Pratite nas

Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskog agresiji na Republiku Hrvatsku

Objavljeno

na

Knjigu sam napisao da bi demantirao nametnute laži koje se svakodnevno šire u medijima i javnosti, rekao je Hebrang. Neki bi danas htjeli preokrenuti povijest jer ih peče savjest jer nisu branili Domovinu, a uz tezu o izjednačavanju krivnje uvijek se može čuti da su i Hrvati činili zločine.

Knjiga “Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskog agresiji na Republiku Hrvatsku” morala je biti napisana, ako radi ničeg drugog onda zbog 345 ubijene djece i njih 108 koji su ostali trajnim invalidima, rekao je na promociji knjige ratnog ministra obrane Andrije Hebranga, njezin recenzent i član ratnog sanitetskog stožera Željko Reiner.

Na temelju višestruko provjerenih podataka o svakoj civilnoj žrtvi, Hebrang iznosi podatak da je u agresiji na Hrvatsku ubijeno više civila 7263, negoli vojnika 6891, a da su civili ginuli u svojim domovima u gradovima i naseljima, koje je agresor bjesomučno rušio kako bi mogao reći da Hrvati tamo nisu nikad živjeli. To im je bio cilj, srušiti i istjerati Hrvate, a danas neki političari pokušavju izjednačiti krivnju. I zato je ovu knjigu trebalo napisati, rekao je Reiner, poručivši da istina treba izaći na vidjelo, da treba ovladati prošlošću, jer tko ne ovlada prošlošću neće ovladati ni budućnošću.

Knjigu sam napisao da bi demantirao nametnute laži koje se svakodnevno šire u medijima i javnosti, rekao je Hebrang. Neki bi danas htjeli preokrenuti povijest jer ih peče savjest jer nisu branili Domovinu, a uz tezu o izjednačavanju krivnje uvijek se može čuti da su i Hrvati činili zločine.

Pa to mi je bio motiv da pobrojim žrtve na obje strane i to koristeći više izvora, a da sam to dobro učinio govori podatak, da me od prvog iznošenja brojki u javnosti, još nitko nije demantirao, rekao je Hebrang.

U knjizi iznosi podatak da su u Domovinskom ratu ukupno ubijene 14.154 osobe, a da do svibnja 2012. nije riješena sudbina 1.759 nestalih. Prikazani podaci govore da je u agresiji na Hrvatsku ubijeno više civila 7.263 nego vojnika 6.891. Među ubijenim civilima je 43,8 posto žena, i 345 ubijene djece ili 4,8 posto svih ubijenih civila. Među ranjenom djecom ostalo je 90 potpunih invalida, dok je po evidenciji Glavnog stožera saniteta 108 djece ostalo trajnim invalidima. Najbrojnije žrtve rata su prognana djeca. Od 325.806 prognanih Hrvata sredinom 1992. godine gotovo polovina su bila djeca. Bez jednog roditelja ostalo je 4.285, a bez oba 54 djece.

Hebrang podsjeća i na nedostatak evidencija, jer u njima nisu zabilježene vukovarske žrtve. Njihove grobove agresorska strana nije otkrila pa je stoga ukupan broj civilnih žrtava na hrvatskoj strani podcijenjen. Kroz srpske koncentracijske logore prošlo je oko 30 000 ljudi svih dobnih skupina, uključivši i najmanju djecu. Međutim, priznato je i popisano samo 8000 robijaša, a izvori potvrđuju da je u srpskim logorima ubijeno preko tisuću ljudi.

Prema podacima udruge Žena u Domovinskom ratu pripadnici JNA i srpsko-crnogorskih paravojnih formacija silovali su oko 3.000 žena pa Hebrang pita – tko i zašto ne želi organizirati istragu o tolikom broju poniženja, strahova, psihičkih slomova, tragedija.

Govoreći o nastojanjima nekih da se izjednači krivnja za rat obje strane, Hebrang je naveo da je po najpoznatijem srpskom izvoru Veritasu i Savi Štrbcu bilo 80 civilnih srpskih žrtava, a da i za njih ne mogu tvrditi je su li doista civili, jer su to malo bili, a malo nosili pušku. Dakle, 80 srpskih žrtava, prema 8000 hrvatskih, a to je grad veličine američkog Bostona.

Kako se baratalo brojkama, Hebrang je podsjetio na podatke HHO-a koje je u Haagu iznio Žarko Puhovski, o 667 srpskih civilnih žrtava. Od toga je, rekao je Hebrang, dokazano ubojstvo za njih 47, a Državno odvjetništvo RH istražilo je i utvrdilo da ih je je ukupno bilo 42. Počinitelji su procesuirani, rekao je.

U knjizi također navodi da je u ratu potpuno ili djelomično uništeno 17 hrvatskih bolnica i preko stotinu ambulanti, a da ni 22 godine kasnije nikad nitko nije odgovarao za taj zločin.

Namjera knjige nije da mijenja povijest već da ostane kao izvor čitateljima i onima koji će objektivno pisati o Domovinskom ratu, poručio je ratni ministar Andrija Hebrang.

Recenzenti knjige su i članovi sanitetskog stožera, dragovoljci Domovinskog rata Ivica Kostović i Ante Čorušić.

hina

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Karl Erjavec očekuje pritisak EU-a zbog Plenkovićeva govora u UN-u

Objavljeno

na

Objavio

Slovenski ministar kaže da je nakon Plenkovićevog govora “svakom Slovencu jasno da je dijalog s Hrvatskom nemoguć”.

Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec izjavio je u nedjelju da očekuje jak pritisak Europske komisije (EK) na Hrvatsku nakon govora premijera Andreja Plenkovića u UN-u u kojem je optužio Sloveniju za nepoštivanje međunarodnog prava.

Plenković je u četvrtak u govoru pred Općom skupštinom UN-a rekao da je Hrvatska morala izaći iz arbitraže o granici sa Slovenijom koju je Slovenija kompromitirala i upozorio da takvo “nepoštivanje međunarodnog prava” obeshrabruje ostale države da sporove rješavaju uz pomoć treće strane.

Slovenski ministar kaže da je nakon Plenkovićevog govora “svakom Slovencu jasno da je dijalog s Hrvatskom nemoguć”.

“Arbitražni sporazum je bio potpisan pod okriljem EU-a. Potptredsjednik EK-a Frans Timmermans je ponudio svoju pomoć ako ne bi došlo do dogovora s Hrvatskom o implementaciji arbitražne presude. Mislim da će naš slijedeći korak biti da ga obavijestimo o tome što se u New Yorku dogodilo”, kazao je Erjavec u razgovoru za RTV Slovenija.

Dodao je da EK ima niz instrumenata kako bi države koje ne poštuju vladavinu prava uvjerila da se ponašaju drukčije.

“Znamo što EU čini u pogledu Poljske zbog pravosudne reforme koju provodi njihova vlada. EU može zamrznuti europska sredstva takvim državama. Ipak mislim da će u slučaju Hrvatske biti dovoljan i poneki oštar poziv u Zagreb”, kazao je Erjavec.

Po njegovim riječima, da bi se arbitražna presuda provela potrebna je suradnja Hrvatske, ali Slovenija “neke stvari može implementirati sama” prihvaćanjem nekih zakona u parlamentu koje je premijer Miro Cerar najavio za ovaj mjesec.

Zbog Plenkovićeva govora Cerar je u četvrtak navečer otkazao dogovoreni susret s hrvatskim premijerom u Zagrebu 27. rujna o rješavanju hrvatsko-slovenskog graničnog prijepora.

Ljubljana smatra da je arbitražna odluka konačno rješenje koje treba primijeniti, a Zagreb traži novo bilateralno rješenje spora koji dvije države opterećuje od raspada bivše Jugoslavije 1990-tih godina.

Zašto bismo zaboravili da Slovenija laže, a da je Srbija bila agresor

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Miro Kovač: Hrvatska nije bila počinitelj, nego žrtva pokušaja prijevare

Objavljeno

na

Objavio

Miro Kovač (HDZ) bivši je ministar vanjskih poslova, sada saborski zastupnik i međunarodni tajnik HDZ-a.

Za Večernji list prokomentirao je o odnosima sa Slovenijom, mogućnostima rješavanja spora

Nakon govora premijera Plenkovića u UN-u slovenski premijer Cerar otkazao je dogovoreni posjet Hrvatskoj. Tvrdi da je izigran. Je li premijer Plenković u čemu pogriješio ili pretjerao u tom govoru?

Iz razgovora koje sam u zadnjih nekoliko mjeseci vodio s kolegama iz Europe i svijeta shvatio sam da neki od njih imaju krivi dojam da se u slučaju propale arbitraže Hrvatska ne pridržava međunarodnog prava.

A upravo je obrnuto: Hrvatska nije bila počinitelj, nego žrtva pokušaja prijevare, znači kršenja hrvatsko-slovenskog sporazuma, i stoga se morala, da bi se održala vjerodostojnost međunarodnog prava, povući iz arbitraže. To naši partneri u Europi i svijetu moraju znati, pa i u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Koliko ova situacija dodatno komplicira odnose Hrvatske i Slovenije?

Naši su odnosi ukupno gledano vrlo pozitivni. A što se tiče razgraničenja na moru, komplicirani su već više od dva desetljeća. Dakle, nakon što je arbitraža propala, nažalost krivnjom Slovenije, ne preostaje nam ništa drugo nego utvrditi granicu dvostranim pregovorima. Bilo bi idealno da u tome uspijemo vrlo skoro.

Ali ako nam to ne pođe za rukom – a ne bismo bili ni prvi ni zadnji koji to nisu postigli u kratkom roku – onda smatram realnim da se dogovorimo o upravljanju zaljevom. I to na korist ljudi koji tamo žive, na korist ribara i poslovnih subjekata uopće. Ima u svijetu primjera kako to urediti.

Jedan od primjera je zaljev Dollart u Sjevernom moru. Nakon višedesetljetnog sporenja su Njemačka i Nizozemska prije tri godine dvostranim ugovorom potvrdile zajedničko upravljanje zaljevom, s tim da svaka zemlja i dalje ima svoju verziju crte razgraničenja. No dogovorile su “liniju nadležnosti”. To funkcionira i granični spor nije tema u njihovim nacionalnim javnostima.

Hrvatska nije imala podršku EU nakon što je postupak arbitraže kontaminiran, štoviše iz Europe su inzistirali da se odluke Arbitražnog suda trebaju poštovati.

EU nije ugovorna strana, sporazum o arbitraži 2009. sklopile su dvije zemlje, Hrvatska i Slovenija, Hrvatska doduše pod svojevrsnom prisilom, bili smo izloženi masivnoj slovenskoj blokadi naših pregovora o članstvu u EU. Međutim, točno je da je EK imao ulogu posrednika, to se u preambuli sporazuma spominje.

Stoga nije čudno da je kod nekih u EU postojalo očekivanje da se presuda implementira. To je prirodno, želi se ići linijom manjega otpora. Ali te zemlje jako dobro znaju da je arbitražni postupak bitno povrijeđen i da se Hrvatska temeljem međunarodnog prava iz njega povukla.

Apsolutno su aktualne vanjskopolitičke teme, Hrvatska je “opet u zavadi” s većinom susjeda: od Mađarske, BiH, Slovenije, Srbije… dvoje iskusnih diplomata vodi državu – Plenković i K. Grabar-Kitarović?

U 2015. godini odnosi sa susjedima iskorišteni su u Milanovićevoj kampanji za parlamentarne izbore. Tada su zaoštreni odnosi i sa Srbijom i sa Slovenijom i s Mađarskom. Kada je HDZ pobijedio na tim izborima, krenuli smo u saniranje odnosa sa susjedima. Smirili smo tenzije s Mađarskom, sa Slovenijom, pa i sa Srbijom.

Na tomu je Vlada koje sam bio član predano radila. Ovo što sada imamo uglavnom je posljedica odluke Arbitražnog suda koju ne priznajemo, a na čijoj primjeni slovenska vlada ustraje pa zaoštrava odnose. Stranke koje čine slovensku vladu ne žele ispasti gubitnice u svojoj javnosti, a pitom trpe i kritike oporbenih političara koji smatraju da su vladajući u Sloveniji odgovorni za kompromitaciju arbitražnog postupka.

To je začaran krug. A onda su i neki drugi u našem susjedstvu, narodski rečeno, “nanjušili krv” i formulirali svoje “apetite”. To ne treba čuditi, valja biti smiren i razgovarati s kolegama u tim zemljama, a prijatelje i partnere u svijetu uvjeravati da smo konstruktivni, da mi nismo izvor problema.

Zašto bismo zaboravili da Slovenija laže, a da je Srbija bila agresor

facebook komentari

Nastavi čitati