Pratite nas

Komentar

Zdravko Tomac: Ponekad riječi ubijaju gdje metci ne mogu

Objavljeno

na

Javni sukob ministra kulture Zlatka Hasanbegovića i novinara Ante Tomića komentirao je za direktno.hr prof. dr. Zdravko Tomac iz Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta.

[ad id=”93788″]

Podsjetimo, novinar i pisac Ante Tomić napadnut je u četvrtak navečer u Splitu kod Doma mladih, na što je reagirao Hasanbegović priopćenjem iz Ministarstva kulture u kojem je osudio fizičko nasilje i napad na svakog građana. “Ovaj slučaj ujedno podsjeća na važnost odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ”, navode u priopćenju.

Što je Tomić komentirao: “Izjava ministra kulture u cijelosti je ispunil moja očekivanja. Razočaralo bi me da je Zlatko Hasanbegović reagirao kao normalno ljudsko biće.”

Prof. Tomac naglasio je prije samog komentiranja slučaja dvije načelne stvari.

“Prije nego li odgovorim na pitanje, želim reći dvije načelne stvari: prva je da svi moramo osuditi svako nasilje prema bilo kojem čovjeku, bez obzira na profesiju i što osobno radi, i čak prema onima koji provociraju. Drugo: postoji, ne samo fizičko nasilje, nego i verbalno nasilje, i ja mislim da je Ante Tomić tipičan primjer nasilnika riječima. Nasilnika koji vrijeđa druge ljude, neargumentirano i vrlo grubo. Vrijeđanje drugih ljudi ne spada u slobodu pisanja, to je kršenje temeljnih ljudskih prava, navest ću dva primjera na koja sam i osobno reagirao”, rekao je Tomac i nastavio:

“U svom verbalnom nasilju protiv onih koji drugačije misle, žive ili imaju drugačiji svjetonazorom, Tomić je otišao tako daleko da je na vrlo grub način izvrijeđao Vukovarske majke. Optužio je Vukovarske majke da uživaju u svijećama, crnini i svojoj tuzi. Zatražio je od njih da skinu crninu, da ne teroriziraju svojom tugom djecu i da ne pretvaraju u Vukovaru svaki dan u ‘dan mrtvih’. To je pravi bio verbalni terorizam, nehuman. Mora se podvesti u kategoriju nasilja riječima”, zgroženo je naveo primjer.

Podsjetio je na još jednu verbalno nasilje Tomića.

“Drugi primjer njegovog verbalnog terorizam bio je članak koji sam vrlo opširno analizirao upravo na vašem portalu naziva “Ante Tomić u užasnom govoru mržnje izjednačio Marijanu PEtir i Karadžića”. Da ponovim onima koji nisu pročitali glavnu tezu: on je hrvatsku europarlamentarku svrstao u isti koš sa ratnim zločincem Karadžićem i još strašnije s masovnim ubojicom norvežaninom Brevikom”, rekao je Tomac i nastavio:

“Postoji izreka koja kaže ‘Ponekad riječi ubijaju gdje metci ne mogu’, u tom kontekstu mislim da je ministar Hasanbegović u pravu kada je, ne samo osudio nasilje prema Tomiću, nego i upozorio Tomića da bi morao paziti što piše. Ne bi smio širiti svoju slobodu kojom vrijeđa druge ljude na najstrašniji način”, naglasio je.

Upitao se što je veće nasilje

“Mogu se javno upitati je li veće nasilje optužiti Vukovarske majke da uživaju u svojoj tuzi, odnosno Marijanu Petir da je na istoj razini kao i ratni zločinac Karadžić i masovni ubojica Brevik ili blagi fizički oblik nasilja koji je on doživio. Ja ne bih tako neoprezno stavio u isti rang fizičko nasilje prema Tomiću i njegovo verbalno nasilje prema neistomišljenicima. Ministar je bio tu neoprezan jer je to bio povod da povuče čopor koji mu javno skandira “Goebbels! Goebbels!” i ponovno nasrne na njega masovnim medijskim terorom u kojemu čak osporavaju pravo da bude čovjek”, zaključio je Tomac u razgovoru za direktno.hr.

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

‘Damoklov mač’

Objavljeno

na

Objavio

Ništa nije tako varljivo i nepouzdano kao glas o moći koja se ne oslanja na vlastitu snagu
Publius Cornelius Tacit

Ne postoji ništa opasnije za političkog lidera od odabira najbližih suradnika. Davno je u politici uvedeno nepisano pravilo da se okružuješ podobnima jer ti sposobni mogu biti neposredna opasnost.

Malo je ljudi u politici koji su se okružili sposobnima jer obično nisu dugo vladali ali oni koji su preživjeli postali su uspješni. U osnovi pravi lider ne treba ni podobne ni sposobne jer on je taj koji vuče poteze, ponekad loše, a u većini slučajeva dobre.

Ne postoji veće opasnosti od imenovanja prijatelja ili pouzdanika na mjesta u kojima ne barataš materijom. To je Damoklov mač koji ti stalno visi nad glavom, pogotovo kad na tu funkciju imenuješ osobu kojoj nije cilj javno dobro već osobni odnosno interesni interes.

Planirati svoju političku budućnost, a ne kontrolirati političke, gospodarske i društvene procese u društvu jednako je optimistično kao i planiranje da će Hrvatska dobiti svjetskog prvaka u Kriketu.

Ne može ili bolje rečeno – nedopustivo je da netko osporava zapovjednu odgovornost onda kada mu to odgovara a ignorira onda kada mu ne odgovara. U slučaju „email” isključivi krivac je premijer jer on je odgovorna osoba, on je taj koji mora kontrolirati procese, a Martina Dalić je ta koja je trebala provoditi njegove naredbe. Nikada ađutant (pobočnik) ne izdaje naredbe i ne odgovara za njih, uvijek je to general, a on je kao i ministar potrošna roba.

Način na koji se sanira šteta u najmanju ruku je diletantski. Pokušava se obraniti neobranjivo, a izgleda kao kad u zadnjoj sekundi utakmice koja odlučuje o vašoj sudbini, sudac protiv vas svira kazneni udarac a na golu nemate golmana jer je isključen pa molite Boga da protivnički igrač promaši gol i spasi vašu sudbinu.

Plasiranje putem tzv „velikih” medija neuspješne, loše napisane, prozirne PR tekstove najjednostavnije je nazvati potezom očajnika. Najveći problem kod tih naivnih tekstova je što su ti mediji izgubili svaku relevantnost i svoju čitanost baziraju isključivo na trashu jer im je udio relevantnosti upravo onoliko koliko je i količina takvih tekstova.

Vladin glavni komunikolog ponaša se kao trener prosječne lokalne košarkaške ekipe koji je preuzeo trofejni nogometni klub. Od svih problema najviše ga mučee pravila nogometne igre, ali savladat će on to.

Osim toga, glavni komunikacijski strateg nikako da shvati da gladan sitom ne vjeruje i da siti stanuju upravo u medijima koje koristi, a da gladni tim medijima – ne vjeruju.

Narod koji je nesretan, bez svjetla na kraju tunela, gladan kruha, željan radosti i nade ne vjeruje više nikome. Političke elite moraju shvatiti i objasniti tom narodu svoje postupke jer nekome tko vrti zadnjih 20 kuna u ruci a treba nahraniti gladna usta, priča o pola milijarde kuna izaziva bijes i gnjev.

Oni koji to ne razumiju i ne čine ništa da to spriječe i krivce kazne, kad tad osjetit će taj bijes i gnjev na svojoj koži. Stoga, došlo je vrijeme za – Završni rez.

Piše: Anthony R. Boras, Pasadena, Cal./Hrvatska Danas

* Autor je američki sveučilišni profesor komunikologije i psihologije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Kolinda Grabar Kitarović: 19. svibnja jedan je od najvažnijih dana u hrvatskoj povijesti

Objavljeno

na

Objavio

19. svibnja jedan je od najvažnijih dana u hrvatskoj povijesti.

Raspisivanje referenduma bila je jedna od najvažnijih odluka predsjednika Tuđmana, izraz njegove nepokolebljive vjere u zrelost hrvatskoga naroda i hrvatskih građana.

Bio je to ujedno dan u kojemu smo preuzeli odgovornost za svoju budućnost, za svoju državu. Neka nam živi jedina i vječna domovina Hrvatska!

 

19. svibnja 1991. – Referendum o samostalnosti

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati