Pratite nas

Povijesnice

08.09.1995. – započela operacija MAESTRAL

Objavljeno

na

Nakon vojno – redarstvene operacije OLUJA, u ljeto 1995., a na osnovu postignutog dogovora o vojnoj suradnji između HV-a i ABiH, te dvije vojske započele su planiranje i izvođenje vojnih operacija na širem prostoru Bosne i Hercegovine, a s ciljem potpunog slamanja neprijateljske vojske, odsnosno VRS-a.

Operacija MAESTRAL

08.09.1995. g., započela je operacija MAESTRAL, združena operacija dvaju vojski koja je za cilj imala ne dopustiti utvrđivanje protivnika na novo uspostavljenoj bojišnici. Potisnuti protivničke snage od Grahova, Glamoča i Kupresa. Osloboditi Šipovo, Jajce i Drvar. Uspostaviti novu bojišnicu, ispred Petrovca, Ključa i Mrkonjić Grada. Omogućiti napredovanje 5. K ABiH prema Sanskom Mostu i 7. K ABiH prema Kotor Varošu. 15.09.1995., operacija je završila s oslobođenim područjem ukupne površine 2 500 četvornih kilometara. Oslobođena su bila tri velika grada Šipovo, Jajce i Drvar.

Operacija Maestral je bila prva značajnija operacija združenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH u zapadnoj BiH, u kojoj su zauzeti veći prostori zapadne Bosne uključujući gradove Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Ključ. Operacija Maestral zapravo se sastojala od dvije povezane ofenzive. Trajala je od 8. rujna do 15. rujna 1995.

Western_bosnia_frontsTemeljem Splitskog sporazuma Hrvatske i Federacije BiH od 22. srpnja 1995., nekoliko tjedana nakon operacije Oluja i nakon odbijenog protunapada Vojske Republike Srpske iz pravca Drvara, tijekom kojega su HV i HVO zauzele dodatne kvadratne kilometre u smjeru Drvara, težište djelovanja Hrvatske vojske ponovno je vraćeno u Bosnu i Hercegovinu.

Međunarodna zajednica nije pravila probleme jer je to bio najbolji način da se bosanskohercegovački Srbi prisile da bez traženja dodatnih uvjeta sjednu za pregovarački stol. Zajedno sa snagama Armije BiH, Hrvatske snage su počele planiranje oslobađanja i zauzimanja što većeg područja u jugozapadnoj Bosni. 4. i 7. gardijska brigada se pripremaju za nastavka napredovanja prema Banja Luci. Zamisao operacije bila je smjela i predviđala je prodore na dva operativna pravca od Bosanskog Grahova prema Drvaru i od Glamoča prema Jajcu.

Zbog ponavljanja masakra na sarajevskoj tržnici Markale, 28. kolovoza 1995., zračne snage NATO-a tijekom noći 30. kolovoza 1995. godine pokreću snažnu kampanju zračnih udara na bosanske Srbe pod nazivom Operacija Namjerna sila. Vojska bosanskih Srba biva snažno rastrojena. U tom olakotnom trenutku dok su oči svijeta bile uprte u nebo i dok su se brojale štete Srba oko Sarajeva, vojni stožeri ABiH, HV-a i HVO-a iskorištavaju trenutak nemoći VRS i pokreću združenu ofenzivu.

Na kraju operacije, neprijatelj je odbačen i počeo se utvrđivati na rijeci Sani kod Ključa, dok su južno od Mrkonjić grada i Bočca prema cestama za Banja Luku krenuli organizirati obranu. Na taj način je potpuno razbijen 2. korpus Vojske RS ( VRS ), (Drvar) te su sve ostale snage završile u 1. korpusu Vojske RS koji je branio šire područje oko Banja Luke.

Operacija Maestral počela je na današnji dan 8. rujna 1995. To je bila prva značajnija operacija združenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH u zapadnoj BiH, u kojoj su zauzeti veći prostori zapadne Bosne uključujući gradove Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac i Donji Vakuf.
Trajala je od 8. rujna do 17. rujna 1995., a oslobođeno je oko 2500 četvornih kilometara teritorija.

Temeljem Splitskog sporazuma Hrvatske i Federacije BiH od 22. srpnja 1995. o zajedničkom vojnom djelovanju protiv srpske vojske, nekoliko tjedana nakon operacije Oluja i nakon odbijenog protunapada Vojske Republike Srpske iz pravca Drvara, tijekom kojega su HV i HVO zauzele dodatne kvadratne kilometre u smjeru Drvara, težište djelovanja Hrvatske vojske ponovno je vraćeno u Bosnu i Hercegovinu.

To je početak velikih oslobodilačkih akcija Maestral i Južni potez u listopadu 1995.

I. faza akcije

Na istočnom dijelu bojišnice nalazile su se postrojbe 4. i 7. gbr HV, 1. HGZ, 1., 2., i 3. gbr HVO, 60. gardijska diverzantska bojna, 22. diverzantski odred i specijalna policija MUP-a HR Herceg Bosne. Cilj je bio osloboditi planinska područja Vitorog, Jastrebnjak i Demirovac.

08.09. probijene su linije obrane te su 4. i 7. gbr HV i 1. HGZ oslobodili selo Pribelj.
09.09. 7. gbr HV oslobodila je Mlinište, prijevoj na cesti prema Šipovu, 4. gbr HV izbila je na Jastrebnjak, a 1. HGZ na planinu Vitorog.
10.09. 2. gbr HVO oslobodila je planinsko područje Demirovac, iznad Kupresa.

Time je prva faza akcije završena.

Rezime: trajala je ukupno 3 dana, a oslobođeno je područje 675 četvornih kilometara (širina 45 km, dubina oko 15 km).

II. faza akcije

mrkonjicU drugoj fazi akcije 11.09. 7. i 4. gbr HV izvučene su iz borbi s time da je jedna bojna 7. gbr HV ostala u Halapićima kod Glamoča za slučaj potrebe. Isto tako bojna 4. gbr HV ostala je u Kninu.

12.09. u područje djelovanja prema Šipovu došla je 81. gardijska bojna, 1. i 2. gbr HVO, specijalna policija MUP HR Herceg Bosne, 60. dgb i 22. do. Na tom dijelu neprijatelj je pružao žestoki otpor, djelovao je tenkovima tako da su u borbu uvedeni helikopteri za protuoklopnu borbu Mi-24. Ipak je akcija tekla prema planu, tako da su istog dana Šipovo oslobodile 1. gardijska brigada Hrvatskoga vijeća obrane i 60. gardijska diverzantska bojna te nastavile napad na sela Trnovo i Majdan. 1. hrvatski gardijski zdrug oslobodio je sela Čitluk i Gornje Volare, 2. gardijska brigada Hrvatskoga vijeća obrane, 22. diverzantski odred i specijalna policija MUP-a Hrvatske Republike Herceg Bosne oslobodili su sela Ljušu i Kasume a 3. gardijska brigada Hrvatskoga vijeća obrane ovladala je Gornjim Baraćima.
13.09. sve su snage usmjerene na Jajce koje je osvojeno pred kraj dana i utvrđena je nova linija bojišnice.
Rezime: oslobođen je prostor ukupno oko 524 četvornih kilometra (35 kilometara u širinu i 15 kilometara u dubinu). Istočno od Jajca u Pougarju djelovao je 7. korpus Armije BiH.
HV i HVO oslobodili Šipovo i Jajce, a Armija BiH Donji Vakuf.

III. faza akcije

14.09-17.09. Prenošenje težišta na smjer prema Drvaru i planinskom prijevoju Oštrelj. Na smjeru su bile grupirane postrojbe Zbornoga područja Split, snage Operativne grupe Zapad (112. i 113. brigada, 7., 15., 142. i 134. domobranska pukovnija) te snage Operativne grupe Jug (126. i 6. domobranska pukovnija, 141. brigada). Postrojbe su bile pojačane 2. bojnom 7. gardijske brigade, a na njihov smjer napada poslana su i znatna topničko-raketna pojačanja iz Šipova i Jajca. 14.09. neprijatelj je počeo napuštati liniju obrane izvrgnut pritisku HV, te je uzmicao preko Oštrelja prema Bosanskom Petrovcu. Istovremeno, 5. korpus Armije BiH iz Bihaća je napredovao prema Bosanskom Petrovcu, što je ubrzalo uzmicanje neprijatelja kako ne bi ostao u okruženju. Planina Klekovača na istoku bila je pod kontrolom 3. gbr HVO. Isti dan snage HV ušle su u Drvar i dospjele do Oštrelja gdje su se spojile s postrojbama 5. korpusa Armije BiH. Dana 15.09. završeno je uspostavljanje nove crte obrane i time je akcija “Maestral” završena. Neprijatelj se počeo utvrđivati na rijeci Sani kod Ključa, dok su južno od Mrkonjić grada i Bočca prema cestama za Banja Luku krenuli organizirati obranu. Na taj način je potpuno razbijen 2. korpus Vojske RS ( VRS ), (Drvar) te su sve ostale snage završile u 1. korpusu Vojske RS koji je branio šire područje oko Banja Luke.
Rezime: Oslobođeno 1350 četvornih kilometara. HV i HVO oslobodile Drvar, a Armija BiH Bosanski Petrovac

Strahovit poraz srpske vojke

Vojna ofenziva Maestral, koju je u listopadu nastavila akcija Južni potez, značila je kraj snova o Velikoj Srbiji. Strahovit poraz srpske vojske bio je takav da se međunarodna zajednica nije umiješala značio bi potpuni krah srpske vojske i bijeg prema Srbiji.
Još jednom se pokazalo da koliko-toliko ravnopravno naoružan i motiviran hrvatski vojnik predstavlja nepobjedivog protivnika.

Desetinama godina građen mit o ‘srpskom junaštvu’ i ‘nepobedivosti Srba’ moćna Hrvatska vojska je raskrinkala i pretvorila u ono što je i oduvijek samo i bio – mit utemeljen na laži.

Tako je hrvatski vojnik osigurao mir za svoju domovinu i temelje za budući prosperitet svog naroda.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Kako je Jugoslavija predala Italiji hrvatski grad Rijeku i dio Jadranske obale

Objavljeno

na

Objavio

Idis Turato

Kraljevina SHS (Jugoslavija) i Kraljevina Italija sklopile su 1924. ugovor kojim je teritorij Rijeke de facto i de jure prodan Italiji, u kojoj je na vlasti bio fašizam. Tako je Jugoslavija, davno prije uspostave NDH, bila ta koja je prodala našu obalu Italiji.

Tako je izvan Hrvatske, davno prije II. svjetskog rata, ostala: cijela Istra, Cres, Lošinj, Lastovo, Palagruža i gradovi Zadar i Rijeka. Svi ti teritoriji prestali su biti dio Italije njenom kapitulacijom 8. rujna 1943. godine, dvije godine prije završetka II. svjetskog rata, kada Talijani odlaze iz hrvatskih krajeva.

Na današnji dan 1924. službeno je ratificiran ugovor kojim je grad Rijeka pripao Italiji. Taj ugovor sklopile su Kraljevina SHS (Jugoslavija) i Kraljevina Italija u Rimu i njime je teritorij Rijeke de facto i de jure prepušten Italiji. U prethodnom razdoblju Rijeka je bila čak i nezavisna država, nazvana Slobodna Država Rijeka, no talijanski su fašisti preuzeli vlast i na kraju je riječko područje ipak izgubilo nezavisnost i priključeno je Italiji.

O kojem se točno području radilo? Granica Italije i SHS postavljena je na rijeku Rječinu, tako da Sušak nije pripadao Italiji. Granica je na sjever išla oko Drenove i zatim opet na jugozapad prema Kantridi. Od Kantride pa do Preluka Rijeku je s ostatkom talijanskog teritorija u Istri spajao uski priobalni koridor, širok samo nekoliko stotina metara.

Takvo razdvajanje Rijeke od njenog prirodnog zaleđa imalo je katastrofalne posljedice za gospodarstvo. Naime, u Kraljevini SHS (od 1929. zvanoj Kraljevina Jugoslavija) razvijan je Sušak kao odvojena luka, konkurentska Rijeci. Riječka luka doživjela je velik pad prometa, jer nije mogla normalno komunicirati sa zaleđem koje je pripadalo drugoj državi.

Prodaja obale Italiji od strane međunarodne zajednice počela 1915. godine

Što se tiče ostatka hrvatske obale, veliki dijelovi obale su već davno prije uspostave NDH ‘prodani’ Italiji. Uvelike, to je djelo je to jugoslavenskog (srbijanskog) političara Nikole Pašića koji se još za vrijeme I. svjetskog rata složio da Italija okupira velike dijelove hrvatske obale, s time da i Srbija dobije izlaz na hrvatsko more. Pri tome se oslanjao na tajni Londonski sporazum iz 1915. kojim su saveznici (Velika Britanija i Francuska) obećali Italiji velike dijelove hrvatske obale ako ‘promijeni stranu’ i uđe u rat protiv Austro-Ugarske.

Londonskim ugovorima je Italiji obećana praktički cijela hrvatska obala Jadrana osim podvelebitskog kanala.

Zato je već u studenom 1918. talijanska vojska okupirala sa desetinama tisuća vojnika Zadar, Šibenik, Skradin, Hvar, Vis, Korčulu, Mljet, Lastovo, Pag i druge jadranske otoke, te veliki dio hrvatske obale. Zatim je zauzela i kopneni dio Dalmacije do Knina, koji je bio obećan Italiji Londonskim ugovorom. Za svaki slučaj Talijani su okupirali više hrvatskog teritorija nego što im je pripadalo po odredbama spomenutog ugovora, te ga podijelili u tri okupacijske zone.

Jugoslavija prodala Italiji i fašistima dio Dalmacije i Primorja

Sve je uređeno Rapallskim ugovorom 1920. godine.

Prije početka pregovora Velika Britanija i Francuska izvršile su snažan diplomatski pritisak na obje zainteresirane strane (Italija i Jugoslavija – SHS). Osobito su upozorile jugoslavensku stranu (dio delegacije bio je ministar vanjskih poslova Hrvat Ante Trumbić) da će Kraljevina Italija, u slučaju da se dogovor o granici ne postigne, dobiti otvorene ruke. Pritisak o ustupcima na jugoslavensku delegaciju vršen je i iz Beograda od strane velikosrba i Karađorđevića jer se radilo o teritoriju na kome nije živjelo pravoslavno stanovništvo. Cilj Srba, kao dijela strane koja je pobijedila u I. svjetskom ratu, je bio da što prije konsolidira državu i ‘ugrabljene’ teritorije koje su smatrali ratnim plijenom kao: Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Vojvodinu i Crnu Goru (Makedoniju i Kosovo je Srbija već ranije okupirala za Balkanskih ratova).

Tako je izvan Hrvatske, davno prije II. svjetskog rata, ostala: cijela Istra, Cres, Lošinj, Lastovo, Palagruža i gradovi Zadar i Rijeka. Svi ti teritoriji prestali su biti dio Italije njenom kapitulacijom 8. rujna 1943. godine, dvije godine prije završetka II. svjetskog rata.

Izvor: narod.hr

“Prodaja Dalmacije”, Rapallski ugovor, Rimski ugovori. Kronološka istina

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Očajnički apeli Hrvata Središnje Bosne: Međunarodna zajednica nijema na stradanja Hrvata i agresiju muslimanskih snaga

Objavljeno

na

Objavio

Smišljena politika iscrpljivanja civilnog pučanstva, koju sustavno provodi muslimanska strana gdje god je to u mogućnosti, i u Novom Travniku je pokazala svoje zločinačko lice. Tako već mjesecima civilno pučanstvo živi bez električne energije, bez vode, lijekova, goriva odjeće, obuće, a i bez hrane. Uzalud se nadajući da će na taj način oslabiti obranu ovih prostora, muslimanska strana licemjernim ponašanjem, potpisujući sve dogovore, a ne provodeći u djelo nijedan, još uvijek ne pokazuje spremnost za uspostavu mira na ovim prostorima, dio je pisma Marka Vidaka, ratnog načelnika općine Novi Travnik upućeno svjetskim medijskim kućama čiji su novinari boravili u Središnjoj Bosni za vrijeme opsade 1993. godine. Vidakovo pismo objavljujemo povodom 26. obljetnice utemeljenja Zbornog područja HVO-a Vitez.

Povodom 26. obljetnice utemeljenja Zbornog područja HVO-a Vitez, Dnevnik.ba objavljuje pismo  Marka Vidaka, ratnog načelnika općine Novi Travnik, poslano svim svjetskim medijskim kućama čiji su novinari bili u opkoljenoj Središnjoj Bosni 1993. godine.  Vidak u pismu iz prosinca 1993. apelira  na predstavnike svjetskih medijskih kuća i  međunarodnih organzacija i institucija da pomoć u hrani i lijekovima UNHCR, UNICEF i Međunarodni Crveni križ nisu dostavljali u hrvatske prostore u Središnjoj Bosni, nego ih neprestano zaobilazili, a ono namijenjeno Hrvatima u Lašvanskoj dolini, slali Bošnjacima u Zenicu, Sarajevo i druge gradove.

Vidakovo pismo pod nazivom „Ratne slike iz Novog Travnika“ u nastavku pročitajte u cijelosti:

„Novi Travnik je općina u Lašvanskoj kotlini čije se pučanstvo već godinu i pol  herojski bori protiv muslimansko-mudžahedinskog agresora za njene hrvatske prostore.

Posljedice te agresije, koja ima i elemente vjerskog rata, što se gotovo uvijek zaboravlja istaći, su veliki broj mrtvih i ranjenih osoba, veliki broj razorenih i oštećenih civilnih objekata, uništene crkve, etničko čišćenje, te velike patnje civilnog pučanstva, prouzročene sedmomjesečnom blokadom ovih prostora od strane muslimanskih snaga.

Smišljena politika iscrpljivanja civilnog pučanstva, koju sustavno provodi muslimanska strana gdje god je to u mogućnosti, i u Novom Travniku je pokazala svoje zločinačko lice.  Tako već mjesecima civilno pučanstvo živi bez električne energije, bez vode, lijekova, goriva odjeće, obuće, a i bez hrane. Uzalud se nadajući da će na taj način oslabiti obranu ovih prostora, muslimanska strana licemjernim ponašanjem, potpisujući sve dogovore, a ne provodeći u djelo nijedan, još uvijek ne pokazuje spremnost za uspostavu mira na ovim prostorima.

Dugotrajna blokada svih vrsta, pa i informativna, kao i očita naklonjenost svjetskih čimbenika, omogućava muslimanskoj strani da, još uvijek nekažnjeno, vrši nasilje nad hrvatskim pučanstvom. Vaše prisustvo je zbog svega toga za nas dragocjeno i molimo Vas da pravu istinu o stanju na ovim prostorima prenesete svijetu.

Priredili smo Vam, sa željom da vam donekle olakšamo posao, i ove „Ratne slike iz Novog Travnika“.

One su samo nijemo i  rekli bismo, statistički hladno svjedočenje o stradanju građana ove općine. Sve suze, jauci, jecaji, sve neprospavane noći i beskrajna tuga, ali isto tako i odlučnost da se obrani svoj dom, nisu mogli stati u ove riječi. No, na njih nipošto ne zaboravite, molimo vas, sve ovo prenesite svojim informativnim kućama. Na tom ćemo vam biti duboko zahvalni.

Na dijelu  općine Novi Travnik, koji je pod nadzorom HVO-a, trenutno se nalazi 16.298 prognanika (od toga 9.076 djece dobi do 14 god) i 14.667 domicilnih pučana ( od toga 7.848 djece dobi do 14 god ).

***

Najveći broj prognanika pristigao je na našu općinu u mjesecu lipnju, kao posljedica snažne muslimanske ofenzive na hrvatske prostora Srednje Bosne. Izbjegli su bez ičega, spašavajući jedino život, pa su trenutno bez zimske odjeće i obuće, a i bez hrane jer su se međunarodne humanitarne organizacije oglušile na brojne apele za pomoć, koje smo u više navrata upućivali na adresu Međunarodnog komiteta Crvenog križa, Visokog komesarijata UN-a za izbjeglice, UNICEF-a i drugih međunarodnih organizacije koje djeluju na prostorima Bosne i Hercegovine. Nije nevažno istaći da je većina njih svoje djelovanje usmjerila prema prostorima na kojima živi muslimansko pučanstvo, zaobilazeći u startu, hrvatsko pučanstvo u Srednjoj Bosni.

***

Međunarodni komitet Crvenog križa humanitarnu pomoć nije dovezao u Novi Travnik od 29. srpnja, zadnjih sedam mjeseci to je učinio samo jedanput i to navedenog datuma 29. srpnja.

***

Visoki komesarijat  UN za izbjeglice (UNHCR) je posljednji put dovezao u pomoć u Novi Travnik za hrvatsko pučanstvo 12. i 13. listopada. Nezadovoljni smo i količinama i asortimanom dopremljene pomoći jer nam se dopremaju nedovoljne količine brašna i ulja, velike količine graha i leće, vrlo male količine deterdženta i sapuna za rublje. Već mjesecima UNHCR ne dovozi u Novi Travnik mesne prerađevine, niti prerađevine od povrća, mlijeka u prahu, tjesteninu, šećer, sol.

A hrana stiže u skladišta u Zenicu. Tako je muslimanski „Radio Sarajevo“ objavio podatak da je u vremenu od 24.11.-2.12 u Zenicu stiglo 877 tona humanitarne pomoći, a  od toga 844 tone hrane i da je njena raspodjela izgledala ovako: 159 tona Zenici, 109 tona Travniku, 58 tona Kiseljaku i Žepču 42 tone. Navodno je 15 općina u Srednjoj Bosni dobilo pomoć. Vrlo je čudno kako od tih 877 tona pristigle pomoći niti gram nije dodijeljen hrvatskom pučanstvu u Novom Travniku.

Dok UNICEF uopće ne odgovaran a brojne apele za pomoć djeci Novog Travnika posebice prognanoj, koja su bosa i gola jer zbog blokade ovih prostora nismo u mogućnosti nabaviti ništa, djelatnici engleske humanitarne organizacije Feed The Children (Nahranimo djecu) pomažu mališanima u Novom Travniku u okviru svojih mogućnosti, na čemu smo im zahvalni.

***

Ljudi su gladni, oslabljenog zdravlja (posebice starije osobe i mala djeca) posebno su ugrožene trudnice koje u ovakvim teškim stresnim situacijama i zbog nepravilne ishrane sve češće na svijet donose mrtvu djecu. Postotak mrtvorođene djece na ovoj regiji (Lašvanskoj) je vrlo visok, što je krajnje zabrinjavajući podatak (po nekim informacijama kreće se između 8 i 9 %).

Inače se u Novom Travniku, u dispanzeru u vrlo teškim uvjetima, bez vode, el. energije , uz svjetlost uljanica (svijeće nemamo) rađaju djeca. Do sada je tu rođeno  110 beba.

Cjepiva za djecu, niti za novorođenčad u Novom Travniku uopće nemamo. Novorođenčad se cijepe samo protiv TBC, a sva ostala cjepiva nedostaju, pa zbog toga postoji realna opasnost od obolijevanja djece od zaraznih bolesti, kao što su difterija, veliki kašalj, krzamak, dječja paraliza i brojne druge bolesti.

***

Kod djece i starijih osoba, zbog gladovanja, veću se se, pored znakova pothranjenosti, pojavile i različite vrste hipovitaminoza, a evidentirani su slučajevi promjena na koži, otoka potkoljenice, ragada na usnicama. Vrlo česti su i slučajevi različitih stomačnih tegoba.

***

Zbog značajnog pada imuniteta, posebice kod starijih osoba i djece postoji opasnost od epidemije gripe većih razmjera, jer lijekova niti cjepiva nema, a niti vitamina niti uvjeta za liječnje i ozdravljenje. Ovo ističemo zbog činjenice da su u Novom Travniku, zbog velikog broja prognanika stanovi prenapučeni. Ima slučajeva da se u jednom stanu nalazi više obitelji (2, a negdje i 3) pa uvjeta za održavanje osobne i opće higijene, pogotovo kad nema vode i el. energije, gotovo da i nema.

***

Nedostatak goriva paralizirao je komunalnu službu, grad je često zatrpan smeđem, pa i to bitno pogoršava ionako loše sanitarno-higijenske uvjete života. Zbog nedostatka goriva nemoguće je osigurati dovoljno količine ogrijeva, jer se sječa drveta i dovoz ne mogu izvršiti po planiranoj dinamici. Mnogi naši sugrađani zbog toga borave u hladnim stanovima i pored najbolje volje da im pomognemo.

***

Zbog nedostatka el. energije, koje u Novom Travniku nema od 30 .svibnja, te zbog nedostatka goriva sa radom je , početkom srpnja prestala gradska pekara koja je opskrbljivala kruhom oko 40 tisuća ljudi, te kuhinja za prognanike. Nikada za ove namjene od međunarodnih organizacije nismo dobili gorivo, iako ga ove organizacije za iste namjene osiguravaju pekarama i distributerima kruha u Sarajevu i Zenici.

***

Vode u Novom Travniku za dio grada pod nadzorom HVO- a nema od 26. kolovoza, kada je muslimanska strana presjekla dotok vode u selu Opara.

Po vodu pučanstvo mora ići u prigradska naselja  i do sada je 30 ljudi poginulo, a više ih je teže i lakše ranjeno od snajpera ili od granata.

***

Granatiranje isključivo civilnih objekata u Novom Travniku je često. U tim napadima do sada je oštećeno oko 700 civilnih objekata, od toga oko 200 objekata je potpuno razoreno.

Više desetina osoba je poginulo, a nekoliko stotina ranjeno. Stradale su i čitave obitelji. Muslimanski snajperisti ubijaju trudnice i djecu i djeluju isključivo rasprkavajućim streljivom. Zločinačke namjere muslimanskog agresora potvrđuje i činjenica da su nedavno na crte oko Novog Travnika iz Zenice dovedeni članovi streljačke ekipe i djeluju svakodnevno po gradu.

***

Posljedica muslimanske agresije na općinu Novi Travnik je i etničko čišćenje. Tako je etnički očišćeno 14 čisto hrvatskih sela, dok je iz 13 mješovitih hrvatsko-muslimanskih sela protjerano hrvatsko pučanstvo. Protjerano je između 7 i 8 tisuća Hrvata. Ovdje je značajno napomenuti da su iz sela Torine (mješovito hrvatsko-muslimansko selo) još puno prije otvorene muslimanske agresije na našu općinu, pod pritiskom mudžahedina, iseljene sve hrvatske obitelji. Dvije katoličke župe u općini Novi Travnik potpuno su iseljene župa Rostovo i Pećine. Crkve su demolirane i u njima su Muslimani zatvarali stoku.

Dvije katoličke župe su djelomično iseljene – Novi Travnik i Rankovići. Sve matične crkvene knjige iz crkve u Pećinama su nestale, a u ovom selu je zabilježen i stravičan slučaj skrnjavljenja grobova i iskopavanja mrtvaca. U to su se 27. kolovoza u Gornjim Pećinama mogli uvjeriti i predstavnici UNPROFOR-a. Tog dana su sa župnikom župe Rankovići don Ilijom Miškićem i gosp. Ivanom Ramljakom otišli u Gornje Pećine sa namjerom da pronađu matične crkvene knjige, koje je , pred naletom muslimanskih snaga na ovo selo zakopao gosp. Ramljak. Knjige nisu pronađene jer ih je muslimanski agresor vjerojatno pronašao i uništio. Zatim su otišli na mjesno groblje kako bi gosp. Ramljak posjetio grob u koji je 22. lipnja sahranio poginulog sina i stričevića. Našli su otkopan grob, iščupane i bačene križeve, a mrtvih tijela u grobu nije bilo. Muslimanski zločinci su ih iskopali i odnijeli u nepoznatom smjeru.

***

U Novom Travniku škole ne rade. Od 5 osnovnih škola, koliko ih je prije početka rata bilo na općini Novi Travnik, samo su dvije na teritoriju pod nadzorom HVO-a i jako su oštećene.

Preostale tri u selima Opara, Trenica i Vodovod su pretvorene u muslimanske vojarne. Isto tako je i zgrada Srednjškolskog centra u Novom Travniku pretvorena u službeno sjedište Štaba muslimanskih snaga, a tu je i zatvor u kojem se muče i ispituju uhićenih Hrvati prije odvođenja u zatvore u Travniku i Zenici. U ispitivanju i mučenju posebno se ističe Sabahudin Viso, koji je po profesiji novinar.”

 

Dnevnik.ba /Hrvatsko nebo

facebook komentari

Nastavi čitati