Pratite nas

Povijesnice

11. lipnja 1949. – Ubijen Andrija Hebrang stariji

Objavljeno

na

Pretpostavlja se da je na današnji dan 11. lipnja 1949. u zloglasnom beogradskom zatvoru Glavnjači ubijen Andrija Hebrang stariji.

U ratnim godinama bio je čovjek broj 1. Komunističke partije Hrvatske. Bio je komunist koji je u svemu tražio i nacionalne hrvatske interese, te je kao takav smetao partijskom centru u Beogradu i Josipu Brozu Titu.

Njegova obitelj je nakon smrti prošla pravu kalvariju, poput mnogih hrvatskih obitelji koje se nisu slagale sa komunističkim režimom, te je majci Olgi oduzeto troje djece, a ona poslana na tešku robiju od 12 godina, od čega tri godine teške samice u ćeliji 2X2 m.

Bivši ministar zdravstva Andrija Hebrang mlađi upoznao je svoju majku tek po izlasku iz zatvora.

Zašto je ubijen hrvatski komunistički vođa Andrija Hebrang stariji?

Nekada visoki dužnosnik Komunističke partije (sekretar CK SKH, član Politbiroa KPJ, ministar lake industrije u socijalističkoj Jugoslaviji) Hebrang je određeno vrijeme slovio za jednog od najbližih Titovih suradnika (odmah iza Kardelja, Rankovića i Đilasa).

Međutim, između Tita i Hebranga došlo je do razilaženja u mišljenjima u pogledu hrvatskog pitanja. U Titovu nemilost Hebrang je došao naročito u doba raskida veza Tito-Staljin. Naime, Tito se navodno bojao da bi Staljin mogao odabrati Hebranga za njegovog nasljednika.

Dokaz za to bila su navodno pisma iz Moskve, koja su dolazila naslovljena samo na Tita i Hebranga i nikoga drugog iz KPJ. Zbog toga je Tito naredio Aleksandru Rankoviću da uhiti Hebranga, što je ovaj spremno učinio. Hebrang je lažno optužen i stavljen u zatvor.

Na današnji dan napravljen je u Glavnjači zapisnik po kojem je Hebrang pronađen mrtav u ćeliji. Službeno priopćenje u tom zapisniku bilo je da se sam ubio objesivši se na radijator.

To se ne čini vjerojatnim, jer postoje dokazi da u tom zatvoru nije bilo centralnog grijanja s radijatorima i cijevima. Prilično je vjerojatno da je Hebrang ubijen, a da je njegova smrt samo prikazana kao samoubojstvo.

Do danas točan datum Hebrangove smrti nije sa sigurnošću poznat, kao niti njegov grob.

>>> 7. svibnja 1948. uhićen Andrija Hebrang stariji – smetnja velikosrbima u paklenim planovima

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

25. lipnja 1991. godine ustrojen HOS (Hrvatske Obrambene Snage )

Objavljeno

na

Objavio

U začecima velikosrpske agresije na Hrvatsku 25. lipnja 1991. godine ustrojene su Hrvatske Obrambene Snage (HOS) kao vojno krilo Hrvatske stranke prava.

Hrvatske obrambene snage (HOS) su službeno osnovane krajem lipnja 1991. od strane Dobroslava Parage, Ante Paradžika, Alije Šiljka i još nekih članova tadašnjeg vodstva HSP-a.

Jedini kriterij za ulazak u HOS isključivo je bila dragovoljnost. Unatoč etiketi radikalnosti koja ih je cijelo vrijeme pratila, stranačka i nacionalna pripadnost nije bila bitna.

Naprotiv, pripadnici drugih nacionalnosti, Hrvati iz emigracije i velik broj stranih dragovoljaca bojevali su u HOS-u.

U suradnji sa slovenskom policijom na Žumberku je organiziran jedan od prvih kampova za vojnu obuku.

HOS-ovci su od početka djelovali na svim kriznim bojišnicama. Posebno su se istaknuli u obrani Vukovara, ali i cijele Slavonije, Dubrovnika, Banovine, poslije Livna i Bosanske Posavine, potom Mostara i drugih dijelova Hercegovine.

Tek 1996. HOS je službeno priznat, a tek 2004. Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, HOS-ovci su priznati kao punopravni branitelji i dio Oružanih snaga RH.

Zanimljivo, jedina postrojba koja je zadržala ime i oznake HOS-a bila je IX. bojna Rafael vitez Boban uklopljena u 114. brigadu HV-a. (Više..)

 

Damir Radnić, ratni zapovjednik HOS-a Bogdanovci!

 

 

BUJICA: HOS-ova ŠTAFETA SMRTI (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

25. lipanj 1991. – Proglašenje hrvatske neovisnosti

Objavljeno

na

Objavio

autor: Damir Kukavica (ulje na platnu)

U okruženju velikosrpskih prijetnji i cinizma svjetske diplomacije povijesnog 25. lipnja 1991. Hrvatski je sabor proglasio Republiku Hrvatsku, dotad u sastavu socijalističke Jugoslavije, suverenom i samostalnom državom.

Tim činom Hrvatska je pokrenula “postupak razdruživanja” od drugih jugoslavenskih republika i zatražila međunarodno priznanje.

Sabor je usvojio tri dokumenta: Ustavnu odkuku o suverenosti i samostalnosti, Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne države i Ustavni zakon o provedbi republičkog Ustava. Prihvaćena je i Povelja o pravima Srba i drugih nacionalnosti u Hrvatskoj.

Povijesne odluke o slobodnom putu u budućnost temeljile su se na rezultatima referenduma na kojem je 93,2 posto birača zaokružilo listić “da” za državnu samostalnost.

Hrvatski narod tako je demokratskim putem izrazio svoju volju da sam upravlja vlastitom sudbinom. Referendumom su odbačene druge, tada ponuđene varijante koje su Hrvatsku dovodile u nepovoljan položaj: i prijedlog saveznog premijera Ante Markovića o nekakvoj “demokratskoj Jugoslaviji” i Miloševićevu velikosrpsku koncepciju o takozvanoj “modernoj federaciji”, zapravo o novoj Srboslaviji.

Hrvatski je sabor jednoglasno izglasovao Deklaraciju o nezavisnosti ali je to jednoglasje bilo ponešto narušeno činjenicom da su se reformirani komunisti, tada pod nazivom Stranke demokratskih promjena, izjasnili protiv Ustavne odluke i zakona. Klub zastupnika SDP-a tražio je da se istodobno s razdruživanjem pokrene postupak udruživanja s drugim jugoslavenskim republikama.

Taj je prijedlog odbijen pa se saborska većina, u kojoj je prevladavala Hrvatska demokratska zajednica, odlučila za punu hrvatsku nezavisnost bez ikakvih uvjeta. Istoga dana i Republika Slovenija donijela je odluku o državnoj samostalnosti.

Jugoslavije više nije bilo iako su međunarodni čimbenici kao lijek za staru zagovarali nekakvu “novu jugoslavensku zajednicu”.

Zato je novim državama nametnut moratorij od tri mjeseca i embargo na uvoz oružja što ih je prepuštalo na milost i nemilost velikosrpskoj agresiji.

No u Domovinskom ratu Hrvatska se obranila pa je u siječnju 1992. međunarodna zajednica morala priznati novu političku stvarnost na jugoistoku Europe, piše HRT

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori