Žrtve Arkanovih “Tigrova” još čekaju pravdu

47

Petnaest godina nakon smrti Željka Ražnatovića Arkana, nitko od pripadnika Srpske dobrovoljačke garde nije se našao na optuženičkoj klupi – unatoč brojnim dokazima o ratnim zločinima diljem bivše Jugoslavije.

Jusuf Trbić nikada neće zaboraviti dan kad je prvi put vidio Arkana. Sjedio je, kaže, u vojnom kamionu punom oružja u Bijeljini. Bilo je to 2. travnja 1992. godine oko četiri sata poslije podne, nakon što su srpske snage osvojile ovaj bosanskohercegovački grad. Trbić ga je prepoznao sa televizije, jer je Arkan tada bio naveliko poznat kao netko koga se treba bojati.

Trbić je bio jedan od mnogih Bošnjaka koje je te godine u Bijeljini zarobila Srpska dobrovoljačka garda, tada popularno nazvani Arkanovi “Tigrovi”. Sljedećih nekoliko sati, sve do zore, tukli su ga i mučili. Nekada u nazočnosti i samog Arkana. “Ti ljudi su znali što rade”, kaže Trbić za BIRN. “Nakon premlaćivanja, ja nisam imao ni milimetar bijele kože, sve je bilo crno i modro.”

Jusuf TrbićJusuf Trbić: ‘Zapamtit ću i dan i sat kad sam prvi put vidio Arkana’

Trbić je ipak na kraju pušten, i to zato što je, kako kaže, bio novinar, a Arkanu je upravo novinar i trebao jer je htio na Radiju Bijeljina objaviti poziv Bošnjacima da predaju oružje. Drugi, međutim, nisu bili te sreće.

Nisu samo muškarci bili žrtve Arkana i njegovih jedinica. Jedna žena iz Bijeljine koja zbog pretrpljene traume i stigme želi ostati anonimna, imala je 19 godine kada su jedne noći u aprilu 1992. “Arkanovci” pokucali na vrata njene kuće. “Bili su maskirani, pa smo samo mogli da im vidimo oči”, prisjeća se ona.

Zašto da se mučimo, ubit ćeš se sama!”

Ispreturali su stvari po kući, uzeli novac i zlato. Jedan od “Arkanovaca” šutnuo ju je u leđa, od čega se onesvijestila. Kada se probudila, ona i njena rođakinja su bile gole i krvave. Sljedećeg dana, kako tvrdi, došao je Arkan i silovao je.

“Arkan je došao prvi nakon te noći. Prvi je došao i mene je uhvatio za kosu i odveo. Samo je obmotao oko ruke kosu i odveo… Odveo me u jedan stan i tu se iživljavao. Vratio me je opet polumrtvu i onda opet sutradan”, rekla je ona za BIRN.

“Onda su došli drugi vojnici i iživljavali se na meni, pred mojom djecom, svekrvom i svim ostalim”, prisjeća se. “Molila sam ih da me ubiju, da me ne pate. Oni su se onako cinički nasmijali i meni govorili, kao, što bi postigli time da me ubiju, jer ubit ću se ja sama.”

Iako nikada o ovim zločinima nije svjedočila na sudu, priznata je u BiH kao žrtva silovanja, a za pretrpljenu bol je od države dobila odštetu.

U nekoliko presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) utvrđeno je da su srpske paravojne snage u Bijeljini ubile najmanje 48 ljudi tokom prva dva dana travnja 1992. godine. Međutim, nitko od Arkanovih ljudi nikada nije osuđen za ubojstva, silovanja ili pljačke, kao ni za bilo koji drugi zločin koji su počinili devedesetih za vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji.

Arkana je Haški tribunal 1997. optužio za ratne zločine, ali suđenje nije dočekao jer je tri godine kasnije ubijen u beogradskom hotelu “Intercontinental”.

Arkan 1995. Mediji Srbije su veličali Arkana kako bi na bojištu uplašili protivnike

Jedan osuđen, ali baš niti jedan u zatvoru

Do sada je samo jedan bivši pripadnik “Tigrova” osuđen za ratne zločine. Boban Arsić je pred sudom u Hrvatskoj osuđen za ubojstvo bračnog para u selu Drinovci 1992. godine. Sudilo mu se u odsustvu, a ni danas se ne zna gdje se nalazi.

Neki bivši pripadnici Garde, poput Milorada Ulemeka Legije, koji je bio među organizatorima ubojstva premijera Srbije Zorana Đinđića 2003. godine, osuđeni su za zločine počinjene poslije rata. Međutim, nitko od “Tigrova” nije odgovarao za zločine iz vremena dok su ratovali rame uz rame s Arkanom.

Christian Axboe Nielsen, stručnjak za Balkan i izvanredni profesor studija Jugoistočne Europe na Sveučilištu Aarhus, ističe da je Haški tribunal osnovan kako bi krivično progonio one osumnjičene koji su bili na visokim pozicijama, a ne obične vojnike. “Postojala je pretpostavka i očekivanje da će na kraju sudovi za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji početi suditi običnim pripadnicima Arkanove jedinice.”

Međutim, to se nije dogodilo. Kako objašnjava Nielsen, istražitelji u Srbiji su također “uporno izbjegavali praćenje zapovjednog lanaca” i nikada nisu istraživali visoke dužnosnike koji su omogućili postojanje paravojnih jedinica.

“Jednostavno ima malo političke volje ili je uopće nema, kao i malo želje u javnosti u Srbiji, čak i danas”, kaže Nielsen za BIRN.

Kriminalna karijera

Željko Ražnatović Arkan rođen je 17. travnja 1952. godine u Brežicama, u Sloveniji. Do trenutka kada su počeli sukobi u Jugoslaviji bio je dobro poznat policiji u mnogim zemljama Evrope.

Prvi put je uhapšen u Beogradu 1966. godine zbog krađe torbe na ulici. Proveo je godinu dana u popravnom domu prije nego što je sedamdesetih otišao u zapadnu Europu.

U razdoblju od 1973. do 1983. godine uslijedio je niz uhićenja i presuda za pljačke banaka i druge pljačke, pokušaj ubojstva u Belgiji, Nizozemskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Italiji. Iz većine zatvora uspio je pobjeći.

Nakon što se vratio u Srbiju, postao je vođa “Delija”, navijača nogometnog kluba “Crvena zvezda” odakle su kasnije potekli neki od prvih članova “Tigrova”. U jesen 1990. godine, Arkan je od Državne bezbjednosti MUP-a Republike Srbije dobio zadatak da formira skupinu koja će se baviti “crnim operacijama“ u Hrvatskoj.

“Oficiri Državne bezbjednosti govorili su Arkanu što oni konkretno od njega očekuju”, objašnjava urednik tjednika “Vreme” Filip Švarm. “Zauzvrat, Arkan je dobivao određene privilegije za te usluge koje je radio Državnoj bezbjednosti. Te privilegije koje je Arkan dobivao bile su prije svega ekonomske prirode.”

Zaštita od krivičnog gonjenja za teška krivična djela bila je još jedan poticaj za novog vođu paravojnih snaga da krene sa švercom. “Pružajući različite usluge Državnoj bezbjednosti, Arkan je sebe izuzeo iz zakona”, kaže Švarm.

Arkan Zeljko Raznatovic Na koncu je čak i Mladić shvatio kako je Arkan ‘običan razbojnik’

Zaštita sa najvišeg mjesta

Neposredno prije rata u Hrvatskoj, u listopadu 1990. godine, Arkan se ponovo nalazi pred sudom, ovoga puta zbog planiranja terorističkog napada. Hrvatske vlasti su tada pronašle oružje u njegovom autu, osudile ga na pet godina, ali on nikada nije završio u zatvoru. Filip Švarm vjeruje da su se tada ministarstva unutrašnjih poslova Srbije i Hrvatske dogovorila da Arkan bude oslobođen: “To najviše govori koliko je Arkan bio važan za tadašnju Državnu bezbjednost Republike Srbije, da su se podigli najviši dužnosnici da bi se Arkan izvadio iz zatvora.”

Nakon toga Arkan formira Srpsku dobrovoljačku gardu, relativno malu skupinu sačinjenu od “Delija”, kriminalaca i običnih dobrovoljaca. Većina njih pristupila je Gardi ili iz divljenja prema Arkanu ili zato što su vjerovali u njegove ideje. Takav je bio i Borislav Pelević, jedan od Arkanovih najbližih suradnika, koji je kasnije i nakon Arkanove smrti, vodio njegovu Stranku srpskog jedinstva.

“Uvijek je bilo oko 500 ljudi, neki su dolazili, neki odlazili. Moja je neka računica da je kroz Gardu tih nekoliko godina prošlo oko 10.000 dobrovoljaca”, rekao je Pelević, sada predsjednik Europske kick boks federacije.

Pelević, međutim, negira navode da je Arkanovu Gardu financirala Državna bezbjednost. “Pokojni Arkan je bio jako bogat čovjek”, kaže Pelević za BIRN, “ali i bogati Srbi iz inozemstva su nam također bili sponzori.”

Tijekom rata u Hrvatskoj, “Tigrovi” su uglavnom bili podrška Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA). Njihov imidž brutalnih i discipliniranih ubojica imao je utjecaja na neprijatelje. “Puno važniji bio je taj propagandni efekt koji je režim Slobodana Miloševića ostvarivao zahvaljujući Arkanu”, ističe Švarm.

“Kad god se čulo da dolaze Arkanovi ‘Tigrovi’ – to je bio neki naziv za nas koji je bio aktualan – uglavnom su ustaše i Muslimani bježali”, prisjeća se Pelević.

Utočište za “Tigrove”

Arkan's CastleArkan se nakon zločina uspeo na sam vrh jet-seta Srbije – i sebi izgradio palaču.

“Tigrovi” su prvi put optuženi za ratne zločine tijekom sukoba u Tenji u Hrvatskoj u srpnju 1991. godine, kada je prema podacima Fonda za humanitarno pravo (FHP), ubijeno najmanje 29 ljudi, a više od 2.900 nesrba je protjerano. Ubrzo nakon toga, zapovjednik Specijalne antiterorističke jedinice MUP-a Srbije Radovan Stojičić Badža omogućio im je da staru bazu Teritorijalne obrane u Erdutu u Hrvatskoj pretvore u svoj trening centar i koji je bio njihov kamp sve do svibnja 1996. godine.

Ranko Momić, Srbin iz okoline Doboja u BiH čija je obiteljska kuća spaljena početkom rata, otišao je u Erdut i pridružio se “Arkanovcima” nakon što je služio u regularnoj vojsci i kao pripadnik specijalne brigade policije.

“Nigdje mi nije bilo bolje ni ljepše nego tamo”, rekao je Momić za BIRN. “Jest bio rat, jest da se ginulo, jest da se ratovalo, ali nigdje se nisam bolje osjećao nego tamo. Bili su treninzi, disciplina na nivou… Ali je meni bilo nezaboravno.”

Momić kaže da je moguće da su civili stradali od bombi ili granata, ali ističe da Arkanovi “Tigrovi” nikada nisu počinili ratne zločine.

“Ja koliko sam bio tamo, oko dvije godine, samo smo ratovali, borili se, branili svoju zemlju. Nikad nisam vidio da je napravljen neki zločin. Da li se netko predstavljao kao gardista pa nešto uradio, to ne znam. Ali što ja znam, nikada nismo napravili niti jedan zločin”, rekao je Momić.

Međutim, neki od ljudi koji su se borili s “Tigrovima” tamo nisu bili po svom izboru. Policija Srbije je prisilila određeni broj dezertera i izbjeglica iz Hrvatske da pristupe Arkanovoj jedinici.

Vičite ‘Oćemo u Krajinu!”

Dragan Pjevač, Srbin koji je izbjegao iz Hrvatske, kaže da ga je u kolovozu 1995. godine u Beogradu privela policija i poslala u Erdut. Nakon treninga raspoređen je kao dio srpskih snaga u Beli Manastir u Hrvatskoj. Tamo je proveo tri mjeseca, do potpisivanja Dejtonskog sporazuma kojim je okončan rat.

Pjevač kaže da su neki od “novaka” koji su dovedeni u Erdut bili prebijani, ponižavani i nazivani izdajicama. I nakon skoro 20 godina, sjeća se Arkanovog govora u kojem je zahtijevao da se povrati Krajina, nad kojom je tada kontrolu imala Hrvatska:

“On je završavao svoj govor riječima: ‘Hoćemo li da se vratimo, da vratimo Krajinu, hoćemo li?’ Sad mi stali tamo izgubljeni u svemiru, ljudi gledaju što im se dešava. (Arkanovi ljudi) iza idu u taj drugi red i guraju i kažu: Vičite – ‘Oćemo! I sad viču ovi ljudi jadni iza ‘oćemo, ali polako. [Arkan kaže:] ‘Jače, ne čujem, ‘oćemo li?’ Ovi jače tuku drugi red, dok nije se složilo ‘hoćemo’ da bude dovoljno jako da gospodin čuje.”

Trenutno se pred sudovima u Srbiji vode postupci po prijavama više od 700 ljudi poput Pjevača, koji tuže državu Srbiju zato što ih je prisilila da idu u rat.

Pogreb Arkana 2000.Smrću Arkana ne samo da je u Haagu uglavnom prekinuta istraga o zločinima koje je počinila njegova jedinica, nego se prestalo istraživati i tko ga je štitio u političkom vrhu Srbije

“Mislio sam samo kako da osiguram dokaz zločina

Optužbe za ratne zločine i etničko čišćenje pratile su “Tigrove” i kada su ušli u Bijeljinu u travnju 1992. godine. Jusuf Trbić vjeruje da je regularna srpska vojska mogla kontrolirati grad, ali da su “Arkanovci” dovedeni kako bi za bilo kakvo ubojstvo civila bile okrivljene “nezakonite paravojne snage”. Drugi razlog je, kako kaže, bio i to što su “Arkanovci” širili strah među lokalnim stanovništvom “da bi pokazali kako stvari treba da se rade”.

Ponosan na svoje pobjede u Bijeljini, Arkan tada poziva američkog fotoreportera Rona Haviva da slika njega i njegove ljude. Fotografije Arkana sa mladunčem tigra, njegovi borci na tenku, kao i dramatične fotografije ubojstva muslimanskog para i srbijanskog vojnika dok nogom udara leš tada su obišle svijet.

“Jedino što sam mislio dok sam fotografirao bilo je da mi je potreban ‘Tigar’ u istom kadru sa žrtvama kako bih dokazao da se dogodio ratni zločin”, prisjeća se Haviv za BIRN. Kaže da je Arkan bio “pametan, šarmantan i nemilosrdan”.

“Tigrovi” su nakon Bijeljine otišli u Brčko i Zvornik. Tamo su ih mještani također optužili za ubojstva, pljačke, etničko čišćenje i silovanja.

“Arkanovci” su se povukli iz Bosne u ljeto 1992. godine, nakon što se Ražnatović sukobio sa zapovjednikom Vojske Republike Srpske (VRS) Ratkom Mladićem. Za Mladića je Arkan bio običan kriminalac kojeg nije mogao kontrolirati te ga uopće nije ni želio vidjeti u Bosni. Slijedeće godine Arkan osniva Stranku srpskog jedinstva i biva izabran za zastupnika u Skupštini Kosova.

Posljednji put u Bosnu se vraća u rujnu 1995. godine. To je ujedno bio i posljednji rat u kojem je sudjelovala Srpska dobrovoljačka garda. Tada su “Tigrovi” ušli na područje Sanskog Mosta, oteli lokalne Bošnjake i odveli ih u hotel, gdje su ih, prema riječima svjedoka, držali u kotlovnici i maltretirali. Nakon toga je 12 zatvorenika odvedeno u selo Trnovo. Odlazak u Trnovo preživio je samo jedan čovjek.

Za zločine u Sanskom Mostu Arkana je optužio Haški tribunal, tereteći ga za zločine protiv čovječnosti, ubojstva, teške povrede Ženevske konvencije i kršenje zakona i običaja ratovanja. Budući da je Arkan bio jedini okrivljeni, nakon njegove smrti niko drugi nije optužen.

Arkan – uzor svakom kriminalcu

Milorad Ulemek-Legija i Zvezdan JovanovicJedino je Milorad Ulemek-Legija u zatvoru, ali ne zbog zločina koje je počinio s Arkanom (na slici sa Zvezdanom Jovanovićem)

Srpska dobrovoljačka garda je raspuštena u travnju 1996. godine, ali Arkan je i dalje bio na zlu glasu. Oženio se srpskom turbo-folk zvijezdom Cecom, preuzeo je manji beogradski nogometni klub Obilić koji je uskoro osvojio državno prvenstvo, navodno zahvaljujući prijetnjama i zastrašivanju. Vođa paravojnih snaga postao je mafijaški heroj.

“Željko Ražnatović Arkan je idol svakog kriminalca. Zbog čega? Zato što je u isto vrijeme Arkan bio i policajac i šef mafije. Zato što je Arkan bio i paravojni zapovjednik i vlasnik nogometnog kluba. Zato što je bio estradna ličnost i lice sa crvene potjernice Interpola”, kaže Filip Švarm.

Iako Arkan nije htio ponovo ići u rat, neki od njegovih ljudi sudjelovali su u posljednjem vojnom sukobu Slobodana Miloševića na Kosovu krajem devedesetih.

U presudama Haškog tribunala utvrđeno je da su ovoga puta, umjesto kao pripadnici Srpske dobrovoljačke garde, bivši Arkanovi “Tigrovi” na Kosovo išli uglavnom kao dio jedinica Državne bezbjednosti, prije svega Jedinice za specijalne operacije (JSO).

“Nije bilo potrebe (za ‘Tigrovima’ na Kosovu)”, objašnjava Borislav Pelević. “Imali smo jaku policiju koja je odmah očistila OVK, OVK je pobjegao odmah. Imali smo jaku vojsku dole, imali smo JSO.”

Bivši kapetan JNA Nike Peraj, inače Albanac s Kosova i jedan od ključnih svjedoka na suđenju Miloševiću, kaže da su neki vojnici sa obilježjima “Tigrova” ušli u vojarnu u Đakovici u studenom 1998. godine i pridružili se drugim pripadnicima srpskih paravojnih snaga. “Imali su slobodu da rade što god su htjeli”, kaže Peraj za BIRN, iako vjeruje da nisu učestvovali u borbama na prvim linijama bojišnice. “Bili su pljačkaši”, dodaje on.

Peraj je nekoliko Arkanovih ljudi vidio i u selu Meja nakon što su srpske snage u aprilu 1999. godine ubile oko 350 Albanaca. Nosili su bradu i imali brojne tetovaže, a jedan od njih je imao crvene tragove na hlačama. “To je bila krv”, prisjeća se Peraj.

Bivši pripadnik “Tigrova” Ranko Momić je 1998. godine otišao boriti se na Kosovu, ali kao dio pričuvnog sastava Posebnih jedinica policije. Kad je 1999. godine počelo NATO bombardiranje, Momić se pridružio vojsci. On je ove godine osuđen na 15 godina zatvora, zbog umiješanosti u ubojstvo više od 100 albanskih civila i to kao pripadnik 177. interventnog voda Vojske Jugoslavije (VJ), a ne kao pripadnik Srpske dobrovoljačke garde. Momić je na slobodi do pravomoćnosti presude. Osim njega, prvostupanjskom presudom za isti zločin je na 20 godina zatvora osuđen i Milojko Nikolić, također bivši pripadnik “Tigrova”.

Neugodna istina

Neki od najvažnijih Arkanovih suradnika sada su mrtvi. Pokrovitelj njegove jedinice Radovan Stojičić Badža ubijen je 1997. u jednom restoranu u Beogradu, dok je Slobodan Milošević preminuo u Haškom tribunalu 2006. godine. Najzloglasniji od svih “Tigrova”, Milorad Ulemek Legija osuđen je na 40 godina zatvora zbog umiješanosti u Đinđićevo ubojstvo.

Haški tribunal je bivšeg načelnika Državne bezbjednosti Jovicu Stanišića i njegovog zamjenika Franka Simatovića 2013. godine oslobodio optužbi za kontrolu nad jedinicama poput “Tigrova”, iako je sud utvrdio da su oni opskrbljivali i financirali srpske paravojne snage.

Bivša predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić koja je navodno 1992. pozvala Arkana u Bijeljinu, priznala je krivicu za učešće u zločinima i u Haagu je osuđena na 11 godina zatvora. Međutim, neki od onih koji su počinili zločine i dalje slobodno šeću gradom.

Iz Državnog odvjetništva BiH nisu htjeli komentirati da li je neko od “Arkanovaca” trenutno pod istragom. Advokat za ratne zločine iz BiH Miodrag Stojanović i koji trenutno brani Ratka Mladića u Haagu, kaže da je nemoguće da Sarajevo nekoga krivično goni, jer Beograd nije voljan osumnjičene iz Srbije poslati na suđenje.

“Jako je teško da Tužilaštvo ili Sud BiH rade ove predmete, jer oni mogu podići ili potvrditi optužnicu, ali Srbija ne bi izručila svoje građane”, kaže Stojanović.

U tužilaštvu Srbije kažu da surađuju s drugim državnim odvjetništvima u regiji na slučajevima zločina koje su navodno počinili Arkanovi “Tigrovi”, ali i da ne mogu dati nikakve detalje jer su istrage u tijeku.

Groblje u BijeljiniMnogi članovi obitelji žrtava poput ovih u Bijeljini slute: počinitelji možda nikad neće biti kažnjeni

Bivši pripadnik “Tigrova” Borislav Pelević međutim kaže da to što niko nije optužen, dokazuje da su nevini. “Da li je moguće da za 20 godina nitko ne bude optužen pred Haškim tribunalom ili pred našim tužilaštvom za ratne zločine? Da li je moguće?”, pita Pelević. “Kako je moguće da do sada nitko nije optužen iz Garde, nitko, baš nitko?”

Clint Williamson, tužilac Haškog tribunala koji je vodio istragu o zločinima u Sanskom Mostu, kaže da je problem s podizanjem optužnica protiv “Arkanovaca” to što su krili svoj identitet. “Često su nosili maske i jednostavno nismo mogli pronaći svjedoke koji bi ih identificirali”, rekao je Williamson za BIRN 2010. godine.

“Dugo vremena smo istraživali aktivnosti Arkanovih ‘Tigrova’ i sakupili smo čvrste dokaze za Sanski Most. Planirali smo nastaviti sa istragama za Zvornik, Bijeljinu i Vukovar, ali je onda on ubijen”, rekao je Williamson.

Neugodno za mnoge političare u Srbiji

Jasmin Mesić, tužilac iz BiH koji ima dosta iskustva u istragama ratnih zločina, suglasan je da su postojali brojni praktični problemi kada je riječ o gonjenju bivših pripadnika srpskih paravojnih snaga.

“Ti ljudi su došli iz drugih krajeva, drugih država, tako da ih niko od svjedoka, žrtava ili preživjelih ne zna. Oni su obično koristili nadimke, zato je veoma, veoma teško da se identificiraju počinioci na osnovu iskaza svjedoka, a što je inače najčešći slučaj na suđenjima za ratne zločine”, objašnjava on.

U BiH, međutim, mnogi vjeruju da “Arkanovci” nisu procesuirani zbog Arkanovih veza sa službenicima u policiji Srbije, političarima i organiziranim kriminalom.

“Njegova jedinica je radila iste stvari na svim lokacijama na kojima su bili. Međutim, veliki broj ljudi iz Srbije, čak političari na visokim pozicijama, bili su u to uključeni, tako da bi procesuiranje ovih zločina moglo rasvijetliti neke stvari koje bi bile vrlo neugodne istine”, ocjenjuje Jusuf Trbić.

Emir Musli se sjeća da je Arkana vidio s “bazukom” 1992. godine ispred zgrade Općine u njegovoj rodnoj Bijeljini, dok su Arkanovi ljudi na ulicama zlostavljali Bošnjake i odvodili ih radi mučenja ili ubijanja. On kaže da je bilo jasno da je vođa paravojnih snaga imao mnogo viši status od običnih vojnika.

“Zato se stvari zataškavaju”, rekao je Musli za BIRN.

Isto kao što je Arkan bježao iz brojnih zatvora tijekom svoje kriminalne karijere, njegovi ljudi su do sada uspijevali izbjeći kaznu za svoja djela počinjena za vrijeme rata.

[ad id=”40551″]

Musli ne vjeruje da će se to promijeniti: “Arkan je ubijen i sa njim je i cijeli slučaj pao u zaborav.”

BIRN: Denis Džidić, Marija Ristić, Milka Domanović, Petrit Çollaku, Sven Milekić

Bijeljina, Beograd, Đakovica, Zagreb

Tekst je objavila Balkanska istraživačka mreža BIRN kao dio projekta „Balkanska tranziciona pravda“ (Balkan Transitional Justice) i izvorni tekst se može naći na slijedećem linku: Žrtve Arkanovih tigrova još čekaju pravdu (dw.de)

facebook komentari

  • peppermintt

    di mi je onaj Ivan evo mu lektire za pročitat..

    • HRSmoock

      Inače, Boban Arsić koga spominju u tekstu kao jedinog osuđenog arkanovca za ubojstvo u Drinovcima je bio pripadnik Srpske Garde, paravojne postrojbe Vuka Draškovića i SPO (mada oni to poriču) i tehnički je bio pod komandom IX korpusa JNA i (tada) pukovnika Slavka Lisice. Znam jer sam lično radio očevid-uviđaj. (Zajedno sa UNPROFOR-om). Dao sam uhapsiti i saizvršioca (koga su kasnije oslobodili jer nije direktno učestvovao u ubojstvu). Predao sam pet ili šest izvještaja o drugim slučajevima maltretiranja (ne samo u Drinovcima, već i u Ključu). Nakon nedjelju dana sam bez posjebnog obrazloženja smijenjen i ekspresno prekomandovan u Baranju. Kasnije mi je zapovjednik objasnio da su me izvukli da me Martićevci ne bi ubili. Imao sam prilike vidjeti svoje stare izvještaje s konca 1991. i početka 1992. Tu je dve trećine izbačeno.

      • peppermintt

        sad bi svi sve poricali i kofole poštivali nekakve “pravne procedure” a sve dokaze posakrivali….samo ih …. tisuće mrtvih iza njihovih prljavić rabota..
        smockxy nek si ti nama živ i zdrav 😉

        • I ja kažem!

        • HRSmoock

          Tog se slučaja sjećam jer sam nekoliko dana ranije obišao te starce (dijelili smo im hranu). Pošto je ta mala jedinica S.G. bila smještena u selu bez nadzora, kontaktirao sam njihovog zapovijednika da bih provjerio da li postoji nadzor pretpostavljene komande. U selu je bilo svega nekoliko staraca koji su ostali zbog stoke. Nažalost, ti “vojnici” su obilazili kuće zbog vina. Kasnije sam, tokom isleđivanja od ostalih saznao da su počinitelj i saizvršilac danima dolazili kod tih nesrećnih staraca. Bili su prijateljski nastrojeni do kobnog dana, kada je u stanju pijanstva taj Arsić ubio bračni par svojim M-72. Da li je to moglo da se spreči? Naravno. To je ono što ljudi ne shvataju. Prvo sam uhapsio zapovjednika te jedinice i podneo prijavu protiv njihove komande. Zato su me namjestili da me taj Arsić ubije prilikom hapšenja. On je to i pokušao, ali je srećom M-72 dugačak (a uhapsio sam ga u hodniku vojarne) pa sam ga uspio odgurnuti lijevom rukom. Pogodio je samo strop. UNPROFOr je bio zadovoljan što je dobio neposrednog počinitelja. U ratu, a i inače u životu, nema pravde.
          Posle su mi rekli da je Arsiću kazna zamjenjena služenjem u nekoj jedinici SVK, i da se navodno posvadio kartajući sa nekim vojnicima, da je jednog ubio i da su ga likvidirali. Ali to mi je zvučalo…Kao priča. Možda je posle stvarno završio kod Arkana.

          • peppermintt

            viš moga bi napisat scenarij za film…

          • Ja pretpostavljam da smook već ima nekoliko scenarija…

          • HRSmoock

            Mučno mi je sjetiti se takvih stvari. Prethodne godine sam se provodio sa cicama, a onda se nađeš u Drinovcima, Skradinu od Boga zaboravljenom, gledaš onu pustu sirotinju…I onda taj užas sa tim starcima.

          • Karanfilov

            Rat je jako inspirativan za to.

          • HRSmoock

            Ako bi ga iko htio pogledati…Ljudi sebe svijesno lažu čitavog života. Stvari nikada nisu crne i bijele…Nekad su i smiješne. Da sam imao kameru jednog divnog popodneva da snimim susret Hrvatina i Srbendi kod Visovačkog jezera. “Junaci” su primjetili jedni druge kad su stigli do vrha brda. Onda je nastala takva bježanija…Saplitali smo se o opremu danima :))

          • Karanfilov

            Kada je ABiH pokušala upasti u zapadni dio grada preko Čekrka(podno Huma) HVO se povukao sa prve fronte ostavljajući hranu u rovovima. A oni gladni i žedni.

          • HRSmoock

            Ako su im ostavili one NATO splačine (slatki krumpir, slatki luk, slatka piletina ili turki…) Nisu se ovajdili :))

          • Karanfilov

            Kikiriki je bio plaho dobar. Onak, za isisavanje. :)))

          • Karanfilov

            Mislim, kikiriki maslac

          • HRSmoock

            No sikiriki…Ima zaliha NATO. Zato je bolje biti pripadnik neke bedne i uboge vojske. Ovako kad znaju da u ruksaku imaš svašta, možda i cigarete…Bogami, tebra…Glad je gadna stvar. Ode glava zbog limenke kikirikija :))

          • Karanfilov

            xaxaxa ode glavuša što si reko keks:)))

          • HRSmoock

            Bogami za kekse i kapućino…

          • Karanfilovvvvvvvv

            Tužno, a.

      • Karanfilov

        Čačkao si mečku, braleee… lele…

        • HRSmoock

          Postoji nešto što se zove dužnost. I ona se mora izvršiti. Postoje i zakoni i tzv. pravila službe. “Pravdanje” zločina je također zločin. Da smo svi malo više čačkali mečku (to si ti rekao) ne bi bilo toliko sranja…Ali mi smo uvijek posjebni, šarmantno razbarušeni…Od tog šarma…Nastade minus od 200000 ljudi.

          • Karanfilov

            To sam uvijek govorio. Sve se završava na priči. Postali smo toliko pasivni da je to jako zabrinjavajuće. Rade nam grozne stvari, a mi to nijemo posmatramo.

          • HRSmoock

            Znaš…Nije se uvijek lako snaći. Pogotovo kod užasnih stvari. Treba ti iskustvo sa užasom da se ne bi “zaledio”.

    • wolf

      Nezna on latinicu 🙂

  • Karanfilov

    Kada se JNA 92′ povukla iz istočnog Mostara desio se Uborak.

    • peppermintt

      karanfilu ne budi naivan, sve se događalo uz suglasnost JNA

      • HRSmoock

        Kad je kod vas počelo…JNA odavno više nije bila to što je po ustavu trebala biti. Uostalom, u izvještajima sa sednica vrhovnog savjeta odbrane sve piše…A i Perišić nije krio kakvo ustrojstvo je tada bilo na snazi. JNA već sredinom 1991. izlazi iz ustavnog okvira. To što su i Slovenija i Hrvatska odbacile isti ustav, nije opravdanje. Ako dođe do razvoda, muž se ne može vraćati u postelju, sada več bivše žene. UI ne može oružjem da je vrati, po cijenu da je u procesu ubije.

        • Karanfilovv

          JNA je organizator opsade grada Mostara. Poslije dolaze ovi đukci i njihovi rezultati.

          • HRSmoock

            To sa opsadama mi nikada nije bilo jasno. Što je to bilo? XIV stoljeće? Kao i rezervisti iz junačke CG koji su “Branili Jugoslaviju” rušenjem Konavla i Dubrovnika kao kakvi moderni Vikinzi. Čitao prije par godina listu što Milo sve treba da nadoknadi. Krave, koze i sitna stoka…Ipak su konjakradice :))

          • Karanfilov

            Kokošari, ba 🙂
            Inaće, imam jako puno rodbine u Srbiji koja nije imala pojma šta se ovdje događa. Šta su vam ba radili, tamo gore :)))

          • HRSmoock

            Jbg. Ljudi obično zatvore oči. Kao to je negdje…Tamo daljeko. A ja iz Bg za sat i pol do dva u Bijeljinu, Brčko, Baranju. Doduše, onaj dio autoputem si mogao 160, 170…Nešto malo promjeta ima u ratnim godinama…

          • peppermintt

            nažalost ovi iz Srbije ni sad nemaju pojma što se zapravo ovdi dogodilo..

          • diablo

            Znaju,znaju,samo se prave grbavi!!

          • peppermintt

            i to što kažeš , sad bi svi bili nevini

          • diablo

            Sit sam ja njihova pametovanja .Puno pišu,malo kažu i svi imaju visoku dozu narcisoidnosti i paranoje na osobni račun i sudbinu!

          • peppermintt

            e jube problem je što smo mi takoreć olako prešli priko svega a naša politika im tepa ..

          • diablo

            Čuj,nije zgodno kada imaš bolesna susjeda,onda radi vlastitog mira moraš nekako intervenirat i pomagat,ali sve ima svoje granice..

          • kvot

            Nevini, veliš ti.
            Kakva je kod tebe situacija?
            Kajanje ili smijanje???

          • diablo

            yube,jesi vidjela Ivana i njegova pisanja?Zna čovjek za svaki sprej i svako slovo ispisano u Zadru,a kada ga upitaš za ispaljenu granatu i tko je pucao,odmah se pretvara u zvonara crkve Notre Dame…Sve oni znaju,samo teško im progutat poraz,pa ga pokušavaju upakirat u dogovore,pregovore,Vatikan,Njemačku..Kada ih upitaš zašto druge republike ne mogu skupa sa njima,odmah se hvataju zvonika i glume Quasimodu..

          • peppermintt

            je jube, a kad bi samo mrvicu pokušali čisto logički promislit . teško će ići kod njih porosvjetljenje zavaramo se mi tj, zavarava nas naša politika

          • kvot

            Slovenci, muslimani, Srbi mogu sa vama? Ili Talijani???
            ha ha ha ha ha ha……
            Na Balkanu se međusobno poštuju Srbi, Rumuni i Grci.
            Dok se šiptari i Hrvati vole,
            onako, baš bratski…
            Ostalo je interes.

      • Karanfilov

        Dok je na tom području bila JNA civili su se mogli bezbjedno kretati po gradu. Nakon njihovog odlaska, mislim u maju 92′, vojska RS-a i paravojne formacije su preuzele ovlasti. Njihov rezultat je Uborak. To su fakti.

        • peppermintt

          nije ti JNA nikad ni otišla karanfile sve je to isto krvožedno smeće bilo

        • wolf

          Jna je po danu bila fina.navece raspale svim i svacim po rvatima. Ama narodna i gotovo.

          • diablo

            Noćna armija…Pucali od straha kada se natuku brlje..

          • wolf

            Kad se nalocu i na zvizdi Danici vide U :)))

          • diablo

            Pogledaj ovog gariba što drži jastuk sa ordenjima na arkanovu sprovodu!Pa Boga ti jesu li mogli nać nekoga tko sliči na vojnika i da mu noge nisu u X..? :)))))

          • wolf

            Taj im je najbolji sto su imali :)))