Pratite nas

Povijesnice

10. travnja 1947. mladi hrvatski domoljubi s Marjana skinuli jugoslavensku i izvjesili 18-metarsku hrvatsku zastavu

Objavljeno

na

frane tente

Frane Tente i njegovi prijatelji 1947. godine podigli su hrvatsku zastavu bez zvijezde. Komunističke vlasti osudile su ih zbog tog “neprijateljskog čina”.

Davne 1947. g. mladi hrvatski domoljubi skinuli su jugoslavensku zastavu s Marjana u Splitu i postavili hrvatski barjak velik 18 metara.

Umjesto jugoslavenske zastave na Marjan je postavljen hrvatski barjak velik 18 metara!

Taj izuzetno hrabar i domoljubni čin bio je protest mladih Hrvata protiv nasilnog i zločinačkog komunističkog režima koji je provodio nasilje, teror i smrt diljem naše domovine.

Jedan od sudionika ove izuzetno hrabre akcije, Frane Tente ubijen je godinu dana kasnije u Lepoglavi u 20-oj godini života.

On je jedan od tisuća Hrvata i Hrvatica koji su mučeničkom smrću platili svoje domoljublje i građansku hrabrost usprotivivši se neljudskom i demoniziranom komunističkom režimu.

Kamenjar.com svjedočanstvo objavljuje jer hrvatska javnost ima pravo znati za ovakve potresne priče iz nedavne mračne povijesti, a koje su ispisali krvlju hrvatski mladići i djevojke.

Simbolika Marjana – „hrvatski barjak crven-bijeli-plavi“

Simbolika vrha Marjana uvijek je bila hrvatska zastava, simbol hrvatstva i zadržala se tako do današnjih dana.

Predstavljala je prkos Hrvata nenarodnim i nehrvatskim režimima. U jugokomunističkoj Jugoslaviji nakon rata na vrh je stavljena jugoslavenska zastava sa velikom zvijezdom petokrakom.

Frane Bettini (22), Ivica Bavčević (22), Nikola Pensa (22), Jelka Betica (42), Vlaho Zelinak (45), Borica Jonić (20), Ruža Anić (19), Katica Šanić (20), Jakov Kirigin (19), bogoslov Tomislav Karaman (21, poslije svećenik i generalni vikar splitske nadbiskupije), Vjekoslav Matijević (20) učinili su hrabar čin kakav komunisti nisu mogli ni zamisliti da se može dogoditi u Hrvatskoj koja je bila već dvije godine pod terorom i brojnim mučenjima, progonima i ubijanjima „neprijatelja narodnog antifašističkog režima“.

Na vrhu Marjanu skinuta je jugoslavenska zastava s crvenom zvijezdom i stavljen 18 metarski hrvatski barjak!  Akcija je izazvala šok među splitskim komunistima i orjunašima .

Istraga je počela, a već za dva tjedna uslijedila su uhićenja. Uhićeni su prošli užasni istražni postupak i izvedeni su pred sud. Optuženi su da podrivaju SFRJ, a u stvari su tiskali različite letke i pisali parole po ulicama.

Optužnice mladim Splićanima

Presuda je sadržavala još toga. Osim izvješene zastave, teretilo ih se za organiziranje udruženja koje je imalo za cilj nasilno djelovanje u svrhu rušenja ustavnog poretka u FNRJ (klasičan komunistički obrazac za likvidacije nepoželjnih skroz do 1990.), sastavljanje i rasturanje letaka s pozivom na otpor, pisanje parola tipa “Doli Tito” i “Živija HOP”, dizanje bune među seljacima u Žeževici, nabavu sanitetskog materijala za „odmetničke bande“ (za što su optužli Pensu), vrbovanje članova u HOP, pokušaj prebacivanja u „odmetničke bande“ (za što su optužili Jakova Kirigina) i dr. Režimska Slobodna Dalmacija od 31. svibnja 1947. spominjala je i kidanje slike Ive Lole Ribara, a vješanje hrvatske zastave nazvala je “vješanje ustaške zastave”, a akciju nazvala “izdajstvom ostataka fašizma”. To parolaštvo je potomcima sudaca ostalo na ustima kao sredstvo ucjene potomcima suđenih do današnjeg dana.

Presude hrvatskoj mladosti i smrt Frane Tente

Frane Bettini dobio je deset godina zatvora s prisilnim radom, Bavčević šest godina, Pensa sedam godina, Betica deset godina, Zelinka dvije i po godine, Jonićeva četiri godine, Anićeva tri godine, Šanićeva tri godine, Kirigin dvije godine, Karaman tri godine, Matijević 18 mjeseci a Tente tri godine zatvora.

Najmlađi od njih, Frane Tente, nakon suđenja sproveden je u Šibenik, pa u Lepoglavu, te na izgradnju pruge Šamac – Sarajevo. Vraća se u lepoglavski zatvor kojim je tada upravljao zloglasni Josip Špiranec, major KNOJ-a, a čiji je izravni nadređeni u to vrijeme bio vjekovječni Josip Manolić, načelnik Odjela za izvršenje kaznenih sankcija u SUP-u NRH.

Zapovjednik kaznionice, u kojoj su se redovito provodila maltretiranja političkih zatvorenika, odredio je da mladoga Franu zatvore u samicu samo u donjem rublju.

Stavili su mu okove na noge i zatvorili u visoku prostoriju bez stakla, a pod su zalili vodom koja se na hladnoći smrzavala. Umro je u dvadesetoj godini 8. studenog 1948. godine u 16 sati, prema zatvorskom izvještaju, od ‘vodene upale porebrice i tuberkulozne upale mozgovnih opna’.

Dr. Augustin Franić iz Dubrovnika, koji je i sam kao mladić odležavao kaznu kao “politički” u tom zatvoru, objavio je prije nekoliko godina dokumentaciju KPD Lepoglava; u knjizi je poimence naveo 205 osoba, redom političkih zatvorenika, koje su stražari u Lepoglavi ubili, a poimence i 223 osobe koje su umrle u kaznionici, od bolesti i rana, te iznio podatak o 12.500 tisuća političkih zatvorenika od 1945. do 1990. samo u tom komunističkom kazamatu.

 

Grad Split podignuo zastavu na Marjanu u čast Frane Tente koji je isto napravio 1947., te je zbog toga mučen i umro u Lepoglavi

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

26. kolovoza 1939. stvorena Banovina Hrvatska

Objavljeno

na

Objavio

Banovina Hrvatska je izraz stoljetne želje hrvatskog naroda za vlastitom državom i slobodom. Ujedno to je prijelazni i izvanredni pokušaj rješavanja hrvatskog pitanja unutar prve Jugoslavije u zaoštrenim unutrašnjim i vanjskim prilikama uoči 2. svjetskog rata. Status Banovine Hrvatske gotovo je bio federalni…

Reakcija velikog dijela Srba na stvaranje Banovine Hrvatske 1939. godine bila je slična 1990. godini i glasila je: “Srbi na okup!”. Veliki dio Srba, i prije stvaranja NDH koja je ekstremistima i teroristima poslužila 1990. kao navodno ‘opravdanje’ za genocid nad Hrvatima, nije htio prihvatiti postojanje bilo kakvog oblika autonomije Hrvatske niti u okviru Jugoslavije, a kamoli kao samostalne države, piše narod.hr.

Banovina Hrvatska je izraz stoljetne želje hrvatskog naroda za vlastitom državom i slobodom. Ujedno to je prijelazni i izvanredni pokušaj rješavanja hrvatskog pitanja unutar prve Jugoslavije u zaoštrenim unutrašnjim i vanjskim prilikama uoči 2. svjetskog rata. Status Banovine Hrvatske gotovo je bio federalni.

Drugi svjetski rat donio je trenutni raspad Jugoslavije, a time i nestanak Banovine Hrvatske.

Na današnji dan 26. kolovoza 1939. uspostavljena je Banovina Hrvatska. Nastala je na temelju sporazuma Dragiše Cvetkovića, predsjednika vlade prve Jugoslavije i Vladka Mačeka, vođe hrvatskog naroda, čelnika HSS-a i Seljačko-demokratske koalicije koja je bila vodeća politička snaga u Hrvatskoj.

Reakcija srpskog stanovništva u pojedinim kotarima Banovine Hrvatske uslijedila je odmah. Javno je zatraženo pripajanje srpskom dijelu države (“Srbi na okup”). Srpska pravoslavna crkva nije podržavala hrvatsku autonomiju i otvoreno je istupala protiv stvaranja Banovine Hrvatske. Mnogi srbijanski političari bili su nezadovoljni Sporazumom, smatrajući da se Hrvatima previše popustilo, rasla je djelatnost četnika i pronacističke organizacije Zbor Dimitrija Ljotića i sličnih koji su bili rasplodno tlo mržnje prema Hrvatima.

Ekstremne i nacionalističke snage u srpskom stanovništvu na teritoriju Banovine Hrvatske, i u drugim dijelovima Kraljevine Jugoslavije bili su žestoki protivnik bilo kakve hrvatske samobitnosti. Ta oporba konstituiranju Banovine Hrvatske ogledala se u stvaranju velikosrpskog pokreta “Srbi na okup” u osnivanju raznih odbora za navodnu zaštitu srpskog naroda pa i u osnivanju tajnog udruženja “Srpska odbrana”, čiji je zadatak bio borba protiv Banovine Hrvatske.

Sve ove skupine politički su djelovale s velikosrpskih polazišta, suprotstavljale se osnivanju i konstituiranju Banovine Hrvatske jer je to za njih bilo cijepanje srpskih snaga u Kraljevini Jugoslaviji i odvajanje “srpskih krajeva” od Srbije.

Ova motrišta podrobno su iznijeta u pravilniku tajnog udruženja “Srpska odbrana” i u Poslanici Srbima Banovine Hrvatske 1940. U ovim velikosrpskim namjerama, slikovito rečeno, Srbija se označava kvočkom koja treba okupiti sve svoje piliće, tj. Srbe iz Banovine Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine, u cilju obrane njihovih nacionalnih interesa i očuvanja “narodnog i državnog jedinstva”.

Osim toga, danas jedan dio povjesničara smatra da je poznati vojni udar u Beogradu 27. ožujka 1941. godine nije bio prvenstveno namijenjen protivljenju ulaska Jugoslavije u Trojni pakt, jer su uvjeti za Jugoslaviju bili izvanredni, a osobito izbjegavanje rata. Prvenstvena namjera je bila svrgavanje tegenta Pavla, pa ih povjesničari nazivaju “protupavlovskim” demonstracijama, a pod dva: ukidanje Banovine Hrvatske kao prijelaznog oblika ka velikoj hrvatskoj autonomiji i čak hrvatskoj državi.

U svemu tome ima vjerojatno i istine: dok je pučist Dušan Simović bio zaista britanski igrač koji je završio nakon ulaska Nijemaca u Londonu u izbjegličkoj vladi, raspad Jugoslavije otvorio je vrata rušenje Banovine Hrvatske, te novim političkim i neizvjesnim okolnostima gdje su monarhističke snage tražile nove velikosrpske pozicije u stvaranju novih odnosa na tlu prve Jugoslavije.

Na kraju krajeva, taj rat i sukob donio je najveću štetu hrvatskom narodu, te Srbima izvan Srbije, dok je sama država Srbija, izvor svih zala na ovim prostorima ostala – netaknuta.

To naravno ne smeta beogradskoj čaršiji čiji je danas glas Aleksandar Vučić, kao nekada Slobodan Milošević, da izaziva, prijeti, podmeće, laže i kleveće.

Hoće li konačno Hrvatska, prema receptu prof. Palića, smoći snage za dostojanstven i jasan odgovor koji će Srbiji pokazati gdje joj je mjesto nakon svih zala koje je počinila od 1918. do 1999. i završetak rata na Kosovu.

Gotovo cijelo stoljeće konstantne srbijanske mržnje, ratova i prijetnji, čiji dio su i pozivi na rušenje Banovine Hrvatske, završilo je genocidom nad albanskim narodom kada je, osim masovnih ubojstava i likvidacija, milijun ljudi protjerano iz svojih domova.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1995. – Vlak slobode prošao kroz oslobođenu Hrvatsku (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Dana 26. kolovoza 1995. iz Zagreba se ka Splitu uputila željeznička kompozicija čime je nakon više od četiri godine iznova uspostavljena željeznička veza između ta dva grada.

Djelatnici Hrvatskih željeznica velikim trudom uspjeli su u 20-ak dana sanirati uništene dijelove pruge, tako da je već 15. kolovoza kompozicija s tri vagona prevezla izbjeglice iz Splita u Knin. Simbolično nazvan „Vlak slobode“ krenuo je ispraćen tisućama Zagrepčana u 8 sati i sedam minuta.

Na povijesnu vožnju vlakom uputio se i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman te mnogi uglednici, kulturni i javni djelatnici, ali i veliki broj prognanika koji se na simboličan način vraćao svojim uništenim domovima. Naime, u to je vrijeme Hrvatska još uvijek brinula za 380 tisuća protjeranih građana.

Kako je prolazio, „Vlak slobode“ izazivao je slavljeničko oduševljenje na putu od Zagreba preko Karlovca te Gospića i Knina do Splita. Na svim postajama Tuđman se oduševljenom narodu obraćao kratkim podsjećanjem na tegobe Domovinskog rata okončane operacijom „Oluja“, naglašavajući potrebu za što bržim povratkom prognanika u svoje domove. Predsjednik je vrlo jasno osudio sve incidente i pozvao Hrvate da se ne osvećuju nad napuštenom imovinom izbjeglih Srba.

Osobito svečan bio je doček u Kninu gdje su predsjednika i putnike pozdravili postrojeni pripadnici Četvrte i Sedme gardijske brigade, koji su zajedničkim snagama oslobodili kraljevski grad.

U 18 sati i 11 minuta vlak je stigao u Split. Deseci tisuća Splićana oduševljeno su pozdravili dolazak „Vlaka slobode“ i pratili Tuđmanovo obraćanje na splitskoj rivi.

Njegov govor bio je mnogo puta prekidan oduševljenim pljeskom i skandiranjem, a trenutak za povijest uslijedio je kada je predsjednik okupljen narod upitao: Što mi još preostaje da vam obećam?

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari