Ugrožena baština izaziva paniku

0

Živimo vrlo napeto. O tomu skrbe javna priopćivala. Ona nas bez prestanka kljukaju zanimljivim vijestima i izvješćima. François Hollande draži Francusku i velik dio ostaloga svijeta skupim dražima svojih milosnica; Viktor Orbán sklapa nuklearne poslove s Vladimirom Putinom; demokracija ubire krvav danak u Afganistanu, u Iraku, u Siriji, u Egiptu; Ukrajinci, na hladnoći od -20 Celzijevih stupnjeva, prosvjeduju protiv Viktora Janukoviča, pokapaju mrtve i uporno zahtijevaju izvanredne izbore i proeuropsku vanjsku politiku umjesto proruske; Srbi su punim jedrima uplovili u Memorandum 2 svoje Akademije nauka i umetnosti: vojvoda je Nikolić otvorio bruseljska vrata, pa novi vožd Aleksandar Vučić, pun šešeljevskog samopouzdanja,  goni miloševićevca Ivicu Dačića i vascelu proeuropsku Srbiju na izvanredne izbore. U Hrvatskoj se u takvim okolnostima zaoštrava rasprava o zločinačkoj baštini.

[dropcap]S[/dropcap]ve žešće ječe bojne trublje „lijeve“ pameti. Istina, malo drukčije nego dosad. Cvile i nariču za Josipom Perkovićem. Snebivaju se: – Predadoše ga!  –  Otkud sad to? Dosad su govorili o izručenju. Jest, ali navodno je, radi točnosti, intervenirao ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić. Pa kako ministar, tako i napredni javnici. – Tko bi to rekao?! – iščuđavaju se cinici. – Zar je izrazna točnost samonikla vrjednota hrvatske policije? Jasno da nije, pa se nameće pitanje: Otkud rečena točnost Ostojiću?  Eh, otkud?! To je doduše  tajna, ali  znalci tvrde: To je Ranko baštinio od Mateja, Marka, Luke i Ivana. To je ono njihovo: tradiderunt  eum! A i štovatelji Perkovićevih policijskih krjeposti jauču u tom slogu:  –  Predadoše ga!  Predadoše čovjeka, ni kriva ni dužna,  kao Židi Isusa Krista – sudu tuđinskomu!

Duboko me je potresao taj cvil i vapaj. Istina, nisam ridao s ožalošćenima. Moje je srce  na drugoj strani. Ali  učinilo mi se da sam u tom jauku prepoznao srh nesvjesna  – suverenizma! Kao što je Davor Butković u Ivi Josipoviću prepoznao umjereni hrvatski nacionalizam. Ali, za razliku od Butkovićeva, moje je prepoznavanje bilo posve iskreno. I meni bi naime bilo draže da Hrvatska sudi hrvatskim zločincima. No, ako Hrvatska to ne će, svakako je bolje da tuđi sudovi, gdje god je to moguće, osude zločin nego da zločin umakne pravdi. A kada je riječ o ubojstvu Stjepana Đurekovića, tu nema prijepora. Ubojstvo je počinjeno u Njemačkoj. Njemačka je suverena država. A suverena je država i mjerodavna i obvezna suditi zločinu na svom području.

To, naravno, ne ograničuje hrvatsku pravosudnu suverenost. Hrvatsko pravosuđe ima u pričuvi na desetke tisuća neriješenih ubojstava – od sošičke Jazovke do dubrovačke Dakse, od Maceljske šume do Vukovara. Takva bi se izjava mogla shvatiti kao neizravan govor pro Germania. Ali takvo što nije mi ni na kraj pameti. Za razliku od nekih, meni dragih ljudi, moja malenkost ne slavi krjeposti njemačke policije, njemačkoga državnog odvjetništva i njemačkoga sudstva. Zašto? Nema za to razloga. Njemačka je, kažu, uzorno uređena pravna država. Točno. Ali uza sve to do dana današnjega nije razotkrila, a kamoli kaznila više desetaka političkih ubojstava Hrvata na svomu području. To je sramota. Ništa manja od sramote Republike Hrvatske, koja je dosad za sva politička ubojstva Hrvata u miru optužila samo Simu Dubajića i Josipa Boljkovca.

Zato je ne samo suvišna, nego i  uvrjedljiva rasprava o tomu komu pripada ta zločinačka baština. Baština je očevina, djedovina – ono što se nasljeđuje od očeva i djedova. A nasljeđuju se kako tvarna i moralna dobra, tako i sustav vrjednota i način mišljenja, a nerijetko i način organiziranja. Nema dvojbe da je Socijaldemokratska partija Hrvatske prvi put upisana u registar političkih stranaka kao „Savez komunista Hrvatske – stranka demokratskih promjena  (SKH-SDP)“ i da je naslijedila svu imovinu preminuloga SKH. To je dostatno  jasan  odgovor na pitanja zašto Vlada Zorana Milanovića danas ratuje protiv hrvatske sudbene vlasti i zašto Ivo Josipović i Zoran Milanović govore nesuvislosti. Ugrožena baština izaziva paniku. Stoga ne treba zamjeriti Zoranu Milanoviću što je bacio ružnu sjenu na Međunarodni dan sjećanja na holokaust lažući  da u Europi nije bilo masovnih progona prije osnutka Nezavisne Države Hrvatske.

Mogli bismo ga priupitati:

A progon Židova iz Španjolske? A progon hugenota iz Francuske? A ruski pogromi? A Kristalna noć? A Katynska šuma?

Mogli bismo, ali nema smisla krstiti jariće.

Benjamin Tolić/hrsvijet

facebook komentari