Zmajevo gnijezdo i komunistička jazbina

0

Da promicanje poduzetništva, investiranja i pokretanja novih poslovnih projekta u Lijepoj našoj teško dolazi na zelenu granu možda dobro ilustrira jedan naoko banalan primjer: pokretanja, a zatim zamiranja – iz nepoznatih razloga i na neodređeno vrijeme – jednog televizijskog projekta koji je preplavio svijet.

Radi se o projektu koji su osmislili Japanci pod nazivom Zmajeva jazbina/gnijezdo u kojem potencijalni poduzetnici koji imaju zanimljive i inovativne ideje dolaze pred televizijski panel smjelih i dovoljno bogatih investitora sklonih riziku, tj. ljudi koji imaju višak novca, žele investirati u poslovne projekte koji bi im mogli donijeti dobru zaradu, pokušavajući ih uvjeriti da ima se isplati uložiti baš u njihov projekt.

Prema novinskim vijestima i najavama hrvatskih medija iz ljeta i jeseni 2007. godine, taj se je poduzetničko-investicijski reality show trebao pojaviti potkraj te ili početkom 2008. godine na Hrvatskoj televiziji, u vanjskoj produkciji male producentske kuće, nazvane prema prvom filmskom poduzeću u Jugoistočnoj Europi: Ocean film.

zmaj1

Zgrada negdašnjeg studija Ocean filma, preteče Jadran filma, u Horvaćanskoj ulici, kojeg je 1925. utemeljio Franjo Dedić (Foto: Dolores Marčetić)

Štoviše, nesuđeni producent objavio je u nekim dnevnim novinama plaćeni oglas kojim je pozvao potencijalne poduzetnike i poslovne ljude s dobrim idejama i manjkom novca da se prijave kako bi ih eventualno uključili u program.

Štoviše, izabran je i naziv emisije, najbliži japanskom izvorniku „Zmajevo gnijezdo” te četiri investicijska „zmaja” i jedna „zmajica” koji su trebali unakrsno ispitivati ponuđače projekata, vršiti procjenu njihove latentne isplativosti i, najvažnije, ulagati VLASTITI novac u neke od tih projekta. Bili su to: tadašnja vlasnica Generalturista Maja Pečarević, vlasnik splitskog SEM-a, počasni konzul Čilea i budući letač u svemirska prostranstva Juroslav Buljubašić, osnivač i danas već bivši vlasnik HGspota Hrvoje Prpić, vlasnik Orbica, bivši predsjednikov savjetnik i pouzdanik USKOK-a Branko Roglić te bivši naftno-plinski žeton menadžer i bivši ministar gospodarstva Davor Štern.

Iako je, navodno, snimljena čak i pilot emisija Zmajeva gnijezda, neki je HTV-ov sveti Juraj ili Jure odlučio potamaniti zmajeve, zmajicu i cijeli projekt.

Dakle, kad je HTV u pitanju, možete bez problema licencno plesati i pjevati sa zvijezdama, gledati sapunice, natjecati se u ljepoti, kuhanju i znanju opće prakse, ali ne i u nuđenju poduzetničkih projekta koji na licu mjesta dobivaju ili ne dobivaju investitore.

A da HRT poslanje vidi u povratku u stara dobra vremena, za njenog vrhovnika Gorana Radmana – koji je pri preuzimanju žezla na Prisavlju izjavio kako mu je uzor Zagrebačka televizija iz šezdesetih i sedamdesetih – pokazuje i vijest da će najveći projekt tekuće u 2014. Biti igrana serija o Poletu, Zvečki, Novom kvadratu i glazbi iz osamdesetih: kad je „umro drug Tito”.

Istodobno, različite inačice projekta Zmajevo gnijezdo danas se prikazuju na preko dvadeset televizijskih postaja i mreža diljem svijeta: Afganistanu, Australiji, Kanadi (na engleskom i francuskom jeziku), Češkoj, Finskoj, Izraelu, Japanu, Nizozemskoj, Novom Zelandu, Nigeriji, Poljskoj, Rumunjskoj, Rusiji, Saudijskoj Arabiji, SAD-u, Španjolskoj, Turskoj, Ukrajini i Ujedinjenom Kraljevstvu; uskoro i Sloveniji, ako je ne zahvati „hrvatsko prokletstvo”.

Kako ovaj esej pišem u Americi, vrijedno je spomenuti da je u ovdašnjoj, vrlo popularnoj i gledanoj inačici emisiji ABC televizije, koja se snima u San Joseu, a emitira, od 2009., pod naslovom „Kavez morskih pasa” (Shark Tank), jedna od glavnih zvijezda, investicijskih „morskih pasa”, kanadski Hrvat Robert Herjavec, rođen u Varaždinu. Rano djetinjstvo proveo je kod bake u selu Zbjeg kod Slavonskog Broda, koje je u jednom od rijetkih razgovora za hrvatske medije (Gloriju, 29.12.2009.) ovako opisao:”Odrastao sam u tom selu, u kući bez tekuće vode i sa zemljanim podovima po kojima su noću trčali štakori. Danas bi cijelo selo stalo u moju kuću.”

„Kuća” koju je spomenuo je palača ili, ako vam se više sviđa, dvorac od 5110 četvornih metara u danas najelitnijoj četvrti Toronta The Bridle Path, nastalom iz gradića Sjeverni York (North York).

zmaj2
Robert Herjavec u atriju vlastite „kućice” od 5110 m2

Tu je palaču 2000. godine kupio za 10 milijuna kanadskih dolara nakon što je vlastitu informatičku kompaniju BRAK System, specijaliziranu za informatičku i mrežnu (Internet) sigurnost, prodao za 100 milijuna dolara.

Proces nastanka i prodaje vlastite tvrtke ovako je objasnio opisao: „Moz­gao sam kako nazvati moju tvrtku, a kako sam se bio tek ože­nio, na­­zvao sam je, po hrvatski, Brak. Ured mi je bio u podrumu, početni kapital kreditne kartice supruge, a osam godina kasnije tvrtku specijaliziranu za sustave internetske zaštite, pro­dao sam američkoj kompaniji AT&T za 100 milijuna dolara.”

Dakako, nakon toga osnovao je novu kompaniju za Internet sigurnost „HG” (The Herjavec Group) koja pripada elitnoj skupini najbrže rastućih tvrtki Sjeverne Amerike, a poslovanje širi i na druge zemlje.

Uz to, prije i, posebice, nakon sudjelovanja u ABC-ovim emisijama „Kavez morskih pasa”, Robert Herjavec je poznat kao „smjeli/rizični kapitalist” (venture capitalist), tj. kao onaj koji ima privatni investicijski fond ili fondove namijenjene ulaganjima u nove, inovativne, kreativne, ali i poslovno rizične tvrtke.

S trunčicom diskretne ironije prema onima koji su u Hrvatskoj glasovali protiv ustavne definicije braka, mogli bismo kazati kako se Herjavcu vjera u njegov privatni i poslovni BRAK itekako isplatila.

Naime, oženjen je kanadskom Hrvaticom Dianom Pleše (vjenčali su se u hrvatskoj crkvi u predgrađu Toronta Mississauga gdje živi većina kanadskih Hrvata), imaju troje djece (Brendan ima 20, Skye 16 i Caprice 14 godina), a da još uvijek vjeruju u tradicionalno shvaćanje braka i doma/kuće, potvrđuju ove riječi njegove žene kojima objašnjava zašto nema kućnu poslugu ili sluge: „Nisam naviknula da me drugi poslužuju. Robert i ja odrasli smo u sličnim uv­­jetima i zadržali smo naviku da sve radimo sa­­mi, kao i prije, kad nismo imali novca. Djecu sami vo­­zimo u školu, ja često skuham ručak, a ako u ku­­ći nema kruha, pošaljem Roberta u dućan.”

zmaj3a
Robert Herjavec u seocetu svog najranijeg djetinstva Zbjegu kod Slavonskog Broda

zmaj4a
Robert Herjavec s kćeri Caprice u Zbjegu

zmaj5a

Ljepotica i investicijska zvijer: Diana Pleština i Robert Herjavec

Za Amerikance koji obožavaju sage o poduzetničkom, poslovnom i životnom uspjehu ljudi koji su počeli s društvenog dna, a koji su vlastitim sposobnostima i voljom za uspjehom stigli sve do zvijezda, priča o Robertu Herjavcu, čiji su roditelji pobjegli od komunističkog siromaštva i represije (diplomirao englesku književnost i politologiju; povremeno je statirao u filmskim produkcijama; danas trči maratone i uživa u „mazohističkoj” vožnji biciklom i bijesnim sportskim autima), bila je najbolja preporuka da ga ABC televizija izabere za jednog od „morskih pasa” u jatu/panelu rizičnih investitora koji saslušavaju ambiciozne poduzetnike koji traže investitore i njihov novac.

Od desetak emisija koje sam pogledao, Robert Herjavec je investirao preko dva milijun dolara vlastitog novca u projekte koji su mu se svidjeli i za koje vjeruje da će uspjeti i donositi njemu i drugim suvlasnicima, dioničarima, dobit. Vrlo često s ponosom i osjećajem za trenutak i mjeru ponosno spominje Hrvatsku i vlastito hrvatstvo.

Vraćajući se u zaključku na početak priče o Velikoj recesiji i putu oporavka i rasta, povući ću još jednom usporednicu između Amerike i Hrvatske.

Amerikanci i Amerika odavno su naučili ono što Hrvati i Hrvatska tek trebaju u mukama naučiti: da ih političari ne mogu izvući iz recesija, depresija, dužničkih kriza i ropstva.

Svi putovi ulaska u krize su politički, jer su političari oni koji odlučuju o zaduživanju i trošenju tuđega novca: bivših, sadašnjih i budućih naraštaja.

Putove izlaza iz ekonomskih kriza, ponora, ambisa, recesija i depresija mogu pronaći samo poduzetnici, izumitelji, inovatori i stvaratelji s njima povezani.

Upravo zbog toga, Amerika prezire i mrzi burzovne spekulante, prevarante i lopove, ali poštuje i slavi poduzetnike. U lijepoj našoj situacija je često obrnuta.

Osiromašena, prezadužena, obezglavljena i u beznađe zavijena sirotica Hrvatska, jedino zadovoljstvo danas pronalazi u praćenju vijesti i priča o privođenju, upritvorenju, suđenju i utamničenju političara i poduzetnika.

Zato je istodobno tužno i logično da na Hrvatskoj televiziji kojom nema prostora za emisije tipa Zmajevo gnijezdo. Da apsurd bude potpun: na čelu je te kuće danas Goran Radman, čovjek sličnog poslovnog životopisa, barem u posljednjih dvadesetak godina, kao i kanadski i američki „morski pas” Robert Herjavec.

Među njima ipak postoji bitna razlika: obitelj drugog svjesno je bježala iz komunističkog „raja” u kapitalistički „pakao”, a današnji vrhovnik HTV-a u to je doba bio stup društva kojem se i danas, možda i podsvjesno, divi kad kaže: „Meni je uzor Radio televizija Zagreb iz šezdesetih i početka sedamdesetih”.

Cinik bi zaključio: u Komunističkoj jazbini nije bilo, nema i ne smije biti programskog prostora za kapitalističko – Zmajevo gnijezdo.

zmaj6a
Jato morskih pasa koje na ABC-u saslušava poduzetnike i ulaže vlastiti novac u njihove/zajedničke projekte

Slaven Letica/velecasnisudac

facebook komentari