Pratite nas

Religija i Vjera

10. svibnja Uzašašće Gospodinovo

Objavljeno

na

Točno četrdeset dana nakon Uskrsa Crkva slavi blagdan Uzašašća Gospodinova ili Spasovo. Četrdeset dana nakon svog Uskrsa, Krist se sa svojim opipljivo ljudskim ranama ukazivao svojim učenicima, a potom je u svoj slavi uzašao svom Ocu na nebesa.  

(Dj 1,1-11; Ef 1,17-23; Mt 28,16-20)

U Vjerovanju stoji da je Isus uskrsnuo, uzašao na nebo, da će doći u slavi suditi žive i mrtve… Upravo to je zaključak s prizora Gospodinova uzašašća na nebo. Život Isusov ne završava na zemlji, nego na nebu.

Na kraju puta je Slava Očeva. Onaj koji nam priopći da je put, istina i život pokazuje kamo vodi put, da je doista put spasenja i da sve završava u Životu. Kad je ulazio u naš svijet motivirao je svoj pohod riječima: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“ Izobilje života je Život vječni. Obećanje se ispunilo, ne samo na Isusovu životnom putu, nego je to sudbina i svih ljudskih života.

Ljudi su oduvijek pokušavali vlastitim se silama domoći životne punine, živjeti sretno i bez kraja. Nikomu to nije pošlo za rakom, zato što je to u našem svijetu  nemoguće, moguće je jedino u Božjem životu. Ispunjenje svih čovjekovih želja moguće jedino u zajedništvu s Bogom. Isus je zato sišao na zemlju da nas pouči i povede samo njemu znanim putem k Bogu. „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji” kaže učenicima nakon što je zgotovio djelo spasenja na zemlji. Onoga koji je Ocu bio sinovski poslušan do smrti na križu, Bog je uzvisio davši mu ime nad svakim imenom da se na to „ime prigne svako koljeno zemnika i podzemnika i da svaki čovjek prizna da je Isus Krist jedini spasitelj“.

Nama kršćanima koji slijedimo Krista to Isusu darovano Gospodstvo poručuje da smo na pravom putu, da je cilj, koliko god nam se nekad učio dalekim, ipak dostiživ, da se svi napori isplate, da ništa nije uzaludno. Naslućujemo što je Bog pripravio onima koji ga ljube. Doživio je to sv. Stjepan, Isusov svjedok i prvomučenik kad je motrio otvoreno nebo i Sina Čovječjega gdje sjedi s desne Bogu. To je istina objavljena svijetu po Isusovu životu. Ona mora poći svim ljudima, da je upoznaju da se po njoj spase. Upravo stoga Isus šalje svoje učenike: „Idite po svem svijetu i sve narode učinite mojim učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.”

Isus je uzašao, nije više vidljiv, a to vjerniku teško pada. Teško je slijediti nevidljivo. Isus je svojima ostavio ljubav kao oporuku, ali teško je ljubiti ono što ne vidiš, ne čuješ, ne možeš dotaknuti, ma kako to uzvišeno bilo. Isus je uzašašćem apostolima postao nevidljiv, ali ne i odsutan. Može li nevidljivi biti prisutan? Može. Kolikima je Isus za zemaljskog života bio neprihvatljiv, nisu vidjeli u njemu ono što je on uistinu bio i osudili su ga jer je tvrdio da je ono što jest.

Sv. Pavlu je mistični Isus bio bliži nego apostolima zemaljski. Oni su bolje poznavali povijesnog Isusa, a on mističnoga. Svima nama je bliži mistični Isus, jer zemaljskoga ne poznajemo. Sv. Toma Akvinski, genij teološke misli, proučio je Isusa kao malo tko drugi u povijesti, ali kad je upoznao mističnog Isusa, hodao je hodnicima samostana i ponavljao da je sve što je pisao pljeva u usporedbi sa samo jednim viđenjem.

Isus sam je pozivao da se učimo gledati onkraj razumnoga, materijalnoga i prepoznavati stvarnosti očima vjere ili kad gledamo srcem.

Tako je Isus prisutan, bez obzira što izgleda da je odsutan.

Crkva i „gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime ja sam među njima”. Euharistijska Isusova prisutnost u kruhu i vinu. Duh Sveti. Doista, on je na razne načine prisutan među nama u sve dana do svršetka svijeta.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Papa Franjo rekao biskupima da ne primaju gay sjemeništarce

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo upozorio je ovoga tjedna biskupe da pažljivo ispitaju kandidate za svećenike i odbiju svakoga za koga posumnjaju da bi mogao biti gay, objavili su u četvrtak lokalni mediji.

“Dobro pripazite kada primate sjemeništarce, širom otvorite oči”, rekao je Papa, navodi servis Vatican Insider dnevnog lista La Stampa. “Ako imate neke dvojbe, bolje da ih ne primate”, dodao je Franjo.

Poglavar Katoličke crkve sastao se s talijanskim biskupima samo nekoliko dana nakon što je jedan Čileanac, žrtva zlostavljanja svećenika, izjavio kako mu je Papa u privatnom razgovoru rekao da ga je Bog učinio homoseksualcem i da ga on voli takvog kakav jest.

Vatikan je odbio komentirati navode lista koji proturječe medijskim nagađanjima da Papa ublažava kruta crkvena stajališta o homoseksualnosti. Crkva ju je, ako se aktivno prakticira, osuđivala kao nemoralni poremećaj.

U dokumentu iz 2005., koji je objavio Franjin prethodnik Benedikt XVI., Vatikan kaže da bi Crkva mogla u svećenički red primiti one koji su dokazano nadišli svoju homoseksualnost najmanje tri godine. No, primanje u službu treba zabraniti aktivnim homoseksualcima i onima s “duboko ukorjenjenim” gay sklonostima te onima koji podupiru gay kulturu, piše u dokumentu.

Najnovije Franjine upute biskupima mogle bi smiriti konzervativce, zabrinute dramatičnom promjenom jezika Crkve o homoseksualnosti otkako je Franjo izabran 2013. “Ako je netko gay i traži Boga i ima dobru volju, tko sam ja da mu sudim?”, rekao je Papa na svom prvom inozemnom putovanju 2013.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Sveta Rita – svetica nemogućeg

Objavljeno

na

Objavio

Zaštitnica je bolesnika, ranjenika, žrtava bračnog nasilja i pogrda, problematičnih brakova, očajničkih podviga, zaboravljenih i izgubljenih slučajeva.

Današnja sveta zaštitnica je Rita iz Cascije (Rita da Cascia), talijanska redovnica augustinka, mističarka. Rođena je 1381. kao Margherita Lotti u naselju Roccaporena (općina Cascia, provincija Perugia, Umbrija).

Kći pobožnih roditelja, jedinica, od djetinjstva je sanjala da će postati redovnica, ali se po roditeljskoj želji udala vrlo mlada. Njezin muž, Paolo Mancini, gradski stražar, bio je naprasit i grub čovjek, ali ona ga je svojom blagošću i strpljivošću pripitomila, približila dragom Bogu i ostvarila obiteljsku sreću.

Zatim ju je pogodio udarac za udarcem. Muž joj je ubijen iz zasjede, a potom su joj u roku od godine dana umrla oba sina. S 36 godina, počela je opet razmišljati o ulasku u samostan. Uputila se u obližnju Casciju, u augustinski samostan svete Marije Magdalene, ali su je redovnice kao udovicu nasilno ubijenog muža najprije odbile. Naposljetku je ipak uspjela, a po jednoj predaji po noći su je u samostan uveli njezini sveci zaštitnici, Ivan Krstitelj, Augustin i Nikola iz Tolentina.

Dobrotvorka i mirotvorka, u samostanu je puno molila, razmatrala o Isusovoj muci i zamolila Isusa da postane sudionica njegove muke. Zadobila je ranu na čelu koja ju je podsjećala na Isusovu trnovu krunu, krvarila 15 godina i nije više zarasla. Činila je strogu pokoru i postila. Mnogo je patila i zadnjih godina bila prikovana za svoj siromašni samostanski ležaj.

Preminula je u Casciji na današnji dan, 22. svibnja 1457. Narod ju je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveticu, a pobožnost prema njoj raširila se po mnogim zemljama. Blaženom ju je 1627. proglasio papa Urban VIII, a svetom 1900. papa Leon XIII., nazvavši je „dragocjenim biserom Umbrije“.

Zazivaju je kod neplodnosti, osamljenosti, bolnih rana i bolnih tijela, očajnih stanja, naizgled nemogućih i nerješivih problema i slučajeva jer usprkos mnogih nedaća i gubitaka nikada nije gubila vjeru u Svevišnjega.

Zaštitnica je bolesnika, roditelja, udovica, majki, ranjenika, žrtava bračnog nasilja i pogrda, problematičnih brakova, očajničkih podviga, zaboravljenih i izgubljenih slučajeva te mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta.

Laudato.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found