Pratite nas

Povijesnice

1. rujna 2013. – in memoriam Zvonko Bušić

Objavljeno

na

Naraštaji su hrvatskih ljudi sanjali svoju slobodu. Mnogi su se za nju borili, no nažalost nikad je nisu uspjeli dočekati.
Neki su za nju trunuli po tuđim tamnicama, a cijeli je jedan naraštaj hrvatske mladosti zbog nje smaknut u poratnom jugoslavenskom genocidu i poput uginule stoke bacan u masovna grobišta bivše Jugoslavije.

Svi ti progoni, karađorđevićevske uze, boljševičke torture, logori smrti i jugoslavenska masovna smaknuća nisu uspjeli ubiti ideju slobode, koju je dragi Bog usadio u ljudsko srce.

Gledajući borbu Zvonka Bušića nameće se još jedna povijesna analogija, a riječ je o 60-im i 70-im godinama 17. stoljeća, kad je Hrvatska već bila svedena na “Reliquiae reliquiarum”, a obranu njezina dostojanstva preuzele su obitelji Zrinskih i Frankopana.

Tadašnji su habsburški vlastodršci računali kako bi, ako iskorijene ove dvije obitelji, vjerojatno mogli pokoriti ono što je ostalo od Hrvatske.

Tako su nositelje ideje smaknuli, njihove obitelji razdvojili i zatočili, a cjelokupnu imovinu opljačkali.

Za sličnom se idejom 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća poveo i jugoslavenski krvnik Josip Broz Tito, kad je pod krinkom komunističkoga režima provodio velikosrpsku politiku. Naslutivši u dijelu hrvatskih intelektualaca, među kojima su Bušići tada igrali zapaženiju ulogu, odlučio se u svojoj zločinačkoj politici, kao i nekad Habsburzi, na progon i njihovu likvidaciju. Ali ne samo Bušića, nego i svakoga tko je u sebi nosio ideju samostalne i neovisne hrvatske države.

Dana 10. rujna 1976. skupina hrvatskih političkih aktivista – Zvonko i Julienne Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić, otela je putnički zrakoplov Boeing 727 TWA 355 na letu od New Yorka do Chicaga sa 76 putnika, s namjerom da iz njega izbace letke nad Londonom i Parizom, u kojima se objašnjava položaj hrvatskoga naroda u Jugoslaviji i poziva na hrvatsku državnu neovisnost s naslovom “Poziv na borbu protiv srpske hegemonije”.

Konačni cilj zrakoplovnoga leta trebali su biti Zagreb i Solin. Cilj pak otmice zrakoplova bilo je pokušaj prisiljavanja američkih i europskih medija da objave letke u kojima je bila sadržana istina o srpskom i komunističkom zlostavljanju hrvatskog naroda u Jugoslaviji.

Skupina sa sobom nije nosila oružje već materijal od kojeg su napravili lažni eksploziv, koji su omotali oko svojih tijela, a pravu bombu kao i promidžbeni materijal Bušić je ostavio u pretincu newyorške podzemne željeznice, o kojoj su preko pilota proslijedili informacije o njoj.

Zrakoplovom bez povratka Zvonko je 1. rujna 2013. otputovao u legendu, među svoje otišle Bušiće i ostale junake. Više ga ne ćemo viđati na skupovima, u druženju, na predstavljanjima i razgovorima, no zauvijek će zato ostati on i njegova borba za hrvatsku slobodu u našim srcima.

Neka mu dragi Bog da vječni pokoj, a posebno neka mu bude laka hrvatska zemlja, za koju je živio i toliko patio!

In memoriam Zvonko Bušić

 

Pero Kovačević: Sjećanje na prijatelja Zvonka Bušića (1946. – 2013.)

 

 

Hoće li danas itko moći umrijeti za ideale zbog kojih je patnju podnosio Zvonko Bušić?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan utemeljena je Hrvatska zajednica Herceg Bosna i pao je Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Dan je 18. studenog. U mjestima gdje žive Hrvati istodobno se miješaju tuga i radost, jedno bez drugog u ovakvom danu ne ide. Na današnji dan utemeljena je Hrvatska zajednica Herceg Bosna i pao je Vukovar. Petra Majića, intelektualca i nekadašnjeg političkog dužnosnika, odanog suradnika i prijatelja Mate Bobana, nazvali smo jučer u prijepodnevnim satima. Nekako je običaj da razgovaramo 18. studenog, piše /Večernji List BiH.

Neki su se i distancirali od nje, neki su potpuno promijenili ploču, ali Petar Majić, ono što je govorio od njezina utemeljenja, i danas ponavlja. Recitira mi na telefon svoju pjesmu “Domovina je mater”, prepunu emocija koje najbolje opisuju Majića, ali i mnoge druge koji nikad neće HZ HB okrenuti leđa.

– U trenutku kad je padao herojski Vukovar i mučenička Škabrnja, a Dubrovnik, Sinj, Karlovac, Županja, Osijek… bili pod strašnim napadima, dok je Zagreb bio u panici, Mostar okupiran tisućama rezervista JNA, a Sarajevo u potpunom političkom rasulu, dok je međunarodna zajednica provodila onaj nerazumni i sramotni embargo na kupnju oružja, u Grudama iz ničega izniče jedan nepobjedivi i neprobojni organizacijski štit hrvatskog naroda protiv srpske agresije. Legitimni hrvatski čelnici prisegnuše da će braniti svoj dom i slobodu svog naroda, voditi se međunarodnim pravom i demokratskim načelima, a da će HZ Herceg Bosna poštivati izabranu vlast Bosne i Hercegovine sve dok BiH bude demokratska i neovisna o bivšoj i svakoj budućoj Jugoslaviji. Za predsjednika jednoglasno izabraše mr. Matu Bobana kojeg poslije potvrdiše za vrhovnog zapovjednika HVO-a i Hrvatske Republike Herceg Bosne. Bilo je to vrijeme strepnje i straha, ali i hrabrosti i ponosa, velik je to bio povijesni događaj za cjelokupni hrvatski narod – istaknuo je Majić.

I danas su i Hrvati u BiH i žitelji Vukovara u jednakoj borbi za pravdu i istinu kao i tih dana. Hrvati nemaju člana Predsjedništva jer su Bošnjaci sebi izabrali dvojicu. Ono sve iz 90-ih i danas je do kraja aktualno, stav je i načelnika općine Grude Ljube Grizelja koji će danas na grobu Mate Bobana u Gorici zapaliti svijeću i položiti vijenac.

– Odlučnost hrvatskih političkih predstavnika toga vremena, dalekovidnost i mudrosti toga čina u cilju zaštite hrvatskog naroda, njegovih temeljnih prava i interesa potvrđena je bezbroj puta u proteklim godinama, a i dan danas je do kraja aktualna – kazao je Grizelj o utemeljenju HZ HB.

/Večernji List BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

16. studenoga 2012. – Oslobođeni hrvatski heroji Gotovina i Markač

Objavljeno

na

Objavio

Dana 16.11. 2012. u 09:33 sudac Haškog suda Theodor Meron izgovorio je povijesne riječi: “Izričem oslobađajuću presudu Anti Gotovini i Mladenu Markaču te naređujem da se obojica odmah puste na slobodu”.

Pravomoćnom presudom Međunarodnog Kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) utvrđeno je da dvojica hrvatskih generala Ante Gotovina i Mladen Markač nisu bili članovi nikakvog udruženog zločinačkog pothvata i da nisu krivi za topničke napade na civilne ciljeve tijekom oslobodilačke akcije Oluja, a što je bio temelj prve nepravedne presude ICTY-a.

Val neopisive radosti i ushita zahvatio je cijeli hrvatski narod od Konavala do Vukovara, suze radosnice bile su na licima svih domoljuba i hrvatskih ljudi.

Emocije se nisu mogle obuzdati jer je pravda donešena: hrvatski ratni generali i heroji Domovinskog rata nevini su ljudi, a Hrvatska je slobodna zemlja bez ljage na oslobodilačkom ratu.

Iako su mnoge međunarodne i domaće strukture, pa i pojedini domaći mediji, trudili dokazati krivnju dvojice generala, te time i Hrvatske vojske i hrvatskog naroda – pravda je pobijedila! Povijesnom presudom skinuta je bilo kakva mogućnost ucjene prošlošću i političkog pozicioniranja na patnji hrvatskog naroda što su mnogi domaći i strani krugovi itekako priželjkivali nadajući se zatvoru za hrvatske junake.

Srbija je bila šokirana, a na licima nekih poznatih ljudi sa domaće političke scene nije se mogla sakriti razočaranost odlukom.

Na drugoj strani, tisuće Hrvata pohrlili su na trgove proslaviti ovu radosnu vijest, a crkve su bile ispunjenje vjernicima i molitvama zahvalnosti Bogu na uslišanju dugogodišnjih molitava za svoje generale.

Generali, heroji, naši osloboditelji, konačno su odahnuli čista obraza, a hrvatski narod je sa nadom krenuo u svjetliju budućnost!

 

Generali Gotovina i Markač na završnom dijelu vježbe ‘Velebit 18’

 

 

 

Gotovina: Naprijed možemo samo ako njegujemo optimizam i svaki dan teško radimo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari