Pratite nas

Komentar

Josip Jurčević: Bojkot komemoracije nema veze sa žrtvama

Objavljeno

na

Povjesničar Josip Jurčević objasnio je situaciju oko Jasenovca te zašto su navodi ravnatelja centra ‘Simon Wiesenthall’ Efraima Zuroffa besmisleni.

[ad id=”93788″]

“Humanističko-civilizacijsko načelo kaže da sve žrtve zaslužuje poštovanje te bilo kakva politizacija sa žrtvama predstavlja moralni poraz i sve druge vrste krimena”, rekao je Jurčević na početku razgovora.

Povjesničar smatra da je većina toga što se događa s Jasenovcem nakon 1945. godine čin ljudske manipulacije.

“Kako prije 90-te tako i nakon 90-te. Postoje interesne skupine koje su se na razne načine, statusne, materijalne i druge, okoristile tim manipulacijama žrtvama rata i poraća uključujući Jasenovac, nastojeći zadržati tu nezdravu klimu u Hrvatskoj”, kazao je Jurčević.

Smatra da se žele zaštititi osobni i grupni interesi.

“Njihovi motivi sigurno nisu vezani za odavanje poštovanja ili žal i obilježavanje žrtava. Radi se o motivima koji nema žrtvoslovno ili obilježavajuće podrijetlo nego politički, statusni i razni drugi interesi”, rekao je Jurčević.

Tvrdnju ravnatelja centra ‘Simon Wiesenthall’ Efraima Zuroffa da predsjednica Grabar-Kitarović nije antifašist Jurčević smatra besmislenom i realno vrlo upitnom.

“Fašizam je specifičan i to je jedna od zabluda i neznanja koja su zastrašujuća. Fašizam kao totalitarni sustav i pokret je postojao u Italiji i tamo gdje je Italija bila okupator do 1943. godine. Nakon toga ne postoji fašizam. Ali kod nas je greška jer se fašizmom pokušava nadomjestiti onaj objektivni pojam, a to je totalitarizam. Fašizam je vrlo određen i jasan i svi koji su rođeni nakon ’45. ne mogu biti antifašisti”, objasnio je Jurčević te dodao:

“Držim da je Predsjednica antitotalitarist, da je demokrat. Ne bih je čak uspoređivao s ‘anti’ pojmom. Svaki ‘anti’ pojam je nesamostojeći i stoga antifašisti ne mogu postojati ako nema fašizma. Oni su zainteresirani za virtualno proizvođenje fašizma jer antifašisti gube smisao ako nema fašizma. Danas govoriti da je netko antifašist je kao prvo besmislica, kao drugo, vrlo upitno. Oni nužno proizvode fašizam i pričaju o nekom fašizmu u Hrvatskoj, u suprotnom nemaju smisla svog postojanja. Smisao njihova postojanja su razni materijalni i drugi interesi kao i proizvođenje kaosa u Hrvatskoj iza kojeg se opet skrivaju različiti interesi”, rekao je povjesničar Josip Jurčević za Direktno.hr.

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Tomislav Karamarko: OD BLEIBURGA DO VUKOVARA

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Križni putovi hrvatskog naroda nisu završili u svibnju ili lipnju 1945. godine, nisu završili ni 1946., niti 1947., nego su kontinuirano trajali punih 46 godina sve do golgote – Ovčare u Vukovaru.

Nakon brutalnog zločina protiv hrvatskog nenaoružanog naroda bez ikakvog suđenje i presude sa svim značajkama genocida, perfidnim metodama u Titovoj diktatorskoj Jugoslaviji sustavno je ubijana svaka pomisao na hrvatsku slobodu, neovisnost i demokratizaciju.

Na tom dugogodišnjem križnom putu dosuđene su tisuće godina robije Hrvaticama i Hrvatima zbog verbalnog delikta pa su, obilježeni kao neprijatelji naroda, robijali u raznim kazamatima od Lepoglave do Golog otoka.

Golgota Ovčare i ubijanje Vukovara otkrili su nam isti modus operandi kao što je bio onaj iz svibnja 1945., otkrivena su ista lica zločinaca i egzekutora, činili su to pod istim znakovljem crvene zvijezde i kokarde kao i 1945., istim metodama su skrili žrtve svojih monstruoznih zločina kao što su skrivane partizanske žrtve po brojnim znanim i neznanim jamama.

Rezultat tog zločina je taj da ni danas ne znamo gdje su posmrtni ostatci naših najmilijih, kako onih iz 1945., tako i ovih iz 1991. godine.

U Vukovar 2018. odlazimo s krikom za istinom, s nadom da će se to promijeniti, odlazimo s pijetetom i molitvama nad znanim i neznanim grobovima naših najmilijih.

Vukovar je grad pijeteta, molitve, ali i opomene onima koji žele još dublje zakopati nevine hrvatske žrtve radi nekakvog kvazi pomirenja kojega nikada ne može i neće biti bez priznanja, pokajanja i kažnjavanja zločinaca.

Danas, kad smo se ponadali da su hrvatski križni putovi zauvijek iza nas, događa se da nam Hrvatska umire u slici nepreglednih kolona mladih ljudi koji u sve većem broju napuštaju domovinu.

Nije li to svojevrstan novi križni put hrvatskog naroda perfidno smišljen u veleizdajničkim kuhinjama? Nije li to gaženje po žrtvama Vukovara, po žrtvama Domovinskog rata, po svima onima koji sigurno nisu dali svoje dragocjene živote za Hrvatsku u kakvoj danas doslovno preživljavamo?!

Neka Vukovar 2018. bude dan novog hrvatskog saveza i opomena iz znanih i neznanih hrvatskih grobova onima koji Hrvatsku nisu nikada branili ni željeli!

Vaš Tomislav Karamarko

 

Tihomir Dujmović: Besramno je da Pupovca u Vukovaru nema od prvog dana

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Nitko nema pravo narušavati dostojanstvo žrtve i komemoracije

Objavljeno

na

Objavio

Photo: Davor Javorovic/PIXSELL

U kolonu sjećanja i na komemoraciju žrtvama Vukovara svi su dobro došli – stav je gradonačelnika našega grada mučenika Ivana Penave i vukovarskog junaka pukovnika Tomislava Josića.

U cijelosti podržavam ono što su rekli i duboko sam uvjeren kako samo i jedino takav pristup može osigurati mir, dostojanstvo i atmosferu dostojnu pijeteta koji osjećamo prema onima koji su dali najviše za Vukovar, Škabrnju i Hrvatsku.

Ima, međutim i takvih koji podliježu medijskoj euforiji, a mediji se, uz časne izuzetke svojski trude od svega napraviti vašar i svojim politikantskim izvješćima i komentarima objektivno (svjesno ili nesvjesno) bacaju sjenu na sam događaj i u konačnici omalovažavaju žrtvu.

Ne znam jesu li toga svjesni u RTL-u, na Novoj TV i u drugim medijskim kućama koje se proteklih dana bave prebrojavanjem i nagađanjem tko će sve doći ili neće doći u Vukovar 18. studenoga, te s kojom motivacijom ili s kakvim namjerama.

Naravno, to sve onda neminovno dobiva svoj odraz u javnom mnijenju, pa se na istom tragu nastavljaju žučne rasprave na društvenim mrežama i portalima.

Tako ispada da za mnoge čak ni tjedan u kojemu obilježavamo najveća stradanja tijekom Domovinskog rata nije svetinja, jer da jeste, ne bi sebi dopustili izljeve mržnje i netrpeljivosti prema bilo komu, pogotovu ne primitivne i vulgarne uvrede kakvima svjedočimo svi koji posjećujem Internet.

Zar se ne može pričekati nekoliko dana da sve prođe u miru Božjem i kako treba, s pijetetom i dostojanstvom koje zaslužuju svi oni koji nisu s nama ali i preživjeli, pa da se potom ako ima nešto sporno to kasnije raspravi bez strasti i izvan konteksta obilježavanja obljetnice stradanja u Vukovaru i Škabrnji?

Zar je tjedan stradanja i sjećanja na žrtve vrijeme za vođenje ostrašćenih i ne rijetko mržnjom obilježenih rasprava?

Zar oni koji se ponašaju tako ne shvaćaju kako upravo time obezvređuju žrtvu i narušavaju dostojanstvo komemoracije i kolone sjećanja?

Zar im čak ni poruke koje iz Vukovara odašilju organizatori ne znače ništa?

Meni je osobno sasvim svejedno kako će tko shvatiti ovo što pišem. To je moj ljudski i kršćanski stav, moje uvjerenje i to osjećam kao čovjek, kršćanin, Hrvat i hrvatski branitelj.

I znam da ništa novo ni originalno nisam rekao, ali sam jednako uvjeren i u to da kako je ovaj moj stav razuman i logičan do te mjere da ga mogu razumjeti svi ljudi dobre volje.

A to mi je jedino i važno.

Nitko nema pravo narušavati dostojanstvo žrtve i komemoracije i za takvo što ne postoji opravdanje. Jednostavno ga nema i ne može biti.

Mi Hrvati nismo primitivna rulja koja nije u stanju dostojno obilježiti dan svoje patnje. I to smo do sada dokazali bezbroj puta – i u Vukovaru i u Škabrnji i na brojnim drugim mjestima na kojima se ginulo za Domovinu. Na žalost onima koji bi (možda) željeli da ne bude tako.

Zlatko Pinter

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari