Žrtva okupatorske prošlosti, zatočenik sadašnjosti i gubitnik budućnosti

1

Teško je, i čini se sve nemogućim napraviti i jedan korak naprijed u političkom glibu podijeljene daytonske Bosne i Hercegovine, u Daytonu predate srpskim secesionistima i muslimanskim unitaristima. A upravo je daytonski (ne)sporazum olovni lanac oko nogu sva tri beha naroda, koji su žrtve daytonista i onih ekstremista srpsko muslimanskih kojima je zemlja predata na vladanje.

1-Paris-Jihad-Hayat-Boumeddiene-TerrorBolje rećeno na ubijanje. Jer, ni jedan od ta tri konstitutivna i suverena beha naroda nije zadovoljan ovim nezadovoljnim daytonskim (ne)uređenjem, koje je postalo svjetski politički raritet, već u toj amričkoj vojnoj bazi osuđen na neuspjeh. Svi se stoga beha narodi osjećaju, a to zapravo i jesu, taoci Daytona i žrtve su vremenosti u koju ih Dayton zabetonirao. Stoga je taj daytonski (ne)sporazum svjetski nezabilježeni primjer neuređenosti neke zajednice, koji je učinio i čini sve da narodi koje je silom ugurao u svoj željezni daytonistički okvir, nemaju nikakve mogućnosti napretka, a time ni izlaska iz te nove svjetske ideologije, daytonizam. Glavni daytonisti i dogmatičari te ideologije, ideologije kao neke apstraktne fikcije u ostvarenju određenih ciljeva, nametnute kao zamjena komunizmu na ovim prostorima, ubili su budućnost u prvom redu, hrvatskog naroda, a zatim i drugi njenih naroda, te na kraju i Bosne i Hercegovine kao fikcije daytonizma.

Ubojstvom budućnosti naroda suvremenost su im učinili tragičnom, nesnošljivom, netolerantnom i nepodnošljivom u svakom njenom segmentu. Time su otvorili vrata svim ekstremistima i ekstremizmima, nostalgičarima bliže i dalje kraljevske, režimske, carske i sužanjske beha prošlosti, koje podjednako glasno zazivaju i hrvatski kroeuropeisti, i srpski secesionisti i bošnjački unitaristi. I neumorno, i neometano, od strane bilo koga, pa ni od svjetskog policajca u Bosni i Hercegovini, čine sve da se svakom od njih vrati ta njihova prošlost, ne samo njihovim narodima već cijelom bosanskohercegovačkom multinacionalnom i multikonfesionalnom društvu. U toj buci poziva prošlosti čuju se oni koji zazivaju hrvatsku kraljevsku prošlost prije osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine, moleći Boga da se iz Vječnog Grada vrati kraljevska kruna.

Drugi zazivaju prošlost jusrboslavije, i traže otcjepljenje dobivenog beha komada kako bi „svi Srbi živeli u jednoj državi“. Treći pak najglasnije zazivaju na sve moguće načine da se vrati vrijeme Osmanlija i njihov danak u krvi i da Bosna postane kao amanet jedna od 81 osmanske pokrajine. I naravno da u takvoj trosmjernosti u prošlost, nema ni suvremenosti, a još manje tragova i znakova u budućnost, zbog čega sve više u tom nezadovoljstvu žrtava daytonista i daytonizma nestaje i Bosne i Hercegovine.

No, na žalost, u nestajanju suvremenosti Bosne i Hercegovine najviše, gotovo jedino raste i širi se vjerski islamski ekstremizam, osmanizam i osmanlijska prošlost kao obećavajuća i bezalternativna budućnost Bosne i Hercegovine. I to kao zajednička budućnost nezajedničke, razjedinjene i Daytonom podijeljene Bosne i Hercegovine. A što sa sobom donosi i kako se brani i širi taj islamski vjerski ektremizam, uz sve slike koje dolaze iz Islamske države, vidjelo se i u terorističkom napadu na slobodu pisane riječi u Parizu 7. siječnja 2015. godine. Svako zazivanje osmanlijske prošlosti u suvremenost beha zbilje zapravo je silazak u mračnu špilju iz koje se više ne izlazi i u koju ni sunce ne navraća niti je obasjava. Zar nije bilo dovoljno pola tisućljeća beha mraka u osmanizmu i pod Osmanlijama. Nezabilježen je primjer da jedan narod zaziva okupatora da se vrati i da ponovno dankom u krvi zavlada. Taj period bosanskohercegovačke prošlosti najcrnji je kakvog je ljudska povijest zabilježila. Pozivati u bilo kom obliku tog okupatora, koji je bio neki oblik preteče suvremenih isilovaca, znači ne samo poistovjećivanje s njim, već ponovno ubijanje tada posve neubijene Bosne i „gašenje svijetla“ u beha krčmi.

Okupator se nikada ne mijenja, niti se može promijeniti pozitivno prema svojoj žrtvi, kao što se od tada, od vremena njegove brutalne okupacije, ne mijenja ni to crno vrijeme Bosne i Hercegovine ne može promijeniti ni osvijetliti. Bosna i Hercegovina stoga ne može i ne smije, zbog svojih različitih sastavnica, napose onih koje tog okupatora zovu pravim njegovim okupatorskim imenom, te što ih je strah i samog njegova spomena, biti kompozitna 81. pokrajina tog za one koji ga zazivaju nostalgičnog crnog carstva. Pozivati u bilo kojem obliku i kroz bilo koje načine bilo s kojom namjerom, mada u tim zazivima okupatora zasigurno nema nikakvih dobrih, pozitivnih namjera, niti s jedne strane onih koji ga zovu i onog kojeg se zove beha okupatora samo je sve jače guranje Bosne i Hercegovine u dubine nemira, bijede, straha, obespravljenosti i nesigurnosti onih koji ga ne pozivaju i koji se protive njegovu dolasku i povratku. To je zapravo guranje Bosne i Hercegovine sve do samih granica rata ili u sam rat i terorizam kakav početkom 2015. godine potresa Francusku. Zapravo cijeli slobodni demokratski svijet, koji je u najboljim namjerama tim svojim ubojicama pružio utočište i egzistencijalnu sigurnost.

Bosna i Hercegovina je umorna i od okupatorske prošlosti, i do rata i ratova, i od okupatora i okupatora, i od agresora i agresora, pa čak i od ove umiruće sadašnjosti koja je posljedica okupatorske ostavštine. Zemlji je potrebna europska sadašnjost, nikakva sadašnjost u prošlosti okupatora, u kojoj će njeni narodi, svi zajedno bez prisutnosti bilo kojeg okupatora, graditi svoju bosanskohercegovačku budućnost, a nikako prošlost iz koje joj ne daju da izađe ni pola tisućljeća poslije. Bosna i Hercegovina je sve bolesnija od prošlosti, zbog čega je sve umornija i nepokretnija u sadašnjosti, te sve udaljenija od budućnosti. Bosna i Hercegovina je žrtva okupatorske prošlosti, zatočenik sadašnjosti i gubitnik budućnosti.

Islamski vjerski teroristički čin hladnog i brutalnog ubojstva 12 nedužnih ljudi u Parizu 7. siječnja 2015., prijestolnici slobode misli i govora, zločin je nad cijelim slobodnim i demokratskim svijetom. Dio je to onoga što je u Bosnu i Hercegovinu, zbog čega joj i prijeti opasnost trajnog nestanka iz društva europskih vrjednota, uvezao muslimanski kvartet Alija i Bakir Izetbegović, Haris Silajdžić i Mustafa Cerić. Zbivanja, na tragu ovih pariških vjerskih islamskih zločina, koji na žalost slijede i u budućoj Bosni i Hercegovini, izvoznici terorista koji u ime Velikog Alaha ubijaju nedužne ljude, diljem svijeta, činit će oni koje je Mustafa Cerić naručivao i naručio kod bosanskohercegovačkih Muslimanki. Naime, taj vrlo radikalni islamski vođa, koji je Bosnu i Hercegovinu pretvorio u centar za obuku vjerskih islamskih fanatika, a time je i zauvijek istrgnuo iz Europe i europskih vrijednosti, kao poglavar Islamske Zajednice BiH naređivao je da svaka Muslimanka mora roditi najmanje petero djece. Dvoje za sebe kao majku, troje za Bosnu i Hercegovinu, onih troje koji danas ratuju za Velikog Alaha po islamskim zemljama, ubijaju po slobodnom europskom svijetu i bestijalno vode svjetski vjerski rat kojem se kraj ne vidi. A taj kraj kada dođe bit će to kataklizmička slika svijeta kakvu čovječanstvo nije oslikalo u svojoj povijesti.

I stoga koliko god su krivi i odgovorni počinitelji tog gnusnog zločina, ništa manje nisu odgovorni ni oni koji su ih naručivali još i prije rođenja. To su i oni koji su Bosnu i Hercegovinu vratili stoljeća unazad s ciljem da je trajno zabetoniraju u prošlosti danka u krvi i prisilne islamizacije. Da tragedija bude još veća ti isti pojedinci u Bosni i Hercegovini moralne su i vertikalne veličine u muslimanskom društvu. A koliko je to društvo vjerski radikalizirano, čast onom europskom dijelu beha Muslimana koji na svu sreću još ima, govori činjenica kako taj teroristički zločin u Parizu na mnogim portalima u BiH podupiru i opravdavaju beha Muslimani. Treba li tražiti odgovor zašto je Bosna i Hercegovina u procesu nestajanja, deeuropeiziranja, islamiziranja, te kao takva najveća opasnost za mir u Europi, pa i u svijetu.

Vinko Đotlo

[ad id=”40551″]

facebook komentari

  • srka

    E Vinko…Vinko!
    Sramno povlačenje paralele sa BiH, te Bošnjacima i bjelosvjetskim teroristima i terorizmom…te Boga ti Vinko…kao da si reporter 90-tih minulog stoljeća nesretnog RTS-a!
    Sramno i bijedno….i kontraproduktivno
    by Srka®