Pratite nas

Povijesnice

1. lipnja 1992. – Hrvatska primljena u UNESCO

Objavljeno

na

Miomir Žužul, kao pomoćnik ministra vanjskih poslova, potpisao je 1. lipnja 1992. u Parizu UNESCO-vu povelju čime je Republika Hrvatska ratificirala Statut i postala punopravna država članica te organizacije.

UNESCO, sa sjedištem u Parizu, utemeljen je 1945. i specijalizirana je agencija Ujedinjenih naroda za intelektualna i etička pitanja na području obrazovanja, znanosti i kulture. Od 1972., kada je donesena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, do danas UNESCO je na Popis svjetske baštine uvrstio više od 1050 kulturnih i prirodnih dobara od čega se Hrvatska može ponositi s njih sedam.

Na popisu kulturne baštine UNESCO-a nalaze se: Dubrovnik, povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača, starogradsko polje na otoku Hvaru, povijesna jezgra Trogira, katedrala svetog Jakova u Šibeniku i kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču, dočim Nacionalni park Plitvička jezera predstavlja biser prirodne baštine.

U nastojanju da zaštititi što više kulturnih i prirodnih dobara, UNESCO-v popis se stalno širi. Tako su posljednji na popis uvršteni srednjovjekovni stećci na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Također, UNESCO skrbi i o očuvanju nematerijalne kulturne baštine, koja obuhvaća običaje, znanje i vještine.

Hrvatska kada je riječ o tome slovi kao jedna od najistaknutijih članica jer UNESCO je na listu kulturne baštine čovječanstva upisao cijeli niz hrvatskih nematerijalnih dobara, poput: dubrovačke feste svetog Vlaha, dvoglasja tijesnih intervala Istre i hrvatskog Primorja, umijeća izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka Hrvatskog zagorja, proljetnog ophoda Kraljice iz Gorjana, procesije Za križen na Hvaru, pokladnog ophoda kastavskih zvončara, hrvatskog čipkarstva, sinjske alke, bećarca, nijemog kola Dalmatinske Zagore, klapskog pjevanja i umijeća izrade medičarskih proizvoda, a nema sumnje da taj popis nije konačan. (HRT)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Herceg Bosna

28 godina od okupacije Mostara od strane tzv. JNA i rezervista

Objavljeno

na

Objavio

Prije 28 godina, 19. rujna 1991. u Mostar su došli navjestitelji rata, srpski i crnogorski rezervisti JNA. Zbog navodnog osiguranja Zračne luke, u Mostar i Hercegovinu dolazi više od pet tisuća rezervista, pripadnika titogradskog i užičkog korpusa tzv.JNA.

Nedugo nakon dolaska, tzv.JNA zauzima položaje na brdima oko Mostara i zračne luke, pripremajući opsadu grada koja će početi s proljećem 1992. godine.

Za dolazak rezervista u Mostar (19. rujna 1991.) iako nenajavljen, mostarski krizni stožer bio je pripravan. U suradnji s hrvatskim kadrovima u republičkom MUP-u zaustavljen je prvi nasrtaj rezervista da uđu u samo središte grada. Zaustavljeni su u Gnojnicama i Zračnoj luci, gdje je tadašnji MUP postavio svoje policijske punktove, piše HMS.

U Mostar je ilegalno donesena radio-oprema koju su kupili Hrvati u Njemačkoj. Svakodnevno je sve veći broj dragovoljaca pristupao obrani Mostara, oružje koje je dolazilo ilegalno raspoređivalo se preko glavnog stožera u Grudama. U to vrijem gradom su kružile razne dezinformacije i zlonamjerne glasine koje je širio KOS što je među građane unosilo nemir, pa se krizni stožer morao suprotstaviti i takvom vidu specijalnog rata protiv KOS-a.

Dok je rat praktično pred vratima, oporbene stranke u Mostaru organiziraju razne mitinge podrške za JNA.

Od tada pa do početka ratnih događanja u Mostaru, skoro svakodnevno  dolazilo je i do incidenata u koje su bili uključeni rezervisti tzv.JNA. Sporadična pucnjava s okolnih brda prema Katedrali, strašenje građana s dugim cijevima na ulicama, bombe u kafićima, pijančevanje i tuče, te pucnjava na vozila u okolici Mostara, ali i međusobni obračuni rezervista, unijeli su osjećaj straha, nemira i nesigurnosti među stanovnike Mostara.

U listopadu 1991. je napadnuto i selo Ravno u sjeverozapadnom dijelu Popova polja, što je događaj kojim de facto počinje rat u Bosni i Hercegovini, za kojeg tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović je kazao da nije „naš rat“.

Jedinice JNA smještene u Mostaru su trebale, zajedno s kninskim korpusom, zauzeti Split i srednju Dalmaciju. Kako to nisu uspjeli učiniti, užički i podgorički korpus ostaju na ovom području.

Užički korpus je preimenovan u ”bilećki”, a poslije i u ”hercegovački”. Djelovao je na području Mostara. Titogradski korpus je djelovalo na području Popova polja, Neuma, Stona i Dubrovnika.

Pod zapovjedništvom ovih korpusa su kasnije bile i brojne paravojne formacije iz Srbije i istočne Hercegovine, koje su počinile i zločin na Uborku gdje je mučki ubijeno 114 civila iz mostarskog naselja Zalik i Sutina, a za koji nitko nije odgovarao. Bio je to jedan od prvih masovnih zločina nad civilima tijekom četverogodišnjeg rata u BiH.M. L./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1991. obranjen Gospić, drugi najrazoreniji grad u Domovinskom ratu (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 19. rujna 1991. osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, jednom od najvažnijih strateških ciljeva agresora.

Unatoč najavama srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, o obustavi sukoba, kojima je 19. rujna 1991. u Haagu okončana druga sjednica Mirovne konferencije o Jugoslaviji, velikosrpska agresija nastavljena je svom silinom.

Upravo u tom razdoblju obranjen je Gospić, jedan od strateški najvažnijih ciljeva agresora. Opći napad na Gospić Srbi su pokrenuli početkom rujna. Grad su branile male domaće snage, stotinjak zagrebačkih dragovoljaca porijeklom iz Like, borbena skupina Tomislava Merčepa, stotinjak policajaca s područja Rijeke, Senja i Kvarnera, borbena skupina HOS-a i drugi. Stoga je Glavni stožer iz Zagreba u Gospić poslao četvoricu iskusnih pripadnika specijalne policije ATJ-a Lučko, predvođenih Mirkom Norcem koji preuzima zapovijedanje gospićkom 118. brigadom, kao i specijalnu postrojbu, dvadesetak pripadnika Bojne „Zrinski“.

Osim što je napadan svim raspoloživim sredstvima, Gospić su ugrožavale snage JNA unutar grada. Posebno važan dan bio je 14. rujna kada je u predgrađu Kaniži osvojeno skladište oružja Teritorijalne obrane za Liku. Zarobljenim oružjem branitelji su nakon tri dana borbi zauzeli najvažniji cilj, veliku vojarnu „Stanko Opsenica“, a potom su se redom predavali ostali vojni objekti. Zbog toga su zrakoplovi JNA raketirali cijelo to područje, a komanda 5. korpusa iz Banjaluke poslala je na Gospić veliku oklopnu kolonu. Taj je napad odbijen pri čemu je uništen znatan broj raznih oklopnih vozila i zarobljeno 7 tenkova, 12 teških minobacača te velike količine različitog streljiva.

Osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, a pobunjeni Srbi otada su prisiljeni na obrambena djelovanja. Nažalost, zbog toga je Gospić platio visoku cijenu, i uz Vukovar postao najrazrušeniji grad Hrvatske.

Upravo u tom razdoblju obranjen je Gospić, jedan od strateški najvažnijih ciljeva agresora. Opći napad na Gospić Srbi su pokrenuli početkom rujna. Grad su branile male domaće snage, stotinjak zagrebačkih dragovoljaca porijeklom iz Like, borbena skupina Tomislava Merčepa, stotinjak policajaca s područja Rijeke, Senja i Kvarnera, borbena skupina HOS-a i drugi. Stoga je Glavni stožer iz Zagreba u Gospić poslao četvoricu iskusnih pripadnika specijalne policije ATJ-a Lučko, predvođenih Mirkom Norcem koji preuzima zapovijedanje gospićkom 118. brigadom, kao i specijalnu postrojbu, dvadesetak pripadnika Bojne „Zrinski“.

Osim što je napadan svim raspoloživim sredstvima, Gospić su ugrožavale snage JNA unutar grada. Posebno važan dan bio je 14. rujna kada je u predgrađu Kaniži osvojeno skladište oružja Teritorijalne obrane za Liku. Zarobljenim oružjem branitelji su nakon tri dana borbi zauzeli najvažniji cilj, veliku vojarnu „Stanko Opsenica“, a potom su se redom predavali ostali vojni objekti. Zbog toga su zrakoplovi JNA raketirali cijelo to područje, a komanda 5. korpusa iz Banjaluke poslala je na Gospić veliku oklopnu kolonu. Taj je napad odbijen pri čemu je uništen znatan broj raznih oklopnih vozila i zarobljeno 7 tenkova, 12 teških minobacača te velike količine različitog streljiva.

Osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, a pobunjeni Srbi otada su prisiljeni na obrambena djelovanja. Nažalost, zbog toga je Gospić platio visoku cijenu, i uz Vukovar postao najrazrušeniji grad Hrvatske. (HRT)

 

19. rujna 1991. – Tisuće Beograđana oduševljeno izašlo na ulice pozdraviti tenkove koji su išli na Hrvatsku (VIDEO)

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari