Znanstveni dokazi Isusovog uskrsnuća

0

Torinsko platno i Sveto lice na tkanini od bisernih vlakana predmeti koji su tijekom povijesti znanstveno istraživani kako bi se provjerila njihova autentičnost. Znanstvena su istraživanja potvrdila da Sveto lice ima puno krvavih tragova te kako potječe iz Kristova vremena

Isusovo uskrsnuće spominje se u Bibliji kod sva četiri evanđelista. Tako evanđelist Luka spominje da su Marija Magdalena i druga Marija otišle na Isusov grob kada je u jednom trenutku nastao potres i u tom je trenutku anđeo progovorio ženama kako je Isus uskrsnuo. Žene su bile prestrašene kao i učenici, od kojih mnogi nisu povjerovali u to. Tek nakon što im se osobno ukazao i obratio, oni su povjerovali. Posebno je zanimljiva priča o apostolu Tomi, za kojeg evanđelist Ivan piše kako nije bio s apostolima kada im se ukazao uskrsli Isus. Kada su mu ostali učenici rekli da je Isus uskrsnuo i objavio im se, on im je na to odgovorio : „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati“.

Vrlo često se upravo i danas za osobe koje su nepovjerljive kaže da su nevjerni Tome. No, za one koji ne vjeruju u evanđelja Isus je ostavio dva neoboriva dokaza svog uskrsnuća. Prvi je otisak Njegovog izmučenog tijela na Torinskom platnu, a drugi Sveto lice, otisak koji se čuva u Manoppellu.

Dva dokaza

Kada su apostoli Ivan i Petar saznali od žena da je Isusov grob prazan, potrčali su prema grobnici. Tada su primijetili otvoren grob i ukopne povoje u kojima nije bilo Isusovog tijela. Tako Ivan piše da je povjerovao kada je vidio taj prizor. On spominje i ubrus koji je bio na Isusovoj glavi.

Upravo su platno, koje je danas poznatije kao Torinsko platno te Sveto lice na tkanini od bisernih vlakana predmeti koji su tijekom povijesti znanstveno istraživani kako bi se provjerila njihova autentičnost. Znanstvena su istraživanja potvrdila da Sveto lice ima puno krvavih tragova te kako potječe iz Kristova vremena. Potvrđeno je kako vidljivi krvavi tragovi daju isti otisak Kristova lica kao Torinsko platno.

Torinsko platno

Slika na Torinskom platnu je poput TorinskoPlatnofotografije čovjeka, koji je mučen do smrti i koji je pretrpio šamaranje, rimsko bičevanje, šibanje, krunjenje trnovom krunom, padove, pribijanje čavlima na križ i probijanje boka kopljem. U platno je utisnuta slika muke, koja odgovara zapisima evanđelista.

U platnu su vidljivi obrisi tijela i krvni ugrušci. Zanimljivo je kako nema tragova struganja platna što pokazuje da Isusovo tijelo nije uzeto iz platna već je uskrsnulo. Njegovo je tijelo na čudesan način prošlo kroz platno i ostavilo na njemu otisak kao fotografski negativ.

Platno je bilo predmet različitih znanstvenih istraživanja i ispitivanja, a najviše su ga proučavali američki znanstvenici okupljeni u projekt STURP (The Shroud of Turin Research Project). Platno je fotografirano s osvjetljenjem izravno ili kroz transparentnu foliju, pomoću ultraljubičastih i ultracrvenih zraka. Napravljena je i fotoelektrična spektrofotometrija, fotografska i fotoelektrična fluorescencija. Znanstvenici su napravili makro i mikrofotografije te kompjutorske snimke. To je pomoglo pri istraživanju najsitnijih detalja s Platna.

 Krvna grupa AB

Istraživanja su potvrdila prisutnost krvi na platnu, kao i da se e radi o krvi muškarca krvne grupe AB i otklonili sumnju prema kojoj bi lik na platnu mogao biti nacrtan. Ultraljubičasto zračenje pokazalo je da je tijelo imalo brojne rane od bičevanja što nije bilo vidljivo golim okom na platnu. Na čitavom njegovom tijelu ima oko 600 rana i različitih povreda. Potvrđeni su i tragovi krunjenja trnovom krunom. Do sada ovakva vrsta mučenja nije pronađena u povijesnim izvorima kao postupak prije samog razapinjanja na križ. Tako su na Torinskom platnu vidljivi krvni podljevi na lubanji. Kirurzi su izbrojili 13 ubodnih rana na čelu i 20 na zatiljku. Kako se na glavi nalazi na stotine živaca i krvnih žila, trnova kruna je zasigurno Isusu nanosila tešku bol i krvarenje. U Isusovo vrijeme razapinjanje je bilo najokrutniji i najsramotniji oblik smrtne kazne. Znanstvenici su na platnu pronašli rane od čavala na zapešćima stopala te došli do zaključka kako su oba stopala bila pribijena jednim čavlom za drvo križa. Vidljivi su i tragovi čavala koji su probili ruke na zapešćima kako bi mogle izdržati težinu tijela.

 Isusovo je srce puknulo

Znanstvenici su na unutarnjoj površini platna pronašli pelud raznih tipova pustinjskih biljki koje su specifične za područje oko Galilejskog jezera. Boju slike na platnu nemoguće je brisati čak i uz pomoć kemikalija, a otporna je i na sunčevo djelovanje. Zanimljivo je da slika nije utisnuta na dijelovima na kojima su prisutni ugrušci krvi. Na platnu je napravljena i analiza rane na boku, širine 1,5 centimetra i duljine 4,5 centimetra, i izljeva krvi i tekućine koja se nakupila u prostoru oko pluća. Smatra se da je neposredno prije smrti došlo do puknuća Isusovog srca kao posljedice srčanog udara.

Način prenošenja otiska tijela na platno znanost ne može u potpunosti objasniti. „Na osnovi fizikalno-kemijskih procesa koji su poznati do danas imamo pravo tvrditi da otisak na platnu ne bi trebao postojati pa ipak on postoji. No, nismo u stanju objasniti kako je nastao“, napisao je američki znanstvenik J. Jackson. Eric Jamber i John Jackson, američki znanstvenici iz NASA-e su kod istraživanja koristili metodu za reljefno dimenzioniranje planeta putem koje su došli do reljefne slike čovjeka na platnu. Temeljita restauracija platna započela je 2002. godine. To je dovelo do novih otkrića znanstvenika sa Sveučilišta u Padovi. Giulio Fanti i Roberto Maggiolo su proučavali skenirani materijal i pritom su došli do nevjerojatnog otkrića. Otkriveno je kako postoji jedva vidljiva slika lica na vanjskoj strani platna, na mjestu slike lica na unutarnjoj strani platna. Rezultate svog istraživanja oni su objavili 14. travnja 2004. godine u znanstvenom časopisu Journal Optics of the Institute Physics in London.

Sveto lice Isusovo

LiceIsusDruga relikvija koja se i danas štuje je Sveto lice koje je utisnuto na tankoj tkanini od bisernih vlakana veličine 17 sa 24 centimetra. Tkanina ovog tipa je otporna na požar, a na njoj nije moguće nešto naslikati, ali niti nanijeti boju. Ono se čuva u crkvi u Manoppellu. Ta je slika, kao i platno bila predmet znanstvenih istraživanja. Tako je potvrđeno da se u vlaknima ne nalazi trag boje, a slika se jednako može vidjeti s obje strane platna kao na dijapozitivu. Zanimljivo je kako se pri promjeni osvjetljenja mijenja i slika. Znanstvenici tvrde da ona ima određena svojstva slike, fotografije i holograma, no opet nije niti jedno od toga. Potvrđeno je da su lice s Torinskog platna i lice iz Manoppella jedna te ista lica i predstavljaju istu osobu.

„Platno je i slika bespomoćnosti. Bespomoćnosti u obličju smrti u kojoj se objavljuje konačni smisao otajstva utjelovljenja. Ono nam nalaže odmjeriti snage i okušati se s tim aspektom utjelovljenja koji nas najviše uznemiruje, a istovremeno objavljuje kako je Bog uistinu postao čovjekom, u svemu nama sličan osim u grijehu. Svi osjećaju užas pri pomisli da se čak ni Sin Božji nije odupro snazi smrti, no svi, duboko potreseni, shvaćaju da je Krist ušao tako duboko u našu ljudskost da je čak prihvatio upoznati tu potpunu bespomoćnost koju čovjek osjeća u trenutku kada njegov život gasne. Na tome se temelji iskustvo Velike subote, važne postaje na putu Isusove proslave, iz kojeg isijava svjetlo koje rasvjetljuje trpljenje i smrt svakog čovjeka. Vjera, govoreći nam o Kristovoj pobjedi, pruža nam sigurnost da grob nije završetak postojanja. Bog nas poziva na uskrsnuće i na besmrtni život“, rekao je tadašnji papa Ivan Pavao II prilikom razgledavanja Torinskog platna u svibnju 1998. godine.

(Za potrebe članka korišteni su  tekstovi M.Piotrowski TChr  „Dokazi uskrnuća“, „Ljubio je svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio“ i „Platno kao znak muke koja objavljuje spasiteljevu ljubav“ ; objavljeni u časopisu Ljubite jedni druge iz 2011. godine) Tekst:Valentina Vukoje

facebook komentari