Pratite nas

Pregled

Zvonimir Hodak: Tuđman je dobio rat, ali izgubio medije

Objavljeno

na

U emisiji Markov trg na Z1 televiziji gostovali su odvjetnik Zvonimir Hodak i Marko Paradžik glavni urednik časopisa Obnova. Tema je bila ekstremizam, revizionizam i nacionalizam.

‘U Hrvatskoj nema ekstremizma. Tuđman je dobio rat, ali izgubio medije. Stoga treba stvoriti dojam da su svugdje ekstremizmi, ustaške zmije, fašizacija.

Desnica u Hrvatskoj je na zadnjim izborima dobila 1 posto glasova. Nebrijanje nogu se smatra ekstremizmom, a lomljenje nogu se ne osuđuje. Kada se to dogodi na desnici onda je to ekstremizam i svi se dižu na stražnje, ne obrijane noge’, izjavio je Hodak.

‘Ekstremizam je oblik političke diskvalifikacije koju koriste oni koji imaju kulturnu hegemoniju. Sve se to provodi kroz tzv. nezavisne medije. Najčešće mete su ljudi koji se ne boje jasno izreći svoje stavove i koji su drugačijeg svjetonazora od onih koji ih diskvalificiraju’, objasnio je Paradžik.

‘Desnica se ponaša beskrupulozno – dobiva sve izbore. Zato se sada pokreće mladost, uz lagani vjetar sa strane od ovih lijevih koji ne mogu dobiti te izbore.

Stoga imate razne peticije poput ove da Glasnović ne može biti saborski zastupnik. Hrvatska je preplavljena floskulama o četvrtastim glavama i poštenoj lijevoj inteligenciji koja se zabavlja degutantnim ilustracijama rezanja glave dekana Filozofskog fakulteta i rektora Borasa’, zasključio je Hodak.

‘Imate jedan izvaninstitucionalni pritisak koji se javlja kada više nema alternative pa ulica preuzima riječ. Napada se autonomija sveučilišta. Stvarni motivi su izborni poraz ljevice. Slično je bilo s tzv. prosvjedom zbog kurikularne reforme. Pojavljuje se Neven Budak kao potencijalni ministar obrazovanja. Izborom mu to nije uspjelo pa se sada to pokušava ulicom postići’, ispričao je Paradžik.

‘Glasnović je čist, ne pripada ni jednoj grupaciji, ekonomski je neovisan i odrastao je u drugačijem okruženju. To su glavni razlozi zašto je on smetnja.

Pendrek i suzavac su bili često prisutni u Hrvatskoj. Policiji je to osnovno sredstvo za rad. Dakle Glasnovićev je poziv policiji da djeluje, za razliku od prof. Mikulića koji poziva na lomljenje nogu ljudi, radnika Sokol Marića. Sjetiomo se onog profesora Kapovića koji je rekao ‘poserem vam se na Bleiburg’. To nitko ne spominje i to je ljevici normalno baš kao i napisi ‘Živim za dan kad će Hrvatska gorjeti u plamenu’ Vedrane Rudan’, ispričao je Hodak.

‘Imao sam prilike susresti Matu Kapovića u jednom kafiću gdje su imali sastanak te svoje Radničke fronte. Kad smo se upoznali bio je malo zatečen i prestrašen kad je čuo moje prezime. Kada smo počeli raspravljati o povijesti komunističke filozofije onda je ostao bez teksta i napustio raspravu. Kod izjave Glasnovića svi su se više usmjerili na način kako je to rekao, a ne na sadržaj. Glasnović je tek jasno rekao kojem ideološkom krugu pripadaju ti prosvjednici – kulturni marksisti. Spominju se demoni u prilogu, dok sam razgovarao s pripadnicima Radničke fronte pokušao sam saznati više o suštini njihovog svjetonazora, radi se o sustavu ideja tzv. kulture smrti’, objasnio je Paradžik.

‘Tuđman je uveo antifašizam zbog pritiska međunarodne zajednice, zbog pragmatičnih razloga. Za postizanje cilja, stvaranje države načinio je puno kompromisa. Taktički je radio kompromise da bi došao do strateških ciljeva.

Hasanbegović je u pravu kad kaže da je antifašizam floskula. Mi smo zapravo dobili rat protiv antifašista Na fakultetu političkih znanosti predaje čovjek koji je bio član Udbe, koji je mlatio jednog mladog čovjeka koji je studirao na tom fakultetu. To je strašno što se događa. Ipak mislim da je ovo što se sada događa s tim studentima na Filozofskom, zapravo njihov kraj. Pogrešno se smatra da je antifašizam ustavna kategorija. Jednako kao što se smatra da su 5. kolovoza 1995. godine hrvatske brigade oko Knina na usnama imali parole antifašizma. Profesor Markovina kaže da je Hrvatska nastala u AVNOJ-u, a da je Tuđman samo napravio referendum i izveo Hrvatsku iz Jugoslavije. To je nevjerojatno koliko se uporno i tvrdoglavo može tvrditi kako je antifašizam temelj ove države’, objasnio je Hodak.

‘Smiješno je kad neki lijevi portali s nostalgijom govore o prosvjedima 1971. godine. Nisam baš siguran koliko bi moj prezimenjak na kojeg se oni često pozivaju sudjelovao na tim njihovim prosvjedima. Ovo je slična paradigma kulturnoj revoluciji iz šezdesetih godina. To se šezdesetih događalo po Gramscievoj metodi kojom su oni preuzeli sustav, ovo danas se događa obrnuti proces povlačenja’. Mislim da na desnici nedostaje društvenog aktivizma. Mislim da bi mladi koji gaje konzervativni svjetonazor trebali ispuniti civilno društvo svojim idejama. Postoji spremnost kod mladih da se nešto učini kroz institucije. Prava bitka ih čeka na intelektualnom prostoru’ smatra Paradžik.

‘Ta različitost kriterija je već toliko profana da je naporno ukazivati na nju. Taj Bojan Glavašević je jedna potpuno promašena ličnost. On nije ništa naslijedio od svoga oca. On je mali Pupovčev potrčko. Iz dana u dan čitamo dvije novinarke koje rade intervjue s izvorima bliskim vrhu HDZ-a i na tom imaginarnom izvoru se gradi konstrukcija protiv Hasanbegovića. U HDZ-u se stvara klima protiv njega iako je on donio jako puno glasova na ovim izborima stranci. Vlada koja će se formirati, će vrlo vjerojatno biti bez njega. Na ovim su izborima pobijedili oni koji su spremni na kompromise, a kompromisu su uvijek trula rješenja. Hasanbegoviću će nešto ponuditi tek kako bi opstao na nekoj poziciji, a opet da sve te nevladine udruge, gladne ustaških kuna, bude mirne i ne šalju prežestoke izvještaje o ustaškim zmijama u Hrvatskoj’, kaže Hodak.

‘Hasanbegović je dosljedan u svojim stavovima i takvi su ljudi opasni, za razliku od onih koji su spremni na kompromise. Ljudi komuniciraju na razini simbola i zato je Hasanbegović zasmetao mnogima zbog svoje dosljednosti, Revizionizam ne može biti ništa loše, to je zapravo uvjet povijesnog proučavanja. Zamislite da se ispred SDP-a okupi neka skupina ljudi proglasi se plenumom i zatraži smjenu vodstva SDP-a’ zapitao je Paradžik.

Hasanbegoviću se pod povećalom snima kapa koju je imao na glavi s 18 godina, a recimo Stipi Mesiću se prašta pjevanje ustaške pjesme s pedesete i nešto godina. Da ne spominjemo misteriozno gubljenje čekova. Mediji su u stanuju svakoga kompromitirati. Glasnovićev rječnik je vojnički jednostavan, jasan i istinit. On govori ono što misli i to je najbitnije. Hrvatska je imala prilike izvesti lustraciju. Danas više ne vjerujem u lustraciju, osobito ne od ovakvoga HDZ-a. Velika većina Hrvata šuti jer se brine o svojoj egzistenciji, ali ta šutljiva većina je zadovoljna jer ima svoju državu, što nije slučaj kod te jugoslavenske manjine koja je nesretna svakog jutra kada se probudi i vidi da još uvijek živi u Hrvatskoj’, zaključio je Hodak.

Za emisiju je bila pripremljena tema o aferi koja potresa Hrvatsku novinsku izvještajnu agenciju (HINA), a radi se o članku o supruzi bivšeg ministra Miranda Mrsića čija je firma ostala dužna HZZO-u 10 milijuna kuna. Naime, tekst je napisan 7. rujna, dakle prije izbora, a objavljen je 18. rujna, znači nakon izbora. Postavlja se pitanje je li taj tekst bio zadržavan kako ne bi naštetio Mirandu Mrsiću i SDP-u na izborima ili je bio nedorađen kao što tvrde u Hini? Posljedica te afere je najavljen otkaz novinarki Smiljani Škugor Hrnčević. Budući nije bilo dovoljno vremena u emisiji, a zbog važnosti teme donosimo pismena očitovanja obiju strana u ovom slučaju: ravnateljica Hine Branka Gabriela Valentić, glavni urednik Hine Serđo Obratov i novinarke Hine i Smiljana Škugor Hrnčević.

Očitovanje ravnateljice Hine Branke Gabriele Valentić:
Poštovani,
Odgovori na pitanja Marka Juriča za potrebe emisije Markov trg na pitanja koja su u nadležnosti ravnateljice Hine.

Je li točno da je pokrenuta procedura izvanrednog otkaza novinarki Hine Smiljani Škugor Hrnčević jer je, kako ste izjavili, trećim osobama dostavila neobjavljeni tekst o 10,6 milijuna kuna duga prema HZZO-u supruge bivšeg ministra Miranda Mrsića u tom trenutku kandidata Narodne koalicije u VI. Izbornoj jedinici?

Odgovor: Protiv radnika za kojeg je utvrđeno da je trećim osobama, suprotno svojim ovlastima, dostavila nedovršenu odnosno radnu verziju teksta Hine i da je teško povrijedila obveze iz radnog odnosa pokrenut je postupak izvanrednog otkaza ugovora o radu. Suprotno Vašim navodima, nije riječ o “neobjavljenom tekstu“ nego o radnoj i nedovršenoj verziji teksta koja, prema odluci nadležnih urednika, nije bila spremna za objavljivanje.
Spomenuti je tekst za emitiranje poslan 7. rujna, dakle prije izbora, međutim bez obrazloženja i u neizmijenjenom obliku što se relevantnih činjenica tiče o dugu, objavljen je tek 18. rujna, nakon izbora. Zašto?
Odgovor: Odgovor na ovo pitanje je u nadležnosti glavnog urednika Hine.
Što je u međuvremenu novo, u tekstu?
Odgovor: Odgovor na ovo pitanje je u nadležnosti glavnog urednika Hine.
Je li točno da se glavni urednik Hine Serđo Obratov očitovao o tom slučaju tek 20. rujna i priznao da je zaustavio tekst?
Odgovor: Uprava Hine nema bilo kakvih spoznaja o tome da je glavni urednik zaustavio tekst ili da je to negdje priznao. Upravo suprotno, Uprava Hine smatra da je glavni urednik postupao u skladu sa svojim ovlastima. U ostalom dijelu odgovor na ovo pitanje je u nadležnosti glavnog urednika Hine.
Je li glavni urednik objasnio zašto je zadržavao objavu tekst i što je u tekstu promijenjeno od prve verzije do one za objavu?
Odgovor: Kako je naprijed navedeno, Uprava Hine nema spoznaje o tome da je glavni urednik “zadržavao objavu” teksta. Upravo suprotno, Uprava Hine smatra da je glavni urednik postupao u skladu sa svojim ovlastima. U ostalom dijelu odgovor na ovo pitanje je u nadležnosti glavnog urednika Hine.
Je li istina da tvrdite kako je kolegica Škugor-Hrnčević kriva za objavljivanje teksta u medijima?
Odgovor: Upućujemo Vas na odgovor na prvo pitanje.
Je li istina da Vas je zvao Mirando Mrsić i molio da ne emitirate tekst dok izbori ne završe?
Odgovor: To nije istina.
Je li istina da se novinarka Iva Boban Valečić, autorica teksta protivila neobjavljivanju teksta i da je u svom očitovanju na kolegiju glavnog urednika kazala da je tekst mogao biti objavljen 7. rujna kada ga je poslala uredniku na emitiranje?
Odgovor: Odgovor na ovo pitanje je u nadležnosti glavnog urednika Hine.
Srdačan pozdrav
Branka Gabriela Valentić
ravnateljica

Očitovanje glavnog urednika Hine Serđa Obratova:

Poštovani,

niže su moji odgovori na pitanja koja ste postavili.

Srdačan pozdrav, Serđo Obratov glavni urednik Hine

Je li točno da je pokrenuta procedura izvanrednog otkaza novinarki Hine Smiljani Škugor Hrnčević jer je, kako ste izjavili, trećim osobama dostavila neobjavljeni tekst o 10,6 milijuna kuna duga prema HZZO-u supruge bivšeg ministra Miranda Mrsića u tom trenutku kandidata Narodne koalicije u VI. Izbornoj jedinici?

Odgovor: Za odgovor na ovo pitanje nadležna je Uprava Hine a ne glavni urednik.

Spomenuti je tekst za emitiranje poslan 7. rujna, dakle prije izbora, međutim bez obrazloženja i u neizmijenjenom obliku što se relevantnih činjenica tiče o dugu, objavljen je tek 18. rujna, nakon izbora. Zašto?

Odgovor: Radna verzija teksta nije objavljena jer je autorica od nadređenih urednika dobila zadatak da od više izvora pokuša dobiti dodatne podatke i obrazloženja, kao što je to redovito slučaj s gotovo svakom temom na kojoj novinari Hine rade. Posebice se to odnosi na tekstove u kojima se Hina poziva na anonimne izvore, kao što ovdje bio slučaj. Hina kao javni servis ima dodatnu odgovornost, pa se stoga podaci iz anonimnih izvora moraju dodatno provjeravati. Netočno je da je tekst na kraju objavljen u neizmjenjenom obliku što se lako da utvrditi usporedbom oba teksta.

Što je u međuvremenu novo, u tekstu?

Odgovor: U odnosu na radnu verziju u konačnoj je objavljena svojevrsna potvrda sumnji da tvrtka o kojoj se pisalo najvjerojatnije ima povlašteniji položaj od drugih koje posluju s HZZO-om. Naime, to se nije vidjelo iz radne verzije teksta i to je bilo potvrđeno tek naknadno od Hininih anonimnih sugovornika iz drugih tvrtki koje posluju na tržištu lijekova. U konačnoj verziji također smo objavili izjavu bivšeg ravnatelja HZZO-a u čijem mandatu je nastao dug privatne tvrtke prema HZZO-u, što je također izostalo u radnoj verziji. I tu smo se držali profesionalnih standarada da “drugoj strani” pružimo mogućnost da iznese svoje stavove. Do izjave tog sugovornika došli smo tek 17. rujna, a idućeg dana tekst je objavljen na Hininoj naslovnici, a potom i na Hininom portalu s besplatnim vijestima iz zdravstva, gdje je bio udarna vijest.

Je li točno da se glavni urednik Hine Serđo Obratov očitovao o tom slučaju tek 20. rujna i priznao da je zaustavio tekst?

Odgovor: Netočno je da sam se o ovom slučaju očitovao tek 20. rujna. Netočno je i to da sam „zaustavio“ ili pak priznao da sam „zaustavio tekst“. Naime, nakon što sam saznao za krađu i objavu radne verzije Hininog teksta na dva portala (9. rujna), odmah sam idućeg jutra na kolegiju urednicima svih Hininih redakcija obrazložio kako se radi na tekstu i što još treba dodati da tekst izađe u emisiju. Na kolegiju se potom još u dva navrata razgovaralo o ovom slučaju, a 14. rujna sam se očitovao članovima Upravnog vijeća Hine, a nakon toga sam se 19. rujna odlučio obratiti svim članovima Uredništva putem intraneta kako bi znali o čemu se radi. Kako proizlazi iz gornjih odgovora, tekst nisam zaustavio već sam postupao sukladno svojim ovlastima i pravilima struke te i dalje stojim kod svoje odluke.

Je li glavni urednik objasnio zašto je zadržavao objavu tekst i što je u tekstu promijenjeno od prve verzije do one za objavu?

Niti ja niti bilo tko u Hini nije “zadržavao objavu” teksta, a o razlikama dvaju tekstova sam već naprijed odgovorio.

Je li istina da tvrdite kako je kolegica Škugor-Hrnčević kriva za objavljivanje teksta u medijima?

Odgovor: Za odgovor na ovo pitanje nadležna je Uprava Hine a ne glavni urednik.

Je li istina da Vas je zvao Mirando Mrsić i molio da ne emitirate tekst dok izbori ne završe?

Odgovor: Nitko me nije zvao ili kontaktirao zbog navedenog teksta i molio da ga se ne emitira. Objava svakog teksta u Hini vezana je ispunjavanjem profesionalnih standarda o čemu sam se već nekoliko puta javno, pa i sada Vama, očitovao.

Je li istina da se novinarka Iva Boban Valečić, autorica teksta protivila neobjavljivanju teksta i da je u svom očitovanju na kolegiju glavnog urednika kazala da je tekst mogao biti objavljen 7. rujna kada ga je poslala uredniku na emitiranje?

Odgovor: Netočno je da se autorica teksta protivila neobjavljivanju teksta. Točno je da je smatrala da je tekst dovoljno dobar za objavu 7. rujna, ali nakon razgovora sa mnom i neposredno nadređenim urednikom i nakon što sam joj ukazao na neka važna neodgovorena pitanja u radnoj verziji (9. rujna uoči objave teksta na portalima) složila se s odlukom da se tekst doradi i dopuni. To je i učinila 17. rujna kada je novu verziju teksta predala uredniku na desk. Tekst je objavljen idućeg jutra.

Očitovanje Smiljane Škugor Hrnčević:
Poštovani kolega Marko Jurič,
Zahvaljujem Vam na pozivu u Vašu emisiju, no s obzirom da sam u zdravstveno lošem stanju i na bolovanju uslijed profesionalne bolesti zbog koje sam upravo privremeno nesposobna za rad, a koja (privremena nesposobnost) traje do daljnjega) što je posljedica dugugogodišnje šikane koju sam od 2012. kada sam smjenjena s mjesta ravnateljice Hine, pa do danas, od Hininoga rukovodstva trpila gotovo svakodnevno, nikako ne bi mogla sudjelovati.
No, koliko mi to zdravstvene prilike dopuštaju šaljem Vam moju izjavu kojom želim Vama i preko Vaše emisije javnosti pojasniti sve bitne činjenice i okolnosti o cenzuri u Hini kada je vodstvo Hine, 7. rujna 2016. odlučilo neobjaviti, dakle sprovesti cenzuru profesionalno napisanog teksta pod naslovom „TVRTKA MRSIĆEVE SUPRUGE DUGUJE HZZO-u 10, 6 MILIJUNA KUNA“, a koji je s nebitnim izmjenama objavljen tek 18. rujna 2016., dakle nakon što su održani parlamentarni izbori 11. rujna.
Naglašavam da je autorica teksta javno izjavila na kolegiju Glavnog urednika, a to u svom očitovanju ne poriče niti glavni urednik Serđo Obratov, da smatra da je tekst sa svim činjenicama, što se nje osobno tiče bio spreman za objavu tog 7. rujna.
RAZLIKA U PRVOTNOM I ZAVRŠNOM TEKSTU NAKON 11 DANA ČINJENIČNO NEBITNA
U završnoj verziji teksta koja je objavljena 18. rujna novo je samo to da su …. anonimni sugovornici iz drugih tvrtki koje posluju na tržištu lijekova i imaju slične ugovore s HZZO-om Hini rekli kako nemaju saznanja da netko na temelju ugovorenog “payback modela” tako dugo nije vratio dug HZZO-u“, te da … „Zašto dug još uvijek nije vraćen ne zna ni tadašnji ravnatelj HZZO-a Siniša Varga“.
Dakle „TE SU DORADE“ totalno nerelevantne za činjenice o visini duga, tko ga nije platio i od kada traje.
Tekst se istog dana, dakle 7. rujna, PO PRAVILIMA NOVINARSKE STRUKE, A ŠTO JE IZOSTALO, uredničkom sugestijom trebao dopuniti izjavom Miranda Mrsića koji je suprug dotične dužnice, koji je četiri godine bio ministar u Vladi dok mu je supruga dugovala, odnosno pitati ga o sukobu interesa, tim više što je bio kandidat na parlamentarnim izborima u VI. izbornoj jedinici. Ako se ne bi odazvao pozivu, tekst se mogao nakon sat, dva dopuniti da Hina do M. Mrsića nije uspjela doći jer se ne javlja. I to bi bila informacija za građane, Hinine korisnike koji su tihdana pratili izbornu kampanju i propitivali na temelju i medijskih napisa za koga će glasovati.
Što se tiče, dorađivanja teksta kako to tvrdi glavni urednik u svom očitovanju od 20. rujna, dakle debelo iza početka čitave priče, svaki se tekst može dorađivati u nedoleged, no ovaj je sadržavao sve relevantne informacije, što potvrđuje i njegova konačna objava 18. rujna.
Mirando Mrsić, pričaju Hinini kuloari, zvao je ravnateljicu Hine Branku Gabrijelu Valentić da zaustavi tekst, što je ona preko glavnog urednika i postigla. Autorica teksta je nakon tog pritiska 7. rujna, vidno uzrujana, hodala Hininim prostorijama, govorila kolegama da je njezin tekst profesionalno napravljen. Simptomatično je da nakon toga, sve do 11. rujna, navečer, dakle na dan izbora nije dolazila na posao. Je li riječ o bolovanju, ili je zamolila za odsutstvo, nije mi poznato.
Dakle, nakana vodstva Hine bila je jasna – zaustaviti tekst do održavanja izbora, a kasnije su razjareni što je ipak kako oni kažu radna verzija 9. rujna osvanula na dva medijska portala, krenuli u istragu i optužili me da sam za sve kriva osobno, jer sam ukrala Hinin tekst i poslala medijima, a nisam .
Da sam htjela krasti Hinine radne tekstove, kako me optužuju i poslati ih medijima, onda bi to sigurno napravila na drugi način. No, zar se nisu zapitali da kada bi to netko od 120 zaposlenih i napravio, da je to zato jer su htjeli ukazati na zataškavanje teksta, o marifetluku Mrsićevih i zataškavanju tog marifetluka u Hini i upozoriti sve političke stranke koje su se natjecale na izborima i javnost.
To bi u ostalom bilo moje i njihovo ustavno pravo da kao građanini i novinari Hine iskoristimo to svoje građansko i Ustavno pravo i upozorimo druge političke stranke i javnost na nejednaki tretman u izborima kada je u pitanju Hina koja je javni servis i koja kako kaže Zakon o Hini ne smije doći pod utjecaj bilo koje ideološke, gospodarske, političke ili druge intersne skupine.
A upravo je ovdje meritum da se vodstvo Hine u izbornoj utakmici stavilo na stranu jedne političke opcije, zabranjujući objavljivanje toga teksta s obrazloženjem o tobožnoj doradi. Usput napominjem, a vrlo je važno da Hinini djelatnici tog 7., 8., 9., 10. i sve redom do 20. rujna nisu od glavnog urednika ili bilo koga drugog, dobili nikakvo službeno očitovanje što se dorađivalo i zašto.
Danas, 27. rujna uručen mi je poštom izvanredni otkaz, iako sam na bolovanju uslijed profesionalne bolesti što je posljedica torture i šikane koju vodstvo Hine nada mnom provodi od konca 2012. kada me je tadašnja Kukuriku koalicija smjenila s mjesta ravnateljice i postavila Branku Gabrielu Valentić koja je do tada bila glasnogovornica Hrvatske stranke umirovljenika, dakle kolacijskog partnera u toj Vladi. Pametnome dosta!!!!!
Nije na odmet napomenuti da je tada izabrana ravnateljica imala 46 godina, a diplomirala je dvije godine ranije. U natječaju za ravnatelja se traži pet godina na rukovodećim poslovima. Pa sad neka javnost računa kakve su prevare i muljaže tada napravljene i kako su ti, vršili mobing nad svima koji su na to ukazivali u Hini, što je pod krinkom preustroja Hine rezultiralo s 30 otkaza u manje od 6 mjeseci, dakle, do kolovoza 2013.
Zadnji tko se držao u toj i takvoj Hini sam osobno, no eto, obračunali su se i sa mnom.
Pozivam Vladu RH, resorno ministarstvo, USKOK , ispekciju rada da se u Hini u zadnje četiri godine provjere podaci o restrukturiranju i otkazima, zapošljavanja bez iti jednog internog ili javnog natječaja. DORH pozivam da ispita sve okolnosti o dugovanju Mrsićeve supruge dok je on bio ministar u Vladi i naravno i prije i poslije toga.

Pozivam i sve civilne udruge koje skrbe o zaštiti ljudskih i građanskih prava, medijske udruge, političke stranke i cjelokupnu hrvatsku javnost da prosude na temelju samo ove zadnje neviđene cenzure u Hini, da li takvo vodstvo i dalje može ostati u Hini i obračunavati sa svim neistomišljenicima ili trebaju automatski podnijeti ostavke svi od Upravnog vijeća Hine, ravnateljice Hine, Glavnog urednika Hine.
Svima skrećem pozornost na članak 38. hrvatskog Ustava kojim je zajamčena sloboda mišljenja i izražavanja misli…., da je zabranjena cenzura te da novinari imaju pravo na slobodno izvještavanje i pristup informaciji.
Pozivam sve gore navedene i na Zakon o medijima čl. 3 kojim se također jamči sloboda izražavanja i medija, slobodu objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti, na Zakon o Hini kao javnog servisa kojeg plaćaju svi porezni obveznici i na Statut Hine po kojem je propisano da o uvjetima i načinu rada rukovoditelji Hine moraju o svojim postupcima pravodobno obavještavati zaposlenike na oglasnoj ploči Hine.
PROTIV ČETVORO ODGOVORNIH U HINI, 26. RUJNA PODNIJELA SAM KAZNENU PRIJAVU SMATRAJUĆI TO SVOJOM GRAĐANSKOM DUŽNOŠĆU
Zbog svih ti propusta odgovornih u Hini, ispunila sam i svoju građansku dužnost te sam 26. rujna protiv četvero rukovodećih osoba u Hini temeljem članka 204. i u vezi s člankom 205. Zakona o kaznenom postupku podnijela kaznenu prijavu – da su u Zagrebu od 7. rujna do 18. dogovorno, u nakani pogodovanja jednoj političkoj stranci i kandidatu jedne političke stranke u izbornoj kampanji za Hrvatski sabor, iskoristili svoj službeni utjecaj i položaj u Hini te odbili pravodobno objaviti tekst koji je sa svim relevantnim činjenicama bio pripremljen za objavu 7. rujna 2016. pod naslovom „TVRTKA MRSIĆEVE SUPRUGE DUGUJE HZZO-u 10, 6 MILIJUNA KUNA“.
RADNIČKO VIJEĆE RAVNATELJICI ODGOVORILO DA NE MOGU DONIJETI ODLUKU
I za kraj napominjem da ipak još uvijek postoji tračak nade da rukovodstvo Hine nije baš do kraja prijetnjama, pritiscima i šikanama uspjelo zastrašiti sve zaposlenike. Tom u prilog navodim i činjenicu da je ravnateljica Hine Branka Gabriela Valentić odluku o izvanrednom mi otkazu donijela unatoč što joj je Radničko vijeće Hine u svom očitovanju u postupku savjetovanja dostavilo odluku „da ne mogu donijeti odluku o izvanrednom otkazu kolegici Smiljanki Škugor Hrnčević, jer su bili kako pišu „dijametralno suprotnog stajališta o tome, pa većina nije postignuta ni za ni protiv.

S poštovanjem
Smiljanka Škugor Hrnčević
Diplomirani politolog i novinarka Hine od 1990.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

General Željko Šiljeg: Ljudi koji su danas progonjeni branili su teritorij i narod u BiH i Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Prošlo je nešto manje od godinu dana od uhićenja hrvatskih branitelja u Orašju.

Oni su sada u sudskom procesu i moraju poštivati određene mjere koje je nametnuo pravosudni sustav Bosne i Hercegovine.

No, oni nisu bili jedini na popisu za lišavanje slobode zbog navodnih ratnih zločina, a javnost je mnogo manje upoznata sa sličnim događanjima u Livnu, Čapljini, Mostaru, Stocu, Ljubuškom, Širokom Brijegu, Posušju itd.

O svim tim procesima, njihovim uzrocima i posljedicama govorit će se na tribini u srijedu, 27. rujna u dvorani Vijenac, Kaptol 29A, u 19 sati.

Tribina se održava u organizaciji Hrvatskog generalskog zbora pod nazivom: “Sudski procesi protiv hrvatskih branitelja u BiH i posljedice za hrvatski narod u BiH i RH”. Tim povodom za narod.hr komentirao je general Željko Šiljeg, jedan od predavača koji će govoriti u srijedu.

“Ljudi su to koji su od agresije branili i teritorij i narod u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj” rekao je general govoreći o uhićenima te istaknuo kako je ovo već 17. u nizu tribina koje je organizirao Hrvatski generalski zbor.

Dosadašnje tribine su se održale u Zagrebu, Splitu, Imotskom, Makarskoj, Metkoviću, Vukovaru, Vinkovcima, Đakovu, Varaždinu, Krapini i mnogim drugim mjestima.

“Ljudima prezentiramo ono što ne mogu sazati u javnosti i ono što tišti hrvatske branitelje” kaže Šiljeg osvrćući se na protekle tribine, a također dodaje:

„Ima dosta mladih ljudi na svim tribinama, što raduje, jer ovi stariji bi trebali više znati o tome.”

Posebno se osvrnuo na onu održanu u Studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu, gdje je kino-dvorana bila puna studenata i mladih ljudi koji su se prvi put susreli s tom problematikom i koja im je, vjeruje, kroz predavanje postala jasnija. Mladima poručuje da budu informirani o Domovinskom ratu jer se jedino na temelju istinitih činjenica “može dalje koračati u budućnost.”

Govoreći općenito o položaju Hrvata u BiH, Šiljeg kaže: „Mi govorimo o tome da rat nije završen, da je samo utihnulo oružje. Oni koji nisu ostvarili svoje političke ciljeve koriste rat i hrvatske branitelje kroz razne institucije kao i kroz pravosudni sustav BiH da bi dugoročno oslabili poziciju i položaj hrvatskog naroda” te dodaje kako je nužno stvaranje “političkih, gospodarskih i sigurnosnih uvjeta za opstanak Hrvata tamo gdje više od tisuću godina obitavaju.”

narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Zdravko Mamić: Znam tko mi je poslao atentatore!

Objavljeno

na

Objavio

Kriminal, uostalom kao i nogomet, govori univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i jako lijepo uspijeva i na prilazima našim stadionima.

Dragiša Binić napustio je u nedjelju navečer svoju kuću u ulici Nova 101 kada su na njega iz mraka zapucala dva maskirana napadača, pisale su u proljeće 2004. godine beogradske novine, ali našem društvu u kutu Domagoja od leada vijesti o još jednom atentatu na vrućem velegradskom asfaltu uvijek je bio privlačniji njezin tarantinovski nastavak.

U njemu, naime, nekad hitro krilo Crvene zvezde iz njezinih zlatnih dana spretno pronalazi zaklon iza svojeg kabrio Porschea, zatim izvlači pištolj i otvara vatru.

Kada atentatori uhvate džadu, Binić kao kompletan igrač iz faze aktivne obrane prelazi u žustru tranzicijsku igru, u veličanstvenu “coast to coast” akciju začinjenu “slam dunkom”, ili da se spustimo natrag na gradski asfalt, baca se u sumanutu filmsku potjeru za “killerima”.

Pritom tako vješto rukuje oružjem da u punoj brzini propucava napadača, koji se tijekom iste večeri, bogatiji za dvije prostrijelne rane, već gotovo iskrvario, prijavljuje u gradsku bolnicu. Ondje će ga liječnici pokrpati, spakirati u šok sobu i sljedećeg jutra isporučiti policiji.

“Iako su zlikovci dejstvovali pod okriljem noći, iskusni direktor fudbalskog kluba Obilić osujetio je njihov napad, pravovremeno se bacio na tle i čak uspeo da uzvrati paljbu”, dopisivali smo za restoranskim stolom izvještaj o zasjedi, oponašajući stil najluđe beogradske bulevarske štampe kad god bi se anegdota našla na tapeti.

“Da nisam preduzeo izvesne mere samoodbrane, skotovi bi me ucmekali načisto, overili bi me ko kera za tarabom. Ali nije ni Dragiša amater, ne da on da mu o glavu radu kojekakva buranija, rekao nam je Binić dok se dimilo iz vruće cevi njegova revolvera”, cerekali smo se dok smo nemilice kitili svoju verziju izvještaja.

“Organi bezbednosti i gonjenja stigli su dockan. Kao i obično. Ali ovaj put, bato, ne mogu da kažu da im falu dokazi. Evo, Dragiša im spakovo ubicu ravno na hirurgiju, poentirao je pred novinarima bivši Zvezdin napadač, kao i u igračkim danima – brži od metka”, odbijali smo završiti i napokon predati izvještaj.

Da skratim, živopisna epizoda iz života Dragiše Binića nama novinarima u restoranu pod maksimirskim zapadom neko je vrijeme služila kao dobar štof za zajebanciju u sitne sate, kada bi zamro razgovor o odgledanoj Dinamovoj utakmici, pa onda o Lamzi, Zeki i Mlinki, a društvu se baš i nije žurilo kućama.

Znali smo da su nam fore manje-više plitke, ali svejedno nismo propuštali priliku ironizirati nad predloškom. Živjeli smo valjda u uvjerenju da je tamo u istočnom susjedstvu stasala nekakva europska Kolumbija, nama nedostižna zemlja magijskog realizma i magičnog rijalitija u kojoj je najnormalnija stvar da se svakodnevno i neprekidno, uzduž i poprijeko, noževima i strojnicama, bubaju i kokaju… premijeri i novinari, dileri i murjaci, estrada i gangsteri, nogometaši i nogometni dužnosnici.

Nogometni dužnosnici, da dobro ste pročitali. Nepuna dva mjeseca prije napada na Binića, u ožujku 2004. godine, u Beogradu je u atentatu ubijen Branko Bulatović, glavni tajnik Nogometnog saveza (tada još) Srbije i Crne Gore. U prostorijama saveza ubojica se glavnom tajniku prikrao sleđa, ispalio mu metak u zatiljak i nestao, piše Jutarnji list.

Prekid igre

U sezoni otvorenog nogometnog lova nema zaštićenih vrsta, objavio je Hrvatski nogometni savez preko Damira Vrbanovića u paketu s informacijom da je Rijeka istrgnula Osijeku domaćinstvo utakmice Hrvatska vs. Finska. U prijevodu, upravo istječe jamstvo Anti Čačiću.

Ne dobije li Finsku, izbornik koji vodi ‘vatrene’ već dvije godine može odmah isprazniti ladice i predati žezlo nasljedniku. Bljedunjavim nastupima u 2017. izbornik je izgubio mnoge saveznike i ne bih se kladio da će voditi momčad u Rusiji čak i ako ovjeri kartu za SP. Nasljednik Zlatko Dalić čeka u niskom startu.

Nismo morali dugo čekati da shvatimo kako kriminal, uostalom kao i nogomet, govori univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i jako lijepo uspijeva i na prilazima našim stadionima i svlačionicama.

Prije nego što je nekadašnji izbacivač u Saloonu, pa poduzetnik i na koncu sve utjecajniji menadžer Dino Pokrovac 2005. godine likvidiran na kućnom pragu u Zagrebu – događaj kojim će ovdje neslužbeno započeti do danas nezavršena sezona nogometnih ubojstava, pokušaja atentata, premlaćivanja i paleža automobila – potpisnik ovih redaka na vlastitoj se koži uvjerio da “sačekuša” ipak nije drugo ime za nogometni bunker, nikakav elaborirani catenaccio, već predstavlja bitno ofenzivniji i inovativniji pristup predivnoj igri. Iz mraka je pred haustorom izronio batinaš da mi čvrstim argumentom prenese poruku naručitelja.

Kada iz današnje perspektive analiziram slučaj, znam da sam s tih nekoliko masnica i podljeva zapravo dobro prošao i da za sretan epilog moram biti zahvalan našem gostioničaru Lepom; tih dana on je u Tri cicera točio takav metanol kakvog nije bilo od vremena prohibicije, a poznato je da ovi steroidima napumpani batinaši iz teretane što iskaču iz mraka nikada nisu dobro podnosili alkohol. Dovoljno je bilo da im se iskesiš u lice i kažeš “buuuu”, a oni bi se suočeni s tvoja dva promila totalno stiltali, bacili koplje u trnje ili odložili palicu u grmlje i zbrisali glavom bez obzira.

“Ja znam tko mi je poslao atentatore, to su opasni tipovi koji ne pozdravljaju s ‘dobar dan’ nego ‘u koje koljeno hoćeš da ti pucam?’” rekao mi je Zdravko Mamić. Susreli smo se u srijedu popodne, u prostorijama Jutarnjeg lista. Slučaj je htio da četiri ili pet sati kasnije, odmah preko puta Vukovarske ulice, iz Martinovke prekoračiš u Vrbik, premlaćen bude njegov trener Mario Cvitanović.

Dinamov “savjetnik” došao je u posjet naoružan vrećicom punom dokumenata, po slobodnoj procjeni teškoj tri do četiri kilograma, te istrgnutom stranicom ove kolumne od prošle nedjelje. Tamo sam mu se napio krvi zbog još jedne maratonske press konferencije koja se pretvorila u novo ispiranje mozga, ali ne bi to šamponiranje ni najmanje uzbudilo Mamića da nije bilo začinjeno poglavljem knjige Ralfa Buschmanna, njegova “sljedećeg dušmanina”.

U knjizi “Football Leaks: Die Schmutzigen Geschäfte im Profifußball” nagrađivani njemački novinar osam stranica posvećuje Mamićevim transfernim operacijama koje preko Švicarske i njegova sina Marija kao posrednika sežu do poreznih oaza u Belizeu,

Hong Kongu i na Djevičanskim otocima. Buschmann ih navodi kao egzemplarni primjer pohlepe, prevare i nelojalnosti klubu, tako svojstvene današnjem svijetu korporativnog nogometa.

“Ovdje imam presudu švicarskog suda, nostrificiranu na našem županijskom sudu, koja kaže da nema ničeg spornog u poslovanju tvrtke Rasport i kojom sutra dobivam tužbu za klevetu protiv autora ove knjige”, kaže Mamić. Odbija prijedlog mojeg glavnog urednika da tu presudu objavimo u novinama. “Najjače adute čuvam za sudnicu. Imam takve argumente da ću pomesti tužitelja i optužnicu”, uvjerava nas. Razilazimo se u miru. Do večernjih vijesti koje započinju informacijom o premlaćivanju Marija Cvitanovića.

Jutro nakon napada Dinamov povjerenik za sigurnost Krešimir Antolić reći će da su “retardirani idioti” nasrnuli na trenera u atmosferi općeg napada na Dinamo. Navečer će Miroslav Rožić u “Otvorenom” u isti lonac gurati huliganske ispade u St. Etienneu, atentat na Mamića, poljudsku svastiku i nasrtaj na Cvitanovića. Ne slaže se baš s Mamićevom interpretacijom, ali barem paše uz dijagnozu Dragiše Binića. Organi bezbednosti stigli su dockan, kao i obično.

 

Zdravko Mamić: Hvala svim građanima naše Hrvatske na iskrenim riječima podrške i željama za brzi oporavak

facebook komentari

Nastavi čitati