Zoki, u čem’ je problem?

1

Zoki, zašto, ali zašto, nisi čestitao?

Jezik i običaji su temelji kulture još od Herodota, preko Taylora, pa do suvremenih istraživača. Predsjednik Vlade RH Milanović nije čestitao izabranoj Predsjednici RH što je nedvojbeno nekulturno.

[mom_video type=”youtube” id=”R7tTMtZqFmU” width=”750″ height=”400″]

To je pojasnio na sljedeći način: „Ne znam što to znači čestitati.“ (…) „Ja sam joj izrazio dobrodošlicu.“ (…) „Ne želim čestitati nekome koga nisam htio i ne želim glumiti da sam zbog tih rezultata izbora sretan.“. U odgovoru zastupniku HDZ-a neki dan kazao je sljedeće: „Aj-jaj-jaj, šta vam ovo treba. Kampanja je gotova.“ (…) „Ja ne izvitoperim svoje riječi. Ja djecu učim da budu iskrena. Naravno, u okviru pristojnosti.“ (…) „Vi znate kakav kućni odgoj ja imam. Solidan.“ (…) „I naprosto nešto što ja želim da se hrvatska djeca ponašaju.“ (…) „Predsjednicu koja je izabrana prihvaćamo.“ Itd. Iz rečenog jasno slijedi kako Zoki nije čestitao Barbie na izbornoj pobjedi. To ne bi bilo strašno kad bi bilo samo izraz određenog političkog stila ili nedostatka političke kulture, no tome nije tako. Stvar je puno gora.

Što je sve Zoki svojim ne-čestitanjem počinio?

Čestitati rođendan i čestitati na pobjedi nisu iste stvari, osim u slučaju ako je rođendan pobjeda nad nekrstom, nečastivim i svim nedjelima njegovim, što se u pravilu počinje činiti krštenjem. U svim ostalim situacijama hrvatski glagol „čestitati“ rabi se u dva značenja. (1) Čestitati znači izraziti dobre želje o kakvu danu ili ugodnu događaju (npr. čestitati rođendan). (2) Čestitati također znači odati priznanje za uspjeh (npr. čestitati pobjedu). To su dva ravnopravna i valjana značenja glagola „čestitati“.

Prvo, Zoki je pokazao kako ne zna što u hrvatskom jeziku znači riječ „čestitati“. Čovjek koji to zna ujedno zna oba načina uporabe riječi, tj. (1) i (2) i to kako su to različiti načini uporabe. Štoviše, čovjek koji obavlja javnu službu i u javnoj prilici u svojstvu javnog službenika treba govoriti književnim jezikom. On rabi riječi kao što su „šta“ i „naprosto“ i to redovito, a što nisu hrvatske riječi i kao takav ne može biti uzet za kompetentnog govornika hrvatskog književnog jezika koji poznaje riječi kao što su „zaista“ i „što“. Zoki vjeruje kako (2), npr. čestitati na pobjedi implicira (1), npr. izraziti dobre želje, što nije točno. Čak i ako bi razlika između (1) i (2) bila u stupnju, a ne u vrsti, što nije, još uvijek bismo jasno razlikovali ta dva stupnja. Uporabe (1) i (2) razlikuju se u vrsti. Čak i ako bi se (1) i (2) izrazile istim riječima bez referiranja na predmet čestitke iz konteksta situacije, intonacije, gesti, pokreta, itd. jasno bi se razlikovale govorne situacije (1) i (2). Dakle, Zoki ne samo da ne zna značenje riječi „čestitati“, nego ne zna niti hrvatski jezik. Pitanje je kojim jezikom on govori? To vodi drugom otkriću, još čudnovatijem od prvog.

Drugo, moguće je kako je želio kazati nešto drugo za razliku od onoga što je rekao. Tad je pitanje – zašto to nije rekao? Želio je ispasti učeniji nego što jest, no ispao je vrlo neuk što je poražavajuće za Predsjednika Vlade RH. No, stvar je još gora. Možda je želio kazati kako je čestitanje na pobjedi, pa tako i ne-čestitanje na pobjedi, dio kampanje. I ovdje griješi. Pobjeda na izborima jest kraj kampanje. Čestitanje slijedi nakon pobjede kao konca ne samo kampanje, nego cijelih izbora i eo ipso nije dio kampanje. Time je prekršio pravila koja vrijede izvan kampanje. On je, čini se, mislio kako je čestitanje dio kampanje i tim slijedom nije čestitao vodeći se pravilom kako je u kampanji dopušteno mnogo toga što izvan kampanje nije dopušteno. Ako čestitanje nije dio kampanje, tad je pogriješio. No, koja to pravila vrijede izvan kampanje? Predmnijevam kako se radi o pravilima opće političke pristojnosti. Ta pravila kažu kako je pristojno čestitati pobjedniku na pobjedi, tj. u značenju (2) i time se ne čestita u značenju (1), tj. (2) ne implicira (1). To se može dokazati time što je moguće čestitati na način (2) i unutar čestitke se ograditi od značenja čestitanja na način (1). No, Zoki to nije učinio. Time je prekršio pravilo opće političke pristojnosti i kulture. Možda smo dosad slutili kako je politički nekulturan, neuljudan i nepristojan, ali sad imamo i dokaz.

Treće i posljednje je zastrašujuće. Čestitati na pobjedi, tj. u značenju (2) i pri tome jasno izbjeći značenje (1) nije samo pravilo opće političke kulture, nego čak i opće kulture. Čak i borci u tzv. „kavezu“ nerijetko si čestitaju prije i nakon borbi koje su redovito krajnje nasilne i krvoločne. Također i boksači koji se bave plemenitim športom. Na koncu, čak i vojnici u pravednom ratu. Čestitanje pobjedniku nakon poraza je dakle stvar opće kulture i onome tko to ne učini može se pripisati nedostatak opće kulture. Zokiju dakle nedostaje opće kulture.

Gdje su korijeni Zokijevih poteškoća?

Zoki je svojim propustom čestitanja kao propustom djelovanja počinio cijeli niz neprihvatljivih stvari koje mu se smiju opravdano stavljati na teret. Štoviše, dodatnim objašnjenjima pokazao je kako je svjestan toga što je učinio i kako je to učinio namjerno i s predumišljajem. Ipak, propusti uzeti zajedno podosta zbunjuju. Stoga, navedimo ih. Zoki dakle: (a) Ne razlikuje zdravorazumske uporabe riječi „čestitati“ na način „čestitati rođendan“ i „čestitati na pobjedi“, tj. ne razlikuje čestitanje kao „izražavanje dobrih želja“ i „čestitanje kao priznavanje uspjeha“. Vjeruje kako drugo uključuje prvo. (b) Iz uporabe drugih riječi jasno je kako ne zna hrvatski književni jezik. (c) Ne zna otkad i dokad traje politička kampanja. (d) Ne zna razliku između „zaželjeti dobrodošlicu“ ili „priznati“ i „čestitati“. (e) Ne zna pravila opće političke kulture. (f) Ne zna pravila opće kulture. Propusti (a) i (b) su nepojmljivi, jer to djeca nauče do puberteta i tijekom istog. Propusti (c), (d) i (e) su također neshvatljivi, jer su dio temeljne političke edukacije. Propust (f) je skandalozan.

Korijen svih Zokijevih propusta s obzirom na ovu temu nalazi se u dvostrukom miješanju. Prvo, miješa dva značenja uporabe glagola „čestitati“, tj. (1) i (2), a zatim miješa razliku između (3) „iskrenosti“ i (4) „licemjerja“. Drugo, pogrešno poistovjećuje čestitanje kao (1) „izražavanje dobrih želja“ s (3) „iskrenošću“, te čestitanje kao (2) „čestitanje na pobjedi“ s (4) „licemjerjem“. Sasvim je prirodno jednako „iskreno“ čestitati kako na pobjedi tako i rođendan, tj. bez imalo licemjerja. Iskrenost ne treba miješati s autentičnošću kao pozitivnom emotivnom osobnom privrženošću i pristankom uz nekoga kome se čestita bilo na pobjedi, bilo rođendan. Tu je korijen.

Naime, Zoki se nastoji prikazati učenijim nego što zaista jest i u tom nastojanju u kojem pretjeruje pokazuje kako je zaista vrlo neuk i priučen, jer griješi u elementarnim stvarima, ne samo u elementarnim stvarima političke abecede i političke kulture, nego i u elementarnim stvarima hrvatskog jezika i opće kulture. Pokazao se nekulturnim ne samo kao političar, nego i kao čovjek. Možda je s obzirom na uporabu riječi „gard“ želio pokazati kako je kulturan na neki drugi način. No i oko toga treba dvojiti, jer ljudi kojima je „gard“ profesija nerijetko su puno kulturniji nego što je to on pokazao u navedenoj situaciji. Načelno, pokazao se puno gorim nego što smo dosad uopće mogli i zamisliti. Neka to naciji bude pouka s obzirom na sve buduće potencijalne Predsjednike Vlade RH ako ne želi počiniti istu pogrešku kao što je počinila izborom Zokija.

Za ovu priliku samo za Zokija Killing Joke sa skladbom Love Like Blood.

[mom_video type=”youtube” id=”TnpwuRlXbhk” width=”750″ height=”400″]

[ad id=”40551″]

Kristijan Krkač

facebook komentari

  • EMINƎM

    tko je izabrao ovog čiravog šizofrenika za svoga vođu, bolesno