Pratite nas

Istaknuto

ZVONIMIR HODAK: Najbolju definiciju Haaškog suda dosad dao je Milorad Pupovac

Objavljeno

na

Svoje glorificiranje Haaškog suda, pljeskanje za 25.g., Dariju Kordiću, ushit za 24. i 18.g., nepravomoćno Gotovini i Markaču, žal što su Tuđman i Šušak prerano umrli, tuga zbog oslobađajuće presude Gotovini i Markaču, sve se to sad stropoštalo na vojvodu Voju.

[ad id=”93788″]

Šešelj kao sudbina. Najbolju definiciju Haaškog suda dosad dao je Milorad Pupovac. Ne znam gdje sam je pročitao, ali rečeno je od prilike da Haaški sud sliči na propali dućan. Prije nego se zatvori rasprodaje se pravda povoljno i jeftino. Hrvati, ili kako im tepa Dikan na Facebooku, «Hrvateki su konsternirani!» Prosto ne mogu da vjeruju. Uskoro mi izlazi knjiga kolumna pa čitam neke svoje stare tekstove. “Sve najgore o tebi..“ kako pjeva Oliver. Ali i reakcije čitaoca je ”sve najgore o meni». Tim “objektivnim” orjunašima sad se jezik odrvenio. Svoje glorificiranje Haaškog suda, pljeskanje za 25.g., Dariju Kordiću, ushit za 24. i 18.g., nepravomoćno Gotovini i Markaču, žal što su Tuđman i Šušak prerano umrli, tuga zbog oslobađajuće presude Gotovini i Markaču, sve se to sad stropoštalo na vojvodu Voju. On je sad kvisko, idealan alibi za sve poltronstvo, medijsko i političko, prema Sudu koji nikada nije ni bio pravni već samo politički Sud. Barem u kazneno-pravnoj sferi.

Raspisao se ‘ko drugi nego Ante Tomić. Otelo mu u Splitu šešir i eto opet posla za Haag. Kaže naša “kurikulum“ zvijezda: “Šešelj je veseo samo zato što je, siroče, glup.“ Glup? Suđenje Šešelju do sada je taj politikantski Sud koštalo nešto više od dvije milijarde dolara. Na jednoj strani “genijalci“ kao što su Orie, Antonetti, Harhof…pa neodoljiva Carla del Ponte. Kako bi Srbi rekli ”ni deda ni baba”. UN-ovo Vijeće sigurnosti je baš ovakav “Sud“ valjda htjelo, pa onda i osnovalo. S druge strane “glupo siroče“, samo, bez odvjetnika. Koliko je puta “siroti glupan“ pozvao cijenjene suce da mu popuše k…. Siroti glupan je 2013.g., zatražio, kao potpuni pravni laik, izuzeće danskog suca Frederika Harhoffa i uspio od prve. Bio sam 1996.g., godinu dana u Haagu kao branitelj Tihomira Blaškića i uvjerio se da su Pravna pravila Haaškog suda u odnosu na zahtjeve za izuzeće čisti armirani beton. Na tim Pravilima su odvjetnici u Haaškim procesima lomili zube k’o da su zagrizli isti taj armirani beton. Međutim, “siroti glupan“ nije odvjetnik. Hajmo, ponovno citirati Theodore Roosevelta iz prošle kolumne: “Sve što se događa u politici i oko nas negdje je već isplanirano“. Naime, kad “časni“ sudac Antonetti u obrazloženju tvrdi da nema dokaza kako je Vojvoda sudjelovao u “zločinačkom pothvatu“, to je prije svega čvrsti dokaz da “časni sud“ sve nas zajedno smatra “sirotim glupanima.“ Naime, u dvije pravomoćne presude Haaškog suda, u predmetima protiv Milana Martića i Milana Babića Sud je utvrdio da je upravo “siroti glupan“ sudjelovao u zločinačkom pothvatu. Pravna pravila Haaškog tribunala čvrsto su naslonjena na jedan od osnovnih postulata tzv. anglosaksonskog prava tj.: na presedansko suđenje. Živeći godinama u SAD imao sam se prilike uvjeriti na sudu u San Franciscu koliko je presedansko pravo važno i što je najvažnije nepovredivo. Osim za “časne sudije“ u Haagu.

Četnicki vojvoda Vojislav Šešelj i odred leva supoderica streljački vod na Ovčari slikano kod tekstilne škole u VukovaruI tako imamo zgodnu i utješnu činjenicu da je više i strože kažnjen Joe Šimunić za poklič “Za dom“ nego član Hrvatskog filozofskog društva Vojislav Šešelj za svoje “motivacijske“ i huškačke govore tipa onog kojeg je 21.travnja 1991.g., održao u Jagodnjaku 20 km udaljenom od Osijeka. Tada je rekao: “’Ko kaže da ovo nije Srbija, ubijte ga k’o kera pored tarabe.“ Hrvateki su dobro zapamtili taj govor. Zato su i osudili Glavaša na 10 godina, a Šešeljev ljupki poziv Haaški sud je proglasio “dizanjem morala pripadnicima srpskih dobrovoljačkih postrojba“. Znači Šešelju nije pala dlaka sa “sirote glupe“ glave iako se u tom pseudo-intelektualnom govoru obrušio na Beograd što nije već tada Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem pripojio Srbiji. Da nije bilo Glavaša i sličnih nacionalista to bi Beogradu i uspjelo, ali eto… Inače, skup u Jagodnjaku odobrila je Policijska uprava Osijek kojoj je tada na čelu bio Josip Reihl-Kir. Glavaš je ”popušio” 10 godina iako je krunski svjedok Krunoslav Fehir priznao da je pucao bjeguncu u leđa. No našao se “prisebni“ vještak koji je mrtav hladan pred vijećem ustvrdio da kad je Fehir pucao u bjegunca isti je već bio mrtav jer su ga ustaše prislile da pije kiselinu iz akumulatora. Nitko nije ni slutio da će slučaj građanina Glavaša inspirirati Amere da snime bezbroj filmova na temu “Dead man walking.“

Šešelj, glupo siroče“, 1992.g., je u odsutnosti osuđen na 4 godine i 6 mjeseci zatvora, ali je temeljem Zakona o aboliciji ta kazna mu je bila ukinuta 11.lipnja 1998.g. Tako je ”depilirani četnik” bez branitelja pobijedio i Haaški i hrvatski sud. Možda je on, kad ga čovjek pogleda, čisti “vizualni lapsus“. Možda je u toj “long play“ glavi čista destilirana pravna inteligencija. Možda? Ili je to utjecaj njegovog branitelja u disidentskim suđenjima osamdesetih godina u Beogradu…Vladimira Šeksa? Tko će ga znati! Ili su ga produhovili i filozofski pravno educirali Milan Kangrga, Gajo Petrović i ostali marksisti i lenjinisti iz Hrvatskog filozofskog društva čiji je Vojvoda dugo bio cijenjeni član. Tek godinu i pol nakon pokolja u Vukovaru hrvatska ljevičarska elitaje, teška srca, opalila Vojvodu s jednim “šimecki“ ravno u tur. Što je između ostalih čekao Gvozden Flego. Putokaz mu je trebala biti činjenica da su “genijalnog pravnika“ davno prije nas iz svog filozofskog društva isključili Srbi. Nazdravlje!!!

Sjena zaborava spušta se na junački lik glumca Svena Laste koji se odazvao zovu domovine i otišao u Domovinski rat. Zasjenili su ga oživjeli likovi povratnika Predraga, Nedjeljka, Radeta, Slavenke, Dubravke i Mire, koji su se na prvi pucanj odazvali zovu tuđine i nestali iz domaćeg gnijezda “u vidu LASTINA REPA.“

ISIL je ubio 16 časnih sestara i razapeo katoličkog svećenika na Veliki petak. U parku pakistanskog Lahorea islamisti su na Uskrs ubili 72. osobe, od toga 29. djece, 7. žena i 36. muškaraca koji su svi kao kršćani slavili Uskrs. Odmah nakon krvoprolića javila se frakcija pakistanskih talibana priopćenjem: “Izveli smo napad u Lahoreu jer su kršćani naša meta“. Na Veliki petak, pred sam Uskrs, teroristi Islamske države razapeli su katoličkog svećenika Thomasa Uzhunnalila kojeg su oteli 4.ožujka iz doma misionara Majke Tereze. Bečki nadbiskup Christoph Schonborn izjavio je da su teroristi pogubili svećenika na isti način na koji je umro Isus Krist. Nadodao je kako su teroristi Islamske države još jednom pokazali da im ništa nije sveto. Sad jedno jednostavno pitanje koje samo na prvi pogled nije u uzročnoj vezi s ubojstvima djece, svećenika, časnih sestara i drugih nevinih ljudi koji su za Uskrs svirepo poubijani. Pitanje glasi: imaju li Ante Tomić, Petra Marija Žonja i Marko Špoljar i malo srama ili su od srama uspješno operirani još u ranoj mladosti? Naime, kad je Marijana Petir, nakon masakra u Belgiji, izjavila da je pokolj pred Uskrs pokazao kako “njima“ islamistima ništa nije sveto skočila je na zadnje noge skoro čitava hrvatska ljevica. Ante Tomić je pokazao da je s punim pravom ušao u školsku lektiru kao primjer ekstremnog ljevičara. Evo zašto “pisac podoficir“ uspoređuje Marjanu Petir s Radovanom Karadžićem. “Eksplozija u Bruxellesu pred Uskrs pokazatelj je da nekima ništa nije sveto! Neće nas zaplašiti jer je naš Bog pobijedio smrt“ nevino poručuje Marjana Petir. Onda dolazi usporedba svih usporedbi usporediva samo s ljudskom glupošću. Tomić sikće kako između Marjane Petir i Radovana Karadžića te masovnog ubojice Andreasa Breivika nema razlike. Istakli su se i ljevičarski jurišnici iz Večernjaka Marko Špoljar i Petra Maretić Žonja. K’o debele muhe u čaši mlijeka. U nekoj nedefiniranoj rubrici u subotnjem Obzoru oni se igraju sudaca pa ocjenjuju tjedne događaje i ljude sa strelicom gore i strelicom dole. Spremno su uperili strelicu dolje kod Marjane Petir. To je njihovo pravo, ali nije njihovo pravo biti glup s komentarom. Da ne ponavljam ono što je Petir napisala, komentar naših “muha“ je kako je Petir s pravom izazvala lavinu kritika jer dovoditi u vezu Uskrs i teroristički čin potpuno je i uvredljivo. Oni bi u svom ljevičarskom transu to pokušali uvjeriti i rodbinu onih 72. ubijenih u Lahoreu te roditelje 29. djece koje su teroristi ciljano poubijali baš na Uskrs oglasivši se da je cilj bio napad na kršćane za Uskrs.

Nisu ljevičari iz Večernjaka i Tomić jedini. Ali ta neoliberalna zatucanost da se nekog uspoređuje sa Karađićem samo zato što je iznio činjeničnu istine ipak frapira. Naravno da nisam niti pomislio da bi se netko Marijani trebao ispričati.

nin tomic anteDobro je zabilježiti sve prisutniju istinu da je riječ “sram“ kod hrvatskih jugo-ovisnika apstraktni pojam. Zašto bi se sramili Žonja i Špoljar kad se nikada nije posramio Branimir Pofuk za svoj komentar o ustašluku na tekmi Hrvatska-Izrael u Osijeku. Piše on o tome na pola stranice u subotu 26. ožujka o.g., i još tonu drugih gluposti. On vidi samo ustaše, fašiste, rasizam, šovinizam, antisemitizam, ksenofobiju, rasnu netrpeljivost i govor mržnje. Pufok se kao građanin RH i kao Hrvat osjećao posramljeno i bijesno. Baš sam tronut. Kako se, međutim, osjećao kad je gledao utakmicu Srbija –Hrvatska u Beogradu? U gradu poznatom po Beogradskoj filharmoniji i dirigentu Tasovcu, danas ministru u neočetničkoj srpskoj Vladi. Kako se osjećao dok su gorile hrvatske zastave i dok se orilo stadionom ”Vukovar je naš!”? Kako se osjećao kad je u gradu, poznatom po svojoj gostoljubivosti, pola stadiona skandiralo “ubij ustaše!“? Koliko je njih u Vukovaru pjevalo srpsku narodnu “Oj Slobodane šalji nam salate…”? Nakon presude Šešelju, kolona automobila kretala se kroz Srebrenicu uz pjesmu “Žica, žica Srebrenica“ i “Klat ćemo vas opet“. “Bijesni“ Pofuk o svemu tome ”ni mu”. Zamislite da se u Splitu ili Zagrebu začuje pjesma o klanju bilo koga. Kako bi naš Brane tada bio besan. Ukratko, ta dvoličnost, to licemjerje, ta farizejština, to isprazno ljevičarenje dovelo je Večernjak tamo gdje je danas. A gdje su danas, to oni vrlo dobro znaju…

”Trknuli” su se auti Tomislava Karamarka i Tihomira Oreškovića, što je Karamarko ocijenio kao pokušaj državnog udara, a Orešković kao pokušaj državnog sudara.

Pustimo malo Šešelja, Karadžića i Pofuka. Vratimo se hrvatskoj zbilji. Moja Facebook frendica Bobi Mandić iz Splita upozorava: “Jeste li znali da majkama koje rade skraćeno radno vrijeme zbog bolesti djeteta…mirovinsko uplaćuje koliko rade tj.: samo 4 sata. Ali zvijezdama poput Danijele, Kekina, Jergovića uplaćuje država cijelo mirovinsko osiguranje jer oni su ”slobodni umjetnici“. Znači Frljić, Severina, Mile Kekin, Neda Raukar itd., nemaju problema s doprinosima za mirovinsko. Prilično odvratno. Gledam jučer na TV emisiju o plaćama policajaca. Da čovjek ne povjeruje. Plaće su im ispod prosječne plaće u RH. Osnovica je 3.500 kn., a pet do šest dežurstava i prekovremenog rada dobiju čak oko 4.500 kn. Perverzno i cinično je tvrditi da smo sigurna zemlja s ovako podplaćenom policijom. Onda se farizejski čudimo kad se uhvati policajac koji svjesno dopušta da ga se korumpira sa 100 eura ili 100 kuna. U svakoj pravno uređenoj zemlji suci, policajci i porezni službenici u najmanju ruku moraju biti pristojno plaćeni. Zašto? Pa upravo zato da ne pomišljaju na korupciju.

Doznajemo tko će čuvati Papu za njegovog skorog posjeta Hrvatskoj, Bog i Hrvati!

[ad id=”93788″]

Ne znam kako su u Srbiji prihvatili činjenicu da je princ Charles obrisao ruke nakon rukovanja sa Vučićem. No, Vučić je sasvim sigurno oprao ruke nakon presude Šešelju. Nakon slika iznad opkoljenog Sarajeva sa Vojvodom, nakon slika kako nosi Vojvodi sanduke s pivom i sličnih zabilježenih bliskih druženja s Vojvodom, postoji realna opasnost da i Branimir Pofuk dozna za uzrečicu kako ”slika govori više nego tisuću riječi”. Kako će Brane sad s uspjehom upozoravati javnost u regionu na ustašluk Lijepe naše kad vojvoda Voja triumfuje? Možda da i Pofuk opere ruke. Naročito nakon mudrog zaključka u kolumni od 2. travnja o.g., kad citira Natašu Kandić: “Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice…nego kako žaliti žrtve druge zajednice i kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici“. Drugog puta do mira nema. Dirljivo i utješno! Nakon što smo napadnuti, spaljeni, razrušeni i masakrirani ne smijemo tražiti krivnju onih koji su nas napali nego moramo intenzivno razmišljati koliko smo mi krivi. Recimo za Oluju. Jer ako tako ne razmišljamo nema puta do mira. Jadni Brane! Njegove kolumne bi možda trebali proučavati psihijatri. Netko bi mogao i doktorirati na nepročešljanim mislima Branimira Pofuka.

Najveći domet znanosti je svemirski brod u kojem čovjek u bestežinskom stanju izvodi akrobacije kao majmun.

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati