Pratite nas

BiH

Zmajevo gnijezdo i komunistička jazbina

Objavljeno

na

Da promicanje poduzetništva, investiranja i pokretanja novih poslovnih projekta u Lijepoj našoj teško dolazi na zelenu granu možda dobro ilustrira jedan naoko banalan primjer: pokretanja, a zatim zamiranja – iz nepoznatih razloga i na neodređeno vrijeme – jednog televizijskog projekta koji je preplavio svijet.

Radi se o projektu koji su osmislili Japanci pod nazivom Zmajeva jazbina/gnijezdo u kojem potencijalni poduzetnici koji imaju zanimljive i inovativne ideje dolaze pred televizijski panel smjelih i dovoljno bogatih investitora sklonih riziku, tj. ljudi koji imaju višak novca, žele investirati u poslovne projekte koji bi im mogli donijeti dobru zaradu, pokušavajući ih uvjeriti da ima se isplati uložiti baš u njihov projekt.

Prema novinskim vijestima i najavama hrvatskih medija iz ljeta i jeseni 2007. godine, taj se je poduzetničko-investicijski reality show trebao pojaviti potkraj te ili početkom 2008. godine na Hrvatskoj televiziji, u vanjskoj produkciji male producentske kuće, nazvane prema prvom filmskom poduzeću u Jugoistočnoj Europi: Ocean film.

zmaj1

Zgrada negdašnjeg studija Ocean filma, preteče Jadran filma, u Horvaćanskoj ulici, kojeg je 1925. utemeljio Franjo Dedić (Foto: Dolores Marčetić)

Štoviše, nesuđeni producent objavio je u nekim dnevnim novinama plaćeni oglas kojim je pozvao potencijalne poduzetnike i poslovne ljude s dobrim idejama i manjkom novca da se prijave kako bi ih eventualno uključili u program.

Štoviše, izabran je i naziv emisije, najbliži japanskom izvorniku „Zmajevo gnijezdo” te četiri investicijska „zmaja” i jedna „zmajica” koji su trebali unakrsno ispitivati ponuđače projekata, vršiti procjenu njihove latentne isplativosti i, najvažnije, ulagati VLASTITI novac u neke od tih projekta. Bili su to: tadašnja vlasnica Generalturista Maja Pečarević, vlasnik splitskog SEM-a, počasni konzul Čilea i budući letač u svemirska prostranstva Juroslav Buljubašić, osnivač i danas već bivši vlasnik HGspota Hrvoje Prpić, vlasnik Orbica, bivši predsjednikov savjetnik i pouzdanik USKOK-a Branko Roglić te bivši naftno-plinski žeton menadžer i bivši ministar gospodarstva Davor Štern.

Iako je, navodno, snimljena čak i pilot emisija Zmajeva gnijezda, neki je HTV-ov sveti Juraj ili Jure odlučio potamaniti zmajeve, zmajicu i cijeli projekt.

Dakle, kad je HTV u pitanju, možete bez problema licencno plesati i pjevati sa zvijezdama, gledati sapunice, natjecati se u ljepoti, kuhanju i znanju opće prakse, ali ne i u nuđenju poduzetničkih projekta koji na licu mjesta dobivaju ili ne dobivaju investitore.

A da HRT poslanje vidi u povratku u stara dobra vremena, za njenog vrhovnika Gorana Radmana – koji je pri preuzimanju žezla na Prisavlju izjavio kako mu je uzor Zagrebačka televizija iz šezdesetih i sedamdesetih – pokazuje i vijest da će najveći projekt tekuće u 2014. Biti igrana serija o Poletu, Zvečki, Novom kvadratu i glazbi iz osamdesetih: kad je „umro drug Tito”.

