Pratite nas

Pregled

IGOR VUKIĆ: Nadam se da će oko Jasenovca početi prevladavati mirniji tonovi

Objavljeno

na

bujica igor vukić

U srijedu navečer gost Bujice urednika i voditelja Velimira Bujanca bio je novinar istraživač i publicist Igor Vukić, prenosi direktno.hr

[ad id=”93788″]

Izdali ste knjigu “Jasenovečki logori istraživanja”

“Zadovoljni smo što se pojavio netko tko želi razgovarati o tezama i činjenicama koje iznosimo u knjizi. U mom djelu možete pronaći da ljude koji su davali izjave i nakon rata i govorili su kako im je bilo. Donio sam ekskluzivni dokument, popis 185 ljudi puštenih iz logora za Božić 1943. godine. Među njima i Jure Miliša, čovjek koji je poslije rata napisao knjigu o logoru jer je prikazivala drugačiju sliku o logoru bila je zabranjena. Na njegove zapise se pozivaju jer kažu da je autentična. On nije bio u Jasenovcu, već u Staroj Gradiški.

U ponedjeljak je bila premijera filma “Jasenovac istina” Jakova Sedlara, na premijeri je velike ovacije dobio ministar kulture Zlatko Hasanbegović. niti jedna kamera osim osječke televizije nije bila na promociji filma u Kino Europi.

TV premijera biti će u petak u 20 u terminu Bujice zahvaljujući velikodušnosti gospodina Sedlara.

Hasanbegović je dobio ovacije, nije to prvi puta, a svi mediji izvlače skandale protiv njega?

“Ja se nadam da će vremenom prevladati mirniji ton u kojem će se moći raspravljati i o onom što on govori. I da će se histerija smiriti i da će se krenuti dalje. Odmah nakon devedesete godine znali smo da nismo mogli istraživati jer su ljudi ostajali bez posla i u mentalnim institucijama, nakon toga je opet došlo u drugi plan, a sada možemo mirno razgovarati o tome. Jedan novinar je bio tri godine osuđen na duševnu bolnicu jer je u svom tekstu prepričao tezu Tuđmana o stradavanjima ljudi u Jasenovcu”.

Slavko Goldstein je došao na premijeru, to je dobar znak, dao je izjavu da Sedlarov film pun falsifikacija i poluinformacija…

Koje su glavne kontroverze oko Jasenovca s kojima ste se suočili?

Od 41.-45. godine tvrdim da je to bio rad u logoru. U Jasenovcu je ostala skupina ljudi koji su praktično 2-3 godine živjeli i radili, neki su zahvaljujući tome preživjeli rad. Većina zatočenika su u logor dolazili po odlukama policije na temelju zakona koji je donesen u studenom ’42. godine. Kad bi im istekla kazna pušteni su iz logora. Ljudi su izlazili i ulazili u logor. Neki su ostajali u logoru raditi. Tamo je bilo 6 baraka, maksimalno 200 ljudi je moglo stati tamo. Već to pokazuje da je brojka, 80.000 žrtava čudna. Komunistička propaganda je počela u veljači ’42., šalje se pismo partizanskim skupinama gdje je stradalo 10.000 drugova. Od toga, brojke su išle samo gore. Do kraja ’41. godine od osmog mjeseca 41. od kada dolaze prvi zatočenici. U prosincu ’41. napadaju logor, traje nekoliko dana, nekoliko zatočenika ranjeno. Imamo 3-4 mjeseca kada su zatočenici samo iz lijeve strane. Gdje su ti ljudi pokopani? Kako je moguće da je 15 ili 20 ljudi koji su preživjeli nitko ne spominje masovna ubojstva.

U veljači ’45. 2.000 ljudi poslano u Austriju gdje su radili u nekim tvornicama, pa su ih Amerikanci pustili pa su se vratili. Imali smo ove za Božić, pušteni su iz logora na amnestiju 200-300-400 ljudi, no sve do sad nitko ih nije bilo kako je bilo. Vidjelo se da se u javnosti govori o 700.000 ali su šutjeli. Šutjeli su da ih komunistička policija ne bi osudila da ih izloži opasnosti. Nažalost, ovaj rat ’91. godine je dobrim djelom Srbima je bila motivacija za osvetu.

Što se događalo nakon 1945. godine?

Kroz Jasenovac prolaze kolone križnog puta, spominju da su pronađeni mrtvi. Sad plivaju leševi po Savi čega nije bilo u ono vrijeme. Postoje mnogi slučajevi u selima okolo, jedan od najdrastičnijih je strijeljanje čovjeka koji je preživio to i prijavio se svom nećaku koji je bio partizan. Otišli su zajedno u partizansku komandu i nisu se vratili. I na taj način su sakrivali tragove. Dolaze ratni zarobljenici koji su radili na tom području jer su mostovi na Savi bili srušeni, postoje dokumenti koji su radili i obavljane likvidacije zbog presuda sudova.

Vukić je uručio zahvalnicu TV voditelju Bujancu jer je omogućio medijski prostor za ovu temu, na što se voditelj zahvalio i istaknuo da mu jako znače ovakva priznanja.

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Pogledajte ove divne trenutke s prvog Hoda za život u povijesti grada Rijeke

Objavljeno

na

Objavio

U središtu Rijeke jučer su se održala dva ‘hoda’. Prvi put u Rijeci održao se ‘Hod za život’, a kao odgovor na ovu inicijativu organiziran je “Hod za slobodu”. Prema policijskim izvještajima, na prvom skupu se okupilo oko 1500 ljudi, a na drugom oko 500.

Pogledajte snimke s oba skupa, a zaključke donesite sami:

U nastavku pogledajte protu prosvjed LJEVIČARA u gradu Rijeci, Krenuli su u isto vrijeme kada je krenuo i prvi Hod za život…..
Ako pogledate pažljivo video primjetiti će te jednu vrlo neugodnu stvar za njih … GDJE SU IM DJECA…?????? komentirala je jedna sudionica Hoda za Život.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

InfoNacija: Nepoznati detalji otmice Vladimira Nazora

Objavljeno

na

Objavio

Ponovo u eteru, u ovoj emisiji čija je posljednja epizoda emitirana pred točno godinu dana 30. svibnja 2017., a čije joj ime “InfoNacija” opravdava sredstva bez kojih je ostala, pa je zato nije ni bilo tako dugo u hrvatskom eteru.

Baš kako je Hrvima i predstavljena, u produkciji Projekta Velebit novinar Marko Jurič kroz “InfoNaciju” analizira političke apsurde i raskrinkava bespuća hrvatskih budalaština, baš kao što je apsurd i budalaština da ovaj program nije emitiran godinu dana i da je ostao na hrvatskom bespuću, jer su nam nedostajala sredstva za najosnovnija tehnička pomagala potrebna za snimanje, montažu i emitiranje ovog programa, koji je bio zamišljen jednom tjedno informirati hrvatsko općinstvo.

Danas se javlja na jednu kontroverznu temu koja vuče konce još iz vremena Drugoga svjetskog rata, pravi valove, nameće zaključke koji jednostavno nemaju temelja čak ni u razumu, a da do dana današnjega, kao ni po pitanju mnogo toga drugoga o čemu Hrvatska treba donijeti svoj istinski i konačni sud, nitko nije dao zadovoljavajući odgovor.

Tema je Vladimir Nazor, postavljena baš tako, razgolititi njegov preokret koji nema temelja u razumu, osim ako se u priču ne donesu neki novi i neotkriveni argumenti.

Počevši raščlambom jednog od njegovih najznačajnijih predratnih djela, s pjesmom “Hrvatski kraljevi” iz zbirke “Hrvatski kraljevi” (1912.), koja se, kao i mnoga druga Nazorova predratna djela, jednostavno ne uklapa u onaj njegov profil kakav nam je predstavljen nakon što su ga partizanu kidnapirali u Zagrebu.

Da bi pokušao razotkriti misteriju, Marko Jurič je još u emisiji “Markov trg” iz koje je tako brutalno protjeran jer se usudio razgoliti neuvijenu istinu, ugostio Nedjeljka Mihanovića, bivšeg predsjednika Hrvatskoga državnog sabora, koji se dugo bavio biografijom i kontroverzom oko imena Vladmira Nazora.

Potrebno je objaviti ova svjedočanstva kako bi se razumjela ta kontroverza o Vladimiru Nazoru koji jednostavno nije mogao biti onaj isti čovjek iz rata prije njegova kidnapiranja i poslije rata kako smo o njemu učili u školi i na žalost učimo još i danas.

Nije mogao biti isti čovjek koje pisao one stihove u kojima je tako suštinski prepoznao hrvatsku sudbinu prošlih vremena a da ju ne bi prepoznao u onome što se dogodilo po završetku rata i što se događalo sve do njegove smrti.

Jer hrvatska sudbina nije doživjela svoj pozitivni zaokret dolaskom Tita na vlast, dapače, za Hrvate su nastupili daleko crniji dani i od onih koje Nazor opisuje u pjesmi “Hrvatski kraljevi”.

Na žalost i na zaprepaštenje danas, Hrvatska koja je okvirno doživjela svoj Uskrs, nije ga doživjela i sadržajno. I opet nam govore “Svu prošlost vašu zastrla je sjena i ovio je mrak”.

I opet bi Nazorove riječi odzvanjale istinom “Da, to nam kažu, a sve u meni na to kliče: Lažu”.

Još i sad svjetlo zrake utrnute nama obasjava pute”.

Jer danas bi trebali imati knjige, štiva, ploče, pergamene i svjedočanstva a ne da na mrske optužbe i laži odgovaramo šutnjom, dok iz srca Hrvatske, nelustrirane agenture tuđih naroda, tuđih ideologija i tuđih interesa siju laži. Još i danas kosti otaca đubre zemlju, a Hrvati odlaze u tuđu državu oplakivati svoje mrtve i u tuđim zemljama tražiti kruha.

Niti danas u rodnu tlu mrtvaca san ne drijemlju, nego nego leže razasuti po slovenskim jamama.

Nije ova davna pjesma tek osvrt na našu prošlost nego i na našu današnjicu i truba koja trubi na pozor za našu budućnost.

ProjektVelebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati