Pratite nas

Zlokobno oživotvorenje muslimansko-srpskog dogovora u Beogradu

Objavljeno

na

U samom početku velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, na hrvatsko selo Ravno, kojeg su četnici, JNA i velikosrbi sravnili sa zemljom, a valjda mu je i ime najviještalo tu tragičnu sudbinu, nazirali su se znaci srpsko-muslimanskih tajnih beogradskih pregovra o diobi te zemlje.

Potvrđuje to Izetbegovićeva izjava dana tim fašističkim velikosrpskim činom: „To je njihov rat“, što je htio kazati, pa to nas ne interesira mi znamo što smo ispregovarali, što i gdje dobivamo u Bosni i Hercegovini.

ravno

Ravno

Zapravo, Izetbegović je tom izjavom priznao diobu Bosne i Hercegovine, i to je bilo prvo javno muslimansko priznanje da ne žele i ne mogu živjeti zajedno sa drugima i drugaćijima u toj multinacionalnoj i multireligijskoj zemlji. Bio je to najjači udarac bosanskoherecgovačkoj multietničnosti, ali i odobravajući znak velikosrbima da u Bosni i Hercegovini čine sve zločine nad hercegbosanskim Hrvatima, samo neka se ostvari cilj njihovih pregovora u Beogradu, dioba Bosne i Hercegovine.

Velikosrpsko i velikomuslimansko dijelenje Bosne i Herecgovine u Beogradu nije nikako bilo na tri dijela, već na dva, srpski i muslimanski, što je i olakšavalo daytonske pregovore, i ozakonjenje i srpskog genocida i muslimanskog zločina etničkog čišćenja one isključene treće strane, Hrvata. Izetbegović je preko svoga ovlaštenog pregovarača Muhameda Filipovića vjerovao da se Bosna i Hercegovina može dijeliti bez Hrvata i riješenja hrvatskog pitanja u tom velikom beha trokutu. Potvrdio je to i onda kada je rekao: „To je njihov rat!“. Tako je bilo na početku rata, tako se odvijalo u ratu, tako se čini i danas dvadeset godina poslije rata. Hrvatska strana se u potpunosti isključuje s puta traženja rješenja zamršenog problema. I Srbi i današnji Bošnjaci čine sve da se ratna dioba i daytonsko ozakonjenje tog zločina trajno zamrzne, odnosno finalizira kao konačno riješenje neriješenog beha problema.

Prošlost kao da se u potpunosti prenijela u sadašnjost u BiH. U prvom redu u odnosu prema velikom broju prognanih Hrvata, koji ni dva desetljeća poslije srpskog genocida i muslimanskog zločina etničkog čišćenja ne mogu da se vrate, jednako na prostore genocidne Srpske i pozelenile daytonske tvorevine nazvane Federacija. Sama današnja stvarnost, kao rezultat srpsko-muslimanskih tajnih dogovora diobe Bosne i Hercegovine, bez uzimanja hrvatske strane u taj beogradski razgovor, govori kako tim dvjema stranama i nije bio interes zajedničke multinacionalne i multireligijske zemlje. Naprotiv, dogovori su bili u cilju, a to se potvrđuje suvremenim stanjem, stvaranje čistih nacionalnih i vjerskih srpskih i muslimanskih entiteta, republika. I gotovo cilj tih zločinačkih pregovora i ne čudi zbog činjenice da te dvije nacionalne i vjerske razlike nikada u povijesti i nisu mogle zajedno, te da jedna drugu isključuje na življenom prostoru. Ne potvrđuje li to i danas bosanskohercegovačka podijeljena, nigdje i ni u čemu dodirljiva, stvarnost.

Ti dogovori, koje je priznao muslimanski pregovarač Muhamed Filipović, bili su plan marginaliziranja i isključenja, a to pak znači nepriznavanje Hrvata kao suverenog i konstitutivnog naroda u BiH. Nepriznavanje znači da beha Hrvati nemaju pravo na dio Bosne i Hercegovine, na njezin teritorij, te sva druga nacionalna i vjerska prava, kakva danas uživaju Srbi i Bošnjaci u osvojenim i prisvojenim, okupiranim i etnički očišćenim prostorima, Republici srpskoj i Federaciji. Bosna i Hercegovina danas egzistira na obespravljenosti i poniženosti Hrvata. Njezunu održivost Hrvati plaćaju vlastitom žrtvom, viđena u deteritorijalnom položaju, bez vlastitih nacionalnih institucija i prostora.

