Pratite nas

Pregled

MARKOV TRG – Tko je zapravo Tihomir Orešković?

Objavljeno

na

U emisiji Markov trg na Z1 televiziji gostovali su saborski zastupnik iz HSP AS Ivan Kirin i dr. Zdravko Tomac politički analitičar.

[ad id=”93788″] Je li se Tihomiri Orešković ‘oteo kontroli’ i postao solo igrač?
‘Mislim da se nije oteo kontroli do te mjere da je to naglašeno. Mislim da je njegov način razmišljanja spor i oklijevajući, ali mislim da premijer još uvijek zna što radi, rekao je Kirin. ‘Rekao bih da su ovo ozbiljni problemi koji još nisu u potpunosti poznati javnosti. Radi se o različitim koncepcijama. Gospodin Orešković se počeo u zadnje vrijeme ponašati kao kancelar i donosi odluke bez konzultacije u vladi. A neke je odluke počeo donositi suprotno želji onih koji su ga izabrali odnosno koji su imali izborni legitimitet. Nije poznato da se predsjednik neke vlade u svijetu okruži savjetnicima iz prethodne garniture vlasti. Kako je moguće da Orešković ima savjetnike bivšeg predsjednika Josipovića ili Milanovićevog savjetnika za EU fondove?

A znamo da je Milanovićeva vlada bila u EU fondovima neuspješna’, objasnio je Tomac.
Vaša stranka, HSP AS, je počela skupljati potpise zastupnika protiv kandidature Vesne Pusić za mjesto generalnog tajnika UN-a. Oko te teme su se izbori dobivali i gubili.

Upravo je na prekidu kontinuiteta politike ova većina pobijedila. Kako razumjeti potporu koju je Orešković dao njenoj kandidaturi?
‘Prošla je vlast kandidirala Vesnu Pusić. Domoljubna koalicija, niti Most nisu dali potporu kandidaturi V. Pusić. Za vladu nisam siguran. Na saborskim odborima o tome nije raspravljano.

Prikupili smo 27 potpisa zastupnika iz redova Mosta i Domoljubne koalicije. Domoljubna koalicija ne daje potporu Vesni Pusić za tu kandidaturu. Tekst i potpise te peticije ćemo proslijediti u sjedište UN-a. Jer to mora biti naš stav cijele Domoljubne koalicije. Mi moramo dati do znanja da se ne slažemo s tom kandidaturom’, izjavio je Kirin.

‘Čim je prošla vlada kandidirala V. Pusić morala je to tehnička vlada osporiti. Prije svega jer je g. Pusić učinila toliko protuhrvatskih poteza da je neshvatljivo kako takva osoba može biti kandidat Hrvatske. To je opasno za Hrvatsku jer je Pusić optužila Hrvatsku za agresiju na BiH, za Domovinski rat ona kaže da je bio građanski, optuživala Tuđmana i zajedno s Josipovićem nastojala da se povuče tužba protiv Srbije. Samostalna akcija predsjednika vlade je nedopustiva po tom pitanju. Ali nedopustiva je i mlaka reakcija na tu potporu, prije svega partnera u vladi. Javljaju mi se ljudi iz HDZ-a koji mi poručuju ‘upoznajte vodstvo HDZ-a, ako čvrsto ne stanu protiv Vesne Pusić mi nikada više nećemo za njih glasati’, kaže Tomac.

Kako ste reagirali kada je Orešković prije tjedan dana, ničim izazvan, izjavio da osuđuje NDH-a? Čemu služi ta osuda?

Današnja Hrvatska nije pravni slijednik NDH, ali jest socijalističke Jugoslavije, ako je principijelno za osuđivanje zločina, kako to da nije osudio Jugoslaviju?
‘Moramo razumjeti Oreškovića koji je od druge godine živio u Kanadi. Osuda onoga čiji smo mi pravni slijednik jest logičan način razmišljanja. Ali mediji su očito potaknuli i izazvali Oreškovića da izreče tu osudu NDH-a. Ali to se ne bi dogodilo da je u Hrvatskoj provedena lustracija. To su ukorijenjene udbaške strukture kojih se ne možete riješiti’ kaže Kirin.

Je li to pljuska hrvatskom narodu kojeg je jugoslavenski režim teško masakrirao da od svojeg predsjednika vlade ne čuje osudu tog režima, a kada se već ide upuštati u osude zločinačkih režima?
‘Mislim da je to vrlo površno i neodgovorno ponašanje. Mislim da bi se unutar Domoljubne koalicije trebali dogovoriti oko nečega.

Ali i unutar te koalicije se čuju takvi glasovi, poput šefa jedne stranke koji je proglasio 10. travanj kao najgori datum hrvatske povijesti. To nije istine jer ne treba ići ispod onoga što su o tom datumu rekli Tuđman ili Stepinac. Kad razni političari ishitreno daju izjavu morali bi paziti jer ne znanje ne opravdava nikoga. Hrvatsku se na bazi izmišljenih priča optužuje, zbog tog sam pritiske i po prvi puta kritizirao i Predsjednicu koja je ishitreno rekla neke stvari koje ne bi smjela izjavljivati’, objasnio je Tomac.

Zanimljivo je da su te izjave uslijedile nakon posjeta američkog izaslanika State Departmenta. Je li upravo takav slije događaja poruka hrvatskom narodu ‘pogledajte kakva ste vi jadna nacija kada vaši politički prvaci skaču onako kako mi pritišćemo gumb’?
‘To se može tako protumačiti. Svatko tko zrelo razmišlja to mu je jasno. Pogledajte osudu jedne pravaške stranke koja uopće nije ekstremna desnica. Mi moramo raditi na lustraciji’, izjavio je Kirin. ‘Možda izjava Predsjednice o stranim veleposlanicima koji se miješaju u unutarnje političke teme. Na Hrvatsku se vrše razni pritisci.

Zato ste u pravu kada kažete da naši političari moraju biti vrlo oprezni sa svojim izjavama i utjecajem na ljude. Mi ne smijemo dozvoliti raznim birokratima iz SAD-ea ili EU da nam ovdje drže lekcije, jednom Zuroffu i sličnima. Isto tako i ovima iznutra koji stalno denunciraju Hrvatsku kako bi stvorili dojam da je cijeli svijet protiv nas’, izjavio je Tomac.

U obitelji su otac i majka ti koji odgajaju i oblikuju dijete, modeli po kojima će dijete izgraditi svoj vrijednosni sustav kroz odrastanje. Kod odraslih ljudi tu funkciju preuzimaju političari. Koliko su istiniti u svojim riječima i djelima političari to će se u određenoj mjeri prenijeti i na ljude. Što znači za Hrvatsku ako se politički vođe ponašaju na ovakav konfuzan, zbunjen, poltronski sluganski način? Kakav to utjecaj ostavlja na prosječnog građanina?
‘Dovodi do razočarenja, do apatije, do gubljena nade, rezignacije. Ako će nakon promjene vlasti predsjednik imati savjetnike iz bivše vlasti, ako ćemo podržati za najvišu funkciju u UN-u osobu koja je izdala domovinu, ako se u Hrvatskoj vodi politika što veća izdaj to veća nagrada, onda se postavlja pitanje po čemu je ovo nova vlast? Ako ste došli na vlast na jednoj politici ne možeš onda kada dođeš na vlast mijenjati tu politiku. To se ne smije raditi, na to nemaju pravo’, objasnio je Tomac.

Sedam desetljeća smo bili u kolonizirajućoj federacije, devedesetih smo godina malo prodisali, a onda ponovo nakon 2000-te imamo jedan oblik kolonizacije. Kada imamo takav naslijeđeni oblik kmetovskog mentaliteta, koliko takvo ponašanje političkih voda zapravo pomaže da se to sluganstvo u mentalitetu ljudi još više nadograđuje? Gdje će takvo ‘odgajanje Hrvata’ u poltronstvu odvesti ovaj narod?
‘Pravi Hrvati moraju stati zajedno i odustati od takvog načina ponašanja. Čovjek danas zbog egzistencije pristaje na mnoge kompromise. Pitanje je kada će se to dogoditi. Sve ovo što mladi ljudi izvikuju Za dom spremni to je pobuna, inat’, rekao je Kirin.

Ali u Saboru se može pozdravljati sa ‘smrt fašizmu’, zločinačkim pozdravom, zašto se to dozvoljava?
‘Imamo grupu u Hrvatskoj koja koketira s takvim idejama. Pogledajte bivšeg predsjednik Josipovića koji kapu partizanku naziva kapom ljubavi’, objasnio je Kirin.

Je li trebao reagirati predsjednik Sabora? Pozdraviti takvim pozdravom to je kao da je netko izrekao neku vulgarnu prostačinu?
‘Kod nas su ljudi fini pa ne reagiraju. Nije kod nas kao u nekim parlamentima gdje se ljudi potuku’, objasnio je Kirin. ‘Da ne završimo u potpunom pesimizmu, rekao bih da su to procesi. Ipak se javljaj nove istine, povjesničari koji razotkrivaju komunističku lažnu povijest. Nije to pitanje revizije, nego istine. Ti su procesi krenuli i ne mogu se više zaustaviti. Ovaj nalet, ovaj pakao koji se priređuje ovoj vlasti kako bi je se optužilo da je ustaška ili fašistička je zadnji pokušaj te strukture koja je na odlasku’ kaže Tomac.

Spomenuli ste Predsjednicu koja se poziva na antifašizam. Međutim, antifašizam kao civilizacijska vrijednost koja je pobijedila u Drugom svjetskom ratu je jedna priča, ali antifašizam u narodnoj predaji hrvatskog naroda ima simboliku Hude jame gdje se ljudi živi zazidavaju u rudnik, to su nekakve Jazovke gdje se ljudi ubijaju i bacaju u te jame, to su premlaćivanja, goli otoci. Dakle u hrvatskoj narodnoj predaji antifašizam ne može biti nešto jednoznačno kao civilizacijska vrijednost. Zašto onda g. Grabar Kitarović tako slijepo izgovara misao koja nanosi tešku bol većini hrvatskoga naroda?
‘Ne znam zašto to čini. Mislim da je pogriješila. Vjerojatno nije bila koncentrirana, možda je bila uzbuđena pa je zato izrekla tako nešto jednostrano. Ali ako pogledate što je sve g. Grabar Kitarović rekla i učinila, onda je ne smijemo suditi na bazi jedne pogreške. Svatko ima pravo na pogrešku. Mislim da je to bila jedna brzopleta ocjena. Velika je stvar što je pobijedila ‘crvenog predsjednika’ koji i danas govori o ustaškoj zmiji. Mislim da se HDZ odrekao predsjedničkog mjesta u vladi, na neki način ponizio, ali mi sada prvi puta imamo vlast u kojoj nema komunista. Za sada se ne snalazi, čini se da smo svi pogriješili u ocjeni novog predsjednika vlade, ali to se može još popraviti. Mi ćemo u Hrvatskom etičkom nacionalnom sudištu pokrenuti inicijativu da se u Saboru donese odluka za ukidanje i uklanjanje svih imena i naziva iz komunističkog totalitarnog sustava koji je poslije Drugog svjetskog rata počinio najveći genocid nad hrvatskim narodom’, objasnio je Tomac.

Kakav je čovjek predsjednik vlade Orešković? Prema nekim informacijama dok je bio u Plivi iza sebe je ostavio, kako se to poslovnim rječnikom kaže, puno leševe. Čini se da se radi o osobi goleme ambicije koji je odlučio s pozicije visokopozicioniranog službenika konačno postati vlasnik firme, u ovom bi slučaju to bila Hrvatska. Čak postoje informacije da pokušava stvoriti političku stranku?
‘Domoljubna će koalicija morati do ljeta utvrditi strategiju i onda će morati na toj platformi dobiti Most i predsjednika vlade. Do sada smo imali to soliranje predsjednika vlade i potpuno nerazumljive poteze koje su nervirali ljude u Domoljubnoj koaliciji pa se objašnjavalo moramo najprije završiti stranačke izbore, učvrstiti se pa ćemo onda raščistiti odnose. Ja ne bih unaprijed prekrižio Tihomira Oreškovića zbog njegovih očitih pogrešaka i pokušaja soliranja i da se igra kancelara. Dao bih mu šansu da se sredi. Slučajevi Brkić, Lozančić, i ostalo su opasne stvari, ali se još uvijek mogu srediti.

A ako se neće moći onda je pošteno ići na nove izbore’, izjavio je Tomac. ‘Mislim da će Domoljubna koalicija i Most ubrzo dogovoriti i iskomunicirati sve ovo s premijerom. Mislim još uvijek da će sve ovo dobro završiti. Premijer je obrazovan čovjek, radio je u sustavu gdje treba ostvariti dobar rezultat, profit, moraju ponekad maknuti neke ljude koje štete rezultatu, koji ne rade dobro. Dakle ako treba nekog ministra maknuti ili imenovati on će to predložiti Saboru. A što se tiče potpore Vesni Pusić, po mojim sadašnjim informacijama HDZ-ovci je neće podržati’, izjavio je Kirin.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Tihomir Vinković: Temeljni problem su oni teroristi koji su već ovdje, a ne toliko ovi koji će se vratiti

Objavljeno

na

Objavio

Mogu li se europske države oduprijeti zahtjevu američkog predsjednika Donalda Trumpa da prihvate oko 800 boraca takozvane Islamske države uhvaćenih u Siriji?

Kako tretirati njihove supruge i udovice, koje same ili s djecom traže povratak u svoje matične zemlje? Hoće li Europu preplaviti džihadisti? Nosi li predstojeće razdoblje novu eskalaciju terorizma? Trebaju li europske države dopustiti povratak boraca tzv. Islamske države i njihovih obitelji? To su neka od pitanja na koje smo pokušali dobiti odgovore u emisiji Otvoreno.

Već se dulje vrijeme govori da je takozvana Islamska država pred slomom, a to potvrđuju i posljednji podaci s terena.

– Slom je zapravo prava riječ. Vode se posljednje operacije protiv 500-tinjak džihadista koji se nalaze na istoku Sirije kod granice s Irakom, a radi se o pokrajini Deir ez-Zor. Teritorijalno, Islamska država bi trebala nestati. Kalifat je u jednom trenutku imao teritorij veći od Velike Britanije na kojem je bilo više od deset milijuna ljudi. S druge strane Islamska država živi u Indoneziji, Filipinima, u zapadnoj Africi. Ona se i dalje širi, objašnjava Željko Trkanjec.

Pred nama su veliki problemi u Siriji, čak možda i veći nego u ratno doba. Tu je pitanje izgradnje porušene zemlje, humanitarni problemi te problem veliki naraštaj terorizma. Po Europi i po svijetu porast će teroristički napadi, jer će sada naći nove moduse, priključiti se drugim terorističkim organizacijama, pojašnjava stručnjak za sigurnost Marinko Ogorec.

– Ne očekujem tako brzu stabilizaciju toga prostora, dodaje.

Pitanje je i što će SAD napraviti po pitanju Sirije.

– Amerikanci tamo službeno nisu izveli intervenciju za razliku od Rusije i Irana. Oni su bili više prisutni na dijelu gdje su Kurdi te granica s Turskom. Oni su tamo došli “završiti posao”. Naravno da će SAD zadržati tamo posebne postrojbe. Temeljni problem je oni koji su već ovdje, a ne toliko ovi koji će se vratiti. Ti koji se vraćaju, za njih se zna tko su, pojašnjava komentator HRT-a Tihomir Vinković.

Otprilike 1500 do 5000 ljudi koji su se borili, već su se vratili u Europu. Što znamo o njima?

– Svaka država ima sigurnosne agencije koje dijelom nadziru tu situaciju. No, oni se ne mogu kontrolirati 24 sata dnevno. Vi zapravo za dobar dio ljudi ne znate da su bili tamo, dodaje Filip Dragović, savjetnik ministra Davora Božinovića.

Mogu li se europske države oduprijeti zahtjevu američkog predsjednika Donalda Trumpa da prihvate oko 800 boraca takozvane Islamske države uhvaćenih u Siriji?

– Sve bi ih zemlje trebale primiti, osim ako se oformi sud u Iraku ili Siriji gdje bi se sudilo tim ljudima, ako dakle imaju državljanstvo zemalja Europske unije. Posebno žene i djecu će morati primiti, kaže Tihomir Vinković.

– Trump svašta govori, a službe često zanemaruju njegove tvitove. Ne stoji njegova ideja da će ih pustiti jer postaju prijetnja. Mogu u Afganistan itd., neće oni tako lako do Europe, smatra Trkanjec dodajući da su sve terorističke napade u Europi izvodili “domaći” koji su živjeli na tom području, a ne oni koji su došli s ratišta na Bliskom istoku.

– Postavlja se pitanje je li moguće borce deradikalizirati jer će se oni prije ili kasnije naći na slobodu. Nijemci tvrde da je to kod nekih moguće jer su razočarani onime što su doživjeli na ratištu, kaže Trkanjec dodajući da se će oni sigurno biti pod prismotrom.

Filip Dragović postavlja i pitanje hoće li društva prihvatiti “rehabilitirane borce” Islamske države.

– EUROPOL i Interpol imaju pune baze podataka, na sigurnosnom polju je puno napravljeno, ali je ovo pitanje šire od sigurnosnog.

Što se tiče susjedne BiH, petorica Afganistanaca su uhićeni, a povezani su s međunarodnim terorizmom.

– Trebamo vidjeti o kakvoj se povezanosti radi, pretpostavljam da je tu bila jaka međunarodna suradnja. Nije jasno s kojom terorističkom organizacijom su povezani i o kakvim se djelima radi, dodaje Dragović.

BiH jako dobro rješava pitanje terorizma, a zbog uloge islamske zajednice u tom društvu, za razliku od zapadne Europe gdje islamski centri nisu pod kontrolom država.

– Važno je spomenuti zakon koji je donijela Austro-Ugarska 1916. godine kada je islam postao službena religija u BiH. Ne postoji suživot, već život te zajednice. Islamska zajednica u BiH i Hrvatskoj je odigrala ogromnu ulogu da se pokušaji radikalizacije maksimalno minoriziraju, zaključuje Željko Trkanjec.

 

BiH sprema akciju protiv terorista: Treba zatvoriti kritične točke na granici

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Hrvatska i Srbija daleko od dogovora o granici

Objavljeno

na

Objavio

Godinu dana nakon susreta Kolinde Grabar-Kitarović i Aleksandra Vučića u Zagrebu i dogovora da dvije države u iduće dvije godine pokušaju usuglasiti rješenje o granici, između Zagreba i Beograda suglasja o tome još nema. Pozicije su najudaljenije kada je u pitanju razgraničenje na Dunavu.

U veljači prošle godine dvoje predsjednika dogovorilo se da će Hrvatska i Srbija u dvije godine pokušati postići dogovor oko granice, a ne uspiju li u tome obratit će ne nekom međunarodnom sudu.

Srbijanski je predsjednik tada rekao da Zagreb i Beograd imaju suprotna stajališta o granici.

Po Beogradu, iako je došlo do određenih pomaka po pitanju kopnene granice, Hrvatska i Srbija i dalje miljama daleko od dogovora o razgraničenju na Dunavu.

Državni tajnik u srbijanskom ministarstvu vanjskih poslova Nemanja Stevanović kazao je u nedavnom intervjuu za Tanjug da su najveća prepreka sporazumu dva riječna otoka – Šarengradska i Vukovarska ada, pri čemu Zagreb, po njemu, inzistira na rješenju koje je suprotno međunarodnom pravu.

“Po pitanju Dunava, slažemo se samo da se gotovo ni oko čega ne slažemo, zato što problem vidimo potpuno drugačije. Oni ne žele promijeniti stajalište koje je u potpunosti u suprotnosti s međunarodnim javnim pravom”, rekao je Stevanović i dodao da nije preveliki optimist da će dvije države razgraničenja riješiti bez suda.

Hrvatsko je ministarstvo vanjskih poslova u odgovoru Hini odbacilo srbijansku tezu o kršenju međunarodnog prava, ponovno istaknuvši da je bivša međurepublička granica hrvatskim osamostaljenjm postala i državna.

“Stajališta i zahtjevi Republike Hrvatske čvrsto su utemeljeni i u skladu su s međunarodnim pravom”, kaže MVEP i dodaje da Hrvatska traži da se u budući bilateralni ugovor o granici ugradi “bivša republička granica iz 1991. godine koja je danom osamostaljenja Hrvatske već postala međunarodna granica između Hrvatske i Srbije”.

Drugim riječima, Hrvatska traži da temelj dogovora bude katastar.

“Navedeno je potvrđeno i u mišljenju Badinterove komisije”, dodaje MVEP.

Beograd predlaže da granična linija ide sredinom rijeke, a kaže da bi katastarska podjela Hrvatskoj dala oko 10.000 hektara na lijevoj obali rijeke. Pritom navodi da je takav princip o granici između dvije države sredinom plovnog toka Dunava već primijenjen i u slučaju razgraničenja između Austrije i Njemačke, Rumunjske i Bugarske te Mađarske i Slovačke.

MVEP odgovara da međurepublička granica nikada nije bila na Dunavu.

“Bivša međurepublička granica, u skladu sa zakonodavstvom i hrvatske i srbijanske strane, bila je precizno utvrđena i nije bila na Dunavu, već se protezala, kako u Srijemu tako i u Baranji, vanjskim granicama općina svake republike koje su ujedno bile i vanjske granice katastara tih općina 1991.”, pojašnjava MVEP.

Ministarstvo također naglašava kako u nastavku pregovora očekuje da se “Srbija pridržava svojih više puta javno izrečenih načelnih stajališta o potrebi poštivanja bivših republičkih granica, kao jednog od temeljnih načela međunarodnog prava, te da to to primijeni pri oblikovanju svojih stajališta za cijelu granicu prema Republici Hrvatskoj jer za sada to prihvaća samo u jednom dijelu granice, u području Srijema”.

Međutim, Stevanović, koji je i nacionalni koordinator za rješavanje otvorenih pitanja s Hrvatskom, nije optimist u vezi dogovora o granici na Dunavu, ali jest u slučaju da pitanje granice dođe pred neovisno međunardono pravno tijelo koje bi donijelo konačnu odluku.

On smatra da će ona ići u korist Srbije ako se ne upletu “izvanpravni čimbenici”, odnosno ako Hrvatska ne bude koristila svoje članstvo u EU-u za “ucjenjivanje”.

“Nadam se da nećemo doći pred treću stranu, gajim optimizam, ali me iskustvo rada s Hrvatskom naučilo da prije svega treba biti realist, a kad ste realist radeći s Republikom Hrvatskom, niste veliki optimist”, citira Tanjug Stevanovića koji smatra da Hrvatska nakon iskustva sa Slovenijom i arbitražnim sudom neće pristati na takvu opciju već da će se, ako do toga dođe, ići na Međunarodni sud pravde u Den Haagu.

Stevanović ipak dodaje da je na sastanku međudržavnog povjerenstva za granice prošle godine došlo do određenog pomaka kada je riječ o kopnenom dijelu granice.

Hrvatska strana naglašava da je na njezin poziv u Zagrebu u lipnju 2018. održan sastanak povjerenstva za granice, a potkraj prošle godine i jedan sastanak stručne radne skupine.

“Sada očekujemo poziv srbijanske strane za novu sjednicu, a nadamo se da će ona biti održana uskoro”, dodaje MVEP.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari