Pratite nas

Istaknuto

ZORAN MILANOVIĆ: Nakon WWII samo je 10 godina bio komunizam – Poslije KPJ nije komunistička partija

Objavljeno

na

Zoran Milanović je u subotu – 16-04.2016. – s Izborne konvencije SDP-a poručio kako je u Hrvatskoj komunizam bio samo 10 godina nakon Drugog svjetskog rata, te kako se poslije tih godina Titovo režim ne može smatrati komunističkim.

[ad id=”93788″]

„Kad smo shvatili kao narod da to nije put za Hrvatsku, gradili smo nešto novo, ali mnogi od vas su prošli taj sustav, dali mu svoj doprinos kao društvu koje štiti slabijega”, kazao je Milanović.

Ako ova Milanovića izjava nije krivotvorenje dokumentirane istine i povijesti, što je onda krivotvoriteljstvo?!

Ako je komunizam dobar zašto ga se stidi i skriva ga, a mi ga u njemu vidimo kad se zezne – pa kaže što misli – ili kad nas uobičajeno laže?!

Kad je rekao kako komunizam štiti slabijeg”, je li Milanović mislio na egzekutiranu hrvatsku djecu, žene, razoružanu vojsku na Bleiburgu, i na nacionalno osviješćene Hrvate koje su nakon 60-ih komunisti proganjali, protjerali i ubijali diljem svijeta?!

Milanović se služi matematikom velikog matematičara Valentina Inzka. Naime. Ako je nakon WWII komunizam postojao samo 10 godina, a od 60-ih to više nije bio, zar od 1945. do 1960. nije15 godina?! Kad je već skratio 45 godina komunizma je li morao i ovih 15 od njega izmišljenih?!

Milanoviću laži nisu mrske. Ako nije lažov je li nakon 60-e laže njegov uzor Tito i službeni naziv KPJ, ili je ipak bila komunistička partija?!

Po Milanovićevoj lažljivoj groznici moglo bi se zaključiti kako Komunistička partija Jugoslavije i Komunistička partija Hrvatske nakon 60-ih nisu bile komunističke partije. Tito nije bio komunist. Goli otok nije bio logor već ljetovalište za demokratske kritčare komunizma, njegov štićenik i ubojica Perković je strani UDBA-š, petokraka nije bila komunistički simbol na partiznaskim kapama i JNA vojnika pod kojim su vršeni stravični masovni pokolji na Križnom putu i 91. u zadnjoj agresiji na Hrvatsku. Kad Milanović na konvenciji SDP-a s eufemizmom govori o komunističkom polustoljetnom razdoblju on potvrđuje ono što većina Hrvata zna i govori – SDP jednako je Komunistička partija Hrvatske i zbog toga ih on paradoksalno naziva fašistima?!

U jednoumnom komunizmu po mišljenje se išlo u Beograd, ali u demokraciji po laž se ide kod komuniste Milanovića. Čim se njegovo ime spomene propjeva Alka Vuica – Laži, laži, laži me, ti to radiš najbolje.

Pošten čovjek spotaknut o laž uputi ispriku, ali ne i Milanović koji nastavlja s drugovi i drugarice: „Naša partija neće dugo ostati u opoziciji“, već će se vratiti na vlast i vratiti Hrvatskoj “osmijeh i skinuti ovu grimasu”.

Tko je i što je Milanovićeva partija SDP?!

U studenom 1990. na kongresu SKH Milovanovićeva partija se klonirala u ime Strankom demokratskih promjena. S obzirom da im se demokratski naziv «stranka» nije svidjeo poslije su ga dekretom zamijenili s ljubljenom partijom.   SDP je postao pravnom nasljednicom zločinačkog SKH i njegovog enormnog bogastva prethodno opljačkanog od hrvatskog naroda, čime je postala i ostala najbogatija politička stranka u Republici Hrvatskoj.

Komunističku opljačkanu imovinu i danas uživaju, a zločine negiraju. Isto se ponašaju kao Srbija sa nasljedstvom bivše Jugoslavije. Sve olimpijske medalje bivše Jugoslavije su srpske, ali zločini jugoslavenskog režima i vojske nisu.

Milovanovićeva partija je 25. lipnja 1991. pri donošenju Deklaracije o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske bila protiv izgašavanja Deklaracije. Predvođeni Ivicom Račanom napustili su Sabor uz izjavu kako su predsjednik Tuđman, hrvatski pokret HDZ, i njihovi ciljevi (samostalna Hrvatska), „zločinačka organizacija opasnih namjera.“ Od toga se do danas nikada nije distancirala.

Sjećate se, Račan je prvo razoružao Hrvatsku tako što je od hrvatskog naroda plaćeno oružje Teritorijalne obrane predao tzv JNA, a onda je Sloveniji poklonio Savudriju zbog čega je Hrvatska danas na arbitražnom sudu. koje se  Zbog tih djela SDP drugovi i danas polažu partijsku zakletvu: Druže Račan mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo.

Ako hrvatski narod ne shvati namjere zamaskiranog komunizma (zašto ga kriju ako je dobar?!), raspamećivanje Hrvata i Hrvatske nastavit će se sadašnjim terorom paralelne vlasti. Novoizabrana vlast nije se riješila SDP-ovih  kadrova (zašto služe demokratski izbori i smjena vlasti?!)  i zato će joj taj kadar doći glave. Toj paralelnoj vlasti su podređeni MUP, DORH, USKOK i dobar dio sudstva uz obilatu novčanu i političku pomoć stranih donatora i utjecajnih titoističko-ljevičarskih medija. Njihov cilj je uništiti nacionalno osviješteni centar i desnicu, a zatim i Hrvatsku kao nacionalnu državu Hrvata, te u tzv. regionu Zapadni Balkan reinkarnirati bleiburšku Hrvatsku koju bi tvorili dehrvatizirani građani, „nejač” i oni – komunistički tvorići.

Svi njihovi kadrovi na vlasti, i oko nje, čine to što već navedeno čine. Tko ne vidi što čine SDP kadrovi nije bolje ni zaslužio.

Svojom izjavom o 10-ogodišnjem maloljetnom komunizmu Milanović je potvrdio kako u Hrvatskoj nema socijaldemokratske stranke već tek titoističko-komunistička partija SDP.

Srećom, ili nesrećom, o hrvatskoj sudbini neće odlučivati samo Zoran Milanović, njegovi komunisti i abolirana „nejač”, već i hrvatski narod.

Filip Antunović/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati