, još su trojica umrla mica stojiczbog tamničkih mučenja, određeni broj njih zdravstveno je stradao zbog tih istih mučenja. Ne zaboravimo da je do pada komunizma 90-ak hercegovačkih franjevaca okusilo tamnicu. Glasovito Pastirsko pismo hrvatskih biskupa iz rujna 1945., izrijekom spominje ubojstvo franjevaca na Širokom Brijegu. Sve to u ono vrijeme značilo je doslovce staviti glavu na panj. Da se to dogodilo, ponajvećma treba zahvaliti mjesnom biskupu mons. Petru Čuli koji je malo kasnije pisao provincijalu da se počnu ispitivati svjedoci i provedu istraživanja o pobijenim fratrima. Provincija je to počela, ali je OZNA nakon 10-ak dana prekinula taj rad, sve zaplijenila i zabranila daljnje istraživanje. Kroz hudo komunističko vrijeme fratri su nastavili započeto, naravno kriomice. Hvala Bogu, bivši provincijal fra Slavko Soldo sve je ponovo potaknuo, pa je tako u rujnu 2007. imenovan vicepostulator spomenutog postupka mučeništva u mojoj malenkosti, i Vicepostulatura je krenula sa svojim radom. Uvjereni smo, naime, da su naša braća ubijena iz mržnje prema vjeri te da su to kršćanski podnijeli. Zbog toga skupljamo svjedočanstva i dokumente da ih Crkva jednoga dana prizna mučenicima, odnosno blaženima i svetima.

Očito je kako je riječ o događajima iz prijelomne 1945. Što se ustvari tada zbivalo u Hercegovini?

Bila su to teška vremena za katolički narod u Hercegovini. Do dolaska komunista ginulo se na bojišnicama diljem tadašnje države, ali ne i ovdje. Ako se tako može reći, žrtve su bile podnosive. Međutim, dolaskom komunista nastao je progon i sustavno ubijanje. Popisi su već prije bili napravljeni. Sastavljali su ih komunistički ilegalci na ozemlju zapadne Hercegovine. Zanimalo ih je kako se tko odnosio prema staroj Jugoslaviji, kako se tko odnosi prema komunističkom pokretu i kako se tko odnosi prema Crkvi u hrvatskome narodu. Glava se vrlo lako gubila, i to u dvama valovima. Prvi je bio kad su komunisti napadali zapadnu Hercegovinu, a drugi kad su pobijedili. Zahvaljujući radu Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg, do sada je zabilježeno oko 150, što većih, što manjih masovnih grobnica i taj je broj stalno u porastu. Sve je to nastalo prilikom komunističkog napada na Široki Brijeg u veljači 1945. Iz poratnog vremena spomenimo stratište na Radimlji kraj Stoca gdje se računa da je pokopano više od 10 000 Hrvata. Nadajmo se da će spomenuto povjerenstvo i druga koja su osnovana ili se osnivaju sve istražiti, kad nitko drugi to ne želi činiti. Žalosno je da su nam sudstvo i politika premreženi starim komunističkim kadrovima koji i dalje slušaju svoje bivše šefove.
 
Zašto su franjevačka braća ubijena?

Višeslojan je razlog ubijanja naše braće. Prvi je zacijelo mržnja prema vjeri koju su komunisti nosili u sebi i provodili ju u djelo po uzoru na boljševike. To su primijenili na svu Crkvu u Hrvata. U progon i ubijanje hercegovačkih franjevaca umiješao se i drugi razlog, simbolika Širokoga Brijega. Prisjetimo se da do dolaska franjevaca iz Kreševa, Široki Brijeg nije igrao nikakvu značajnu ulogu. Bio je Božja zabit sa siromašnim selima načičkanim pri brdima. No, dolaskom franjevaca sve je procvjetalo, gospodarstvo i školstvo, vjera i umjetnost. Prilike su bile nesklone, ali su se oni borili zajedno sa svojim narodom, zbog čega ih je on potpuno zavolio. U glasovitoj Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu školovali su se, ne samo franjevci, nego i druga nadarena djeca. Stvarali su se tako predvodnici naroda. Komunistima to nipošto nije odgovaralo jer oni su trebali poslušnike. Odlučili su to postići mačem i tamnicom. U širokobriješkoj samostanskoj zajednici tako su ubili 30 braće, a još četvoricu na samostanskom području. Dakle, sveukupno više od polovice pobijenih.

Fra Miljenko, kada je započeo proces otkopavanja tijela ubijenih franjevaca kako bi im se pružilo dostojanstveno posljednje počivalište?

Krišom je to učinjeno već 1969. u Mostarskom Gracu. Tamo su komunisti ubili šest franjevaca 6. veljače. Vodio ih je negdašnji alkarski vojvoda Bruno Vuletić. Godine 1971. kad je zapuhala sloboda, otkopano je njih 12 iz ratnog skloništa u samostanskom vrtu, koje su komunisti ubili i zapalili 7. veljače 1945. Zajedno su pokopani u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu 1. srpnja 1971. Bio je to veličanstven događaj kojemu je nazočilo mnoštvo puka govoreći time što misli o komunistima, a što o nevino pobijenim franjevcima…

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju Katolički tjednik | ktabkbih.net

facebook komentari