Pratite nas

Povijesnice

10. studenoga 1991. Bogdanovci – hrabrost o kojoj se premalo govori

Objavljeno

na

Dana 10. studenoga 1991. u ruke komunističkih postrojbi JNA potpomognutim fašističkim srpskim milicijama pada herojsko selo pored Vukovara – Bogdanovci.

Bogdanovci su bili selo-simbol otpora neprijatelju. Zbog izuzetne hrabrosti branitelja i junačke obrane Bogdanovci su postali poznati širom Hrvatske kao zadnji štit obrane Vukovara.

Tuga i plač su tih dana bili u mnogim domovima Hrvata jer se predosjećala velika katastrofa u Vukovaru. Prethodni događaji, razaranja i ubojstva civila širom Hrvatske nagoviještala su tragediju u hrvatskom gradu na Dunavu.
U Domovinskom ratu tijekom opsade Vukovara, jedina veza Vukovara sa svijetom bio je “kukuruzni put” prema Vinkovcima ,  preko Bogdanovaca, Marinaca i Nuštra.

Padom Marinaca u listopadu 1991., Bogdanovci su ostali jedina oaza u vukovarskoj općini koja je (uz Vukovar) pružala otpor osvajaču.

Od 19. listopada 1991. bila je posve presječena veza između Bogdanovaca i Vukovara. Satnija 204. brigade Zbora narodne garde, koja se nalazila u opkoljenim Bogdanovcima, potom sasvim samostalno uz pomoć lokalnih domoljuba odolijeva napadima srpske vojske.

Unatoč višemjesečnoj hrabroj obrani u kojoj su sudjelovali mještani, pripadnici policije, Zbora narodne garde, te HOS-a, Bogdanovci, mjesto od nekoliko stotina stanovnika, bilo je prisiljeno predati se pred agresorskom vojskom i četničkim parapostrojbama koji su iz više smjerova s više od tisuću i pol ljudi ušli u ovo gotovo 100-postotno hrvatsko mjesto.

Bogdanovci su svakako jedno od mjesta u Hrvatskoj koje je najviše dalo za stvaranje neovisne i slobodne Hrvatske.  Dovoljno je reći da je iz ovoga sela ubijeno ili se i danas vode kao nestali 89 mještana. Uz 89 stradalih Bogdanovčana ovdje je život izgubilo i 40 suboraca iz cijele Hrvatske koji su im tih najtežih dana došli pomoći u obrani.

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

17. studenog 1991. – Vukovar Zlatnih dukata

Objavljeno

na

Objavio

Šture informacije koje su mjesecima stizale iz okupiranog Vukovara nisu dale ni naslutiti kakva sudbina čeka mučenike grada heroja.

Nije izostala potpora njegovim braniteljima koja je stizala iz svakog kutka Hrvatske, pa bar i pjesmom.

Tako je bilo i 17. studenog 1991. na kraju Dnevnika Hrvatske televizije kada je predstavljena pjesma Zlatnih dukata „Vukovar“ koje se i danas rado sjećamo.

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

16. studenog 1991. Hrvatska ratna mornarica porazila jugomornaricu

Objavljeno

na

Objavio

Poslije dva dana silovitih borbi 16. studenog 1991. Hrvatska ratna mornarica izborila je svoju najveću pobjedu u Domovinskom ratu.

Njome je prekinuta blokada hrvatskih luka, a poražena jugo-mornarica morala se povući na otoke Vis i Lastovo, te u Boku Kotorsku.

Osim toga, bilo je to prvi put u povijesti ratovanja da je neki ratni brod napadao grad po kojem je dobio ime.

U borbi za hrvatski Jadran diverzanti su dva dana prije u uvali Bobovišća na Braču improviziranim vođenim torpedom potopili neprijateljski patrolni čamac “Mukos”.

Ubrzo su posade ostalih brodova i jugo-vojnici iz ratne luke Lore i drugih svojih uporišta otvorili žestoku vatru koja je potrajala cijelu noć. Sutradan ujutro zapucali su i ratni brodovi taktičke grupe “Kaštela” iz Splitskog kanala, ne mareći za cilj. Osim Splita, bombardirani su otoci Brač i Šolta, a u napadu je uz potporu taktičke grupe “Vis” sudjelovalo i šest bojnih zrakoplova.

U Splitu su pogođeni mnogi civilni objekti. Poginula su dva hrvatska pomorca, a šestero je građana ranjeno. Razaranja su pretrpjela i mjesta na zapadnoj obali otoka Brača, te Grohote na Šolti.

Kada od prosvjeda nije bilo ništa, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice Sveto Letica izdao je jednostavnu zapovijed: “Raspali!” Hrvatske postrojbe, naoružane poluispravnim topovima na najnižoj granici uporabne vrijednosti, snažno su uzvratile.

Pogodile su i oštetile razarač “Split” i jednu topovnjaču, a iznad otoka Brača i Šolte srušile su dva zrakoplova. Agonija jugo-mornarice nastavila se i sljedeći dan. Oštećeni razarač dvije su topovnjače oteglile Bračkim i u Hvarskom kanalu spojile se s borbenom grupom “Ploče” dok ih je na izlazu čekala taktička skupina “Vis”. Uskoro je počeo novi sukob s hrvatskim obalnim bitnicama Lovište na Pelješcu i Blace na Korčuli.

U Hvarskom kanalu tada se našlo ukupno devet brodova, koji su i po broju i vatrenoj moći bili višestruko jači od hrvatskih snaga. U velikoj bitki neprijatelju su potopljena dva plovila, a više ih je oštećeno. U povlačenju prema otočiću Šćedru preostali brodovi naišli su na vatru topničkih bitnica iz Črne Luke i rta Privale, ali je magla spriječila njihove nove gubitke.

Naposljetku su se jugo-brodovi povukli u svoje baze da iz njih više nikada ne isplove, osim prema svom posljednjem uporištu – zaljevu Boki Kotorskoj. U siječnju 1992. jugomornarica je morala napustiti ratnu luku Loru, a u svibnju i otoke Vis i Lastovo.

 

Hrvatska ratna mornarica slavi 26. obljetnicu osnutka

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari