Pratite nas

Povijesnice

03. svibnja 1998. godine – Umro jedan od najboljih sinova hrvatskog naroda, legendarni Ministar Obrane Gojko Šušak

Objavljeno

na

Gojko Šušak (Široki Brijeg, 16. ožujka 1945. – Zagreb, 3. svibnja 1998.)

U ličnosti Gojka Šuška očitovalo se nepokolebljivo jedinstvo hrvatskog nacionalnog bića.

Bio je čovjek iznimnih ljudskih kvaliteta i upravljačkih sposobnosti. U svim okolnostima, pogotovo teškim i pogibeljnim, djelovao je snagom duha i značaja te svjedočio činom vjerodostojnog djela.

Nepokolebljiv i neustrašiv, smion, ali razborit i promišljen vitez hrvatski”, tim se riječima prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman oprostio od svog prijatelja i najbližeg suradnika Gojka Šuška, piše Večernji list BiH. Hrvatski ministar obrane preminuo je nakon teške bolesti 3. svibnja 1998. godine.

Imenovanje za ministra Šušak je preuzeo dužnost ministra obrane Republike Hrvatske 18. rujna 1991., samo dva mjeseca prije pada Vukovara, u okolnostima u kojima je Srbija već okupirala gotovo jednu trećinu hrvatskog teritorija.

Potrebna je bila nezamisliva hrabrost za preuzeti tu dužnost u takvom trenutku, ali Šušak nije mnogo dvojio. U iznimno teškim političkim, vojnim, financijskim okolnostima ministar Šušak ustrojio je Hrvatsku vojsku.

Da cijela stvar bude još teža, cijeli proces osnivanja hrvatskih oružanih snaga događao se dok je Hrvatska bila pod embargom za uvoz oružja. Sudjelovao je u osmišljavanju svih vojnih operacija kojima su se oslobađala okupirana područja Republike Hrvatske omogućujući povratak stotina tisuća hrvatskih prognanika.

Istodobno, Šušak je u svome mandatu osigurao sve preduvjete za ulazak Hrvatske u NATO. “Došao sam ovdje ne samo kao predstavnik SAD-a već i kao prijatelj Gojka Šuška. I moja supruga i ja izražavamo najdublju sućut i sućut naših sunarodnjaka vama, Đurđa, i vašoj djeci, Gojkovoj majci, bratu i sestri. Naše su misli i molitve danas s vama.

Smrt Gojka Šuška nije samo velik gubitak za njegovu obitelj i prijatelje već je to velik gubitak i za Hrvatsku. Ono što je Shakespeare rekao u jednoj svojoj drami o jednom velikom Rimljaninu kažem danas za jednog velikog Hrvata: otišao je čovjek kakva više nećemo vidjeti”, izjavio je William Perry, američki ministar obrane u mandatu Billa Clintona. Ova izjava govori dovoljno o tome kakav je ugled Šušak uživao u međunarodnim krugovima te koliko je bio cijenjen kod svojih kolega koji su dolazili iz najvećih zemalja svijeta.

Treba spomenuti kako se Šušak uključio u formiranje suvremene Republike Hrvatske nakon što je više od 20 godina bio u dijaspori. Uoči poziva za služenje vojnog roka u JNA, 15. kolovoza 1968. odlazi iz tadašnje Jugoslavije. Najprije u Austriju, a potom u Kanadu. Godine 1969. studirao je na Algonqui Collegeu – Bussines and Administration.

U Kanadi je radio razne poslove. Od 1969. do 1972. bio je menadžer u Scott’s Chicken Villa. Od 1972. do 1990. bavio se poduzetništvom. Bio je suvlasnik poduzeća Susak Enterprises, Ltd. i GG Decor and Interior Desing. Bio je društveno angažiran i cijelo vrijeme pratio sve procese koji su bili vezani uz ideju formiranja Republike Hrvatske.

Bio je utemeljitelj i predsjednik Zaklade hrvatskih studija u okviru koje je 1985. prvi put u svijetu uspostavljena katedra za hrvatski jezik na kanadskom sveučilištu Waterloo. Jedan je od osnivača hrvatske katedre na sveučilištu Waterloo. Bio je ravnatelj hrvatske škole u Ottawi od 1985. do 1990. Bio je na čelu Hrvatsko-kanadske kulturne federacije. Potkraj osamdesetih bio je domaćin Franji Tuđmanu prilikom njegova posjeta Kanadi. U Hrvatsku se vratio u siječnju 1990. Sudionik je prvog Općeg sabora HDZ-a održanog u Zagrebu.

U klupi s Praljkom

Zanimljiv je i podatak kako je za vrijeme pohađanja Gimnazije u Širokom Brijegu dvije godine sjedio u klupi s generalom Slobodanom Praljkom, kasnijim prvim čovjekom HVO-a.

Riječ je o ljudima koji su svojim postupcima omogućili neovisnost Republike Hrvatske, ali koji su i sudjelovali u stvaranju današnje BiH tako što su je obranili od agresije i spriječili da se na nekoliko lokacija, kao što je Bihać, ponovi srebrenički scenariji. Nažalost, oni koji se prvi trebaju sjetiti tih postupaka, danas pokušavaju prekrojiti povijest.

Gojko Šušak – Uz dr. Tuđmana i kardinala Kuharića, jedan od velikana u stvaranju slobodne Hrvatske!

 

Gojko Šušak – persona non grata u Hrvatskoj?

 

Prikazan dokumentarni film ‘Gojko Šušak – Pobjednik iz sjene’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

22. rujna 1991. – Oslobođen Varaždin

Objavljeno

na

Objavio

Nova hrvatska vlast od samoga je početka Domovinskoga rata bila svjesna strateškog značenja Varaždina u kojem je bio smješten cijeli korpus Jugoslavenske narodne armije. Ondje su se nalazile goleme količine ratne tehnike, streljiva i goriva, kao i oteto oružje hrvatske Teritorijalne obrane.

Stoga je zauzimanje varaždinskog garnizona 22. rujna 1991. značilo stratešku prekretnicu jer je Hrvatska nakon toga dobila 7 puta više oružja nego što ga je imala.

Pripadnici varaždinskoga garnizona slomljeni su u devet dana, upornim pregovorima i vještim psihološkim potezima hrvatske strane. Putem razglasa vojnici su cijelo vrijeme pozivani na predaju. Taj pritisak trajao je neprekidno i stalno se povećavao. Ipak najtvrđi među jugooficirima nasumce su pucali po gradu, ali zbog malobrojnosti nisu mogli upotrijebiti sav arsenal kojim su raspolagali. Važnu su ulogu odigrali varaždinski radio-amateri navodeći ih da gađaju vlastite položaje u vojarni „Jalkovečke žrve“ koja se uskoro predala. Iz ostalih vojarni i karaula u kojima su počeli i međusobni sukobi počeli su bježati vojnici.

U bezizlaznoj situaciji i bez pomoći izvana objekti JNA su se počeli predavati jedan za drugim. Naposljetku je glavni dio garnizona smješten u Komandi korpusa i vojarni „Kalnički partizani“ autobusima napustio Varaždin pod nadzorom Hrvatske vojske. Predalo se više od tisuću oficira i vojnika JNA, a u borbama za Varaždin bilo je šest mrtvih i 37 ranjenih.

Koliku je važnost Varaždin imao za vojni vrh pokazuje proces protiv zapovjednika Vladimira Trifunovića, koji je zajedno s još četvoricom oficira u Beogradu osuđen zbog podrivanja vojne i obrambene moći Jugoslavije. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1991. godine pala je Petrinja

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine pala je Petrinja. Najveći grad koji je u ratu bio okupiran od strane agresora nakon Vukovara.

U okupiranoj Petrinji i okolnim selima pobunjeni Srbi, pripadnici srpskih paravojnih formacija i milicije, činili su brojne zločine nad hrvatskim civilima koji nisu željeli napustiti svoje domove, ali i dijelom srpskih civila, koji se nisu slagali s takvom politikom.

Najveći broj počinjenih ubojstava nad preostalim hrvatskim civilima na ovome području zabilježen je u periodu od rujna do prosinca 1991., pa čak sve do lipnja 1992. godine.

Najžešći napad odvio se 21. rujna koji je izvela JNA s teritorijalnom obranom i drugim paravojnim formacijama te s potporom zračnih snaga.

Tenkovi JNA s položaja iznad Češkog sela otvorili su vatru na braniteljske položaje u Mošćenici i Petrinji kada su poginuli pripadnici ZNG-a Ivica Kunert, Đuro Marković i Milan Klarić.

U predvečernjim satima vođene su žestoke borbe oko Kupskog mosta prema Brestu, a branitelji su bili prisiljeni prijeći most i organizirati obranu na lijevoj strani Kupe, čime je Petrinja okupirana.

Dana 26. rujna otvorena je topnička vatra na mjesto Grabovac, pri čemu su smrtno stradali Dubravka Špoljarić (18), Josip Špoljarić (17) i Ivana Špoljarić (dvomjesečna beba), a ranjeno je pet civila.

Na suđenju u odsustvu, zapovjedniku Petrinjskih združenih snaga JNA i teritorijalne obrane Slobodanu Tarbuku, 1992. okružni sud u Sisku osudio ga je na kaznu zatvora od 20 godina. Jedan od svjedoka na suđenju bio je i novinar HRT-a (tada HTV-a) Denis Latin, koji je svjedočio zlokobnoj najavi Tarabuka u radio razgovoru s general-pukovnikom Andrijom Rašetom iz pete vojne oblasti JNA kada je kazao: “Sravnit ću Petrinju sa zemljom, majku im ustašku”.

Prema podacima iznesenim u osuđujućoj presudi Tarbuku, mrtve je JNA skupljala 5 – 6 dana nakon pada Petrinje. Većina ubijenih bili su civili srednje dobi koji su ubijeni iz vatrenog oružja, no neki su ubijeni sjekirama ili nakon toga iznakaženi. Na sudu je utvrđeno kako je ubijeno preko stotinu građana Petrinje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari