Pratite nas

Intervju

Siniša Kovačić: Dnevnik bez komentara i aktivizma naše je novo ogledalo

Objavljeno

na

Siniša Kovačić (39), nakon 20 godina na HRT-u tijekom kojih je vodio i uređivao udarne emisije Informativnog programa, na prijedlog Domoljubne koalicije postao je vršitelj dužnosti glavnoga ravnatelja HrT-a, pozicije s koje je smijenjen Goran Radman, piše jutarnji list

[ad id=”93788″]

U prvoj velikoj ispovijesti na mjestu vršitelja dužnosti glavnoga ravnatelja Hrvatske radiotelevizije Siniša Kovačić (39) otkriva zašto je baš njega predložila Domoljubna koalicija, iako predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka praktički ne poznaje.

Kovačić je upravo proslavio 20 godina rada na HRT-u, gdje je najveći trag ostavio kao urednik i voditelj Dnevnika, a u medijima se nagađa kako je simpatije i povjerenje političke desnice zadobio sredinom prošle godine kao jedan od osnivača i prvi predsjednik Hrvatskih novinara i publicista (HNiP), novinarske udruge koja je nastala kao “desna” protuteža Hrvatskomu novinarskom društvu (HND).

Koji su Vaši programski i poslovni ciljevi?

Poticanje proizvodnje programa, a ne kupnja gotovih proizvoda. To će biti glavni smjer kojim će ići Hrvatska radiotelevizija, jer nas na to obvezuje Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji, ali i želja da naši gledatelji, slušatelji i čitatelji za svoj novac u većoj mjeri dobiju izvorne hrvatske proizvode, a u manjoj uvozne. Moramo se početi truditi razvijati vlastite izvorne sadržaje koji oslikavaju hrvatski identitet, kulturu i baštinu te potiču svijest o njima, a ne da kao naše najekskluzivnije i najskuplje proizvode nudimo ono što se na privatnim televizijama dobiva besplatno, tj. za nekoliko minuta gledanja reklama. Imamo vrijedne zaposlenike i sjajne stručnjake čiji potencijal nije bio iskorišten, i sada to želimo promijeniti. To je mnogo više od puke poruke da svi uvijek moraju zaraditi svoju plaću! Pitali ste za programske ciljeve. S novim vodstvom već se ostvaruje ono što javnost od nas očekuje, a to je podizanje objektivnosti izvješćivanja. Dnevnik bez komentara i aktivizma naše je novo ogledalo. U poslovnome smislu pred nama su tri ključna koraka: usvajanje godišnjega poslovnog i financijskog plana, nastavak kolektivnih pregovora u dijalogu sa sindikatima te daljnja optimizacija poslovanja i podizanje učinkovitosti na svim područjima.

Pretresanje financija

Kakvo ste poslovno stanje zatekli? Jozo Barišić kaže da je ustanovljeno kako samo na jednome projektu bivše uprave nedostaje 18 milijuna kuna, a vi ste kazali da se HRT zbog osiguranja tekuće likvidnosti treba kreditno zadužiti za oko 80 milijuna kuna, iako je bivša uprava krajem veljače u priopćenju isticala da su lani ostvarili čak 56,9 milijuna kuna operativne dobiti. Pretpostavljam da interna revizija još uvijek radi, ali što dosad već znate?

Pretresli smo financije za prošlu godinu do zadnje lipe i utvrdili brojna mjesta koja otvaraju sumnju u nezakonitost poslovanja, čime se sada bavi interna revizija. U manje od mjesec dana već smo utvrdili niz nepravilnosti pa sam već potpisao desetak opomena zaposlenicima te, nažalost, tri otkaza. Bojim se da je to tek početak. HRT je, nažalost, bio bankomat za neke zaposlenike jer smo utvrdili nezakonitosti u ispunjavanju putnih naloga, naknada za odvojeni život, a imovina se zloupotrebljavala u privatne svrhe. Napravili smo, primjerice, i reviziju troškova po službenim karticama te će neki morati sami platiti račune za ručkove koje ne mogu opravdati. Šokiran sam načinom na koji su pojedinci sitno potkradali kuću. Neke smo zaposlenike prijavili i Poreznoj upravi jer su zatečeni u poreznome prekršaju, a sumnje u počinjena kaznena djela mjerodavnim institucijama. Pravo raščišćavanje predstoji i u dijelu vanjske suradnje. Zamislite, imamo popis od četrdesetak suradnika koji su u samo dva mjeseca ove godine primili za hrvatske prilike izdašne honorare, neki više od 80 tisuća kuna. Iako je sve po zakonu, smatram da su ti honorari neprimjereno visoki. Sve ovo poduzimamo jer sam u prvome obraćanju i obećao: Čisti računi za zdravi početak! Ipak, svi znamo da su najveći iznosi u javnoj nabavi te poslovima povezanima s produkcijom, stoga ćemo i zahvaljujući državnoj reviziji provjeriti što se sve u tom području događalo i kako se radilo tijekom posljednje tri godine. Njihov nalaz bit će temelj za daljnje eventualne radikalne poteze, utvrdi li državna revizija postojanje štetnih ugovora. Već sada mogu reći da je bilo nepravilnosti u prikazivanju broja naših zaposlenika i, primjerice, naše dobiti. Ona za 2015. nije 56,9 milijuna kuna, kako se to prikazivalo, već triput manje – svega 18 milijuna kuna. Podatak koji više zabrinjava jest da smo postali nelikvidni. Pitam vas kako je moguće da smo se hvalili dobrim rezultatima, a trenutačno nemamo novca za isplatu naših honoraraca? Potpuno mi je neshvatljiva i logika da se javnosti prezentirao podatak o smanjivanju broja zaposlenih, a usporedno prikrivao podatak o povećanju tzv. agencijskoga zapošljavanja. Televizija čiju temeljnu djelatnost ostvaruju vanjski suradnici na poslovima montaže, snimanja, scenografije, pa čak i spikerskoga posla – nije održiva, a prema prvim analizama – ni isplativa.

Kako ocjenjujete mandat Gorana Radmana?

Ocijenio ga je Nadzorni odbor HRT-a, koji je utvrdio da nije obavljao dužnost u skladu sa zakonom, a potom ga je Hrvatski sabor zbog toga razriješio.

U kakvim ste bili odnosima s bivšim glavnim ravnateljem?

Strogo formalnim, ali korektnim. Prvi susret bio je na poziv gospodina Radmana nakon što sam izabran za predsjednika Hrvatskih novinara i publicista, a drugi na primopredaji dužnosti nakon što je razriješen.

Kakva je ocjena rada Saše Runjića, što on sada radi?

On je u nadležnosti Poslovne jedinice Program, kojoj je i bio na čelu. Privremeno je raspoređen sukladno potrebama programa, kvalifikacijama i iskustvu u Informativni medijski servis, a trenutačno je, koliko znam, na bolovanju.

Izloženi ste napadima zbog ukidanja satirične emisije “Montirani proces”. Smatrate li da je to bila dobra odluka programskoga vodstva?

Već sam rekao da sam na temelju odluke programskoga vodstva, kao zakonski zastupnik HRT-a, otkazao ugovor ekipi te emisije. Razlozi za to postoje na trima razinama – programskoj, pravnoj i poslovnoj. Programsko vodstvo je, što je njihovo pravo, reklo da tu emisiju ne želi nakon što su iz scenarija zaključili da postoji mogućnost raspirivanja vjerske, nacionalne i druge netrpeljivosti. Pravna služba potvrdila je njihov stav. Treći je razlog poslovne prirode. Serija je ugovorena izravnom pogodbom, a trebala nas je koštati 2,3 milijuna kuna – točnije, po epizodi više od 200 tisuća kuna. U trenutku kad kuća tone u nelikvidnost, zaista smatram nepotrebnim raspravljati o potrebi za emisijom koja je preskupa. Uostalom, i jedan od bivših članova News bara Domagoj Pintarić, nedavno je ustvrdio da nije satira sve što rade.

Dražen Majić u svojoj je istrazi o kontroverznome danskom dokumentarnom filmu “Masakr u Dvoru” žestoko napao novinara Sašu Kosanovića i bivšega urednika dokumentarnoga programa Roberta Zubera, koji mu nije ostao dužan, a HRT je pokrenuo istragu. Kakvi su rezultati istrage, kako vi vidite taj slučaj?

HRT se jasno ogradio od sadržaja toga dokumentarnog filma, pokrenuta je i završena revizija. No, ne bih iznosio daljnje pojedinosti dok postupak u cijelosti ne završi, i dok oni na koje se odnosi nalaz revizije ne budu upoznati s njezinim zaključcima.

Vratili ste prijenose utakmica hrvatske nogometne reprezentacije na HTV i to ste platili 98 tisuća eura, iako je HNS prvo tražio 260 tisuća. No, vi ste njima zauzvrat dali arhivu HTV-a sa svim utakmicama hrvatske za televizijski kanal koji osniva HNS. Mislite li da je to dobar poslovni potez?

Kad sam postao vršitelj dužnosti glavnoga ravnatelja, naišao sam na brojne molbe naših gledatelja da se poveća broj sportskih sadržaja. 600 tisuća gledatelja prijateljske utakmice hrvatske reprezentacije s Izraelom potvrda je da smo donijeli pravilnu odluku. Podvala je informacija da smo trajno ustupili dio arhive HNS-u. U trenutku kad nemate nikakva planirana sredstva za prijenose nastupa hrvatske nogometne reprezentacije, a pruža vam se mogućnost da za to iskoristite arhivske snimke samo 30-ak utakmica, i to isključivo za potrebe HNS-ova televizijskoga kanala, takav se poslovni potez nikako ne može nazvati štetnim.

Ukinuli ste zabranu gostovanja novinara portala Direktno i Dnevno na HTV-u. Tko je donio tu zabranu, postoji li danas zabrana gostovanja novinara bilo kojega medija na HTV-u, i zašto su važni baš novinari tih portala, s obzirom na to da oni nisu među najčitanijima?

Na HRT-u više nema zabranjenih gostiju, novinara ni tema. Smatramo to izravnim doprinosom pluralizmu i istraživačkom novinarstvu, iako će se urednici uvijek moći savjetovati s pravnom službom i ograditi se od određenih stajališta. No, to ne znači da trebamo imati crne liste. To je doprinos slobodi govora i kulturi demokracije te, ako baš hoćete, izravan udar aktivizmu.

Kako je došlo do toga da vas za mjesto glavnog ravnatelja predloži Jasen Mesić uime Domoljubne koalicije? Jeste li u prošlosti imali neke veze s HDZ-om i smije li novinar imati simpatije prema bilo kojoj političkoj opciji?

Ako ste čitali o meni, mogli ste primijetiti da sam počeo raditi još u gimnaziji na Radio Dravi u Koprivnici, potom sam studirao usporedno radeći nekoliko poslova te sam upravo jučer obilježio 20 godina na HRT-u, tijekom kojih sam napredovao radom i iskustvom bez političkih protekcija, prijava ili pritužbi na svoj rad. Predložen sam uime Domoljubne koalicije, uz podršku Mosta, a za moje postavljanje glasovali su, primjerice, i gospodin Prgomet te bivši predsjednik Hrvatskoga sabora, gospodin Leko iz SDP-a. To dovoljno govori o široj potpori koja je važna za izbor na takvu dužnost u javnome servisu.

Poznajete li Tomislava Karamarka, u kakvim ste odnosima?

Gospodina Karamarka imao sam prilike susresti samo jednom, davno, radeći nastupni intervju s njim za Dnevnik dok je bio ministar unutarnjih poslova.

Kažu da ste postali favorit Domoljubne koalicije lani u srpnju, kad ste postali predsjednik novoosnovanoga društva Hrvatski novinari i publicisti, koje je svojevrsna “desna” protuteža Hrvatskomu novinarskom društvu. Je li to točno? S kakvim ste motivima bili među osnivačima HNiP-a, kako ste se okupili, kakve rezultate ste imali kao predsjednik u nešto više od pola godine?

Zar ne mislite da je konkurencija u svakome području zdrava? Ovdje ne mislim da trebamo biti suprotstavljene strane, već da imamo različite, a katkad i slične poglede na neka od ključnih pitanja struke. Hrvatski novinari i publicisti nastali su kao reakcija na nezadovoljstvo stanjem struke, a ne kao politička aktivistička udruga i ponosan sam na podršku i sve što smo napravili za vrijeme mojega rada na čelu HNiP-a. Uspjeli smo ugroziti monopol na istinu, afirmirati stavove mnogih profesionalaca za koje, nažalost, nije bilo mjesta u javnome govoru.

Poznajete li Velimira Bujanca, kojega su mediji isticali kao jednoga od suosnivača HNiP-a? Kakav je vaš stav o njemu i njegovim emisijama, bi li za njegovu emisiju bilo mjesta na HTV-u?

Kolega Bujanec nazočio je osnivačkoj skupštini HNiP-a, no nije bio među inicijatorima njezina pokretanja. On je neupitna medijska činjenica jer je otvarao zabranjene teme te otvorio eter gostima čija mišljenja nisu bila dobrodošla u drugim medijima. Naš je odnos korektan, a on, koliko mi je poznato, planira ostati na televiziji preko koje se afirmirao.

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ruža Tomašić: Za neke u Bruxellesu smo Divlji zapad

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić u  razgovoru za 100posto govorila je o radu u toj instituciji i kakav je odnos prema zastupnicima iz Hrvatske.

To što u parlamentu sjedi 751 zastupnik, pa ne dolazite svaki tjedan do riječi, ne znači ništa. Pojašnjava nam, glavni rad je u odborima, a u samom parlamentu je – finale. Na primjeru njezinog izvješća oko izlova plave ribe u Jadranu, za što je bila izvjestiteljica, možemo i dočarati kako teče ovaj proces.

‘U parlamentu zapravo govorite o onome što ste napravili u odborima. Odbori traju po cijele dane, počinju od 8,30 ili 9, a pauza je u 12,30. Potom se u 15 nastavljaju i budu do 18 ili 18,30, a ako ima puno posla iza tog se nastavlja bez prevoditelja. Tamo se rješavaju glavne stvari. Kad vi donese izvješće i kad se ono prihvati na odboru, s njime idete u parlament. Ako ste izvjestiteljica ili izvjestiteljica u sjeni, o tome govorite i kad bude glasovanje, pa ako se usvoji, onda idete i na trijalog s Vijećem i Komisijom kao predstavnik parlamenta’, pojašnjava nam proceduru.

Posebno naglašava da za uspješan rad u odboru morate steći respekt svojih kolega. Kaže, dolazit će vam na vaše odbore tek ako vas shvate ozbiljno.

‘Ako vas ne poštuju, i ako samo dođete i odrađujete izvješće, neće ni oni sami dolaziti, niti možete išta završiti. Dakle, morate se dokazati, pogotovo mi koji smo iz male države, nekima smo još uvijek kao nekakav ‘Divlji zapad’.’

‘Predsjednik europarlamenta je ekstremni desničar’

Prošlog tjedna šokirao nas je predsjednik europarlamenta Antonio Tajani koji je na komemoraciji Dana sjećanja na žrtve fojbi uskliknuo ‘Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija’, pa smo odmah pomislili: ‘Ako je takav predsjednik, kakvih tek ima zastupnika.

‘Ima i tamo ‘svašta’, ali kad se s tako visoke pozicije tako nešto izjavi, zaista je šokantno. Ali, kad pogledate tko je on, nekad je bio ekstremni desničar, također i novinar, shvatite da jako dobro zna težinu tih riječi, gdje ih i kad treba izgovoriti, na koji način i kome. Idu izbori i započeo je kampanju, tako da je bio jako, jako svjestan što govori. Nije ni glup, ni lud’, kaže o njemu Tomašić, a kad je riječ o ‘promašenim zastupnicima’, procjenjuje da ih je najviše 20-ak.

‘Većina njih i ne dolaze, a kad dolaze ‘valjaju gluposti’, ali to se uglavnom ignorira.

Ovo što rade Britaniji oko Brexita je prijetnja za sve nas male

Kad govori o lošim iskustvima, kaže da ih nije imala previše. ‘Nisam plašljiva, pa se ne dam’, kaže, no ipak ako nešto treba izdvojiti to su predrasude političara iz velikih zemalja prema ‘malima’.

‘Ima i tamo ljudi koji se nisu ostvarili i onda svoju nesigurnost i neostvarenost pokušavaju iskaliti na nekome. I ako im to dozvolite nije ugodno, ali ako im kažete što ih ide… Imala sam takvih problema s Englezima, njih je 20-ak u mom klubu, i naravno, bili su povezani sa Srbima, imali drugačije mišljenje o ratu, cijeloj situaciji kod nas… Kad mi je jedan počeo držati lekciju ‘oni su Englezi, mi smo mala Hrvatska’, nisam odšutjela.

Rekla sam mu: ‘Gledaj, mogu vam priznati jedino to što ste veći od nas, a drugo, mi smo imali svoje kraljeve, i mi smo jeli iz tanjura s noževima, vilicama i žlicama, dok ste vi još uvijek jeli prstima s onim drvenih pladnjeva. Bili ste toliko prljavi jer se niste kupali, pa su se vaše žene udavale za Vikinge jer su i oni bili čistiji od vas. Dakle, nemoj mi molim te govoriti o Engleskoj. Porobili ste pola svijeta, pa imate što pokazati, a Hrvatska koja je toliko puta porobljena i pokradena, još uvijek u svojim muzejima ima svoje. A što je u vašim: predmeti iz Indije, Pakistana, Irana, Afrike…’ Nakon tog sam dobila deset puta veći respekt od njih’, prepričala nam je.

Ruža Tomašić otkrila je i zanimljiv pogled na Brexit.

‘To će biti velike posljedice, shvatit ćemo tek poslije, kad ne bude novca za kohezijsku politiku, razne fondove… Ali, osobno, mislim da je glavna stvar ta da su Njemačka i Francuska htjeli izgurati Britaniju iz Europske unije. Nisam odvjetnik Britanije, ali oni su ipak zagovarali Europu ravnopravnih država članica i nisu se mogli slagati s onim što Berlin i Pariz hoće, jednu nadnacionalnu Europu u kojoj će države biti svedene na regije. A to što im sada rade tolike probleme, nije to zbog Britanaca, to je radi nas koji smo ostali. Da mi pomislimo, ako njima to rade, što će tek nema malim članicama.’

Za kraj, pitali smo je koliko je promijenila svoje mišljenje o Europskoj uniji s obzirom da su je neki nazivali i euroskeptikom, piše 100posto.hr

‘Moje mišljenje se nije promijenilo. Europska komisija, oni koji već vuku konce, kako god hoćete, imaju svoju agendu, a to je da Europa bude jedna država, i vidim da sve vodi prema tomu. S druge strane, ja vjerujem u Europu ravnopravnih država članica, a ne u neku nadnacionalnu, ‘nadnaravnu’ Europu jer to ne može biti.

Puno ljudi se poziva na Ameriku, i mi ćemo biti, kao, isti, ali to nije tako. Vi kad odlazite u Ameriku, ostavljate kuću, zemlju, kulturu, jezik, ma sve… Mi smo u Europsku uniju ušli sa svim tim i sad netko traži da se odreknemo svega. To je za mene neprihvatljivo, u Europskoj uniji kakvu ja vidim svatko treba poštivati tuđu kulturu, jezik i običaje, a ne da idemo na brisanje naših posebnosti.’

 

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Mirjana Hrga – Ako nekom pomogneš, populist si, ako ne, ohol si

Objavljeno

na

Objavio

U prvom intervjuu od kada je preuzela dužnost savjetnice predsjednice Republike za strateške politike i odnos s Vladom i Saborom, Mirjana Hrga otkriva kako je došla na Pantovčak, komentira stanje u medijima, ali i odnos medija prema političarima, iznosi vlastite političke stavove i objašnjava zašto imovinske kartice dužnosnika ne bi trebale biti servirane javnosti, piše Jutarnji List.

Možete li otkriti kako je došlo do vašeg angažmana u Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

– Predsjednica i ja smo se znale isključivo kroz profesionalni odnos nje kao predsjednice i mene kao novinarke. Iznenadio me njen poziv. Premda sam život posložila u sasvim drugom smjeru, na kraju sam ipak prihvatila ponudu. U zadnjem razgovoru je izgovorila ključnu rečenicu koja je bila svojevrsni okidač. Ne želim reći što je izgovorila, jer vjerujem da ni ona sama nije svjesna koliku je to težinu imalo, ali rezultiralo je time da u predstojećem razdoblju stavim sve iza dužnosti koju prihvaćam. Možda će nekima zvučati staromodno, ali meni je velika čast služiti svojoj domovini.

Jeste li nakon preuzimanja dužnosti na Pantovčaku bili u kakvom kontaktu sa svojim prethodnikom Matom Radeljićem?

– Ne. Matu poznajem isključivo kao kolegu. 90-ih smo radili zajedno i mogu samo reći da je bio iznimno korektan kolega, dobar i od pomoći.

Govorilo se da je u pozadini vašeg dolaska u Ured predsjednice “bjelovarska veza”, pri čemu se mislilo na predsjednika Sabora i glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića koji je također iz Bjelovara.

– Čula sam i gore spekulacije, a ova mi se činila čak normalnijom u nizu netočnih. Nije bilo nikakve konspiracije, nikakvih posrednika, ničeg što bi moglo zagolicati maštu pobornicima teorija zavjere.

Kako izgleda radni dan u Uredu predsjednice?

– Dolazim ujutro oko 8.30 sati, cijeli dan radim na analizama, iščitavam zakone, razgovaram s ljudima koji traže posredovanje ili pomoć predsjednice. Ima jako puno posla.

Bilo je negativnih reakcija na vaše imenovanje s desnih portala. Tako vam se izvukao intervju koji ste na Al Jazeeri radili s akademikom Iblerom i pitali ga što imaju Hrvati s Dubrovnikom kada je sve napravljeno prije 600 godina. Kako ste doživjeli te reakcije?

– Ne razumijem od kuda ti napadi. Pa zar nisu mene stalno optuživali da sam desničarka? Izgleda da je sve podložno promjenama i tumači se kako kome treba. Pa ja sam osoba koja se u srcu Hezbolaha jasno predstavljala Hrvaticom i katolkinjom. Ne pada mi na pamet upuštati se u jalove rasprave kako bih objašnjavala da nisam antihrvatski element koji dovodi u pitanje hrvatsku povijest Dubrovnika. Kada je 2000. godine SDP došao na vlast ja nisam mijenjala stavove, nisam se prodala za Judine škude, nego sam dostojanstveno izdržala tri godine suspenzije i onda izašla na tržište. To su moje vrline. Ja tu ne nalazim manu.

Što je bio motiv za napade s desnih portala?

– Ni jedna bolest nije zdrava. Pa tako ni zavist. To su pokušaji podmetanja. Ako umanjiš mene, automatski umanjuješ i predsjednicu. Ako ja ne vrijedim, onda ne vrijedi puno ni ona koja me izabrala. Igra je savršeno jasna.

Je li još uvijek prisutan osjećaj gorčine nakon odlaska iz novinarstva?

– Ta se gorčina isključivo odnosi na moju zadnju godinu rada u novinarstvu i to nakon šest godina provedenih u nekim drugim zemljama, na drugoj profesionalnoj televiziji. Novinarstvo će ostati u mom srcu kao jedna od najvećih ljubavi. Ali ono s čime sam se suočila nakon povratka u Hrvatsku je bio stres i ne bih si to više priuštila.

Znači li prihvaćanje dužnosničke funkcije u Uredu predsjednice definitivno zbogom novinarstvu, ili su vrata i dalje odškrinuta?

– Ne bih voljela da netko za pet godina pročita kako sam izričito rekla da se neću vratiti u novinarstvo. Ali bih voljela ostati pri ovom stavu da nakon 24 godine novinarstva pošto sam zaklopila knjigu i ušla u politiku, više nema povratka.

Kakvo je danas novinarstvo u Hrvatskoj?

– Možda je bolje pitanje u kakvoj je situaciji današnje novinarstvo. Ovo su iznimno teška vremena kada su PR-ovci i financijski moćnici pobijedili novinare i vijest. Ako ne pronađemo način kako osnažiti novinarstvo, doći će još teži dani. To u konačnici neće biti šteta samo za novinare, nego za društvo u cjelini. Novinari su kontrolori vlasti, i tko će to činiti ako oni nestanu? Naravno, govorim o odgovornom novinarstvu, a ne onima koji nisu u stanju provjeriti informaciju, pa čak ni nazvati drugu stranu.

Uz sve smo se našli na meti sudova koji dosuđuju velike odštete za vrlo suspektne slučajeve povrede časti i ugleda.

– Pobornik sam toga da se novinarstvo mora osnažiti i da mora biti odgovorno. Novinari su nekada bili gospoda, a danas se sve svelo na fore i fazone. Ne možete nekoga iz vlastite komocije nazivati šovinistom, ultradesničarem, pripadnikom ovog ili onog tabora kao što su meni napravili. To netko čita, narušava se nečiji ugled. Novinarstvo mora biti odgovorno da bi bilo jako.

Je li gotov proces povodom vaše tužbe protiv Novosti zbog teksta u kojem se vaš dolazak na RTL komentirao kao profesionalno samoubojstvo?

– Još traje pa ne bih o tome.

Kako će se odnos s Miloradom Pupovcem reflektirati na aktualnu dužnost? Vi ste savjetnica predsjednice države, a on, uz to što je predsjednik SNV-a, je saborski zastupnik i član vladajuće većine.

Milorad Pupovac i ja nemamo nikakav odnos. Ako se kroz posao sretnemo, to više neće biti odnos političara i novinarke nego može biti postupanje na tragu zajedničkog društvenog interesa.

Nedavno ste u funkciji savjetnice predsjednice šetali Zagrebom s Milanom Bandićem s kojim također imate vrlo neugodno iskustvo jer vas je vrijeđao nakon emisije u kojoj ste ga suočili s teškim materijalnim uvjetima u kojima funkcioniraju zagrebački vrtići.

– On se davno, još kada sam bila na televiziji, ispričao zbog toga. Šira javnost je upoznata s našim turbulentnim odnosima u kojima je dolazilo i do žestokih sukoba, ali to je tako i nije moglo biti drugačije. Ja sam inzistirala na odgovorima, a on na svojoj poziciji.

A što se tiče šetnje Zagrebom, on je bio u funkciji domaćina i ni na koji način se nije mogla osjetiti nekakva nelagoda.

Mediji su primijetili kako u Zagrebu, za razliku od drugih mjesta u Hrvatskoj, nitko nije zaustavljao predsjednicu, niti tražio da se fotografira s njom. Što vam to govori?

– Ništa, jer neke medije ne zanima što se stvarno dogodilo. Oni dobiju nalog i imaju točno razrađen plan kako će priča na kraju izgledati. Šetnja za koju me pitate bila je Tkalčićevom ulicom u jutarnjim satima, u vrijeme kada ljudi rade. Predsjednica je odlučila obići svih 20 županija, i normalno je da na isti način tretira Grad Zagreb koji ima poseban status. Ne možete ga zanemariti i to ne bi bilo u redu. Istina, neobično je jer je to grad u kojem predsjednica živi i djeluje. Bilo je izazovno napraviti program u tako velikom gradu u kojem ima puno uspješnih kompanija i pojedinaca. Kome posvetiti posebnu pozornost, koga izostaviti? Otišlo se na dvije lokacije, a treća je, s obzirom na rastući turizam, bila šetnja Tkalčićevom. Ništa neobično. Umjesto u uredu, s informacijama smo upoznati u jednoj od najljepših zagrebačkih ulica.

Činjenica je da mediji prenose ono što političari serviraju. A na meniju je svašta, ponajviše populizma.

– Mogu govoriti samo o Uredu predsjednice. Rad Ureda je transparentan, a ja navijam da se još više otvorimo prema javnosti. To su uostalom i molbe koje su mi iznijeli novinari, a moja je dužnost bila da ih prenesem predsjednici.

Ne poseže li i predsjednica Grabar-Kitarović za populizmom?

– A što bi to kod nje bio populizam?

Praćenje nogometnih utakmica, farbanje zidova, udomljavanje psa…

– Ne slažem se! I drago mi je što ste otvorili ovu temu jer ona pokazuje jal, pretjeranu kritičnost i neobjektivnost dijela hrvatskog društva. Dobro je pratiti i strane medije i vidjeti kako su oni pisali o nazočnosti predsjednice na sportskim borilištima i usporediti s tim kako su to pratili neki naši mediji. Kada čovjek ne bi bio u stanju pratiti strane medije, doista bi stekao negativan dojam. Ono što strani mediji ističu kao nešto pozitivno, nekome kod nas smeta pa to naziva populizmom.

Ipak, više znamo o predsjedničinoj dijeti nego o tome kako je i zašto promijenila stav o Marakeškom sporazumu.

– U Marakeš nije otišla jer smatra da je pitanje imigracija pitanje unutarnjih poslova. Rezerve koje ima prema sporazumu odnose se na ‘mehanizme kontrole provedbe’ nečega što bi trebalo biti dobrovoljno. Dakle, stav je poznat, a problem je možda i novinara kojima je važnija tema dijeta, nego što misli o uistinu ključnim temama: demografskoj politici, na osnovu čega je pisala prijedlog programa za otoke, za brdsko-planinska područja, o njenom doprinosu rješavanja pitanja blokiranih, što je sve radila u Slavonskom Brodu da se riješi problem zagađenja… Budimo realni, novinarima je interesantnije sve drugo, sami se bave trivijalnim pitanjima i onda isti ti mediji nešto zamjeraju. Odakle im pravo?

Ne nudi li predsjednica sama trivijalni sadržaj? Kad je otišla u Slavonski Brod, problem zagađenja je začinila informacijom da je udomila psa.

– To je opet drska medijska interpretacija. Predsjednica ni na koji način nije komunicirala taj potez, svjesna mogućih osuda za populizam, nego su mediji koji su pratili njen posjet to nametnuli kao priču. Dakle, idemo do toga da će političar, ako će htjeti preživjeti, morati imati vlastiti medij. Kika? Taj pas nije bio namješten! Dogodio se. I danas živi ovdje u Uredu. Kada Barack Obama kupi psa, aplaudira mu cijeli svijet, a u ovom slučaju je to populizam.

U izbornoj smo godini i spominje se puno kandidata za predsjednika, a ankete šanse za drugi krug daju Zoranu Milanoviću. Poznajete ga, a pamtimo vaš žestoki intervju s njim na RTL-u. Može li on, po vama, ugroziti drugi mandat Kolindi Grabar-Kitarović?

– Predsjednica se još nije izjasnila o kandidaturi. A Zoran Milanović, kao i svatko drugi tko se odluči, može biti ozbiljan kandidat ako se potrudi i ako ga isprati malo sreće, zašto ne? A što se intervjua tiče, ja sam dvije godine prije drugih kolega otvorila pitanje njegovih suradnika. Među ostalima, pitala sam ga i za Milanku Opačić koja je danas tema i ostalim kolegama tako i samom SDP-u. Tada mi se to strašno zamjeralo.

Je li Milanović to zamjerio?

– Nikako! Što bi zamjerio? Nakon tog intervjua najnormalnije smo sjeli, popili piće i ugodno razgovarali. Milanović nema problem s tim da novinari rade svoj posao i propituju. Mislim da više imaju problema oni koji se iz petnih žila trude njemu pomoći, a pitanje je koliko njemu ta pomoć uopće treba.

Od kada ste na Pantovčaku, predsjednica je angažirana po pitanju korištenja ulja kanabisa za liječenje. Ima li tu još aktivnosti osim pomilovanja Huanita Luksetića i podrške onima kojima je kanabis lijek?

– Predsjednica je detaljno upoznata s tim slučajem od prvog dana i pozorno ga prati. Jasno je da se ne može priča zatvoriti s jednim pomilovanjem. Pun mi je stol pisama ljudi koji mole pomoć. Ne govorimo samo o oboljelima od multiple skleroze kojih je oko 6500, nego o ljudima s teškim epilepsijama, oboljelima od karcinoma kojih ima na desetke tisuća. Svi oni su probali, ili koketiraju s idejom da koriste pripravak koji bi im ublažio simptome. Hrvatska je 2015. godine bila prva zemlja koja je odobrila prodaju pripravaka na bazi kanabisa u svojim ljekarnama. Međutim, od tada se dogodilo puno stvari koje nisu išle na ruku ljudima. Ako je neki lijek legalan, ne znači da je dostupan. Od ožujka ga nema u ljekarnama i ljudi ga moraju tražiti na crno. A kad ga ima, jako je skup.

Postoji nekoliko načina da se to riješi. Pritom ne govorim o legaliziranju marihuane u rekreativne svrhe, nego o korištenju pripravaka na bazi kanabisa isključivo u medicinske svrhe. Treba odlučiti što učiniti da se ljudima olakšaju muke. Ovo je tema na kojoj se ne smiju skupljati politički bodovi, niti se itko treba bojati da će ih izgubiti neovisno o tome koliko je dio javnosti konzervativan.

Kako to riješiti?

– Jedan od mogućih i najbržih načina je da se možda razmisli da umjesto jednog bude više dobavljača, pa će onda tržište samo po sebi regulirati cijenu koja je sada previsoka. Nadalje, liječnici trebaju koristiti svoje pravo da propisuju recepte ako postoji opravdani medicinski razlog za to, bez obzira koje specijalizacije bili.

Treba li dopustiti uzgoj marihuane u medicinske svrhe?

– Podijeljena su mišljenja. Europski parlament ovih dana poziva na financiranje novih istraživanja o kanabisu. Tome treba pristupiti pametno kako bi se postigao valjani cilj, bez da se ode u sivu zonu.

Nismo li u sivoj zoni. Ljudi smiju koristiti ulje kanabisa, ali je skupo i ne smiju ga proizvoditi?

– U tome se mogu složiti. Ovo je problem koji se mora riješiti.

Treba li marihuanu tretirati jednako kao i druge teške droge?

– Čitala sam neki dan o tome koliko se tona marihuane potroši samo u Zagrebu, a ona je zabranjena. To su ogromne količine, a onda se netko poigrao i izračunao da bi proračun bio bogatiji za nekoliko milijuna kada bi se ubirao porez na marihuanu kao na cigarete. No to je ozbiljno političko pitanje o kojem treba provesti temeljitu raspravu.

U kojoj je fazi postupak pomilovanja Huanita Luksetića?

– Ministar pravosuđa će se očitovati ovih dana. Pitanje je dana kada će se to riješiti.

Je li došlo još zahtjeva za pomilovanje?

– Koliko ja znam nije. Ali je došlo puno pisama i molbi za pomoć. Ljudi su očajni.

Zaduženi ste za savjetovanje o odnosima s Vladom i Saborom. Što radite na tom polju?

– Kako koja tema nalaže. Trenutačno radim na otvorenim vratima s temom doniranja organa gdje Hrvatska ima odlične rezultate, a tu surađujem s Ministarstvom zdravstva. U slučaju Huanita komuniciram s Ministarstvom pravosuđa, a s Ministarstvom financija razgovaram o blokiranima.

Priprema se novi Ovršni zakon. Ima li i predsjednica primjedbe na nacrt?

– Predsjednica se očitovala na novi prijedlog Ovršnog zakona i dala svoje mišljenje. U kontaktu je s blokiranim građanima i u odnosu na to da se izbjegne šteta ili problemi riješe na primjereniji način, dala je četiri konkretna prijedloga i dvije sugestije na razmatranje kao rezultat konkretnih razgovora s ljudima koji su uistinu očajni.

Uvijek ste javno iznosili svoje političke stavove. Ima li onih u kojima se ne slažete s predsjednicom?

– Za sada ne.

A oko Thompsona?

– Ne znam kakav je njen odnos prema njemu.

Predsjednici je omiljen pjevač, a vi ste svojevremeno prema njemu bili kritični radi koketiranja s ustaštvom?

Thompsona sam dovela u studio i pitala ga zašto već jednom ne završi s time. Rekla sam da vjerujem kako ne veliča ustaštvo, ali i kazala da mora pod to podvući crtu i jasno se izjasniti. Uostalom, to su trivijalne teme. Meni je njegova ‘Lijepa li si’ jedna od omiljenih pjesama.

Ne bih se složila. Isticanje ustaških i fašističkih simbola je veliki problem u Hrvatskoj.

– Ne mislim da je on proustaški orijentiran. On pjeva o ljubavi prema domovini. Može ga se u političkom smislu nazvati konzervativcem, ali mislim da je svima jasno da je bilo kakvo koketiranje s tekovinama totalitarnih režima, pod kojima se naravno podrazumijeva i ustaški režim – nedopustivo.

Puno ste kao novinarka putovali Bliskim istokom. Kakav je vaš stav prema Marakeškom sporazumu?

– Kada bih vam pričala što sam sve vidjela u tom svijetu gdje su stotine tisuća ljudi poslani na put bez povratka, kako su ti nesretnici postali valuta za potkusurivanje ne samo svojih zemalja, nego i drugih, mogli bismo dane provesti u razgovoru. Naš pogled je iskrivljen i priča za nas počinje 2015. kada su izbjeglice došle na naše granice. Ja sam ih pratila od 2011. godine i vidjela da žele blizu svoje zemlje dočekati mogućnost povratka. No, to je dio priče. Više ne možemo govoriti samo o izbjeglicama nego govorimo o migrantima.

A Marakeški sporazum? Migracije su dio ljudske povijesti i jedan od većih izazova sadašnjosti.

– Migracije su tema koja nas tek čeka. Mi smo se zatvorili u svoje okvire i ne znamo koliko je milijuna ljudi migriralo samo radi klimatskih promjena. Držimo se samo toga je li predsjednica podržala Marakeški sporazum ili nije, i što kaže Vlada. Birokrati se uvijek potrude nešto staviti na papir, no to ne mora uvijek odgovarati stvarnom stanju na terenu i odgovarati spremnosti da se ljudima doista pomogne.

Predsjednica bi čvrsto zatvorila granice i poslala vojsku da spriječi ulaz ilegalnih migranata.

– Ono što predsjednica zastupa je čvrsta kontrola ilegalnih prelazaka granice. Dakle, ako netko traži azil, čemu pokušaji ilegalnih ulazaka? Mišljenja sam da kada uđu u našu zemlju, oni su naša briga i treba prije dati njima nego nama da se što prije uklope u društvo. Ali mi moramo štititi svoje granice u ime sadašnjih i budućih generacija. Ne trebamo ih otvoriti i plaćati grijehe imperijalističkih politika.

Vaša je imovinska kartica izazvala dosta interesa. Vidi se da vam nije loše, a pola plaće dajete dvjema obiteljima. Je li to populizam.

– Danas je sve populizam. Nikad nije dobro. Ako nekome pomogneš – populist si. Ako ne pomogneš – ohol si. Objava imovinske kartice je bila jedna od žešćih čitulja u Hrvatskoj, pravi poziv na linč. Ne mogu to razumjeti. Suprug i ja smo s ponosom naveli do zadnje lipe sve što imamo.

U redu je da se imovina dužnosnika prijavi kako bi nadležna institucija mogla pratiti jeste li poziciju iskoristili za vlastito bogaćenje, ali smatram da nije u redu da to bude javno servirano. Čemu to služi? Da mi, kome god padne na pamet, pokuca na vrata?

Kako ste izabrali obitelji?

– Nisam mogla vjerovati da ću se morati ispričavati zbog toga što dajem dio plaće. Poznato je da ja nemam djecu, ali to nije razlog da ne pomognem djeci koja su rođena u neimaštini, od prvog se dana suočavaju s grubošću života i nemaju isti start kao ostali. Što je ljepše nego im pomoći. Kako sam ih izabrala? Htjela sam znati gdje novac ide i da s njime dvije obitelji lakše dišu. Obje obitelji imaju dječicu.

Ostavit ćete dojam da novinari super zarađuju.

– Ja sam uvijek jako dobro zarađivala i možda zato nisam nikada dobro kotirala u hrvatskim novinarskim krugovima. Prva sam imala transfer od 100.000 DEM kada sam prešla s HTV-a na Novu TV i još uz to dobru plaću. Super sam zarađivala i na Al Jazeeri. Dakle, uvijek sam jako dobro živjela od novinarstva.

Jutarnji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari