Pratite nas

Istaknuto

ZVONIMIR HODAK: Ljevica u Hrvatskoj je u kontraofenzivi. Izbore ne mogu dobiti, ali medijsku bitku mogu.

Objavljeno

na

Ljevica u Hrvatskoj je u kontraofenzivi. Izbore ne mogu dobiti, ali medijsku bitku mogu. Možda na kraju…

Žale se neki kolumnisti na tzv. sezonu “kiselih krastavaca.“ Kao ljeto je vruće. Nema prave “robe“, radni narod i popularna vlast biraju elitna odmarališta te skupljaju psihofizičku snagu za ”nove radne pobjede”. Arhaičan način izražavanja, ali onaj koji je 45 godina imao sreću živjet u samoupravnom socijalizmu ne može više natrag…

Sjajnu analizu klasičnih hrvatskih sporenja o sadašnjem kapitalizmu i propalom komunizmu dala je u Večernjaku Agnieszka Holland poljska ljevičarka židovskog porijekla. “Kapitalizam je džungla – životinje su slobodne, ali nisu sigurne, a komunizam je zoološki vrt, životinje su u kavezima, ali hranjene i na sigurnom“. Točno. Ogromna većina “životinja“ danonoćno sanja kako se dočepati slobode, džungle i tako zamijeniti lažnu sigurnost “zoološkog vrta“. Poanta je u pojmu “na sigurnom“. U Jugi su stotine tisuća imale hranu (kakovu?) na Golom otoku, u Staroj Gradišci i Lepoglavi. Bili su na sigurnom i hranjeni te nisu imali pojma koji su volovi bili sanjajući o vulgarnom kapitalizmu. Sve dok im Branimir Pofuk nije otvorio oči umočivši svoj jugonostalgičarski blajvajz u crvenu tintu te napravio intervju sa progresivnom Poljakinjom. Brane po običaju ide odmah na pitanje koje se njemu čini “neizbježnim“: “Gdje ste bili na dan posjete američkog predsjednika Trumpa Poljskoj…“pita Brane lijevu Poljakinju i žestokog borca za radnička i ljudska prava. “Bila sam u svojoj kući za odmor u Francuskoj…“ Nije mi bilo jasno je li draga Agnieszka bila u džungli ili zoološkom vrtu? Stara, otrcana, romansirana i reciklirana farsa. Vrijeme nestašica i nedostatka slobode, vrijeme jednoumlja, čistki, naručenih udbinih ubojstava vlastitih građana u inozemstvu, vrijeme odlaska na izdržavanja kazni zbog pričanja viceva o “mudrom rukovodstvu“, vrijeme bez kave i deterdženata, vrijeme vožnje par-nepar, vrijeme kad smo svi bili ravnopravni kao 1972.g. u Žaljezari Sisak. Naime, te “slavne“ godine kad smo se obračunali s nacionalizmom u željezari u predgrađu Zagreba bilo je 33 direktora. Njih 32. su bili Srbi, a jedan je bio, da ne bi nacionalisti prigovarali, Makedonac. Tipičan ZOO vrt. I svi su dobivali plaće, imali K-15, imali radnička odmarališta i bili su sigurni. Oni koji bi zinuli stavili bi “na sigurno“. I sad nas u nešto pokušavaju uvjeravati Brane Pofuk, Goran Gerovac, Eni Erceg, Antiša Tomić, Jurica Pavičić, Boris Vlašić i dr. Piše Marcel Holjevac: “Mosul je pao, Moellenbeck se drži“. U prijevodu, komunizam je pao, ali komunisti se drže. K’o lišaj. Nema te kreme protiv takvog lišaja. Jedan se obećao zapaliti, ali ništa od toga. Odmah se javlja drugi – Mišo Krstičević. Nova zvijezda SDP-a. Gradonačelnik Ploča. Kaže Mišo da se u SDP učlanio kad je Milanović iz stranke izbacio Bandića. Izabrao je lakši put – pljuvanje po Bandiću kojeg su ”zatucani ”Zagrepčani šesti put za redom izbrali za gradonačelnika. A on je gradonačelnik Ploča. No, Mišo nas ne uveseljava pričom o džungli i ZOO vrtu.

On je skužio da su SDP i Most domoljubne stranke, a HDZ to nije. Genijalno i tipično za hrvatske ljevičare. Amnezija, i to neizlječiva. Sad bi netko novoj SDP-ovoj “zvijezdi“ trebao objasniti da je simetrija između SDP-a i Mosta skeč iz Monty Pythona. Podsjetiti bi ga trebalo na 25. lipnja 1991. g., kad su “domoljubni zastupnici“ SDP-a demonstrativno napustili Hrvatski sabor uoči glasovanja o Ustavnoj odluci o suverenosti i samostalnosti RH. I to nakon općehrvatskog referenduma u kojoj se skoro 97 % građana izjasnilo za samostalnu RH. Za ostanak RH u Jugoslaviji izjasnilo se tek 1,2 % građana. I što sad drugovi i drugarice?

Mišin uzor, Kristina Ikić Baniček – popularna Ikača, može demantirati legendu o 32 Srbina, direktora sisačke željezare. Recimo, ustaška laž, bez obzira na svjedoke i dokumente. Ali ono što se dogodilo 25. lipnja ljeta Gospodnjeg 1991. g. nema tko demantirati,  osim kriptokomunista iz riječkog Novog lista. Oni, naime, i dan danas tvrde da to nisu bili Račanovi SDP-ovci nego Srbi. Među njima su bili Ratko Mladić i kapetan Dragan. Postoje i fotografije s ondašnjeg ”fejsa” gdje se vide Ratko i Dragan kako prijete Tuđmanu. No, naš Mišo je liječnik što proizlazi iz euforičnog reklamnog uratka Petre Maretić Žonje. Petra je udarna članica “šeste ličke“ Večernjaka, zadužena za spašavanje Maršala. Usput se bavi i reanimacijom SDP-a. Naravno, neuspješno. Mišo kao liječnik ne polaže puno na povijest. Osim povijesti bolesti, historija ga ne zanima. Bar ne previše. Za sebe kaže da je izraziti ljevičar. Obožava Che Guevaru i Varoufakisa. Hajde, bar nešto pozitivno. Osobito Che! Praktični revolucionar koji je oduševio Kubance svojim pragmatizmom. U 12 sati bi doveli “narodne neprijatelje“ na revolucionarni sud, a u 12.30 sati izrekla bi im se smrtna kazna. U 13 sati žalba bi bila odbijena, a 13.30 sati mogli su se pokajati za zločine protiv revolucije i braće Castro. Nakon obaveznog pokajanja u 14 sati bi bili streljani. Non pasaran! Viva  la revolucion! Tu su jedino dobro prošli proizvođači majica s likom svima nama dragog Chea.

Ima dokaza da je lijeva misao uhvatila duboke korijene u Lijepoj Našoj. Tako je Nova ljevica pokrenula peticiju protiv preimenovanja Trga maršala Tita. Odaziv je bio grandiozan. Umjesto sanjanih 5000 potpisa, na dan 14. srpnja 2017.g., peticiju je potpisalo 3.424 ljevičara uz 803 tragikomična komentara. Osobno mislim da su zakazale obadvije “šeste ličke“. I u Večernjaku i Jutarnjem. Da su se Žonja i ekipa ugledale u našu legendarnu Eni Erceg koja je u portalu “Tačno“ dala sjajnu analizu ustašizacije RH, možda bi peticija uspjela. Ocvala novinarka Eni jasno je detektirala “problem“ koji progoni antife: “Šizofrenija međutim ide idalje, jer upravo vlast koja marljivo radi na retuđmanizaciji države – zatrpane trgovima i spomenicima diktatoru Tuđmanu – negira Broza ili ga opisuje isključivo kao zločinca i diktatora“. Tu ima posla za Mišu Krstičevića ako se slučajno bavi psihijatrijom. Diktator Tuđman i “ljubičica bijela“ kojeg voli orijuna cijela.

Mislim da sam ipak malo pretjerao pljuckajući po Lijevoj našoj. Pomalo me progoni savjest. Po noći se budim u hladnom znoju. Prikazuju mi se Ikača, Stazić, Pofuk, šesta lička s Maršalom, Manolić, Jura Juratović… Moram izvršiti drugarsku samokritiku. Red je! Znači nisu svi ljevičari isti. Neki su isti, a neki su još gori. Recimo jako cijenim ljevičare Nadala i Johan McEnroea. I Gorana Ivaniševića. Kako samo udaraju tu lopticu lijevom rukom. Drag mi je i svestrani talent Ivice Jakšića Čokrića Puka, bolskog genijalca. Ni Staljin nije imao dulje ime i prezime od njega. Puko je slikar, kipar, pisac i pjesnik i za sve što radi pokazuje raskošni talent. Nije se maknuo sa Bola vjerojatno se bojeći da je preveliki ljevičar. Kardinalna greška. U Zagrebu  bi bio vjerojatno proglašen desničarom. Uostalom, on tenis igra desnom rukom. Ljevica u Hrvatskoj je u kontraofenzivi. Izbore ne mogu dobiti, ali medijsku bitku mogu. Možda na kraju…

U Indiji kažu: “Sve će na kraju biti dobro. Stoga, ako nije dobro onda još nije kraj.“

Trenutni hit u RH je sukob između hrvatske glumačke legende Anje Šovagović-Despot i beskrvnog HDZ-ovog birokrata Jasena Mesića koji je Božjom providnošću imenovan za budućeg veleposlanika RH u Rimu. Anja je bila predsjednica Nadzornog odbora HRT-a. Jasen Mesić je predsjednik saborskog Odbora za medije jer ima završen faks. I HDZ je putem Mesića po kratkom i skraćenom postupku šupirao i Anju i još tri člana njenog odbora. Nema tu izlaska pred saborski Odbor. Bila je to direktna demokracija. Ona je tobože bila Radmanov izbor, a kad se pogleda službena HDZ-ova stranica Anja je i dalje predsjednica Odbora za kulturu – HDZ-a! I kao takvu Goran Radman ju je postavio za predsjednicu Nadzornog odbora(?!) Koji demokrat! Da je pozvana na saslušanje, Anja, onako lajavo elokventna, mogla je svašta izlanuti. Zato Jasena u Rim, a Anu na Dubrovačke ljetne igre pa neka tamo glumi barunicu Castelli. Za to vrijeme brojni će likovi iz bojne druga Radmana učvrstiti svoju ulogu u ”Radmanoviziji”. Treba se dobro “pripraviti“ na dolazak Dragana Šolaka vlasnika N1 i Pop TV, koji je kupio Novu TV. Tri televizije s nacionalnom koncesijom. Lijevo liberalne, progresivne, proeuropske i multietničke. HRT se mora dobro pripremiti. Što ako “Otvoreno“ ostane bez Puhovskog, Klasića, Jakovine i Markovine? Što ćemo bez Deana Jovića? Krv nije voda i moguće je da kragujevački TV tajkun baci oko i na njih. I zato u saborskom Odboru za medije nisu imali vremena raspravljati o meritumu, sumnjivim ugovorima s vanjskim produkcijama, sudskim nagodbama, o 85.000 kn koje su isplaćene Stipiću jer ga zločesti Radman nije volio. Nije volio ni Karolinu Vidović Krišto. Čak ju je nezakonito i bacio s posla na ulicu. Ali tu nije bilo nagodbe. Ipak je ona snažna i robusna žena. A Stipić samohrani nezaštićeni muškarac. Za sve što je pretrpio odšteta od 85.000 kn je ”piece of cake”. I tako politika otvoreno poručuje: nema rasprave o izvješću Nadzornog odbora, ali zato ima smjene onih koji su to izvješće napisali. I ode Jasen u Rim. Sjećate se one stare pjesme ”Arrivederci Rom”a(i)…

Churchill je rekao: “Svatko ima svoj dan. Samo su neki dani dulji”.

Josip Juratović, popularni Jura, još je jednom stručno i rezolutno dao do znanja da ponašanje Hrvatske ne prolazi u bijelom svijetu. Najbolji automehaničar među političarima i najbolji političar među automehaničarima jasan je i rezolutan. Naime, naša draga frendica Angela Merkel misli da bi BiH morala biti građanska država. Što god to značilo. Nema više tri tobože ravnopravna etniteta nego neka svi budu ravnopravni, a osobito neki. Bošnjaci su najbrojniji. Srbi u okviru Republike srpske imaju 49% BiH. A Hrvati? A kaj je, je… misli Jura. Nisu svi Hrvati Hercegovci dosjetio se Jura. Čudi ga da se Hrvatska vlada ponaša destruktivno… navodno štiteći interese Hrvata u BiH. To što će u “građanskoj“ BiH Hrvati doslovno biti zbrisani sa scene, što će ih zastupati Komšić i Jugo, fratri iz Bosne. Licemjerno je, misli Titov apologet Jura, ovaj plan nazvati brisanjem Hrvata iz BiH. Jura je poznat po otvaranju izložbi o Maršalu Titu po cijeloj Njemačkoj. Mislim da bi ga trebalo pozvati kao svečanog gosta na skoro zatvaranje izložbe na Trgu maršala Tita u Zagrebu. Može doći i njegov stranački šef Martin Schulz, šef SPD Njemačke Socijaldemokratske stranke. Marin kao i Jura ima bizarno zanimljivu biografiju. Jedina škola koju je nova ljevičarska ikona u Njemačkoj završila  bila je škola za odvikavanje od alkohola. U gimnaziji je pao jedan razred dva puta za redom, pa nije nikad uspio maturirati. Jura se, ako ništa osim sirovog ljevičarenja, barem kuži u getribe. Šef Martin ni u to. Ali i jedan i drugi žale i pate što nema Jugoslavije, bratstva i jedinstva. Hrvatski nacionalizam im se gadi. Da se njih dvojicu pitalo, Bruxelles ne bi krojio politiku u Hrvatskoj nego Beograd. Projekt tri mora, mora odmah nestati kao sluganski ustupak Trumpu. Plenki, ako je mudar, trebao bi odmah iskoristiti nepročešljane ideje našeg Jure. On može biti u škakljivim situacijama od koristi. Recimo ako za vrijeme puta riknu kočnice. Juru ne treba napadati. Njega treba žaliti. Kao i Večernji i Jutarnji koji puštaju njegove “analize“. Doduše, ovo zadnje strateško oranje po BiH objavile su Vijesti.ba… Ovim razmišljanjima Jura će ozbiljno ugroziti popularnost Stipe Mesića i Ive Banca u BiH krugovima. Naravno da ne mislim da je to sve naručeno. Daleko od toga… I kad se Juri jednog dana postavi pitanje gdje bio kad se skidala ploča maršala Tita i Jura bi mogao odgovoriti: “U svojoj kući za odmor u Francuskoj. Ili u Sarajevu…“

Abraham Lincoln je rekao: “Bolje je šutjeti i biti smatran budalom nego progovoriti i odstraniti svaku sumnju.“

Marina Šerić iz “Šeste ličke“ dala je izvrsnu analizu scena na ulicama Hamburga. Sve u stvari ovisi o gluposti američkih birača. Kad se našmrcaju pa izaberu Georga Busha i Donalda Trumpa “ceo napredni svet“ se digne na zadnje noge. Pred šesnaest godina u Genovi je brutalnost policije dovela, po Marini, skoro do tragedije. Onda je došao Obama i s njim med i mlijeko. Nobel za mir usprkos osam ratova koje je u tom uzvišenom trenutku vodio.  Sada, usprkos novinarkama Večernjeg i Jutarnjeg, pojavio se Trump i “njegove štetne politike“ i odmah su započeli antikapitalistički prosvjedi. Tako misli Marina. Analogno tom mudrovanju za vrijeme Obame vladao je u USA čisti samoupravni socijalizam. I zašto onda protestirati. Marcel Holjevac pali vatru. Branitelji klerofašisti, ustašoidi divljali su 555 dana. Bez zapaljenog auta, bez razbijenih izloga, bez štete na imovini i bez ozlijeđenih. U Hamburgu je za jedno popodne bilo 476 ozljeđenih policajaca, više stotina zapaljenih automobila i opljačkani dućani. Po Nijemcima je to šteta blizu milijardu eura. Lijevoj novinarskoj falangi ovakve usporedbe nisu pale na njihove dresirane glave. Zašto? Pogodite…?

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati