Znanstvenici šokirani: Čije to tajne čuva Vlada?

0

Jesu li postupci Vlade i Hrvatskoga državnog arhiva kad je riječ o mogućnosti uvida u arhivsku građu iz vremena SRH i SFRJ, skandalozni i predstavljaju li ograničenje akademskih sloboda? – pitanje je koje se nametnulo nakon što su u znanstvenim krugovima s čuđenjem popratili odluku Vlade sa sjednice u četvrtak.

Vlada je donijela odluku o prestanku važenja stupnja tajnosti dokumenata Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Izvršnog vijeća Sabora SRH i na taj ih način učinila dostupnim javnosti.

Odluka je donesena nakon što su zahtjev za uvid u tu građu Hrvatskome državnom arhivu uputili Anto Mikić, glavni urednik Hrvatskoga katoličkog radija, za razdoblje od 1962. do 1972., radi izrade doktorske disertacije “Crkveno i društveno tumačenje Glasa Koncila 1963. – 1972.”, te Miroslav Akmadža za razdoblje od 1982. do 1984., za potrebe znanstvenoistraživačkog rada Hrvatskog instituta za povijest o problematici crkveno-državnih odnosa.

Vlada je obrazložila da je zeleno svjetlo za deklasifikaciju dijela te građe, izvorno označene kao “strogo povjerljivi spisi” te “povjerljivi spisi”, dalo Povjerenstvo za sređivanje arhivskoga gradiva od posebnog nacionalnog interesa i postupanje po zahtjevima za uvid i njegovo korištenje.

Zakon o arhivskom gradivu i arhivima predviđa da je javno arhivsko gradivo u pravilu dostupno za korištenje 30 godina nakon nastanka, što traženi dokumenti i jesu, a povjerenstvo je zaključilo i kako oni “ne sadrže podatke čijim bi objavljivanjem nastupile štetne posljedice za nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes RH”.

Sve to izazvalo je zgražanje među znanstvenicima – ponajprije to što o davanju suglasnosti na uvid u takvu dokumentaciju odluku donosi Vlada. Donedavno je, kažu, bilo dovoljno uputiti zahtjev Hrvatskome državnom arhivu i uvid bi bio odobren za dan ili dva.

Također, nejasno je po čemu je dokument jedne komisije iz SRH uopće važan za nacionalnu sigurnost RH, kao i to zašto nekakav dokument koji je star i 40, pa i 50 godina, nije već javno dostupan.

– Ovo je prvi put da Vlada odlučuje o mojoj molbi. Nejasno je čemu tolika procedura zbog građe koju je tražio kolega Mikić, s obzirom na to da sam ja najveći dio tih dokumenata već pregledao, obradio i objavio – čudi se dr. Akmadža.
Razdoblje koje je predmet Mikićeva interesa vrijeme je prvih 10 godina od osnutka Glasa Koncila.

– Zanima me koliko je vrijeme održavanja Drugoga vatikanskog koncila bilo predmetom interesa tadašnje Komisije za odnose s vjerskim zajednicama.

Dosad dostupni dokumenti govore puno o prirodi tadašnjeg režima i ograničenjima sloboda. Komisija se raspitivala o osobnim stvarima svećenika, pozivala vjernike i kler na saslušanja.

Među njima su bili i Pavlinić i Živko Kustić, a Mali koncil, kojemu je tada urednik bio Franjo Kuharić, osuđen je zbog članka o ratu u Vijetnamu – prepričava nam Anto Mikić.

‘Nema tu ugroze države’

U znanstvenim krugovima pooštravanje procedure za uvid u građu nekadašnjeg komunističkog režima vežu uglavnom uz sudske postupke protiv Perkovića i Mustača. Davor Marjan s Hrvatskog instituta za povijest jedan je od najglasnijih kritičara Hrvatskoga državnog arhiva.– Ni jedan dokument iz SFRJ i SRH koji je nastao do 30. svibnja 1990. ne predstavlja ugrozu za nacionalnu sigurnost i trebao bi biti javno dostupan. Ova je procedura smiješna! To samo govori koliko smo daleko od pravne države. Potpuno je besmisleno da Vlada skida tajnost s dokumenata starijih od 30 godina. Još bih razumio da je riječ o građi SDS-a, ali tamo nekakve komisije?! Samo nam otežavaju rad – smatra Davor Marjan.

Lemić: Ovakva iznimka nije dobra

Zanimljivo, ni ravnateljica Hrvatskog državnog arhiva Vlatka Lemić nije najsretnija zbog ovakve procedure prilikom davanja suglasnosti za uvid u građu iz vremena SRH.– Načelno se ne slažem s djelovanjem povjerenstva osnovanoga u svibnju prošle godine koje, osim davanja prethodnog mišljenja Vladi RH za uvid i korištenje građe iz vremena SRH, ima i dodatno definirane zadaće u odnosu na gradivo nastalo djelovanjem dr. Franje Tuđmana kao predsjednika RH. Ne kažem da Vlada nema ingerencije za osnivanje takvog povjerenstva, ona su postojala i prije, ali takve su odluke iznimka, što nije dobro. Trebalo bi se osloniti na glavne zakone, odnosno arhivski zakon te Zakon o zaštiti osobnih podataka i Zakon o tajnosti podataka, koje je potrebno uskladiti, osobito u dijelovima koji se odnose na rokove davanja dokumenata na uvid – smatra ravnateljica Lemić.

[ad id=”40551″] MARIJANA CVRTILA/Slobodnadalmacija

facebook komentari