Pratite nas

Pregled

JAKOV SEDLAR: Slavko Goldstein je povjesničar amater koji je karijeru izgradio na mitu

Objavljeno

na

Bujica Sedlar

Svoj film “Jasenovac – istina” radio sam na temelju izjava brojnih svjedoka koji su vidjeli stradavanja ili su sami stradali u tom zloglasnom logoru nakon 1945. godine. Kritičari filma kažu da želim revidirati povijest, no moja, kao i obaveza povjesničara je otkriti istinu, rekao je gost večerašnje Bujice, hrvatski redatelj Jakov Sedlar, govoreći o kritikama s kojima se suočio nakon zagrebačke premijere svog novog filma Jasenovac – istina, prenosi direktno.hr

[ad id=”93788″]

„Uvijek ista špranca. Isto se događalo i nakon filma o Međugorju i nakon Četveroreda, a kritičari mojih filmova su ljudi koji ne mogu podnijeti da su u ime sustava kojeg zastupaju – zločini u Jasenovcu počinjeni i nakon 1945. godine. Ja ni u jednom trenutku nisam rekao da ustaše nisu počinili zločine, meni su to nametali, no njih vrijeđa činjenica da je potaknuta rasprava o zločinima u Jasenovcu nakon 1945. godine“, rekao je autor filma Jasenovac – istina Jakov Sedlar večeras u Bujici.

Na hrvatskoj premijeri filma u Zagrebu bili su među ostalim i ministar kulture Zlatko Hasanbegović, sisački biskup Vlado Košić te hrvatski književnik Hrvoje Hitrec koji su redom imali samo pozitivne reakcije na film, a svima je zajedničko, rekao je Sedlar, traženje istine. Na hrvatskoj premijeri je bila i izraelska veleposlanica u Hrvatskoj koja nije imala pozitivne kritike, no ona je, istaknuo je Sedlar, „svoja razmišljanja kreirala na temelju filma i na temelju činjenica koje je imala prilike pročitati prije“, no dopustila je premijeru filma u Tel Avivu.

„U svom pismu je napisala da je Izrael demokratska zemlja i ukoliko film ne promovira mržnju i antisemitizam film može igrati u Tel Avivu“, istaknuo je Sedlar.

Jedan od najžešćih kritičara Sedlarova filma je povjesničar Slavko Goldstein za kojeg je Sedlar kazao da je „amater povjesničar koji je karijeru izgradio na mitu“.

„Apsolutno nekritički slavio je Tita i sve komunističko. Naravno da ima pravo biti ogorčen na NDH jer je u to vrijeme izgubio pola obitelji, no ako govorimo o njemu kao povjesničaru… Godine 1952. srušena je sinagoga u Karlovcu što je potpisao Josip Boljkovac. Goldstein se kao Karlovčanin na to nikada nije referirao“, naglasio je Sedlar.

Dodao je da su partizani srušili niz sinagoga nakon Drugoga svjetskoga rata te kazao da mnogim Židovima nisu vraćeni stanovi i njihova imovina nakon rata o čemu je također važno govoriti.

U emisiji je prikazan i kratki prilog o tome kako su komunisti ukrali nadgrobne ploče s židovskog groblja u Karlovcu te ih iskoristili za podizanje partizanskih spomenika.

„Snimke sam dobio od jednog čovjeka nakon što su počeli napadi na mene nakon hrvatske premijere filma. Jugoslavenska vlast podigla je spomenike za pale borce 1959. godine u Karlovcu, a za njihovo podizanje iskoristila ploče s židovskog groblja u Karlovcu. Nitko za to nije odgovarao.  To je vrhunac perverzije o kojoj nitko ne govori. Te razbijene ploče se čuvaju u muzeju u Karlovcu. Nije revizija povijesti ništa što dokazuje nešto novo. Ne znam kako su obiteljima objasnili nestanak ploča, a teško mi je vjerovati da Goldstein nije znao o tome ništa. Jedno oskvrvljavanje ne opravdava postupak, no meni je važna istina“, istaknuo je Sedlar.

[ad id=”93788″]

Komentirao je Sedlar i mogućnost da će u Jasenovcu biti održane tri komemoracije.

„Ako jedna grupacija ljudi prošle godine Branku Lustigu zviždi jer je izaslanik Predsjednice Države – to sve govori o njima. Treba se u tišini i s poštovanjem odati počast žrtvama u Jasenovcu“, kazao je.

Najavio je Sedlar da priprema nekoliko novih filmova u skoroj budućnosti – između ostalog i film 2761. Riječ je o istinitoj priči, o 2761 samoubojstvu hrvatskih branitelja nakon rata. Nakon dugo godina aplicirat ću film na Hrvatski filmski fond i nadam se da ću dobiti pomoć da ga realiziramo, kazao je Sedlar.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Pogledajte ove divne trenutke s prvog Hoda za život u povijesti grada Rijeke

Objavljeno

na

Objavio

U središtu Rijeke jučer su se održala dva ‘hoda’. Prvi put u Rijeci održao se ‘Hod za život’, a kao odgovor na ovu inicijativu organiziran je “Hod za slobodu”. Prema policijskim izvještajima, na prvom skupu se okupilo oko 1500 ljudi, a na drugom oko 500.

Pogledajte snimke s oba skupa, a zaključke donesite sami:

U nastavku pogledajte protu prosvjed LJEVIČARA u gradu Rijeci, Krenuli su u isto vrijeme kada je krenuo i prvi Hod za život…..
Ako pogledate pažljivo video primjetiti će te jednu vrlo neugodnu stvar za njih … GDJE SU IM DJECA…?????? komentirala je jedna sudionica Hoda za Život.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

InfoNacija: Nepoznati detalji otmice Vladimira Nazora

Objavljeno

na

Objavio

Ponovo u eteru, u ovoj emisiji čija je posljednja epizoda emitirana pred točno godinu dana 30. svibnja 2017., a čije joj ime “InfoNacija” opravdava sredstva bez kojih je ostala, pa je zato nije ni bilo tako dugo u hrvatskom eteru.

Baš kako je Hrvima i predstavljena, u produkciji Projekta Velebit novinar Marko Jurič kroz “InfoNaciju” analizira političke apsurde i raskrinkava bespuća hrvatskih budalaština, baš kao što je apsurd i budalaština da ovaj program nije emitiran godinu dana i da je ostao na hrvatskom bespuću, jer su nam nedostajala sredstva za najosnovnija tehnička pomagala potrebna za snimanje, montažu i emitiranje ovog programa, koji je bio zamišljen jednom tjedno informirati hrvatsko općinstvo.

Danas se javlja na jednu kontroverznu temu koja vuče konce još iz vremena Drugoga svjetskog rata, pravi valove, nameće zaključke koji jednostavno nemaju temelja čak ni u razumu, a da do dana današnjega, kao ni po pitanju mnogo toga drugoga o čemu Hrvatska treba donijeti svoj istinski i konačni sud, nitko nije dao zadovoljavajući odgovor.

Tema je Vladimir Nazor, postavljena baš tako, razgolititi njegov preokret koji nema temelja u razumu, osim ako se u priču ne donesu neki novi i neotkriveni argumenti.

Počevši raščlambom jednog od njegovih najznačajnijih predratnih djela, s pjesmom “Hrvatski kraljevi” iz zbirke “Hrvatski kraljevi” (1912.), koja se, kao i mnoga druga Nazorova predratna djela, jednostavno ne uklapa u onaj njegov profil kakav nam je predstavljen nakon što su ga partizanu kidnapirali u Zagrebu.

Da bi pokušao razotkriti misteriju, Marko Jurič je još u emisiji “Markov trg” iz koje je tako brutalno protjeran jer se usudio razgoliti neuvijenu istinu, ugostio Nedjeljka Mihanovića, bivšeg predsjednika Hrvatskoga državnog sabora, koji se dugo bavio biografijom i kontroverzom oko imena Vladmira Nazora.

Potrebno je objaviti ova svjedočanstva kako bi se razumjela ta kontroverza o Vladimiru Nazoru koji jednostavno nije mogao biti onaj isti čovjek iz rata prije njegova kidnapiranja i poslije rata kako smo o njemu učili u školi i na žalost učimo još i danas.

Nije mogao biti isti čovjek koje pisao one stihove u kojima je tako suštinski prepoznao hrvatsku sudbinu prošlih vremena a da ju ne bi prepoznao u onome što se dogodilo po završetku rata i što se događalo sve do njegove smrti.

Jer hrvatska sudbina nije doživjela svoj pozitivni zaokret dolaskom Tita na vlast, dapače, za Hrvate su nastupili daleko crniji dani i od onih koje Nazor opisuje u pjesmi “Hrvatski kraljevi”.

Na žalost i na zaprepaštenje danas, Hrvatska koja je okvirno doživjela svoj Uskrs, nije ga doživjela i sadržajno. I opet nam govore “Svu prošlost vašu zastrla je sjena i ovio je mrak”.

I opet bi Nazorove riječi odzvanjale istinom “Da, to nam kažu, a sve u meni na to kliče: Lažu”.

Još i sad svjetlo zrake utrnute nama obasjava pute”.

Jer danas bi trebali imati knjige, štiva, ploče, pergamene i svjedočanstva a ne da na mrske optužbe i laži odgovaramo šutnjom, dok iz srca Hrvatske, nelustrirane agenture tuđih naroda, tuđih ideologija i tuđih interesa siju laži. Još i danas kosti otaca đubre zemlju, a Hrvati odlaze u tuđu državu oplakivati svoje mrtve i u tuđim zemljama tražiti kruha.

Niti danas u rodnu tlu mrtvaca san ne drijemlju, nego nego leže razasuti po slovenskim jamama.

Nije ova davna pjesma tek osvrt na našu prošlost nego i na našu današnjicu i truba koja trubi na pozor za našu budućnost.

ProjektVelebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati