Pratite nas

Povijesnice

03. svibnja 1998. godine – Umro jedan od najboljih sinova hrvatskog naroda, legendarni Ministar Obrane Gojko Šušak

Objavljeno

na

Gojko Šušak (Široki Brijeg, 16. ožujka 1945. – Zagreb, 3. svibnja 1998.)

U ličnosti Gojka Šuška očitovalo se nepokolebljivo jedinstvo hrvatskog nacionalnog bića.

Bio je čovjek iznimnih ljudskih kvaliteta i upravljačkih sposobnosti. U svim okolnostima, pogotovo teškim i pogibeljnim, djelovao je snagom duha i značaja te svjedočio činom vjerodostojnog djela.

Nepokolebljiv i neustrašiv, smion, ali razborit i promišljen vitez hrvatski”, tim se riječima prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman oprostio od svog prijatelja i najbližeg suradnika Gojka Šuška, piše Večernji list BiH. Hrvatski ministar obrane preminuo je nakon teške bolesti 3. svibnja 1998. godine.

Imenovanje za ministra Šušak je preuzeo dužnost ministra obrane Republike Hrvatske 18. rujna 1991., samo dva mjeseca prije pada Vukovara, u okolnostima u kojima je Srbija već okupirala gotovo jednu trećinu hrvatskog teritorija.

Potrebna je bila nezamisliva hrabrost za preuzeti tu dužnost u takvom trenutku, ali Šušak nije mnogo dvojio. U iznimno teškim političkim, vojnim, financijskim okolnostima ministar Šušak ustrojio je Hrvatsku vojsku.

Da cijela stvar bude još teža, cijeli proces osnivanja hrvatskih oružanih snaga događao se dok je Hrvatska bila pod embargom za uvoz oružja. Sudjelovao je u osmišljavanju svih vojnih operacija kojima su se oslobađala okupirana područja Republike Hrvatske omogućujući povratak stotina tisuća hrvatskih prognanika.

Istodobno, Šušak je u svome mandatu osigurao sve preduvjete za ulazak Hrvatske u NATO. “Došao sam ovdje ne samo kao predstavnik SAD-a već i kao prijatelj Gojka Šuška. I moja supruga i ja izražavamo najdublju sućut i sućut naših sunarodnjaka vama, Đurđa, i vašoj djeci, Gojkovoj majci, bratu i sestri. Naše su misli i molitve danas s vama.

Smrt Gojka Šuška nije samo velik gubitak za njegovu obitelj i prijatelje već je to velik gubitak i za Hrvatsku. Ono što je Shakespeare rekao u jednoj svojoj drami o jednom velikom Rimljaninu kažem danas za jednog velikog Hrvata: otišao je čovjek kakva više nećemo vidjeti”, izjavio je William Perry, američki ministar obrane u mandatu Billa Clintona. Ova izjava govori dovoljno o tome kakav je ugled Šušak uživao u međunarodnim krugovima te koliko je bio cijenjen kod svojih kolega koji su dolazili iz najvećih zemalja svijeta.

Treba spomenuti kako se Šušak uključio u formiranje suvremene Republike Hrvatske nakon što je više od 20 godina bio u dijaspori. Uoči poziva za služenje vojnog roka u JNA, 15. kolovoza 1968. odlazi iz tadašnje Jugoslavije. Najprije u Austriju, a potom u Kanadu. Godine 1969. studirao je na Algonqui Collegeu – Bussines and Administration.

U Kanadi je radio razne poslove. Od 1969. do 1972. bio je menadžer u Scott’s Chicken Villa. Od 1972. do 1990. bavio se poduzetništvom. Bio je suvlasnik poduzeća Susak Enterprises, Ltd. i GG Decor and Interior Desing. Bio je društveno angažiran i cijelo vrijeme pratio sve procese koji su bili vezani uz ideju formiranja Republike Hrvatske.

Bio je utemeljitelj i predsjednik Zaklade hrvatskih studija u okviru koje je 1985. prvi put u svijetu uspostavljena katedra za hrvatski jezik na kanadskom sveučilištu Waterloo. Jedan je od osnivača hrvatske katedre na sveučilištu Waterloo. Bio je ravnatelj hrvatske škole u Ottawi od 1985. do 1990. Bio je na čelu Hrvatsko-kanadske kulturne federacije. Potkraj osamdesetih bio je domaćin Franji Tuđmanu prilikom njegova posjeta Kanadi. U Hrvatsku se vratio u siječnju 1990. Sudionik je prvog Općeg sabora HDZ-a održanog u Zagrebu.

U klupi s Praljkom

Zanimljiv je i podatak kako je za vrijeme pohađanja Gimnazije u Širokom Brijegu dvije godine sjedio u klupi s generalom Slobodanom Praljkom, kasnijim prvim čovjekom HVO-a.

Riječ je o ljudima koji su svojim postupcima omogućili neovisnost Republike Hrvatske, ali koji su i sudjelovali u stvaranju današnje BiH tako što su je obranili od agresije i spriječili da se na nekoliko lokacija, kao što je Bihać, ponovi srebrenički scenariji. Nažalost, oni koji se prvi trebaju sjetiti tih postupaka, danas pokušavaju prekrojiti povijest.

Gojko Šušak – Uz dr. Tuđmana i kardinala Kuharića, jedan od velikana u stvaranju slobodne Hrvatske!

 

Gojko Šušak – persona non grata u Hrvatskoj?

 

Prikazan dokumentarni film ‘Gojko Šušak – Pobjednik iz sjene’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

20. svibnja 1667. – Pukovnija Kraljevskih Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Kada je Francuska ušla u Tridesetogodišnji rat, carska je vojska upala u Francusku, a njezine prethodnice koje su činile konjaničke pukovnije Hrvata, stigle su sve do Saint Dennisa, današnjeg predgrađa Pariza.

Francuski kralj Luj XIII., u nedostatku vlastitog lakog konjaništva, od zarobljenika, prebjega i dezertera ustrojio je 1635. tri vlastite hrvatske konjaničke pukovnije. No one nisu dugo djelovale. Pukovnija d’Espenan raspuštena je nakon dvije godine, de Sirot gotovo uništena u bitci kod Tuttlingena, a la Meilleray uključena u drugu pukovniju istog imena.

U međuvremenu osnovane su nove pukovnije Raab, Schack i Wumberg, koje su se istaknule u bitci kod Rocroya. U kolovozu 1643. ustrojena je pukovnija Hrvata koja je prva nosila naziv kraljevska – Royal-Cravattes, na čelu s pukovnikom Johannom Balthasarom.

Nakon završetka Tridesetogodišnjeg rata sve hrvatske pukovnije, osim pukovnije Balthazar, raspuštene su. Ona je služila u Kataloniji, u ratovima Fronde, a reformom 1661. smanjena je na jednu satniju, koja je u sklopu pomoćnog francuskog korpusa posalana u pomoć caru Leopoldu u ratu protiv Turaka.

Nakon povratka iz Ugarske, a u sklopu politike prema Habsburgovcima i kontakata s braćom Zrinski, nezadovoljnima nepovoljnim Vašvarskim mirom, te na tradiciji pukovnija Hrvata iz Tridesetogodišnjeg rata, francuski kralj Luj XIV. 20. svibnja 1667. preustrojio ju je u elitnu konjaničku pukovniju Kraljevskih Hrvata – Royal Cravates.

Jezgri, koju je činila satnija Balthasard, pridodani su konjanici unovačeni u Ugarskoj i Hrvatskoj. Mjesec dana poslije Luj XIV. prvi se put u javnosti pojavio s novim modnim detaljem. Bio je to rubac koji su Hrvati čvorom vezivali oko vrata, današnja kravata. S francuskoga dvora i ulica Pariza kravata se uskoro proširila Europom, a poslije i svijetom.

Ukinućem monarhije u Francuskoj pukovnija Kraljevskih Hrvata 1790. preimenovana je u 10. konjaničku pukovniju.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

20. svibnja 1945. Varaždin – Tito u govoru obećao konačni obračun s ‘hrvatskim smradom’

Objavljeno

na

Objavio

Titov prijeteći govor u Varaždinu, u koji je došao iz Beograda, održan je u prisutnosti dvojice zločinaca iz Srbije: Aleksandra Rankovića i Koste Nađa. U govoru je Tito, zajedno s ova dva zlikovca, obećao obračun s ‘hrvatskim smradom’.

A to je značilo – genocid nad Hrvatima.

O čemu svjedoče stotine jama s desetinama tisuća kostura. Na drugoj strani, još nije pronađena nijedna jama gdje su kosti ubijenih partizana.

Novi šef jugoslavenske države i šef Komunističke partije, Josip Broz Tito, održao je 20. svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima natjeranim od tajne policije OZNA-e na trg, genocidni govor u nazočnosti svojih partizanskih generala iz Srbije, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije i Koste Nađa, ratnog zločinca za kojim je bila raspisana tjeralica u Njemačkoj.

U tom govoru je poručio Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: ‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’

Za Tita su zarobljeni vojnici, civili, žena i djeca u bijegu bili – ‘hrvatski smrad’.

Na tom ‘smradu’ taj patološki ubojica i njegovi sljedbenici izgradili su svoju državu. Da, pjevalo se tada: “Slovenija ne treba kiše, Hrvati je svojom krvlju natopiše”.

Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je ‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’. Vjesnik od 25. svibnja 1945. piše da je Tito rekao ovo: “Nikada više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako da zauvijek nestane onog smrada koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću – slobodnu federativnu Jugoslaviju’.”

U okolici Varaždina postoje mnoga otkrivena, ali i mnoga još prikrivena grobišta koja su nastajala u svibnju 1945. godine, nakon posjeta Tita Varaždinu. U tom dijelu Hrvatske počinjeni su brojni pokolji nad civilima, ženama i djecom, te zarobljenim vojnicima.

Jadan je narod koji zaboravlja i ne štuje svoje žrtve, a osobito svoje mučenike koji su završili poput ovih hrvatskih po jamama od Vardara do Klagenfurta. Ne dozvolimo više nikada da nam zabrane govoriti, moliti se ili zaboraviti, ne daj Bože, one koji su svojom krvlju natopili ovu našu rodnu grudu. Titovi mentalni i duhovni sljedbenici baš to imaju kao neugasiv poriv svoje trule i tamne duhovne baštine izgrađene na krvi nevinih i opetovanim lažima koje ponavljaju do današnjeg dana.

Ne zaboravimo one koje je Veliki diktator i jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća, Josip Broz, tako jednostavno nepodnošljivom lakoćom nazvao – ‘hrvatskim smradom’. Mi znamo da oni mirišu najljepšim mirisom, poput prvih kršćanskih mučenika, mirisom tamjana koji se prinosi kao žrtva do samoga Boga.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati