Connect with us

Kultura

10 ključnih stripova koji su ‘nam oblikovali cijelo djetinjstvo’

Objavljeno

-

Kultni stripovi devedesetih potpuno su promijenili način na koji čitamo

Mi, mlađi članovi redakcije Telegrama, prošli tjedan smo se zapitali što nam je sve obilježilo djetinjstvo i odrastanje devedesetih osim rata i relativne neimaštine. Jedan od prvih fenomena koji su nam pali napamet bila je, dakako, ekstravagantna hrvatska glazbena scena tih godina, koja je varirala od notornog, ali urnebesno zabavnog cro-dancea, preko različitih, i danas masovno popularnih domoljubnih budnica (kako pokazuje nedavno uskrsnuće Dražena Žanka na Jelačić placu u Zagrebu, jednog od predvodnika žanra), pa sve do kojekakvih sentiša i proplamsaja života preživjelih i novih članova rock plemena. Nakon što vam je Igor Šimulija prošli tjedan predstavio svoju iscrpnu top-listu najvećih glazbenih hitova devedesetih, došlo je vrijeme da se prisjetimo još jednog aspekta pop-kulture koji je uspio preživjeti, ali i obilježiti te zeznute godine. Mada ih se možda neće svi odmah prisjetiti, riječ je o stripovima!

 [ad id=”68099″]

Strip kao medij devedesetih nije bio u najboljoj situaciji, jer se praktički preko noći raspalo široko jugoslavensko tržište koje je podržavalo i održavalo bogatu nisku strip-časopisa koji su neprekidno izlazili, a najveći izdavački centri nisu se nalazili u Hrvatskoj, već u Sarajevu, Novom Sadu i Gornjem Milanovcu, s legendarnom izdavačkom kućom Dečije novine. I tako, kad se bivša država razjedinila a rat buknuo, lokalna su djeca pored mnogih drugih stvari ostala prikraćena i za nove crtane romane koji su dolazili iz tih središta, no ipak nije trebalo tako dugo da se ponovno uspostavi kakva-takva produkcija, uz niz piratskih izdanja koja su kolala crnim tržištem diljem regije.

Usamljeni pothvat Slobodne Dalmacije

Sredinom devedesetih najveći izdavač stripa u Hrvatskoj bez konkurencije je bila Slobodna Dalmacija, koja je ponovno pokrenula objavljivanje gotovo svih strip-serijala famozne talijanske kuće Sergio Bonelli Editore, neprikosnovenog kultnog statusa na Balkanu kada je o stripu riječ. Slobodna je svoj izdavački program u početku postavila prilično ambiciozno, pa je pored omiljenih Bonellijevih junaka postupno počela objavljivati i dogodovštine najvećeg mladog nogometnog asa Velike Britanije, Nippera Lawrencea, vjerojatno računajući na zaluđenost dalmatinskih i hrvatskih klinaca nogometom, što se pokazalo mudrim jer je strip neko vrijeme uživao kultni renome.

Sredinom devedesetih najveći izdavač stripa u Hrvatskoj bez konkurencije je bila Slobodna Dalmacija, koja je ponovno pokrenula objavljivanje gotovo svih strip-serijala famozne talijanske kuće Sergio Bonelli Editore.

Ranije je Slobodna bila uključena u stvaranje kontroverznog strip-serijala Super Hrvoje, ekstravagantnu priču o mladiću povratniku koji se svojim nadljudskim sposobnostima uključuje u obranu Hrvatske u Domovinskom ratu. Kreirani su materijali za samo dvije sveske ovog bizarnog stripa prije nego što ga je progutao mrak, da bi dvadesetak godina poslije Super Hrvoje postao neka vrsta trash-legende.

Nathan Never, "Djeca noći" - naslovnica

Slobodna je svoju mladu, ali i stariju publiku iznenadila uvođenjem nekih junaka koje Jugoslavija nije poznavala, prvenstveno tada svježu Bonellijevu uzdanicu Nathana Nevera, specijalnog agenta u ne tako dalekoj distopijskoj budućnosti. Karizmatični je Nathan naprečac osvojio čitatelje, a makar ga je Slobodna nakon četrdesetak brojeva povukla s tržišta (da bi ga nastavio objavljivati Ludens u vječno promjenjivim formatima, koji je od Slobodne preuzeo kompletnu Bonellijevu licencu), ostao je u srcima mnoge djece te je u Hrvatskoj razmjerno popularan i dan-danas.

Lazarus Ledd, "Druga polovica neba" - naslovnica

Međutim, možda je još veće iznenađenje bio Lazarus Ledd, strip-junak Bonellijevog formata koji uopće nije bio njegov, već proizvod Adea Caponea, otpadnika koja se odmetnuo od talijanskog tate-mate onako kako je Todd McFarlane utekao Marvelu da bi osnovao Image.

Slobodna je svoju mladu, ali i stariju publiku iznenadila uvođenjem nekih junaka koje Jugoslavija nije poznavala, prvenstveno tada svježu Bonellijevu uzdanicu Nathana Nevera, specijalnog agenta u ne tako dalekoj distopijskoj budućnosti.

Ranih devedesetih osim Super Hrvoja na kioscima su se mogli naći i licencni stripovi grupacije Georgea Lucasa, tzv. Evoksi i Droidi, koji su donosili šarene i uzbudljive priče o sporednim junacima svemira “Zvjezdanih ratova”, a ako me sjećanje ne vara, izašlo je i barem nekoliko brojeva starih Nindža kornjača (paralelno s megapopularnom animiranom serijom), dok su Leonardo, Donatello, Rafaello i Michelangelo još bili cool tinejdžeri a ne samo mutanti zlokobnog pogleda kakvi su danas. Bio je tu i Gordon Link, opskurni strip-junak koji je valjda predstavljao nekakav nadomjestak za Dylana Doga dok domaći izdavači ne riješe autorska prava s Bonellijem. Mada je danas uglavnom zaboravljen, uvjeren sam da svatko može pronaći pokoji broj Gordona Linka ako prekopa tavane i podrume na vikendicama.

Modra lasta – središte domaćeg stripa

Dok je Slobodna Dalmacija štancala uvozni strip, mahom talijanski, a Vjesnik uporno objavljivao trećerazredne kopije izvornog Alana Forda (uz reizdanja ranih epizoda serijala), izdavačka kuća koja je dosljedno podržavala domaći strip bila je Školska knjiga, i to u časopisima za osnovnoškolce među kojima su prednjačili neuništivi Modra lasta i Smib. Upravo su devedesetih oni odjednom imali bogatiju ponudu stripa nego ikada prije. Za Lastu su radili gotovo svi najvažniji hrvatski strip autori, a Štef Bartolić, Krešimir Zimonić, Darko Macan, Goran Sudžuka i Edvin Biuković uspjeli su stvoriti prave generacijske klasike (Gluhe laste, Zlatka, Borovnica, Svebor i Plamena, Koko i drugi), kojima se pridružuje Dubravko Mataković sa svojim suludim stripom Super Di u Smibu.

Dok je Slobodna Dalmacija štancala uvozni strip, izdavačka kuća koja je dosljedno podržavala domaći strip bila je Školska knjiga,  i to u časopisima za osnovnoškolce među kojima su prednjačili neuništivi Modra lasta i Smib.

Mataković je devedesetih postao ono što je danas: na domaćem terenu beziznimno najčitaniji i najpopularniji hrvatski strip-autor, što je postigao ponajprije svojim neumornim radom za Nedjeljnu Dalmaciju i posve originalnim i autentičnim stripovima u labavom serijalu Prot Pikčers. Matakovićeva popularnost onda se temeljila, a to je slučaj i danas, na eksplicitnom, necenzuriranom i što je najvažnije, nepretencioznom i nadasve slikovitom prikazu crnog taloga od kojeg se sastojala mlada samostalna hrvatska država. U njegovim satiričkim stripovima publika je to s lakoćom prepoznala.

Zanimljivo, rame uz rame mu je po popularnosti stajao Danijel Žeželj, jednako produktivan, no bitno drugačiji autor. Njegovi rani albumi kao što su “Ritam srca”, “Sophia”, “Rex” i “Sun City” i dan-danas uživaju poseban status među artistički nastrojenom publikom, a njihova izvorna izdanja tražena su kao vrijedni kolekcionarski primjerci.

Naslovnica reizdanja albuma "Sophia"

Bezvremene dječje avanture

Sigurno je da sam nešto propustio spomenuti (recimo, nisam se uopće bavio fanzinima koji su devedesetih u Hrvatskoj bitan izdavački fenomen, ali imali su vrlo ograničenu distribuciju i nakladu i možda traže zaseban tekst, a odlučio sam više-manje preskočiti i problematični Comic Strip, pokušaj Slobodne Dalmacije da producira luksuzni strip-časopis u boji čiji se sadržaj, međutim, sastojao gotovo isključivo od stripova francusko-belgijske škole već objavljenih u Jugoslaviji), ali recimo da je ovo dobar kratak pregled onog najbitnijeg što je, u krajnjoj liniji, dobrano upotpunjavalo naše dječje igre i landranja po kvartovima, parkovima i parkiralištima.

Da, kad sam bio mali katkad sam htio biti Zagor, Duh sa sjekirom, ali vrlo često i Obelix koji može satrati cijelo divlje prase u jednom zalogaju. A najviše od svega želio sam se družiti sa Štefovim Gluhim lastama. I evo, družim se, čitajući o njihovim avanturama već dvadesetak godina.

Naslovnica prve (od dvije) sveske Super Hrvoja

1. Super Hrvoje

Autori: Siniša Ercegovac (scenarij) i Nikola Listeš (crtež). Početkom devedesetih, Hrvoje je mladi povratnik u Hrvatsku čije je roditelje u Njemačkoj likvidirala UDBA (lol). Po dolasku u domovinu, Hrvoje otkriva da stavivši ruke na tradicionalni kameni pleter postaje Super Hrvoje, čovjek od kamena, čiji je zadatak, naravno, da obrani zemlju od četnika. Ingeniozno.

Jedna od naslovnica Gordona Linka

2. Gordon Link

O neobičnom i propalom Gordonu Linku nemamo mnogo podataka, ali imamo barem reprodukcije par naslovnica da se prisjetimo kako je lik uopće izgledao. Među ostalima, ovaj talijanski strip-serijal crtao je i Raffaele Della Monica, koji se poslije proslavio radom na Zagoru.

Nathan Never, "Djeca noći" - naslovnica

3. Nathan Never

Bonellijev futuristički junak kojeg je 1991. kreirala scenaristička “banda sa Sardinije” Michelle Medda, Antonio Serra i Giuseppe Vigna, a likovno stvorio Claudio Castellini, po sudu ovog člankopisca najznačajnija je inozemna novost na “komercijalnoj” hrvatskoj strip-sceni devedesetih. Pretežno mračan serijal nije nalikovao na ništa što je u Bonelliju ranije stvoreno, a usprkos povremenim padovima u kasnijoj fazi, njegova je kvaliteta više-manje bila na razini. Epizode koje je objavila Slobodna danas više nije tako lako pronaći, meni fali još par komada da zaokružim kolekciju, a najsigurnija mjesta za početak potrage su aukcije na internetu i nepresušni buvljaci.

Naslovnica sveske "Conana, barbara"

4. Conan, barbar

Mada je Conan u Hrvatskoj izlazio i prije samostalnosti, Slobodna je uvela taj popularni američki format sveske u kojem su table legendarnog Marvelovog crtača Johna Busceme izgledale bolje nego ikad. K tome, svaka je sveska donosila dvije priče – samostalnu, čija bi kvaliteta često varirala, i drugu, kontinuiranu, uvijek novi nastavak adaptacije klasičnih romana Roberta E. Howarda u nenadmašnoj Busceminoj izvedbi. Dokle god je Conan izlazio, na kiosku su se mogli kupiti fantastični stripovi.

Jedna od naslovnica Nippera

5. Nipper

Nipper Lawrence, zlatni dečko nogometa, junak je klasičnog stripa poznate britanske izdavačke kuće Fleetway, koji je na Otoku izlazio još od sedamdesetih, a u predratnim srpskim izdanjima već je bio vrlo rado čitan diljem regije. Slobodna je oživljavanjem Nippera početkom devedesetih vjerojatno računala na neuništivu ljubav djece prema nogometu kao temelj na koji će se zakačiti strip. No, činjenica je da je Nipper uživao veliku popularnost prvenstveno u Splitu i Dalmaciji, gdje za njega znaju apsolutno svi, dok je na kontinentu oduvijek bio bitno manje popularan. Ipak, sva izdanja Nippera još uvijek su hit među kolekcionarima.

Tabla iz stripa "Čovjek s dvije jetre"

6. Super Di

Bizarni Matakovićev dječji strip godinama je izlazio u Smibu i riječ je o dječjem stripu kakav je mogao smisliti samo on i nitko drugi. Majstor je u kadrove stripa neprekidno ubacivao svoje ostale junake poput Malog Ivice i s lakoćom zadržavao istu razinu ludila. Ovaj serijal tek treba biti prepoznat kao apsolutni klasik. Kako nismo uspjeli pronaći tablu Super Di, prenosimo jednu stranicu drugog Matakovićevog strip-serijala, Čovjeka s dvije jetre.

Zlatka na naslovnici albuma u izdanju Fibre

7. Zlatka

Životno djelo Krešimira Zimonića, jednog od najznačajnijih autora tzv. treće (novokvadratne) generacije hrvatskog stripa, neprestance je mijenjalo prirodu i formu još od osamdesetih, kada je djevojčica nalik na buduću Zlatku debitirala u Zimonićevom animiranom filmu “Album” (1983.). Zlatka se devedesetih udomaćila u Modroj lasti, gdje je polako postala sasvim nesvakidašnji serijal koji nije bio nalik ni na što drugo ne samo u domaćem, nego u svjetskom stripu. Kultni strip grunge generacije više ne izlazi, ali poput DNK prožima cjelokupno Zimonićevo djelo.

Gogo, Martina, Ivo i Marko , slavne Gluhe laste

8. Gluhe laste

Gluhe laste su strip-serijal o tinejdžerima koji sviraju u rock’n’roll bendu, a Štefova genijalnost je u tome što je u vrijeme nepogodno i za strip i za rock svoje junake učinio, uz Zlatku i Borovnicu, možda i najvoljenijim predstavnicima Modre laste. Po blagom uzoru na antologijski američki serijal “Love & Rockets” braće Hernandez Štef je uspio napraviti bezvremenu priču koja rezonira sa svim buntovnim generacijama.

9. Borovnica

Osebujni humoristični geg-serijal Darka Macana autorov je duboki naklon veličinama francusko-belgijske škole na čijim se stripovima napajao, ali i posve samosvojni strip tijekom kojeg možemo pratiti Macanov razvoj od talentiranog početnika u vrsnog autora koji nepogrešivo vlada svim tajnama zanata, stvarajući u procesu vrhunsku umjetnost sa salvama smijeha i cijelom plejadom začudnih junaka s voćnim i povrtnim imenima (Borovnica, Kesten, Oraščić, Banana…).

Svebor i Plamena, crtež Gorana Sudžuke

10. Svebor i Plamena

Ovaj izvrstan Lastin serijal zaokružen na točno deset epizoda cijelo je vrijeme pisao Darko Macan, a crtali su ga prvo Goran Sudžuka i potom Matija Pisačić. Svebor i Plamena od početka su bili ambiciozno zamišljeni kao nadahnuto obnavljanje tradicije Osmoškolaca Ivice Bednjanca, strip koji će komunicirati s dezorijentiranim generacijama u Hrvatskoj opustošenoj ratom, privatizacijom i HDZ-om. No, to je i djelo rafiniranog pripovjednog i likovnog jezika, pri čemu su stvaraoci svjesno učili od braće Hernandez, autora stripova slične tematike, da bi stvorili potpuno domaće djelo. Najvažnije od svega je što su sve svoje ambicije ispunili.

Autor: Bojan Krištofić / Telegram.hr / Gallieno Ferri/www.stripovi.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari