Pratite nas

Zločin UDBA-e: 34 godine od ubojstva Nikice Milićevića Bebana

Objavljeno

na

Bila je to nedjelja, 13. siječanj 1980. godine oko tri sata ujutro. Na parkiralištu ispred jednog restorana u Frankfurtu na Majni, pri ulasku u automobil, pripadnik Službe državne bezbjednmosti (UDBA-e),  prišao je s leđa Nikoli Milićeviću Bebanu te je u njega ispalio šest metaka kalibra 7,65 mm. Ubojica je netragom nestao, a Nikola je ostao na mjestu mrtav.  Iza njega ostala je supruga Ljubica i petero male djece u dobi od 5 i 12 godina.

Nikola Milićević Beban, rođen je u Vionici kod Čitluka (BiH) 10. listopada 1937. godine, a bio je jedan od osnivača Ujedinjenih Hrvata Njemačke.

U svom svjedočenju kojeg je krajem ožujke protekle godine iznijela u Fenix Magazinu, supruga Ljubica govori o svim strahotama koje su ona i njezina djeca doživjeli.

Nikola je pobjegao 1966. godine u Njemačku. Nakon što je dobio politički azil, u Frankfurtu je otvorio građevinsku tvrtku. Nedugo potom, njegova supruga Ljubica s djecom je također pobjegla iz tadašnje Jugoslavije i doselila suprugu u Frankfurt. Živjeli su dobro i sretno do noći u kojoj se Ljubici sav svijet okrenuo i srušio. Bez muža, kojeg je neizmjerno voljela, morala je nastaviti život s petero djece između 5 i 12 godine. Užasu i teškoćama koje su je zadesile, nije bilo kraja. Njezini hrvatski prijatelji i hrvatska zajednica iz Frankfurta bojali su se, zbog straha od Udbe, nastaviti prijateljstvo s njom i njezinom djecom.

 Prijetili su mi likvidacijom djece

 „Bilo je to najteže i najgore razdoblje u mom životu. I nakon ubojstva supruga, agenti Udbe su me nazivali na telefon i prijetili meni i mojoj djeci. Plašila sam se za naše živote. U tim najtežim trenucima najviše su mi pomogli Nijemci iz njemačke katoličke župe u koju sam kao vjernica počela odlaziti s djecom. Dotad smo redovito išli u crkvu s hrvatskim vjernicima. Ali nakon što smo osjetili izbjegavanje i drugačije ponašanje većine dojučerašnjih hrvatskih prijatelja i poznanika, njihov oprez i strah kod pozdravljanja i javljanja, okrenula sam se potpuno Nijemcima“, priča nam Ljubica Miličević u razgovoru na kojeg je pristala nakon 33 godine šutnje za medije. U pratnji najstarije kćeri Mladenke, Ljubica je taj dan obišla grob svog supruga te dala izjavu za njemačku televiziju ARD, koja je za emisiju Europamagazin snimila prilog pod nazivom “Kroatien: Schatten der Vergangenheit” (Hrvatska: sjene prošlosti). U emisiji je pokrenuto pitanje ubojstava hrvatskih političkih emigranata (od strane pripadnika Udbe), za koja još nitko nije odgovarao, te koliko će to utjecati na skorašnji ulazak Hrvatske u EU.

 Moj muž nije bio nikakav terorist

 „Moja djeca Mladenka (12), Frane (11), Željko (10), Karmela (8) i Anton (5) godinama nisu shvaćala zašto više nema oca. Ni ja nikada nisam shvatila zašto su moga muža ubili agenti Udbe. Kao i većina Hrvata, bio je politički protivnik Jugoslavije. Aktivno je sudjelovao u demonstracijama protiv Jugoslavije i komunističkog režima, koje su u to vrijeme organizirale razne hrvatske organizacije u Njemačkoj i svijetu. Moj muž i njegovi prijatelji poput Brune Bušića, koji je često znao prespavati kod nas u Frankfurtu na putu za Pariz, Gojka Bošnjaka, Tomislava Naletilića, Branka Šetke i ostalih, nisu bili teroristi već samo politički protivnici jugoslavenskog režima. Uglavnom su demonstrirali i dijelili letke protiv Jugoslavije, objavljivali tekstove u stranim medijima, nosili hrvatske zastave na automobilima i slično. Je li to zločin zbog kojeg je ubijen moj suprug?“- pita se Ljubica Miličević. Pritom se prisjeća dramatičnog događaja iz 1978. godine u Zračnoj luci u Zagrebu.

 Teroriste RAF-a nudili u razmjenu za osmoricu Hrvata

 „Udba je tada privela četiri terorista Frakcije Crvene armije “RAF” (jedne od tada najutjecajnijih njemačkih ljevičarskih militantnih organizacija, op.a). Među njima su bili i otmičari predsjednika Udruge poslodavaca Hannsa-Martina Schleyera. Beograd je ponudio razmjenu. Za članove RAF-a tražili su od Nijemaca izručenje osmorice hrvatskih političkih emigranata, među kojima je bilo i ime mog muža.

Tadašnji njemački ministar unutarnjih poslova Werner Maihofer (FDP), odbio je tu ponudu. Bila sam mu zahvalna. Obzirom na tadašnje egzekucije hrvatskih emigranata, nama je tada bilo jasno da će nakon toga početi lov i na osmoricu Hrvata“ – kaže Ljubica Miličević. O svom životu bez muža, o svakodnevnoj borbi za odgoj svoje petero djece, o pomoći njemačke države i socijalnih službi, mogla bi, kaže, napisati pozamašnu knjigu. Svega toga se sjeća s dozom tuge u srcu i gorčine na to što joj je učinila Jugoslavija i pripadnici Udbe. Žalosti je i to da su isti ljudi u Hrvatskoj nastavili raditi za Hrvatsku, koja ih danas štiti i ne izručuje Njemačkoj. Prije dvije i pol godine, u suradnji s njemačkim državnim odvjetništvom, Ljubica Miličević je podignula optužnicu. Tuži hrvatsku državu, kao nasljednicu propale Jugoslavije, i traži da se pravdi privedu ubojice njezina muža, kao i oni koji su naredili ubojstvo.

 Zna se ime ubojice i onih koji stoje iza ubojstva

„Ime ubojice se zna kao i imena onih koji su to naredili. Da je Hrvatska to željela istražiti i procesuirati, to je već odavno mogla i morala. Žalosno je da država, za koju se političkim putem borio moj muž, štiti njegove ubojice“, rezolutna je gospođa Miličević. Na pitanje što misli, bi li njezin muž, da je danas živ, bio zadovoljan hrvatskom državom, bez oklijevanja kaže: „Sigurno bi bio sretan i ponosan zbog stvaranja države Hrvatske. Ali ne bi bio zadovoljan načinom vladanja tom državom i činjenicom da stare udbaške strukture još imaju moć u Hrvatskoj.“

M.M./hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Zatvarali bi one koji su 1991. ratovali – Za dom spremni!

Objavljeno

na

Oporbeni IDS, javljaju mediji, izradio je prijedlog Izmjena i dopuna Kaznenog zakona u sklopu kojeg predlažu zatvorsku kaznu za isticanje fašističkih simbola, što, kako naglašavaju, podrazumijeva i isticanje  simbola i pozdrava „za dom spremni“, koji se vežu za ustaški režim.

Kao prvo, za nešto takvog zatvorske kazne, pa i zabrane, nikada nisu donijele ništa dobrog, uvijek su manje-više bile – kontraproduktivne.

Ovog puta će to biti još i više, jer glavni razlog predlaganja drastičnih mjera je usklik – „Za dom spremni!“ Naime, kad bi se taj „ludi“ zakon pretvorio u djelo, onda bi se moglo dogoditi da i onaj tko je ratovao, bio ranjen ili ginuo uz taj pozdrav u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu također bi mogao završiti onkraj brave, ili bi jednostavno svi koji su 1991. nosili te oznake postali građani „drugog reda“! Drugo, ako se već razmišlja o nečem takvom, to bi trebalo provesti u „paketu“ tj. da se zabrane fašistički, nacistički i komunistički simboli, ali i četnički koji su vezani uz Domovinski rat. Onda nikakvi ratni zločinci poput Vukašina Šoškočanina ne bi mogli imati „privatne“ spomenike, kao što ih imaju danas, a na kojima piše (na ćirilici) da „ovdje počiva komandant  odbrane Borova Sela, narodni junak, proglašen na velikoj narodnoj srpskoj  skupštini u Belom Manastiru 25. septembra 1991. godine.“.Osim toga, trebalo bi sankcionirati i sve one koji poput nekih članova IDS-a na ovaj ili onaj način sustavno „guraju“ projekt odcjepljenja Istre od Hrvatske, odnosno koji žele Istru proglasiti – Republikom! To je mnogo opasnije teza od usklika „Za dom spremni“, jer bi nakon njih to mogli (kad bi poludjeli!) zatražiti Dubrovčani i drugi. I ode Hrvatska, bez četnika, u tri PM!

Sad se postavlja pitanje: što su ti koji su bili i koji jesu na vlasti učinili da primjerice djeca u školi znaju što je to antifašizam, komunizam, nacizam i fašizam, te  što je to Domovinski rat, i protiv koga smo se mi borili? Sankcije bi trebalo uvesti i za ratne profitere, dezertere i izdajice. Trebalo bi još jednom „pročešljati“ popise amnestiranih srpskih i inih četnika, od kojih se dobar dio ponaša kao da su pobijedili u Domovinskome ratu, a ne kao da su (pomilovani) zločinci.

Dakle, idemo po redu. Prvo ćemo ustvrditi tko su bili oni koji su nakon završetka II. svjetskog rata počinili u ime Tita i partije strašne i neviđene zločine nad nevinim Hrvatima te zabraniti sve simbole pod kojima su to činili. Zatim, ćemo doći do Domovinskog rata te sankcionirati isticanje svih četničkih simbola, poglavito onih koji se vežu uz rehabilitiranog (!) četničkog zlotvora Dragoljuba Dražu Mihailovića, koji je Srbima i danas „svjetla točka“. Onda idemo kazniti one koji svake godine u Kumrovcu, ali i na drugim partizansko-komunističkim skupovima, ističu i nose simbole propale Jugoslavije, zločinačke JNA, ali i Tita.

Trebalo bi kazniti i spodobe  koji viču: Smrt fašizmu-sloboda narodu, jer se  taj uzvik nalazi  i na svim, ali baš na svim, važnijim dokumentima SK, KOS-a, Udbe i drugih organa i bio je sastavni dio  popisa za „odstrel“ nevinih Hrvata! (Uče li i o tome djeca u školi?)

Vjerujemo da ćemo čitav prijedlog ovog (suludog) Kaznenog zakona pročitati i u četničkim „Novostima“, koje iz tjedan u tjedan provode četničku politiku, pa će nam i u svezi toga mnoge stvari biti jasnije! (Zar ne Pupovac?).

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Donald Trump: Ne budemo li imali izbora spremni smo uništiti Sjevernu Koreju

Objavljeno

na

Objavio

Trump: Na nama je hoćemo li svijet uzdići na više razine ili ćemo ga pustiti da potone u bezdan

Na Općoj skupštini UN-a govorio je američki predsjednik Donald Trump.

“Glavni tajniče, gospodine predsjedniče, svjetski lideri, dobrodošli u New York. Velika mi je čast stajati ovdje u svom gradu i obratiti se svijetu. Milijuni građana ispaštaju nakon razornih uragana koji su pogodili našu zemlju, želim izraziti zahvalnost svima koji su ponudili pomoć.

Srećom, SAD je od izbora u studenom doživio sve veći procvat, nezaposlenost je na najnižoj razini, poduzeća se vraćaju u našu zemlju, potrošit ćemo više od 7 milijardi dolara na vojsku, bit će to najveća vojska u povijesti.

Lideri brojnih zemalja su stajali ovdje i govorili o prijetnjama i potencijalu koji samo čeka da ga dostignemo. Liječimo bolesti, riješavamo probleme za koje su prošle generacije mislile da su nemoguće za riješiti. Teroristi su sve snažniji, autoritarne zemlje izlažu riziku brojne saveze koji su spriječavali sukobe od 2. svjetskog rata.

Krijumčari ljudi i oružjem prijete našim granicama i izlažu opasnosti naše građane. Na nama je hoćemo li svijet uzdići na više razine ili ćemo ga pustiti da potone u bezdan.

Imamo priliku da izvučemo ljude iz siromaštva i da djeca žive bez mržnje i nasilja. UN se temelji na viziji da različite nacije surađuju kako bi zaštitile suverenitet. SAD je donio Marshallov plan koji je temeljen na plemenitoj ideji slobodnih i snažnih nacija. Uspjeh UN-a ovisi o svima, moramo započeti s mudrošću iz povijesti, naš uspjeh ovisi o nacijama koje promiču mir i prosperitet. Ne očekujemo da različite zemlje dijele iste kulturološke navike ali očekujemo da poštuju nacije.

Različite zemlje s različitom kulturom ne samo da postoje, već međusobno surađuju. SAD želi biti primjer drugima. Slavimo 230. obljetnicu našeg Ustava, najstarijeg koji se danas koristi u svijetu. Temelj mira i prosperiteta za Amerikance i druge koji štuju vladaviu prava. Ključno u Ustavu je “Mi, narod” i želimo ispuniti obećanje tih riječi, naše povijesti. Ja sam izabran, ne da preuzmem vlast nego da ga predam narodu kome ona i pripada.

Želimo služiti njihovim potrebama i vrijednostima. Amerika će mi uvijek biti na prvom mjestu, baš kao što i lideri drugih zemalja trebaju stavljati svoje zemlje na prvo mjesto. UN je najbolja platforma za prosperitet naših naroda ali zahtjeva suradnju. SAD će uvijek biti prijatelj svim narodima, osobito našim saveznicima ali ne može dozvoliti da ništa ne dobivamo zauzvrat. Smatramo da sve zemlje moraju biti sigurne i prosperitetne.

Naši građani su platili najveću cijenu za obranu naše slobode. Vrijednost Amerike se može vidjeti na bojnim poljima gdje su naši vojnici umirali sa saveznicima. Čak i nakon pobjede nismo tražili teritorijalnu ekspanziju i nismo nametali svoj način života drugima nego smo pomogli izgraditi institucije poput UN-a, to je naša nada za sve narode svijeta. Želimo sklad, a ne sukobe. Moramo zaštiti nacije interese i budućnost, odbaciti prijetnje suverenitetu, moramo poštivati pravo, granice i kulturu i mir.

Kao što su osnivači htjeli moramo se suočiti s onima koji nam prijete terorom. Oni ne predstavljaju prijetnju samo svojim građanima nego i drugima u svijetu. Ako se ne suprostavimo zlo će pobjediti. Sile će samo dobiti na snazi.

Nitko nije pokazao veće nepoštivanje prema narodu od Sjeverne Koreje. Svjedočili smo brutalnosti režima kada je nevin američki student preminuo nakon što se vratio iz Sjeverne Koreje, to smo vidjeli u ubojstvu njegovog brata, sada testiranje balističkih raketa predstavlja prijetnju velikog gubitka života.

Ne samo da neke zemlje surađuju nego financiraju zemlju koja nuklearno prijeti. SAD ima veliko strpljenje ali ako bude prisiljen braniti sebe ili saveznike nećemo imati drugog izbora nego u potpunosti uništiti Sjevernu Koreju. Spremni smo ali se nadamo da to neće biti potrebno.

Vidjet ćemo kako će biti, kako će se ponašati, vrijeme je da Sjeverna Koreja shvati da je denuklearizacija jedina prihvatljiva. Hvala svima koji su glasali za sankcije ali moramo učiniti puno više. Krajnje je vrijeme da stanemo na kraj režimu koji otvoreno govori o smrti, o uništavanju”, rekao je Donald Trump.

Trump prozvao Britance: Teroristički gubitnici su vam bili ispred nosa

facebook komentari

Nastavi čitati