Akademik Muhamed Filipović – glavni pregovarač sa Slobodanom Miloševićem

Muhamed-FilipovicTmurnu i tegobnu, crnu i oblačnu, bosanskohercegovačku suvremenost čini još tmurnijom i tegobnijom, crnjom i oblačnijom bošnjački kurs deeuropeiziranja i otomaniziranja Bosne i Hercegovine, poglavito njezinih nebošnjačkih suvereno konstitutivnih sastavnica, a zbog čega ova njena sadašnjost sve više sliči na prošlost osmanizma na tom europskom dijelu.

Bošnjačko stalno pozivanje Turske i turskog zuluma u Bosnu i Hercegovinu je zapravo pokušaj da se Nebošnjacima prošlost tog krvavog vremena nametne i danas i to kao svjetla bosanskohercegovačka budućnost. Znači za Bošnjake je beha prošlost turskog danka u krvi bosanskohercegovačka budućnost, i budućnost svih njenih naroda. Stoga se Bošnjaci nameću pobjednicima, ne samo nad Hrvatima već i šire budući da su dobili 51 % Bosne i Hercegovine u građansko-konfesionalnom sukobu i tu činjenicu si uzimaju kao pravo da pišu beha povijest i tumače prošlost na tragu čvrste povezanosti i sve tješnje identifikacije s Turskom.
Takvo pak pisanje prošlosti je zapravo prepisivanje, plagijat prošlosti turskog okupatora, što je presedan u povijesti naroda da se tako čvrsto veže za vrijeme agresora i okupatora. Sve je to vjetar u leđa velikosrpskoj separatističkoj politici u Bosni i Hercegovini da se i ona još tješnje vezuje s načertanijskom agresorskom politikom iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Jer ako to pravo ima jedan narod, bošnjački da Bosnu i Hercegovinu gotovo izručuju i u „amanet“ daju jednom, turskom okupatoru, kako to isto osporiti, drugoj, srpskoj strani da svoju i prošlost i sadašnjost povezuje sa Srbijom.

I jedna i druga strana, velikosrbijanska i velikoturska, da bi te krvave prošlosti lakše vratili u sadašnjost, a iz sadašnjosti usmjerili u budućnost, agresivno su se usmjerili na Hrvate, povijesne čuvare europske Bosne i Hercegovine. Sve se čini, na temelju tajnih beogradskih pregovora srpsko-muslimanske diobe Bosne i Herecgovine, da se Hrvate izbriše i iz prošlosti i sadašnjosti, a time i u budućnosti, budući da je i ovaj ostatak i ostataka hrvatskog naroda i kao takav jedini čuvar europske Bosne i Hercegovine. Čuvar kojeg danas gotovo i nema ni jednog čak ni u nogometnoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine na nogometnom svjetskom prvenstvu u Brazilu. No, i to je posljedica srpsko-muslimanske bosanskohercegovačke diobe, započete u Beogradu, urađene tijekom rata na terenu i potvrđene u Daytonu.

Da je, međutim, Bosna i Hercegovina bila europska zemlja i da je takvu treba očuvati u tom društvu kaže i Peter Sørensen, specijalni predstavnik Europske unije u Bosni i Hercegovini. No i protiv tako jasne beha odrednice, pa i onih europskih ostataka i tragova koje bošnjački prosvjednici ruše, koju je Sørenson izrekao: „BiH je europska zemlja i pripada Europskoj uniji“, i dalje su i velikosrpski separatisti i velikobošnjački unitaristi. Međutim, prije konačne realizacije opasnih ciljeva velikosrpskih načertanista i velikobošnjačkih  otomanista Bosnu i Hercegovinu je potrebno federalizirati, budući da samo tako federalno, ili konfederalno, uređena od tri dijela zadržava europske vrijednosti ljudski prava i sloboda, što je preduvjet beha članstva u toj europskoj asocijaciji.

Vinko Đotlo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Metastaza velikosrpskoga karcinoma

Objavljeno

na

Objavio

Učinkovit lijek protiv karcinoma velikosrpstva pronađen je 1995. godine u mjesecu kolovozu, a on može i danas liječiti, samo kad se s nezaraženoga tkiva hrvatske vlasti odstrani bolesno velikosrpsko tkivo, čijim bi metastazama mogao biti doveden u pitanje cjelokupni život suverene hrvatske države

Nakon poruke glasnogovornika Srpske pravoslavne crkve Irineja Bulovića kako SPC ne će više podupirati dijalog Beograda i Prištine, jer prostor Kosova smatra dijelom srbijanske države, susjedne će se države ozbiljnije pozabaviti najavljenim donošenjem t. zv. Deklaracija o opstanku srpske nacije i ponovnim buđenjem velikosrpskoga karcinoma.

Tim će budućim dokumentom Srbija i Republika Srpska navodno štititi prava Srba na uporabu srpskog jezika i ćiriličnog pisma, proučavanje i njegovanje srpske kulture, proučavanje srpske povijesti i njegovanje tradicija te očuvanje kulturnog nasljeđa.

Naime, bački episkop Irinej smatra kako je Zapad postao politički neučinkovit te da Srbija glede Kosova stvar treba preuzeti u svoje ruke, a to će joj omogućiti održavanje srbijanskoga referenduma o Kosovu. Kosovo je, naime, samo prva dionica u povratku u povratku pod jurisdikciju srpske države.

Na taj način ne samo da SPC ignorira međunarodne dogovore, nego ona priprema i politički teren za buduće zaposjedanje kosovske države.

U tom smislu i t .zv Deklaracija o opstanku srpske nacije samo je okvir za novu velikosrpsku ekspanziju. Naravno, u međunarodnim okolnostima koje će biti prikladnije novom osvajanju.

Što znači ta zaštita proučavanja srpske povijesti i kulture, najbolje svjedoče srbijanski udžbenici, u kojima se današnji naraštaji školaraca podučavaju kako su, bez obzira na svoja nacionalna imena, zapravo muslimani i katolici u BiH i Hrvatskoj Srbi, samo što toga oni još uvijek nisu svjesni.

Naime, muslimani i katolici, za razliku od pravoslavnih u Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori nisu navodno sačuvali svoju srpsku nacionalnu svijest.

Kao nadopuna školskom programu, SPC već skoro dvadesetak godina poslije srbijanskih ratnih poraza u svim poslanicama svojih patrijarha ne želi priznati hrvatsku državu pa čestitke blagdana pravoslavnim vjernicima upućuje u Dalmaciju, Rijeku, Liku, Banovinu, Kordun, Slavoniju i Hrvatsku.

Tako bi se u kontekstu prihvaćanja Deklaracije politički program mogao odnositi ponajprije na održavanje svijesti već osviještenih Srba kako bi se na temelju usvojenih znanja mogli uspješnije boriti za očuvanje svojih zemalja. U radikalnijem slučaju program iz Deklaracije mogao bi se provoditi i na dijelove još uvijek neosviještenoga srpstva, koje srbijanske prosvjetne vlasti prepoznaju pod t. zv. regionalnim imenima kao što su Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci.

U sklopu jezično-političkih projekata, kojima se na tragu velikosrpskoga programa Vuka Karadžića iz 19. stoljeća sve štokavce proglašava Srbima, nastala je i nedavna sarajevska Deklaracija o t. zv. zajedničkom jeziku, koja na političkoj razini, poput srbijanskih udžbenika, niječe hrvatski, crnogorski i bošnjački jezik.

Za razliku od jezikoslovnih projekata, srbijanske vlasti uz pomoć svojih agenata u Hrvatskoj gotovo svakodnevno manifestiraju moć političkim projektima.

Tako je nedavno u Rijeci obilježena navodno 300. godišnjica nazočnost pravoslavlja. U sklopu velikosrpskoga projekta što ga promiče SPC ovaj je put, nakon nedavnoga promicanja odcjepljenja Istre od Hrvatske, odabrana Rijeka, kao posebna regija, u kojoj eto pravoslavlje stoluje tri stoljeća.

Kako bi se pak omalovažilo hrvatsko stradanje tijekom srbijanske agresije u gradu Vukovaru, nedavno je, na dan pogibije zapovjednika vukovarske obrane generala Blage Zadre, bio dogovoren i nogometni susret lokalne srpske momčadi iz Vukovara s beogradskom Crvenom zvijezdom.

Sličan karakter političkoga omalovažavanja ili pak nijekanja hrvatske borbe imaju izmišljene obljetnice t. zv. stradanja Srba, poput nedavno manifestativne komemoracije za navodno stradanje t. zv. kozaračke djece u Sisku.

Sve je to manje-više poznato hrvatskoj javnosti, nu unatoč tomu, ni Državno odvjetništvo, ni redarstvo, a ni političke strukture ne reagiraju na ta širenja lažnih vijesti, kojima je već desetljeće i pol podvrgnuta hrvatska javnost.

Nasuprot tomu i represivni aparat i Državno odvjetništvo još se uvijek trude goniti hrvatske branitelje optužene da su navodno počinili zločine protiv Srba.

Učinkovit lijek protiv karcinoma velikosrpstva pronađen je 1995. godine u mjesecu kolovozu, a on može i danas liječiti, samo kad se s nezaraženoga tkiva hrvatske vlasti odstrani bolesno velikosrpsko tkivo, čijim bi metastazama mogao biti doveden u pitanje cjelokupni život suverene hrvatske države.

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Todorić javio policiji: Sutra se vraćam u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

U četvrtak sam u Zagrebu, poručio je policiji Ivica Todorić, doznaju 24 sata iz izvora bliskih istrazi. Javio im se na broj koji je ostavio svom odvjetniku.

Ante Todorić navodno je već krenuo u Hrvatsku te bi i on sutra tijekom dana trebao stići u Zagreb.

Odluka o istražnom zatvoru osumnjičenima u slučaju Agrokor trebala bi biti objavljena u 19,30 sati, doznaje se na zagrebačkom Županijskom sudu.

Nešto prije podneva 12 uhićenih dovedeni su pred suca istrage Zorana Luburića koji bi trebao odlučiti o zahtjevu da se uhićenima, ali i nedostupnima Ivici, Anti i Ivanu Todoriću odredi istražni zatvor.

Njihovi odvjetnici najavili su prije ročišta da će umjesto zatvora predložiti određivanje zamjenskih blažih mjera. U prvom redu se radi o zabrani pristupa svjedocima, s obzirom da je tužiteljstvo kao glavni razlog pritvaranja navelo upravo opasnost od ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, vještake i sudionike postupka.

Odvjetnik Piruške Canjuge, Anto Nobilo, kazao je da će sucu istrage, uz zabranu pristupa svjedocima predložiti i mjeru zabrane napuštanja doma te da će s obzirom na nedavne izmjene zakona pokušati mijenjati postojeću praksu.

I odvjetnik Ivana Crnjca, Ljubo Pavasović Visković, podsjetio je da u hrvatskom zakonodavstvu postoji i mogućnost pritvora u domu koji se rijetko koristi.

Posljednjim izmjenama Zakona o kaznenom postupku otežana je, primjerice, mogućnost izlaska na slobodu uz jamčevinu koja se sada može odrediti jedino ako se pritvor traži zbog opasnosti od bijega.

Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo je na svojoj internetskoj stranici izvijestilo da je odluku o istražnom zatvoru donijelo nakon ispitivanja 12 od ukupno 15 osumnjičenih u ovom slučaju, a ističu i da im je troje osumnjičenih nedostupno. Uz osnivača koncerna Agrokor Ivicu Todorića nedostupni su i njegovi sinovi Ante i Ivan čiji su odvjetnici u više navrata tvrdili da nisu u bijegu te da će se na poziv vratiti u Hrvatsku.

Uz Todorića i sinove, koji nisu u Hrvatskoj, u slučaju Agrokor su osumnjičeni i u ponedjeljak uhićeni Alojzije Pandžić, Damir Kuštrak, Hrvoje Balent, Ivica Crnjac, Olivio Discordia, Marijan Alagušić, Sanja Hrstić, Mislav Galić, Tomislav Lučić, Piruška Canjuga, Ljerka Puljić i Ivica Sertić. Svi su bili članovi uprave ili nadzornog odbora u Agrokoru, dok su Discordia i Hrstić zaposlenici revizorske kuće Baker Tilly koja je radila revizorska izvješća za Agrokor.

Odvjetnik Ante Todorića i prilikom dolaska na sud je ponovio da njegov branjenik dolazi u Hrvatsku te da ga je policija kontaktirala na britanski broj telefona koji su im ranije ustupili.

Svi osumnjičeni terete se za više kaznenih djela protiv gospodarstva i kaznena djela krivotvorenja, odnosno za zlouporabe u gospodarskom poslovanju, krivotvorenje isprava i nezakonito vođenje poslovnih knjiga.

facebook komentari

Nastavi čitati