Istodobno, različite inačice projekta Zmajevo gnijezdo danas se prikazuju na preko dvadeset televizijskih postaja i mreža diljem svijeta: Afganistanu, Australiji, Kanadi (na engleskom i francuskom jeziku), Češkoj, Finskoj, Izraelu, Japanu, Nizozemskoj, Novom Zelandu, Nigeriji, Poljskoj, Rumunjskoj, Rusiji, Saudijskoj Arabiji, SAD-u, Španjolskoj, Turskoj, Ukrajini i Ujedinjenom Kraljevstvu; uskoro i Sloveniji, ako je ne zahvati „hrvatsko prokletstvo”.

Kako ovaj esej pišem u Americi, vrijedno je spomenuti da je u ovdašnjoj, vrlo popularnoj i gledanoj inačici emisiji ABC televizije, koja se snima u San Joseu, a emitira, od 2009., pod naslovom „Kavez morskih pasa” (Shark Tank), jedna od glavnih zvijezda, investicijskih „morskih pasa”, kanadski Hrvat Robert Herjavec, rođen u Varaždinu. Rano djetinjstvo proveo je kod bake u selu Zbjeg kod Slavonskog Broda, koje je u jednom od rijetkih razgovora za hrvatske medije (Gloriju, 29.12.2009.) ovako opisao:”Odrastao sam u tom selu, u kući bez tekuće vode i sa zemljanim podovima po kojima su noću trčali štakori. Danas bi cijelo selo stalo u moju kuću.”

„Kuća” koju je spomenuo je palača ili, ako vam se više sviđa, dvorac od 5110 četvornih metara u danas najelitnijoj četvrti Toronta The Bridle Path, nastalom iz gradića Sjeverni York (North York).

zmaj2

Robert Herjavec u atriju vlastite „kućice” od 5110 m2

Tu je palaču 2000. godine kupio za 10 milijuna kanadskih dolara nakon što je vlastitu informatičku kompaniju BRAK System, specijaliziranu za informatičku i mrežnu (Internet) sigurnost, prodao za 100 milijuna dolara.

Proces nastanka i prodaje vlastite tvrtke ovako je objasnio opisao: „Moz­gao sam kako nazvati moju tvrtku, a kako sam se bio tek ože­nio, na­­zvao sam je, po hrvatski, Brak. Ured mi je bio u podrumu, početni kapital kreditne kartice supruge, a osam godina kasnije tvrtku specijaliziranu za sustave internetske zaštite, pro­dao sam američkoj kompaniji AT&T za 100 milijuna dolara.”

Dakako, nakon toga osnovao je novu kompaniju za Internet sigurnost „HG” (The Herjavec Group) koja pripada elitnoj skupini najbrže rastućih tvrtki Sjeverne Amerike, a poslovanje širi i na druge zemlje.

Uz to, prije i, posebice, nakon sudjelovanja u ABC-ovim emisijama „Kavez morskih pasa”, Robert Herjavec je poznat kao „smjeli/rizični kapitalist” (venture capitalist), tj. kao onaj koji ima privatni investicijski fond ili fondove namijenjene ulaganjima u nove, inovativne, kreativne, ali i poslovno rizične tvrtke.

S trunčicom diskretne ironije prema onima koji su u Hrvatskoj glasovali protiv ustavne definicije braka, mogli bismo kazati kako se Herjavcu vjera u njegov privatni i poslovni BRAK itekako isplatila.

Naime, oženjen je kanadskom Hrvaticom Dianom Pleše (vjenčali su se u hrvatskoj crkvi u predgrađu Toronta Mississauga gdje živi većina kanadskih Hrvata), imaju troje djece (Brendan ima 20, Skye 16 i Caprice 14 godina), a da još uvijek vjeruju u tradicionalno shvaćanje braka i doma/kuće, potvrđuju ove riječi njegove žene kojima objašnjava zašto nema kućnu poslugu ili sluge: „Nisam naviknula da me drugi poslužuju. Robert i ja odrasli smo u sličnim uv­­jetima i zadržali smo naviku da sve radimo sa­­mi, kao i prije, kad nismo imali novca. Djecu sami vo­­zimo u školu, ja često skuham ručak, a ako u ku­­ći nema kruha, pošaljem Roberta u dućan.”

zmaj3a

Robert Herjavec u seocetu svog najranijeg djetinstva Zbjegu kod Slavonskog Broda

zmaj4a

Robert Herjavec s kćeri Caprice u Zbjegu

zmaj5a

Ljepotica i investicijska zvijer: Diana Pleština i Robert Herjavec

Za Amerikance koji obožavaju sage o poduzetničkom, poslovnom i životnom uspjehu ljudi koji su počeli s društvenog dna, a koji su vlastitim sposobnostima i voljom za uspjehom stigli sve do zvijezda, priča o Robertu Herjavcu, čiji su roditelji pobjegli od komunističkog siromaštva i represije (diplomirao englesku književnost i politologiju; povremeno je statirao u filmskim produkcijama; danas trči maratone i uživa u „mazohističkoj” vožnji biciklom i bijesnim sportskim autima), bila je najbolja preporuka da ga ABC televizija izabere za jednog od „morskih pasa” u jatu/panelu rizičnih investitora koji saslušavaju ambiciozne poduzetnike koji traže investitore i njihov novac.

Od desetak emisija koje sam pogledao, Robert Herjavec je investirao preko dva milijun dolara vlastitog novca u projekte koji su mu se svidjeli i za koje vjeruje da će uspjeti i donositi njemu i drugim suvlasnicima, dioničarima, dobit. Vrlo često s ponosom i osjećajem za trenutak i mjeru ponosno spominje Hrvatsku i vlastito hrvatstvo.

Vraćajući se u zaključku na početak priče o Velikoj recesiji i putu oporavka i rasta, povući ću još jednom usporednicu između Amerike i Hrvatske.

Amerikanci i Amerika odavno su naučili ono što Hrvati i Hrvatska tek trebaju u mukama naučiti: da ih političari ne mogu izvući iz recesija, depresija, dužničkih kriza i ropstva.

Svi putovi ulaska u krize su politički, jer su političari oni koji odlučuju o zaduživanju i trošenju tuđega novca: bivših, sadašnjih i budućih naraštaja.

Putove izlaza iz ekonomskih kriza, ponora, ambisa, recesija i depresija mogu pronaći samo poduzetnici, izumitelji, inovatori i stvaratelji s njima povezani.

Upravo zbog toga, Amerika prezire i mrzi burzovne spekulante, prevarante i lopove, ali poštuje i slavi poduzetnike. U lijepoj našoj situacija je često obrnuta.

Osiromašena, prezadužena, obezglavljena i u beznađe zavijena sirotica Hrvatska, jedino zadovoljstvo danas pronalazi u praćenju vijesti i priča o privođenju, upritvorenju, suđenju i utamničenju političara i poduzetnika.

Zato je istodobno tužno i logično da na Hrvatskoj televiziji kojom nema prostora za emisije tipa Zmajevo gnijezdo. Da apsurd bude potpun: na čelu je te kuće danas Goran Radman, čovjek sličnog poslovnog životopisa, barem u posljednjih dvadesetak godina, kao i kanadski i američki „morski pas” Robert Herjavec.

Među njima ipak postoji bitna razlika: obitelj drugog svjesno je bježala iz komunističkog „raja” u kapitalistički „pakao”, a današnji vrhovnik HTV-a u to je doba bio stup društva kojem se i danas, možda i podsvjesno, divi kad kaže: „Meni je uzor Radio televizija Zagreb iz šezdesetih i početka sedamdesetih”.

Cinik bi zaključio: u Komunističkoj jazbini nije bilo, nema i ne smije biti programskog prostora za kapitalističko – Zmajevo gnijezdo.

zmaj6a

Jato morskih pasa koje na ABC-u saslušava poduzetnike i ulaže vlastiti novac u njihove/zajedničke projekte

Slaven Letica/velecasnisudac

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati