Pratite nas

Pregled

Zvizdić pisao Plenkoviću: Utvrditi granicu pa onda graditi Pelješki most

Objavljeno

na

Predsjedatelj Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić uputio je hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću pismo u kojemu je istaknuo kako ni jedno tijelo vlasti u BiH nikada nije dalo nužnu formalnu suglasnost za gradnju Pelješkog mosta, a pri tom inzistira na tvrdnji kako je utvrđivanje međudržavne granice na kopnu i moru nužan preduvjet da bi se takav projekt uopće realizirao.

Iako je pismo datirano sa 4. rujnom njegov sadržaj lokalni mediji u BiH objavili su tek danas, a Zvizdić je njegovo slanje pojasnio potrebom da na tragu opredijeljenja za jačanje dobrosusjedskih odnosa “predlože određene aktivnosti koje bi mogle voditi ka obostrano prihvatljivom rješenju”.

Pozivam vas da što prije održimo sastanak na stručnoj i izvršnoj razini i razmotrimo moguće modele rješavanja ovog pitanja na obostrano zadovoljstvo, ključna je Zvizdićeva poruka hrvatskom predsjedniku vlade.

Gradnja Pelješkog mosta, iako tek jedan segment ukupnog pitanja razgraničenja na moru između dvije države, kako navodi Zvizdić, od iznimne je važnosti za BiH jer se izravno dotiče njezina suvereniteta i prava koja joj pripadaju kao suverenoj pomorskoj državi sukladno odredbama Konvencije UN-a o pravu mora, kao i drugim međunarodnim aktima koje su prihvatile i čije su članice i BiH i Hrvatska.

Predsjedatelj Vijeća ministara BiH podsjeća hrvatskog premijera na činjenice poput onih da ugovor o državnoj granici koji je potpisan 1999. nikada nije ratificiran pa stoga i nema pravno značenje kao i da je Predsjedništvo BiH 2007. usvojilo zaključak kojim se protivi gradnji mosta sve do rješavanja otvorenih graničnih pitanja s Hrvatskom. Nakon toga nije usvojen nijedan akt kojim bi se zaj zaključak promijenio ili poništio.

Novost u Zvizdićevu pismu je i tumačenje značenja dokumenta pod nazivom “Usuglašena zabilješka” sa sastanka stručnih skupina koje su imenovali Vijeće ministara BiH i vlada Hrvatske održanog 7. prosinca 2006. na kojemu su rješavana tehnička pitanja vezana uz gradnju Pelješkog mosta.

Vjerujem da vam je poznato kako je verifikacija stavova zauzetih na tom sastanku s bosanskohercegovačke strane uvjetovana njihovim odobrenjem od strane Vijeća ministara BiH, što je i konstatirano u točki 5. na obostrano parafiranoj zabilješci sa sastanka.

Vijeće ministara BiH, o čemu je upoznata Vlada Republike Hrvatske, nikada nije dalo suglasnost na tzv. ‘Usuglašenu zabilješku’, odnosno stavove stručnih skupina, napisao je Zvizdić poručivši tako da ne vrijedi ni dogovor o gabaritima mosta koji bi trebali osigurati neškodljivi prilaz brodova Neumskom zaljevu.

Zvizdić zaključuje kako je jasno da ni jedno tijelo vlasti u BiH nije u sklopu svojih ustavnih ovlasti dalo suglasnost da se prihvati ili potpiše bilo kakav dokument s Hrvatskom u vezi s izgradnjom Pelješkog mosta.

Kako bi se nastali problem riješio u interesu obje zemlje, Zvizdić je predložio poduzimanje koraka kojima bi se dogovorilo ukupno razgraničenje između BiH i Hrvatske, s fokusom na morsku graničnu crtu.

To, po njemu, podrazumijeva definiranje, verificiranje i prihvaćanje međunarodnog plovnog puta, odnosno koridora koji će fizički spajati bosanskohercegovačko more nad kojim BiH ima puni suverenitet, s otvorenim morem, sukladno Konvenciji UN-a o pravu mora i na kojemu će se primjenjivati režim slobodne plovidbe i komunikacije za sve vrste plovila, zrakoplova i polaganja infrastrukturne opreme, a za Republiku Hrvatsku realizaciju komunikacijske povezanosti njezina kopnenog teritorija.

Nužnim drži i neodgodivu parlamentarnu ratifikaciju Ugovora o državnoj granici između između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske potpisanog 1999. čime bi, između ostalog, punu pravnu snagu i valjanost imali i izrađeni granični dokumenti koji su sastavni dio Ugovora.

Brza i uspješna ratifikacija Ugovora o državnoj granici između između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske bila bi najbolja potvrda obostrane opredijeljenosti i pozitivne političke volje dobrih dosadašnjih i budućih susjedskih odnosa baziranih na poštivanju suvereniteta, teritorijalnog integriteta, međusobnog uvažavanja i poštivanja normi međunarodnog prava, stoji u Zvizdićevu pismu Plenkoviću.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

General Željko Šiljeg: Ljudi koji su danas progonjeni branili su teritorij i narod u BiH i Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Prošlo je nešto manje od godinu dana od uhićenja hrvatskih branitelja u Orašju.

Oni su sada u sudskom procesu i moraju poštivati određene mjere koje je nametnuo pravosudni sustav Bosne i Hercegovine.

No, oni nisu bili jedini na popisu za lišavanje slobode zbog navodnih ratnih zločina, a javnost je mnogo manje upoznata sa sličnim događanjima u Livnu, Čapljini, Mostaru, Stocu, Ljubuškom, Širokom Brijegu, Posušju itd.

O svim tim procesima, njihovim uzrocima i posljedicama govorit će se na tribini u srijedu, 27. rujna u dvorani Vijenac, Kaptol 29A, u 19 sati.

Tribina se održava u organizaciji Hrvatskog generalskog zbora pod nazivom: “Sudski procesi protiv hrvatskih branitelja u BiH i posljedice za hrvatski narod u BiH i RH”. Tim povodom za narod.hr komentirao je general Željko Šiljeg, jedan od predavača koji će govoriti u srijedu.

“Ljudi su to koji su od agresije branili i teritorij i narod u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj” rekao je general govoreći o uhićenima te istaknuo kako je ovo već 17. u nizu tribina koje je organizirao Hrvatski generalski zbor.

Dosadašnje tribine su se održale u Zagrebu, Splitu, Imotskom, Makarskoj, Metkoviću, Vukovaru, Vinkovcima, Đakovu, Varaždinu, Krapini i mnogim drugim mjestima.

“Ljudima prezentiramo ono što ne mogu sazati u javnosti i ono što tišti hrvatske branitelje” kaže Šiljeg osvrćući se na protekle tribine, a također dodaje:

„Ima dosta mladih ljudi na svim tribinama, što raduje, jer ovi stariji bi trebali više znati o tome.”

Posebno se osvrnuo na onu održanu u Studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu, gdje je kino-dvorana bila puna studenata i mladih ljudi koji su se prvi put susreli s tom problematikom i koja im je, vjeruje, kroz predavanje postala jasnija. Mladima poručuje da budu informirani o Domovinskom ratu jer se jedino na temelju istinitih činjenica “može dalje koračati u budućnost.”

Govoreći općenito o položaju Hrvata u BiH, Šiljeg kaže: „Mi govorimo o tome da rat nije završen, da je samo utihnulo oružje. Oni koji nisu ostvarili svoje političke ciljeve koriste rat i hrvatske branitelje kroz razne institucije kao i kroz pravosudni sustav BiH da bi dugoročno oslabili poziciju i položaj hrvatskog naroda” te dodaje kako je nužno stvaranje “političkih, gospodarskih i sigurnosnih uvjeta za opstanak Hrvata tamo gdje više od tisuću godina obitavaju.”

narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Zdravko Mamić: Znam tko mi je poslao atentatore!

Objavljeno

na

Objavio

Kriminal, uostalom kao i nogomet, govori univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i jako lijepo uspijeva i na prilazima našim stadionima.

Dragiša Binić napustio je u nedjelju navečer svoju kuću u ulici Nova 101 kada su na njega iz mraka zapucala dva maskirana napadača, pisale su u proljeće 2004. godine beogradske novine, ali našem društvu u kutu Domagoja od leada vijesti o još jednom atentatu na vrućem velegradskom asfaltu uvijek je bio privlačniji njezin tarantinovski nastavak.

U njemu, naime, nekad hitro krilo Crvene zvezde iz njezinih zlatnih dana spretno pronalazi zaklon iza svojeg kabrio Porschea, zatim izvlači pištolj i otvara vatru.

Kada atentatori uhvate džadu, Binić kao kompletan igrač iz faze aktivne obrane prelazi u žustru tranzicijsku igru, u veličanstvenu “coast to coast” akciju začinjenu “slam dunkom”, ili da se spustimo natrag na gradski asfalt, baca se u sumanutu filmsku potjeru za “killerima”.

Pritom tako vješto rukuje oružjem da u punoj brzini propucava napadača, koji se tijekom iste večeri, bogatiji za dvije prostrijelne rane, već gotovo iskrvario, prijavljuje u gradsku bolnicu. Ondje će ga liječnici pokrpati, spakirati u šok sobu i sljedećeg jutra isporučiti policiji.

“Iako su zlikovci dejstvovali pod okriljem noći, iskusni direktor fudbalskog kluba Obilić osujetio je njihov napad, pravovremeno se bacio na tle i čak uspeo da uzvrati paljbu”, dopisivali smo za restoranskim stolom izvještaj o zasjedi, oponašajući stil najluđe beogradske bulevarske štampe kad god bi se anegdota našla na tapeti.

“Da nisam preduzeo izvesne mere samoodbrane, skotovi bi me ucmekali načisto, overili bi me ko kera za tarabom. Ali nije ni Dragiša amater, ne da on da mu o glavu radu kojekakva buranija, rekao nam je Binić dok se dimilo iz vruće cevi njegova revolvera”, cerekali smo se dok smo nemilice kitili svoju verziju izvještaja.

“Organi bezbednosti i gonjenja stigli su dockan. Kao i obično. Ali ovaj put, bato, ne mogu da kažu da im falu dokazi. Evo, Dragiša im spakovo ubicu ravno na hirurgiju, poentirao je pred novinarima bivši Zvezdin napadač, kao i u igračkim danima – brži od metka”, odbijali smo završiti i napokon predati izvještaj.

Da skratim, živopisna epizoda iz života Dragiše Binića nama novinarima u restoranu pod maksimirskim zapadom neko je vrijeme služila kao dobar štof za zajebanciju u sitne sate, kada bi zamro razgovor o odgledanoj Dinamovoj utakmici, pa onda o Lamzi, Zeki i Mlinki, a društvu se baš i nije žurilo kućama.

Znali smo da su nam fore manje-više plitke, ali svejedno nismo propuštali priliku ironizirati nad predloškom. Živjeli smo valjda u uvjerenju da je tamo u istočnom susjedstvu stasala nekakva europska Kolumbija, nama nedostižna zemlja magijskog realizma i magičnog rijalitija u kojoj je najnormalnija stvar da se svakodnevno i neprekidno, uzduž i poprijeko, noževima i strojnicama, bubaju i kokaju… premijeri i novinari, dileri i murjaci, estrada i gangsteri, nogometaši i nogometni dužnosnici.

Nogometni dužnosnici, da dobro ste pročitali. Nepuna dva mjeseca prije napada na Binića, u ožujku 2004. godine, u Beogradu je u atentatu ubijen Branko Bulatović, glavni tajnik Nogometnog saveza (tada još) Srbije i Crne Gore. U prostorijama saveza ubojica se glavnom tajniku prikrao sleđa, ispalio mu metak u zatiljak i nestao, piše Jutarnji list.

Prekid igre

U sezoni otvorenog nogometnog lova nema zaštićenih vrsta, objavio je Hrvatski nogometni savez preko Damira Vrbanovića u paketu s informacijom da je Rijeka istrgnula Osijeku domaćinstvo utakmice Hrvatska vs. Finska. U prijevodu, upravo istječe jamstvo Anti Čačiću.

Ne dobije li Finsku, izbornik koji vodi ‘vatrene’ već dvije godine može odmah isprazniti ladice i predati žezlo nasljedniku. Bljedunjavim nastupima u 2017. izbornik je izgubio mnoge saveznike i ne bih se kladio da će voditi momčad u Rusiji čak i ako ovjeri kartu za SP. Nasljednik Zlatko Dalić čeka u niskom startu.

Nismo morali dugo čekati da shvatimo kako kriminal, uostalom kao i nogomet, govori univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i jako lijepo uspijeva i na prilazima našim stadionima i svlačionicama.

Prije nego što je nekadašnji izbacivač u Saloonu, pa poduzetnik i na koncu sve utjecajniji menadžer Dino Pokrovac 2005. godine likvidiran na kućnom pragu u Zagrebu – događaj kojim će ovdje neslužbeno započeti do danas nezavršena sezona nogometnih ubojstava, pokušaja atentata, premlaćivanja i paleža automobila – potpisnik ovih redaka na vlastitoj se koži uvjerio da “sačekuša” ipak nije drugo ime za nogometni bunker, nikakav elaborirani catenaccio, već predstavlja bitno ofenzivniji i inovativniji pristup predivnoj igri. Iz mraka je pred haustorom izronio batinaš da mi čvrstim argumentom prenese poruku naručitelja.

Kada iz današnje perspektive analiziram slučaj, znam da sam s tih nekoliko masnica i podljeva zapravo dobro prošao i da za sretan epilog moram biti zahvalan našem gostioničaru Lepom; tih dana on je u Tri cicera točio takav metanol kakvog nije bilo od vremena prohibicije, a poznato je da ovi steroidima napumpani batinaši iz teretane što iskaču iz mraka nikada nisu dobro podnosili alkohol. Dovoljno je bilo da im se iskesiš u lice i kažeš “buuuu”, a oni bi se suočeni s tvoja dva promila totalno stiltali, bacili koplje u trnje ili odložili palicu u grmlje i zbrisali glavom bez obzira.

“Ja znam tko mi je poslao atentatore, to su opasni tipovi koji ne pozdravljaju s ‘dobar dan’ nego ‘u koje koljeno hoćeš da ti pucam?’” rekao mi je Zdravko Mamić. Susreli smo se u srijedu popodne, u prostorijama Jutarnjeg lista. Slučaj je htio da četiri ili pet sati kasnije, odmah preko puta Vukovarske ulice, iz Martinovke prekoračiš u Vrbik, premlaćen bude njegov trener Mario Cvitanović.

Dinamov “savjetnik” došao je u posjet naoružan vrećicom punom dokumenata, po slobodnoj procjeni teškoj tri do četiri kilograma, te istrgnutom stranicom ove kolumne od prošle nedjelje. Tamo sam mu se napio krvi zbog još jedne maratonske press konferencije koja se pretvorila u novo ispiranje mozga, ali ne bi to šamponiranje ni najmanje uzbudilo Mamića da nije bilo začinjeno poglavljem knjige Ralfa Buschmanna, njegova “sljedećeg dušmanina”.

U knjizi “Football Leaks: Die Schmutzigen Geschäfte im Profifußball” nagrađivani njemački novinar osam stranica posvećuje Mamićevim transfernim operacijama koje preko Švicarske i njegova sina Marija kao posrednika sežu do poreznih oaza u Belizeu,

Hong Kongu i na Djevičanskim otocima. Buschmann ih navodi kao egzemplarni primjer pohlepe, prevare i nelojalnosti klubu, tako svojstvene današnjem svijetu korporativnog nogometa.

“Ovdje imam presudu švicarskog suda, nostrificiranu na našem županijskom sudu, koja kaže da nema ničeg spornog u poslovanju tvrtke Rasport i kojom sutra dobivam tužbu za klevetu protiv autora ove knjige”, kaže Mamić. Odbija prijedlog mojeg glavnog urednika da tu presudu objavimo u novinama. “Najjače adute čuvam za sudnicu. Imam takve argumente da ću pomesti tužitelja i optužnicu”, uvjerava nas. Razilazimo se u miru. Do večernjih vijesti koje započinju informacijom o premlaćivanju Marija Cvitanovića.

Jutro nakon napada Dinamov povjerenik za sigurnost Krešimir Antolić reći će da su “retardirani idioti” nasrnuli na trenera u atmosferi općeg napada na Dinamo. Navečer će Miroslav Rožić u “Otvorenom” u isti lonac gurati huliganske ispade u St. Etienneu, atentat na Mamića, poljudsku svastiku i nasrtaj na Cvitanovića. Ne slaže se baš s Mamićevom interpretacijom, ali barem paše uz dijagnozu Dragiše Binića. Organi bezbednosti stigli su dockan, kao i obično.

 

Zdravko Mamić: Hvala svim građanima naše Hrvatske na iskrenim riječima podrške i željama za brzi oporavak

facebook komentari

Nastavi čitati