Pratite nas

Religija i Vjera

1. svibnja – sveti Josip Radnik

Objavljeno

na

Blagdan svetoga Josipa Radnika uveo je 1955. u crkvenu godinu papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja na dan „koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik“.

 

„Druga internacionala“, međunarodna udruga radnika, odlučila je 1889. da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Leon XIII. izdao je svoju encikliku o svetom Josipu, kojom je radnike i sve ljude skromnih životnih prilika uputio na svetog Josipa kao uzor i primjer za nasljedovanje.

Sveto pismo samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje i to u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret. “Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: ‘Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin’” (Mt 13,54).

Uvođenjem blagdana svetog Josipa Radnika Crkva želi iskazati posebno poštovanje prema radu jer svojim radom kršćanin „pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli“. Josipov svakidašnji rad svjedoči naime o spremnosti služenja u vjernoj poslušnosti tajni utjelovljenja Sina Božjega i djela otkupljenja. To treba biti smisao rada i svakoga kršćanskoga djelatnika.

Svaki radnik treba težiti da njegov posao postane apostolska služba i suradnja s Kristom na djelu spasenja. U tom slučaju svakidašnji rad, stavljen u službu spasenja, poprima božanske razmjere.

Posebno je zanimljivo da hrvatska riječ ‘radost’ ima korijen u riječi ‘rad’. Apostol Pavao u svojoj Poslanici Galaćanima naziva radost jednim od prvih plodova Duha Svetoga uz ljubav i mir, a blaženi Alojzije Stepinac smatra rad pravom radošću jer je to u obliku pokore i predanja vlastitog rada Bogu sredstvo pokore i posvećenja čovjeka koji imao smisao spasa ljudske duše.

Josip je zaista bio jednostavan čovjek, u kojega je Bog imao povjerenja da bi učinio velika djela. On se znao u svakoj situaciji svoga života tako ponašati kako je to Bog očekivao. Zato Sveto pismo slavi Josipa kao pravednika (usp. Mt 1,19). A u hebrejskom jeziku “pravedan” znači isto što i pobožan, besprijekoran sluga Božji, izvršitelj volje Božje (usp. Post 7,1; 18,23-32; Ez 18,5ff; Izr 12,10) ili dobar i susretljiv prema bližnjemu (usp. Tob 7,5; 6,9). Jednom riječju: pravedan je onaj koji ljubi Boga i tu ljubav iskazuje izvršenjem zapovijedi i stavljanjem cijeloga života u službu bližnjega i u službu ostalih ljudi.

Tako je Josip učio od Isusa da živi kao Bog. Ali,  usuđujem se reći da je on na ljudskom području u mnogome podučavao Sina Božjega. Riječ očuh, koja se povremeno upotrebljava za Josipa, sadrži nešto što mi se ne sviđa, jer postoji opasnost da se misli da su odnosi između Josipa i Isusa bili hladni i površni. Vjera nas naravno, uči da Josip po tijelu nije bio Isusov otac, ali ne postoji samo takvo očinstvo.

Josip je ljubio Isusa kao što otac ljubi svoga sina. Dao Mu je sve najbolje što je imao. Njegovao je to Dijete kako mu je bilo naređeno, od Njega je načinio zanatliju – dao Mu je svoje zvanje. Zato Ga ljudi iz Nazareta zovu i faber i fabri filius : zanatlija i zanatlijin sin (Mk 6,3; Mt 13,54). Isus je radio uz Josipa u njegovoj radionici. Kakav mora da je bio Josip i što je milost u njemu prouzročila da bi ga osposobila za zadatak da Sina Božjega odgoji kao čovjeka? Moralo je biti tako da je Isus u radu, po svom karakteru i načinu govora bio vrlo sličan Josipu. Isusovo djetinjstvo i mladost, a stoga i njegovo ophođenje s Josipom, odrazit će se u kasnijem Gospodinovu životu: njegov smisao za stvarnost, njegov način kako sjeda za stol i lomi kruh, njegova sklonost za konkretno objašnjavanje nauke uzimanjem primjera iz svakodnevnog života.

Što vi mislite o ovoj temi?

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić pozvao na solidarnost i stvaranje novog zajedništva

Objavljeno

na

Objavio

U povodu kršćanskog blagdana Cvjetnice nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić u nedjelju je, predvodeći euharistijsko slavlje, uputio vjernicima poruke ohrabrenja i vjere te pozvao na stvaranje novoga zajedništva u izazovnim vremenima.

“Ovom Misom Cvjetnice, započinje Veliki tjedan muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova. Ove godine za nas, ali i za čitav svijet, poseban je Veliki tjedan”, rekao je Bozanić predvodeći misno slavlje u crkvi Tijela Kristova u zagrebačkom naselju Sopot.

“Svi smo pogođeni širenjem bolesti koja je zaustavila redoviti životni tijek, unijela nesigurnost i poremetila redovitost naših ophođenja i susreta. Osim toga, mi u Zagrebu i njegovoj okolici nosimo posljedice potresa, koji je ostavio razorne tragove na mnogim kućama, u domovima, na našim crkvama, pa i na našoj Katedrali, te nedvojbeno u dušama ljudi koji žive u Zagrebu, osobito u mjestima podno Medvednice i u njezinoj okolici”, istaknuo je kardinal.

Kao vjernička zajednica snažno osjećamo nedostatak fizičkog sudjelovanja u Euharistijskim slavljima u našim crkvama, rekao je. Dok se u mnogočemu osjećamo pogođeni, ranjeni i udaljeni, osjećamo poziv da prepoznamo novu blizinu s Bogom, u našim obiteljima i međuljudskim odnosima, koja se gradi u nevoljama, naglasio je.

U vrijeme kada smo prisiljeni ostati u svojim kućama, sabrani u obiteljima, čini se da ove godine Isus sa svojim učenicima želi na osobit način ući u naše domove i slaviti Pashu u našoj kući, rekao je Bozanić, što je, kako je rekao, jedinstvena prilika koja nas vraća na početke hebrejskoga blagdana, koji je nastao u noći bijega iz egipatskog ropstva, kada je izabrani narod slavio oslobođenje blagujući janje u uskom krugu, svaka obitelj za sebe. “I sam je Isus htio slaviti Pashu u kući neposredno prije noći molitve, boli i uhićenja na Maslinskoj gori”, pojasnio je.

Važnost solidarnosti i zajedništva u vremenima kušnje

Vjernike je pozvao da na Nedjelju Muke Gospodnje – Maslinsku nedjelju, otvore vrata svoga doma “da Isus u ovoj jedinstvenoj prigodi slavi Pashu u intimnosti naše obitelji”, te upozorio na važnost solidarnosti i zajedništva u vremenima kušnje.

“Trpljenje traži podršku, utjehu, blizinu, pomoć u nošenju teškoća, posebno od prijatelja i najbližih. Braćo i sestre, povijest često ostavlja tragove bez granica. Mnoge žrtve zbog bolesti koja hara i ovih dana umiru same, bez blizine i utjehe najbližih. Ali činjenica jest da i toliki gladni, siromašni, nevini, tolika nevina dječica suvremenog čovječanstva, napuštaju ovozemni život bez poštovanja i brige koje zaslužuje svako ljudsko biće, svaki Božji sin i kći. Isus, noseći križ, poziva nas da nikada ne zaboravimo siromahe, svoju braću i sestre, koji nemaju nikoga blizu sebe tko bi ih utješio”, istaknuo je.

Izazov pred kojim se nalazimo u sadašnjem vremenu je vratiti se i otkriti ono što je najbotnije u životu, naglasio je kardinal Bozanić.

Svoju homiliju zaključio je s porukom: “Draga braćo i sestre, izgleda kao da je Isus izabrao ovog Velikog tjedna, ove godine, više nego ikada, ući u vašu kuću, u vaš dom, da bi obogatio, ili promijenio vaše odnose, vaše obiteljsko zajedništvo. Otvorite mu vrata vaših kuća, vaših obitelji, vašega srca. On zna što nam je potrebno”. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Cvjetnica ove godine drukčija nego ikad zbog koronavirusa i potresa

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Cvjetnica, Nedjelja Muke Gospodnje i početak Velikoga tjedna, za vjernike je drukčija nego ikada jer će se, zbog pandemije koronavirusa  euharistijska slavlja diljem Hrvatske održati bez vjernika, ili samo s ograničenim brojem, u skladu s preporukama civilnih i vjerskih vlasti.

Vjernici će euharistijska slavlja moći pratiti putem elektroničkih medija – radija, televizija, internetskih stranica biskupija i društvenih mreža, a u svojim domovima mogu pripremiti maslinove ili palmine grančice za blagoslov, vodeći računa da ne krše preventivne mjere vezane uz pandemiju COVID-a-19.

Hrvatski nadbiskupi i biskupi predvodit će svetu misu u svojim katedralama i crkvama, ali ne i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić koji će, umjesto u Zagrebačkoj katedrali koja je teško stradala u razornom potresu koji je 22. ožujka pogodio Zagreb i okolicu, euharistijsko slavlje predvoditi u 10 sati u crkvi Tijela Kristova u zagrebačkome naselju Sopotu.

Kardinal Bozanić je i u pastoralnim smjernicama, koje je objavio u četvrtak, 2. travnja, istaknuo kako je smjernice prema Velikom tjednu odredio “pridržavajući se posebnih odredaba i naputaka što su ih na temelju općih državnih propisa dale Nadbiskupija i Hrvatska biskupska konferencija, te u skladu sa svećeničkim pozivom i službom, nastojeći pomoći u olakšavanju teškoća od bolesti Covida-19 i potresa”.

Cvjetnica bez vjernika ili samo s ograničenim brojem 

Pastoralne smjernice koje se odnose na Cvjetnicu tako govore da “pridržavajući se sanitarnih odredaba, može se blagosloviti nekoliko maslinovih, palminih ili cvjetnih grančica, bez dijeljenja prisutnima tijekom slavlja, a pri blagoslovu se ne koristi blagoslovljena voda”.

U Katoličkoj Crkvi Cvjetnica se slavi kao spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe, koji je opisan u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44, i Ivan 12:12-19), ali i kao spomen njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kada je Isus ulazio u Jeruzalem, narod mu je mahao palminim i maslinovim grančicama prostirući svoje haljine putem kojim je Isus išao jašući na magarcu.

Cvjetnicom počinje i Veliki tjedan – spomen na posljednje dane Isusova života, njegovu muku i smrt. U Velikom Tjednu posebno se slavi Sveto trodnevlje – Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota. Početak je to intenzivne priprave za Uskrs, najveći kršćanski blagdan.

Običaj vjerničkih povorki s palminim grančicama nastao je pak u Jeruzalemu u IV. stoljeću, dok se u Rimu prakticira od IX. stoljeća, odakle se raširio po cijeloj Crkvi. Veliki tjedan završava Uskrsom. Uskrsnuće Isusovo u kršćanstvu je temeljna vjerska istina da je Bog-Otac svoga Sina Isusa Krista treći dan uskrisio od mrtvih, odnosno da je Isus umro i uskrsnuo.  Kršćani vjeruju u uskrsnuće od mrtvih i temelje ga na Isusovu uskrsnuću.

Slavlja i obredi u skladu s odgovornim oblikovanjem

U pastoralnim smjernicama istaknuto je kako “posebnost Velikoga tjedna, slavlja i njegovi obredi u sadašnjim okolnostima postavljaju određena pitanja o odgovornome oblikovanju obreda, a o nekima, koja se tiču Svetoga trodnevlja, upute je donijela Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata”.

Tako će se i ostala liturgijska slavlja trebati organizirati tako da se poštuju odredbe o slavljima bez vjernika, s iznimnom osjetljivošću prema potrebi dezinficiranja predmeta i prostora.

Prema općim uputama i prijedlozima Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, u Trodnevlju se zbog posljedica potresa u Zagrebu, odgađa Misa posvete ulja, koja se redovito slavi na Veliki četvrtak prijepodne. U skladu s danim naputkom, izostavlja se i obred pranja nogu, a na kraju toga slavlja ispušta se i procesija s Presvetim oltarskim sakramentom, koji će se čuvati u svetohraništu.

Odgađaju se i procesije i pučke pobožnosti, a na Veliki  petak Kongregacija poziva dijecezanske biskupe da se pobrinu da u Sveopću molitvu uvrste zaziv u kojemu se moli za bolesne, umrle i tjeskobne, a kako je istaknuo kardinal Bozanić, u Zagrebačkoj nadbiskupiji molit će se nakon devetoga zaziva (Za upravitelje država) sljedeći zaziv: Za pogođene u vrijeme pandemije.

Kardinal Bozanić  poručio je svećenicima da kao pastiri, ne štedeći snagu, budu i dalje uza svoj narod: u molitvi za njega i svjesni da je u ovome vremenu potrebno posebno vjerničko i domovinsko zajedništvo.

Svećenicima i vjernicima poručio je pak da se pridržavaju smjernica koje daju mjerodavna državna tijela Republike Hrvatske, a odnose na sva okupljanja ljudi, pa tako i vjernika. (Hina)

Cvjetnica

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari