Pratite nas

Istaknuto

ZVONIMIR HODAK: Hrvatska je zemlja svemogućih nemogućnosti u kojoj nema što nema i ima što nažalost ima

Objavljeno

na

Bivša liberalna ministrica vanjskih poslova SAD-a svojevremeno je predložila da se Slobodanu Miloševiću sudi u Srbiji. Na pitanje imali isti kriterij i za osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Srbiji.“

Kosovo-Hrvatska 0:6 je iza nas, ali zgražanje progresivno-demokratske javnosti je još pred nama. Naime, Zdravku Reiću i mom frendu Tomici Židaku, iz najčitanijeg dnevnika Lijeve naše, ništa nije jasno. Naravno ni meni. Otkud toliki animozitet Albanaca i djela zatucanih Hrvata prema Srbiji?

Što su to Srbi skrivili Hrvatima i Albancima da ovi zajedno manifestiraju takav vid mržnje prema ”nebeskom narodu”? Poznato je što je sve Srbija napravila za boljitak Kosova. U tome su čak znali pretjerati pa ih je NATO malo ”izbombardovao” uz upozorenje da nije dobro ni s dobrim pretjerivati. Zbog Hrvatske nisu imali posla s NATO-m, ali su imali Hrvati kad su htjeli ući u Banja Luku. A da su slučajno ušli onda ne bi danas bilo Republike Srpske pa bi svi mi na “ovim prostorima“ imali jedan ogromni demokratski deficit. I baš kad se dementni hrvatski branitelji i srpski ratni veterani spremaju obnoviti mitsko bratstvo i jedinstvo, desi se ružno skandiranje umjesto zahvale za sve dobro koje nam je Srbija izvozila u naše pasivne krajeve od 1918.g., (Tvrtko Jakovina uvjerava nas da su nas Srbi 1918 godine spasili i da nas danas ne bi bilo bez tog bratskog zagrljaja) do 5. kolovoza 1995.g. Zdravko Reić iz Jutarnjeg je uvjeren da je to rasizam. Kao da su Srbi posebna viša rasa, a Hrvateki “niža vrsta Srba“ kako ih je nazvao čovjek koji i danas ima Massarykovu ulicu u Zagrebu.

Reić poziva u pomoć policiju: “Snimiti, individualizirati, privesti, prijaviti, osuditi“. Nešto kao “zloglasni“ general Glasnović smo što je on htio “da bije našu decu“ pendrecima i oslijepi suzavcem. Reićeva policija je humana, više podsjeća na miliciju. Tu nema pendreka. Nešto kao upravo osnovana “EU straža“ koja će nas čuvati od provale imigranata. Tako dolazi desetak Reinih milicajaca, odnosno EU stražara, među divlje Hrvate i Albance. Drugovi nemojte tako. Vrijeđate bez razloga. Znate li vi što je to samokritika? Zašto ne odete u kino? Recimo krasan je film “Ustav Republike Hrvatske“ po naturalističkom scenariju Ante Tomića. Tamo ćete vidjeti…”, tumači murija rasistima ”da ste vi Hrvati pederi i pedofili, a Srbi, koje bezrazložno vrijeđate, uče Ustav RH kao da je Z4 na snazi. Vlado Šeks je sjedio u prvom redu da kao ustavno-pravni “stručnjak“ provjeri je li murjak naučio za dvojku. Jasno vam je da ja ni u ognjištarskom snu ne uspoređujem naprednog omladinca Reića i desničarskog rekonkvista Glasnovića. Jest da i jedan i drugi pozivaju policiju na uspostavu reda, ali ovi pred F.F. u Zagrebu ne vrijeđaju Srbe. Čak ni njihov docent Kapović ne vrijeđa nikog osim onih preživjelih u Bleiburškom epu. Uglavnom, i starim neizlječivim komunjarama je jasno da na stadionima, barem u Hrvatskoj i Albaniji, više nema idiličnih vremena i pjevanja “Od Triglava do Đevđelije“. Osim ako se na istočnoj tribini nekim slučajem nađe mladež SDP-a kojoj je ta draga budnica “čipirana“u glavu. Ah, taj vrli novi svijet… Oni vjeruju da će jednog idiličnog dana Hrvati i Šiptari zajedno urlat’ “ Živjela Srbija!“

Kad je naša moralna vertikala Ankica Lepej otkrila strašnu bankovnu tajnu da Ankica Tuđman ima na svom računu marke, odmah je dobila prestižnu nagradu MATA HARI. Kad je nedavno novinarka HINA-e Smiljana Škugor o neplaćenom porezu supruge Miranda Mrsića poslala tekst nekim portalima odmah je nagrađena prestižnom nagradom PRLJAVI HARI što u naravi znači čisti otkaz. Pa čisti ulice. Jedna je Ankica Lepej…

Naša medijska ljevičarska falanga bije istovremeno dvije presudne bitke. Jedna je protiv retrogradnog, bujajućeg fašizma i ustašluka, a druga je protiv američke i europske “sramote“ Trumpa i Orbana. Orban će još dugo urednicima ljevičarskih dnevnika dizati tlak. A ako još Trump pobjedi, u mnogim želucima čirevi će se dignut na zadnje noge. To će biti prava žetva za gastroenterologe. Očito je frka kad je upregnut popularni Robert De Niro koji je biranim riječima počastio republikanskog kandidata:“ On je toliko napadno glup. On je punk, pas, svinja.“ Tko je tu napadno glup ocijenite sami. Meni osobno zanimljiviji je fenomen zvani Viktor Orbana. Večernji je na naslovnici ushićeno objavio “Orbanov fijasko“.

Zločesti Viktor umislio si je da može referendumom Mađare prevesti žedne preko Dunava. Potomci Huna su trebali iskazati protivljenje europskim zakonima o zbrinjavanju izbjeglica po kvotama. Izašlo je 43,89% ukupnog broja birača, a trebalo je izaći 50% plus 1 birač. Tri milijuna i dvjesto tisuća je izašlo na glasovanje i odvelo Orbana u “fijasko“. Znači da je 98,3% od onih koji su izašli na referendum glasovalo onako kako je Orban želio. I sad fijasko. Da je dobio 100% od izašlih birača to bi bi katastrofa. Naravno za naše mainstream medije. Tako su bar učili njihove urednike na Fakultetu političkih znanosti. Čuo sam od jednog prijatelja koji se voli hvaliti kako on ne puši te desničarske fore, da je Orban tu imao svoje prste jer je nemoguće dobit 98,3% glasova u demokratskom ozračju. ”A nisi se čudio kad je Maršal dobivao po 120%” zlobno primijetih. Osim toga, ako je Viktor sredio 98% onda je mogao sredit i onih 7%… Nešto drugo je tu zanimljivo. U ovom “fijasku“ Orbana je podržalo više Mađara nego kad su ušli u EU raj. Tada je manje birača bio trijumf demokracije, a sada je više izašlih birača – fijasko. Pouka se nameće sama od sebe. Orban je trebao za savjetnika (za posebne stvari) imenovati Vladimira Šeksa. Taj nas je uspio odveslati i preveslati u EU sa 30% glasova od 30% glasača koji su morali izaći na referendum. Ostap Bender je smješni Štrumf prema našem savjetniku za sve, pa i za Ustav. Evo zajedničkog nazivnika. 98% od 3,2 milijuna je fijasko, a trećina od 30% svih izašlih na referendum o ulasku HR u EU je trijumf demokratskih težnji hrvatskog naroda na čelu s Vladom Šeksom.. Samo ne znam kako će se jadni Viktor oporaviti od ovakvog fijaska… Oporba i hrvatska progresivna ljevica te Bruxelles traže ostavku. Orban se pravi mutav i pokazuje prstom na postotak birača koji su izašli i glasovali protiv europskih emigrantskih kvota. Pitanje je bilo – Bruxelles ili Budimpešta? Odgovor je bio Budimpešta. A u skoroj budućnosti, kad se u Hrvatskoj postavi pitanje Bruxelles ili Zagreb, gledaoci Žikine dinastije, orjunaši, Kapovići, Dežulovići, Rudanice, Tomići, Pavičići i razni jugonostalgičari odgovorit će – Beograd.

Dok TV Slovenija prenosi iz Budimpešte europske IGRE BEZ GRANICA, Hrvatska televizija prenosi iz Piranskog zaljeva slovenske IGRE S GRANICAMA.

Slobodna Dalmacija potrudila se da nam u četvrtak 6. listopada objavi radosnu vijest iz usta Željka Špelića, pripadnika HV-a: “Sad znam da i na drugoj strani ima normalnih ljudi“. Željko je iznenađen, a pomalo i uvrijeđen, hrvatskom glupošću pa kaže: “Mislimo da su s one strane četnici, a oni da su ovdje ustaše. A kad sretnete te ljude, vidite da su normalni, s normalnim problemima. Potpuno se razumijemo“. Tipičan Stockholmski sindrom. Oni četnici, a mi ustaše. I četnici USTAŠE, ukrcaše se u tenkove, i uz cvijeće i poljupce od strane normalnih, s normalnim problemima krenuše na Vukovar. Onda se normalno dogodilo Sajmište, bolnica, ranjenici, Ovčara, normalna pjesma “Oj, Slobodane, šalji nam salate…“ pa normalno batinanje od strane normalnih u logorima Begejci, Stajićevo, Nišu, Sremskoj Mitrovici, Šidu, VIZ Beogradu koji su u naravi predstavljali prava mučilišta ništa manje strašna od nacističkih logora i komunističkih gulaga. Da o logoru u Veleprometu i logorima za silovanje u samom Vukovaru ne govorimo. I ti normalni, koji su razarali u Škabrnji, Dubrovniku, Saborskom i drugdje po Hrvatskoj, palili žive starce u Sertić poljani i činili razna druga zlodjela za koja nitko još nije odgovarao, žele sada dijalog jer oni su ratni veterani. Ma nema agresora. Rat su izazvale loše politike, misli Josipović.

Pred par dana nastradao je po tko zna koji nesretnik na minskim poljima. Normalnima nikada nije palo na pamet da nama “koji se potpuno razumijemo“ s njima daju karte za razminiranje pa da ne ginemo zbog agresije tih drugih normalnih. Ako je Željku Špeliću i Slobodnoj do normalnih, onda ih njihov redakcijski genij treba odvesti do jednog od cca 10.000 Srba koji su četiri godine branili svoju domovinu Hrvatsku od “normalnih“ koji su je razarali. A sad “tko nas bre zavadi?“, ajdemo da se posećujemo, da rešavamo nagomilovane probleme, nestale i da se častimo prasetinom. Usput, svi koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata silovali, mučili, zatvarali i ubijali završili su ili Nurnbergu ili pred stotinama savezničkih sudova i odlazili na vješala, bili streljani ili dobivali po 20 godina robije kao Albert Speer iako je bio samo arhitekt i nikada nije imao pušku u rukama. Nikada nisam čuo ni čitao da su se Hitlerovi nacionalsocijalisti iz njegovih SS Divizija nakon desetak godina javljali Rusima s idejama zajedničkih druženja. Ovakva perfidna transakcija moguća je samo u Hrvatskoj. I opća osuda ogromne većine braniteljskih udruga je najbolji odgovor “normalnima“ s jedne i s druge strane da je za lov u mutnom još uvijek prerano.

Bivša liberalna ministrica vanjskih poslova SAD-a svojevremeno je predložila da se Slobodanu Miloševiću sudi u Srbiji. Na pitanje imali isti kriterij i za osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Srbiji.“

U Hrvatskoj vlada opće oduševljenje. HDZ je normalno oduševljen svojim mirnim, razboritim i nekonfliktnim Predsjednikom. Ni Tuđman nije imao 92 glasa u Saboru. Plenkijem su oduševljeni svi od Sanje Sarmavanke, Bojane Genov, Gordan Bosanac, Dragana Zelića, Milorada Pupovca, Mile Horvata, možda i Mate Kapovića, Jurice Pavičića, Ante Tomića, Rajka Grlića, Igor Mirkovića, Zorana Pusića, Jelene Lovrić, Saše Lekovića, Neda Raukar, Rade Borić, Vilije Matule, Slavice Lukić, Velimira Viskovića, Dragana Markovine, Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasića, svih Goldsteina ma kako se zvali, gledatelja Žikine dinastije i mogao bi nabrajati do kraja mjeseca. Što u tome ima loše zapitat će se dežurni progresivci. Baš ništa.

Hvala Bogu da i desni i lijevi normalni i “normalni“ su napokon zadovoljni predsjednikom HDZ-a. Ali neki ognjštarski crv kopka li kopka. Što će se dogoditi kod “normalnih“ ako kojim slučajem Plenki imenuje starog dobrog Hasanbegovića za ministra, recimo, kulture? Evo nam kulturne revolucije. To bi po meni bilo neoprostivo. Rastužit toliko jugonostalgičare, orjunaše, pseudoliberale žikiste kao i one koji su živjeli na jaslama Ministarstva kulture bilo bi u najmanju ruku nekulturno. Bit će razočarani i normalni i paranormalni i s one strane Drine. Ima i sad razočaranih. Zbog sitničavosti. Neki dan je svečano otvorena izložba u Hudoj Jami. Došao i slovenski Predsjednik. Od Hrvata nitko. Ni Orešković ni Plenković ni Predsjednica. Hrvatski revolucionarni dnevni tisak po par redaka. Redaka radi. Tri tisuće ljudi živo je bilo zazidano u tom slovenskom rudniku. Od toga dvije tisuće Hrvata. Ostalo Slovenci i Nijemci. Žene i djeca “narodnih neprijatelja“. Djeca su vjerojatno klala u Jasenovcu kako nas uvjeravaju Mesić i Hrvoje Klasić pa je to bila samo osveta pravednika. Kad nomenklaturu jedne, tobože socijalno i ideološki uljuđene, države ne može zabrinuti upravo užasna činjenica da je oko dvije tisuće njezinih građana živo zazidano u Hudoj jami onda je to doživotna sramota iza tu državu i one koji su na njenom čelu. Što o toj ljudskoj katastrofi kaže Jelena Lovrić, Vili Matula, HDZ-ova vrhuška, SDP-ovi borci za ljudska prava, Vesna i Zoran Pusić? Zašto to ne komentira dvolični Branimir Pofuk? Možda Ante Tomić napiše scenarij za novu komediju u režiji Rajka Grlića. Sve je moguće u ovoj poltronsko kmetskoj državi koja lažno brine za tuđe grobove, a kraj svojih prolazi kao da su turski.

Hrvatska nikad nije bila na Balkanu, ali je, bome, bila – pod Balkanom.

Na vidiku je novi sukob kojim ljevica daje jasno do znanja da nije gotovo. Još ima ulja i u njihovoj svijeći. Mirela Lilek, legendarna Lili, javlja: “Profesori i studenti protiv novog voditelja Hrvatskih studija“. Mario Grčević, naime, ne ispunjava sve uvjete za mjesto voditelja. Kao prvo, Mario je potpisao peticiju da se Thompsona ne kažnjava zbog “Za dom spremni“. Bože, kakav je to voditelj. I takav se studij zove “hrvatski…

Hrvatska je zemlja svemogućih nemogućnosti u kojoj nema što nema i ima što nažalost ima.

Zvonimir Hodak/ Dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati