Pratite nas

Povijesnice

08.09.1995. – započela operacija MAESTRAL

Objavljeno

na

Nakon vojno – redarstvene operacije OLUJA, u ljeto 1995., a na osnovu postignutog dogovora o vojnoj suradnji između HV-a i ABiH, te dvije vojske započele su planiranje i izvođenje vojnih operacija na širem prostoru Bosne i Hercegovine, a s ciljem potpunog slamanja neprijateljske vojske, odsnosno VRS-a.

Operacija MAESTRAL

08.09.1995. g., započela je operacija MAESTRAL, združena operacija dvaju vojski koja je za cilj imala ne dopustiti utvrđivanje protivnika na novo uspostavljenoj bojišnici. Potisnuti protivničke snage od Grahova, Glamoča i Kupresa. Osloboditi Šipovo, Jajce i Drvar. Uspostaviti novu bojišnicu, ispred Petrovca, Ključa i Mrkonjić Grada. Omogućiti napredovanje 5. K ABiH prema Sanskom Mostu i 7. K ABiH prema Kotor Varošu. 15.09.1995., operacija je završila s oslobođenim područjem ukupne površine 2 500 četvornih kilometara. Oslobođena su bila tri velika grada Šipovo, Jajce i Drvar.

Operacija Maestral je bila prva značajnija operacija združenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH u zapadnoj BiH, u kojoj su zauzeti veći prostori zapadne Bosne uključujući gradove Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Ključ. Operacija Maestral zapravo se sastojala od dvije povezane ofenzive. Trajala je od 8. rujna do 15. rujna 1995.

Western_bosnia_frontsTemeljem Splitskog sporazuma Hrvatske i Federacije BiH od 22. srpnja 1995., nekoliko tjedana nakon operacije Oluja i nakon odbijenog protunapada Vojske Republike Srpske iz pravca Drvara, tijekom kojega su HV i HVO zauzele dodatne kvadratne kilometre u smjeru Drvara, težište djelovanja Hrvatske vojske ponovno je vraćeno u Bosnu i Hercegovinu.

Međunarodna zajednica nije pravila probleme jer je to bio najbolji način da se bosanskohercegovački Srbi prisile da bez traženja dodatnih uvjeta sjednu za pregovarački stol. Zajedno sa snagama Armije BiH, Hrvatske snage su počele planiranje oslobađanja i zauzimanja što većeg područja u jugozapadnoj Bosni. 4. i 7. gardijska brigada se pripremaju za nastavka napredovanja prema Banja Luci. Zamisao operacije bila je smjela i predviđala je prodore na dva operativna pravca od Bosanskog Grahova prema Drvaru i od Glamoča prema Jajcu.

Zbog ponavljanja masakra na sarajevskoj tržnici Markale, 28. kolovoza 1995., zračne snage NATO-a tijekom noći 30. kolovoza 1995. godine pokreću snažnu kampanju zračnih udara na bosanske Srbe pod nazivom Operacija Namjerna sila. Vojska bosanskih Srba biva snažno rastrojena. U tom olakotnom trenutku dok su oči svijeta bile uprte u nebo i dok su se brojale štete Srba oko Sarajeva, vojni stožeri ABiH, HV-a i HVO-a iskorištavaju trenutak nemoći VRS i pokreću združenu ofenzivu.

Na kraju operacije, neprijatelj je odbačen i počeo se utvrđivati na rijeci Sani kod Ključa, dok su južno od Mrkonjić grada i Bočca prema cestama za Banja Luku krenuli organizirati obranu. Na taj način je potpuno razbijen 2. korpus Vojske RS ( VRS ), (Drvar) te su sve ostale snage završile u 1. korpusu Vojske RS koji je branio šire područje oko Banja Luke.

Operacija Maestral počela je na današnji dan 8. rujna 1995. To je bila prva značajnija operacija združenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH u zapadnoj BiH, u kojoj su zauzeti veći prostori zapadne Bosne uključujući gradove Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac i Donji Vakuf.
Trajala je od 8. rujna do 17. rujna 1995., a oslobođeno je oko 2500 četvornih kilometara teritorija.

Temeljem Splitskog sporazuma Hrvatske i Federacije BiH od 22. srpnja 1995. o zajedničkom vojnom djelovanju protiv srpske vojske, nekoliko tjedana nakon operacije Oluja i nakon odbijenog protunapada Vojske Republike Srpske iz pravca Drvara, tijekom kojega su HV i HVO zauzele dodatne kvadratne kilometre u smjeru Drvara, težište djelovanja Hrvatske vojske ponovno je vraćeno u Bosnu i Hercegovinu.

To je početak velikih oslobodilačkih akcija Maestral i Južni potez u listopadu 1995.

I. faza akcije

Na istočnom dijelu bojišnice nalazile su se postrojbe 4. i 7. gbr HV, 1. HGZ, 1., 2., i 3. gbr HVO, 60. gardijska diverzantska bojna, 22. diverzantski odred i specijalna policija MUP-a HR Herceg Bosne. Cilj je bio osloboditi planinska područja Vitorog, Jastrebnjak i Demirovac.

08.09. probijene su linije obrane te su 4. i 7. gbr HV i 1. HGZ oslobodili selo Pribelj.
09.09. 7. gbr HV oslobodila je Mlinište, prijevoj na cesti prema Šipovu, 4. gbr HV izbila je na Jastrebnjak, a 1. HGZ na planinu Vitorog.
10.09. 2. gbr HVO oslobodila je planinsko područje Demirovac, iznad Kupresa.

Time je prva faza akcije završena.

Rezime: trajala je ukupno 3 dana, a oslobođeno je područje 675 četvornih kilometara (širina 45 km, dubina oko 15 km).

II. faza akcije

mrkonjicU drugoj fazi akcije 11.09. 7. i 4. gbr HV izvučene su iz borbi s time da je jedna bojna 7. gbr HV ostala u Halapićima kod Glamoča za slučaj potrebe. Isto tako bojna 4. gbr HV ostala je u Kninu.

12.09. u područje djelovanja prema Šipovu došla je 81. gardijska bojna, 1. i 2. gbr HVO, specijalna policija MUP HR Herceg Bosne, 60. dgb i 22. do. Na tom dijelu neprijatelj je pružao žestoki otpor, djelovao je tenkovima tako da su u borbu uvedeni helikopteri za protuoklopnu borbu Mi-24. Ipak je akcija tekla prema planu, tako da su istog dana Šipovo oslobodile 1. gardijska brigada Hrvatskoga vijeća obrane i 60. gardijska diverzantska bojna te nastavile napad na sela Trnovo i Majdan. 1. hrvatski gardijski zdrug oslobodio je sela Čitluk i Gornje Volare, 2. gardijska brigada Hrvatskoga vijeća obrane, 22. diverzantski odred i specijalna policija MUP-a Hrvatske Republike Herceg Bosne oslobodili su sela Ljušu i Kasume a 3. gardijska brigada Hrvatskoga vijeća obrane ovladala je Gornjim Baraćima.
13.09. sve su snage usmjerene na Jajce koje je osvojeno pred kraj dana i utvrđena je nova linija bojišnice.
Rezime: oslobođen je prostor ukupno oko 524 četvornih kilometra (35 kilometara u širinu i 15 kilometara u dubinu). Istočno od Jajca u Pougarju djelovao je 7. korpus Armije BiH.
HV i HVO oslobodili Šipovo i Jajce, a Armija BiH Donji Vakuf.

III. faza akcije

14.09-17.09. Prenošenje težišta na smjer prema Drvaru i planinskom prijevoju Oštrelj. Na smjeru su bile grupirane postrojbe Zbornoga područja Split, snage Operativne grupe Zapad (112. i 113. brigada, 7., 15., 142. i 134. domobranska pukovnija) te snage Operativne grupe Jug (126. i 6. domobranska pukovnija, 141. brigada). Postrojbe su bile pojačane 2. bojnom 7. gardijske brigade, a na njihov smjer napada poslana su i znatna topničko-raketna pojačanja iz Šipova i Jajca. 14.09. neprijatelj je počeo napuštati liniju obrane izvrgnut pritisku HV, te je uzmicao preko Oštrelja prema Bosanskom Petrovcu. Istovremeno, 5. korpus Armije BiH iz Bihaća je napredovao prema Bosanskom Petrovcu, što je ubrzalo uzmicanje neprijatelja kako ne bi ostao u okruženju. Planina Klekovača na istoku bila je pod kontrolom 3. gbr HVO. Isti dan snage HV ušle su u Drvar i dospjele do Oštrelja gdje su se spojile s postrojbama 5. korpusa Armije BiH. Dana 15.09. završeno je uspostavljanje nove crte obrane i time je akcija “Maestral” završena. Neprijatelj se počeo utvrđivati na rijeci Sani kod Ključa, dok su južno od Mrkonjić grada i Bočca prema cestama za Banja Luku krenuli organizirati obranu. Na taj način je potpuno razbijen 2. korpus Vojske RS ( VRS ), (Drvar) te su sve ostale snage završile u 1. korpusu Vojske RS koji je branio šire područje oko Banja Luke.
Rezime: Oslobođeno 1350 četvornih kilometara. HV i HVO oslobodile Drvar, a Armija BiH Bosanski Petrovac

Strahovit poraz srpske vojke

Vojna ofenziva Maestral, koju je u listopadu nastavila akcija Južni potez, značila je kraj snova o Velikoj Srbiji. Strahovit poraz srpske vojske bio je takav da se međunarodna zajednica nije umiješala značio bi potpuni krah srpske vojske i bijeg prema Srbiji.
Još jednom se pokazalo da koliko-toliko ravnopravno naoružan i motiviran hrvatski vojnik predstavlja nepobjedivog protivnika.

Desetinama godina građen mit o ‘srpskom junaštvu’ i ‘nepobedivosti Srba’ moćna Hrvatska vojska je raskrinkala i pretvorila u ono što je i oduvijek samo i bio – mit utemeljen na laži.

Tako je hrvatski vojnik osigurao mir za svoju domovinu i temelje za budući prosperitet svog naroda.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

23.svibnja 1946 – Ubijeno petero nevine Kuljića djece

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najstravičnijih komunističkih zločina u širokobriješkom kraju dogodio se 23.svibnja 1946.godine na Kuljića brigu, gdje je ubijeno petero nevine djece Sliškovića-Kuljića.

Pod optužbom da su surađivali sa škriparima komunistički zlikovci predvođeni Mirkom Praljkom, Antom Primorcem i Markom Knezovićem, strijeljali su četiri djevojke i dječaka. Sve se to dogodilo pred njihovim kućnim pragom na očigled uplakanih roditelja i rodbine.

Na oči majke na kućnom pragu partizani prosuše krv nevine djece, pet malih nevinih duša u krvi skončaše, o kakva bol majke zaurla ka nebu, toliko jaka bi da još odzvanja tim krajem.

U jednom, samo jednom trenutku majčina topla duša kamenom postade, sve je umrlo u njoj, nema više ničeg.

1. Ana Slišković ( 20 god.)
2. Iva Slišković ( 20god. )
3. Mila Slišković ( 19 god. )
4. Zora Slišković ( 17 god. )
5. Ivan Slišković ( 17 god. )

Njihova sestra i rodica Ruža, koja je također bila određena za strijeljanje uspjela je pobjeći. Obitelj je bila izložena maltretiranju i mučenju, iako su i sami zlikovci znali da oni ne znaju gdje je Ruža. Nakon nekog vremena i ona je uhvaćena i osuđena na višegodišnju robiju.

Danas, 72 godina iza ubojstva Kuljića djece, za taj zločin nitko nije odgovarao iako se znaju njegovi nalogodavci i počinitelji. Roditelji, braća i sestre podigli su im 1972. nadgrobni spomenik. Spomen ploča za 50-tu obljetnicu podignuta je na mjestu ubojstva tek 1996.

U jesen 1947.god pripadnici UDBE počinili su stravičan zločin u selu Oklaji pokraj Širokog Brijega. Optuživši ih da surađuju sa neprijateljima narodne vlasti, škriparima, strijeljali su djevojke Ivu Soldo iz Dobrkovića i Šimu Topić iz Oklaja.

Rodbini su zabranili da ih zakopaju u groblje, te su zakopane ispod jednog drijena. Ovaj zločin počinili su udbaši Lovre Kovačević i Marko Primorac, a pod izravnim zapovjedništvom šefa OZNE, Mirka Praljka.

(komunistickizlocini.net)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

23. svibnja 1823. rođen Ante Starčević Otac Domovine

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 23. svibnja 1823. godine rođen je Ante Starčević, hrvatski političar, publicist i književnik. Starčević se rodio u ličkom naselju Žitniku pokraj Gospića. Ondje danas postoji i „Spomen dom dr. Ante Starčevića.“

Starčevićev otac bio je Hrvat i katolik, dok mu je majka bila Srpkinja pravoslavne vjere koja je udajom prihvatila katoličku vjeru, piše narod.hr

Lik i djelo Ante Starčevića obilježava borba za hrvatsku samobitnost

Ante Starčević je bio hrvatski političar, književnik i publicist, poznat po tomu što je zajedno s Eugenom Kvaternikom utemeljio Hrvatsku stranku prava, tj. pravno-politički je obrazložio hrvatsku nacionalnu ideologiju i državnost koja se potom naziva pravaštvo ili starčevićanstvo.

U Hrvatskom saboru je bio najvatreniji zagovornik hrvatske neovisnosti odlučno se protiveći bilo kakvim upravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Mađarskom, gradeći tako temelje za osnivanje Stranke prava, koju je 1861. osnovao s Eugenom Kvaternikom. Najvećim neprijateljima hrvatskog naroda Starčević je smatrao Habsburšku dinastiju.

Zbog te borbe nekoliko puta je utamničen, a posebno nakon Rakovičkog ustanka u Lici pod vodstvom pravaša Eugena Kvaternika.

Žestoki antiklerikalac

Bio je žestoki antiklerikalac i protivnik Katoličke crkve u Hrvata u skladu s „modernim trendovima“ svog vremena koji su kršćanstvo i Crkvu smatrali glavom zaprekom (velikih) nacionalnih država , kao i zaprekom modernizacije i napretka čovjeka 19 stoljeća.

Povijest je pokazala da je bio u krivu jer se upravo Crkva u Hrvata u slijedećih 100 i više godina pokazala glavnom i gotovo jedinom nositeljicom i čuvateljicom nacionalne svijesti hrvatskog naroda.

Starčević i ekavica

Jedna od zanimljivosti vezanih uz djela Ante Starčevića jest da je on svoje knjige pisao na ekavici. Iako je bio Ličanin i izvorno ikavac, Starčević je bio za ekavicu, zato jer se je Vuk Karadžić zalagao za jekavicu kao zajednički standard Hrvata i Srba, koji u BiH i Hrvatskoj govore jekavski, a među Srbe je, uostalom, ubrajao i Crnogorce.

Starčević je htio tomu usprotiviti se i uvesti u hrvatski jezik ekavicu, što je govor Hrvata kajkavaca i istarskih čakavaca kako bi se hrvatski jezik razlikovao od srpskoga, za koji se u tom trenutku činilo da će u potpunosti preuzeti jekavicu.

Grob Ante Starčevića – posljednja želja velikana

Ante Starčević umro je u 73. godini života u Zagrebu, a prema vlastitoj je želji pokopan na groblju u Šestinama, pokraj crkve sv. Mirka. Htio je biti pokopan među „malim hrvatskim ljudima sa sela“, a Šestine su tada još bile tipično prigorsko selo podno Medvednice. Danas su sjeverni dio grada Zagreba. Na istom su groblju sahranjeni i njegovi nećaci, David i Mile, no njihov je grob nekoliko desetaka metara dalje od Antinog.

Svojim djelima i političkim radom Starčević je položio osnove moderne nacionalne države i svojim je dosljednim zauzimanjem za narodna prava još za života stekao veliki ugled među Hrvatima.

Samostalna hrvatska država, koju je priželjkivao u složenim političkim odnosima onog vremena, ideal je koji isključuje ikakvu drugu hrvatsku državnost – bilo u okviru Habsburške monarhije, bilo u zajednici s drugim južnoslavenskim narodima. (narod.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found