Zviždat il ne zviždat

1

Nervoza oko Dana pobjede (i domovinske zahvalnosti, koji je ujedno i Dan hrvatskih branitelja) počela je uobičajeno rano: četničko-partizanskim balom vampira 27. srpnja u Srbu. Tamo začudo ovaj put nije bilo plesača iz vrha državne vlasti. Dostojno su ih zamijenili njihovi ideološki rođaci – „doživotni bivši“ predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, svjetovni patrijarh Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj Milorad Pupovac i vlasnica „savesti vascelog regiona“ Vesna Teršelič. Dakle, kao da su bili Ivo Josipović, Zoran Milanović i Vesna Pusić.

zvizdat

Tjedan dana poslije (3. kolovoza) Pupovac  je, u sućutnoj nazočnosti pravednika iz Documente i GOLJP-a, na pravoslavnom groblju u Dvoru na Uni održao politički parastos bezimenoj srpskoj sirotinji koju su u izbjegličkoj koloni, panično bježeći pred Olujom, pregazili tenkovi Vojske Republike Srpske Krajine. Za taj zločin Pupovac je na molitvenom skupu optužio Hrvatsku vojsku, a s groblja je odaslao i jasnu političku poruku hrvatskoj državnoj vlasti. On, veli, ne će doći u Knin na središnju proslavu Dana pobjede, ali svakako će na jesen otići u Vukovar.  Ako vlast želi da predstavnici Srba dođu u Knin, ona mora, veli Pupovac, s njim o tomu razgovarati.

Za Knin se podjednako nervozno pripremala službena Hrvatska. Crveni se državni trovrh vlasti plašio da bi ga hrvatski branitelji opet mogli javno pogrditi. Nisu li prije gotovo četiri godine ogorčene vukovarske majke Ivi Josipoviću i njegovu prijatelju Borisu Tadiću, dok su polagali srpsko-hrvatske predsjedničke vijence kod spomen-obilježja na Ovčari, okrenule leđa? Nije li Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara lani odveo vukovarsku Kolonu sjećanja na Memorijalno groblje mimo državnoga vrha i diplomatskog zbora? Nije li se i lani u Kninu za svečanosti zviždalo najvišim predstavnicima vlasti i odatle masovno išlo na proslavu Dana pobjede u Čavoglave?

Zašto se to događa? Otkad je preminuo Franjo Tuđman, vlast u Hrvatskoj opet suzbija i ocrnjuje očitovanje domoljubnih  osjećaja. Više ne progoni, ne uhićuje, ne ubija kao nekad, ali onemogućuje nepoćudne domoljube na stotinu drugih, „liberalnih“ načina. Sloboda, samostalnost i suverenost više nisu vrjednote ljudi koji upravljaju Hrvatskom. Što su njihove vrjednote, vidljivo je iz njihovih djela: iz prikrivanja partizanskih pokolja nakon Drugoga svjetskog rata; iz zauzimanja za Josipa Boljkovca, Josipa Perkovića i Zdravka Mustača; iz bratske podjele srpsko-crnogorske krivnje za četiri osvajačka rata na četiri dijela; iz nasilnoga uvođenja hrvatsko-srpske dvojezičnosti u Vukovaru;  iz grljenja i ljubljenja sa zločinačkim šegrtima Vojislava Šešelja – četničkim vojvodom Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem, koji su za srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku harali po Slavoniji i Banovini; iz fanfara koje slave „zapadnobalkansku“ regionalnu politiku Ive Josipovića, Zorana Milanovića i Vesne Pusić, koja se od prošle godine miloliko predstavlja kao „Proces Brdo-Brijuni“.

Što dakle? Ti ljudi očito ne doživljuju hrvatsku pobjedu u Domovinskom ratu kao svoju pobjedu, nego više kao svoj poraz, o kojemu mogu lagodno živjeti. Stoga državne blagdane obilježuju usiljeno, preko volje, kao nužno zlo. A znaju se i obezobraziti, pa u Kninu, slaveći  Dan pobjede, u duhu Milorada Pupovca optuživati svoje „olujnike“ za ratne zločine.

Ove su godine Dan pobjede i domovinske zahvalnosti obilježila tri događaja: braniteljsko samoubojstvo u Vodicama, braniteljski zvižduci Ivi Josipoviću i Zoranu Milanoviću u Kninu i pad borbenoga zrakoplova MIG-21 Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva kod Velike Gorice. Najveći je publicitet od tih triju biljega dobilo zviždanje vrhu državne vlasti. I svi su Hrvati koji su pripušteni u javnost – osim sudca Ivana Turudića – jednodušno osudili zviždanje. A vi, dragi čitatelji, prosudite sami: Zviždat’ il’ ne zviždat’?

 

Benjamin Tolić/hrsvijet

 

facebook komentari

  • peppermintt

    Za ovakve izjave Pupovca triba podignit kaznenu prijavu protiv njega. Jer iznosi laži i klevete.