Pratite nas

Religija i Vjera

Sveti Juraj

Objavljeno

na

Sveti Juraj je, moglo bi se reći, univerzalni svetac. Štuju ga i katolici i pravoslavci i muslimani, a posebno ga štuju Romi. Omiljen je i u našim krajevima, njemu su posvećene mnoge crkve i mnoga mjesta, a zapravo malo tko od vjernika zna reći o svetom Jurju više od onoga da se liturgijski časti 23. travnja.

[ad id=”93788″]

Iako o njemu ima vrlo malo pouzdanih podataka, tijekom stoljeća su nastale mnoge legende, velikim dijelom u vrijeme viteštva, koje toga mučenika (vjerojatno zato što je bio vojnik) najčešće prikazuju kao viteza koji ubija zmaja i spašava princezu. Tako postoji legenda (pripisuje se Giacomu di Varazzeu) koja tvrdi kako je u jezeru u blizini grada Silene živio zmaj, kojemu su svakodnevno za hranu morali davati ovce, janjad, telad ili kakvu drugu životinju. Međutim, zmaj se obezobrazio pa je počeo tražiti da mu žrtvuju mladiće i djevojke. Oni na koje je pala kocka bili bi bačeni zmaju. Jednom zgodom na takav način bi izvučena i kraljevna, ali dok je išla u smrt, sretne ju sveti Juraj i kaže da će ju spasiti ako kralj obeća da će se on i svi stanovnici ostaviti poganskih bogova i obratiti na kršćanstvo. Kralj spremno obeća. Kad je zmaj izišao iz jezera, sveti Juraj se zaleti prema njemu na konju i kopljem mu probode vrat. Potom ga sveza svilenim konopcem i povede pred kraljev dvor, gdje kralj još jednom potvrdi da će se obratiti, a sveti Juraj potom ubije zmaja.

Takve i slične legende, iako se mogu sa simboličke strane promatrati i u pozitivnom svjetlu (npr. zmaj je simbol zla, pa je simbolički riječ o pobjedi kršćanstva nad zlom i grijehom), učinile su od svetog Jurja manje sveca u punom smislu riječi, pretvorivši ga u narodnog heroja, bez gotovo ikakve povezanosti s istinskom vjerom.

Zato bi se bilo dobro držati sigurnih povijesnih podataka, bez obzira koliko oni bili šturi, jer je već sama činjenica da se o svetom Jurju sačuvao spomen kroz dugi niz stoljeća važna i vrijedna poštovanja. Tako npr. znamo da je sv. Juraj bio rimski časnik koji je umro mučeničkom smrću za vrijeme Dioklecijanova progona 303. god. u Kapadociji, kada su ga, zbog nepriznavanja poganskih bogova, osudili na smrt odrubljivanjem glave. Kao i mnogi drugi sveci njegova vremena, koji su podnijeli sličnu mučeničku smrt, i sv. Juraj nam može biti izvrstan putokaz u postojanosti u vlastitoj vjeri.

U tom smislu valja imati u vidu dobronamjernost starih hagiografa koji su donosili razne legende o svetom Jurju, kao onih koji su kroz nevjerojatne i gotovo nevjerojatne priče o hrabrosti toga sveca htjeli potaknuti narod na privrženost Bogu i na bolje prakticiranje svoga vjerskog života, pa u tom smislu čak ni te legende ne treba odbaciti kao potpuno bezvrijedne.

Tako npr. kaže legenda kako su sv. Jurja, nakon što je osuđen, najprije privezali na kotač koji je u sebi imao čavle, koji bi mu pri svakom pokretu kidali dijelove tijela, a on je unatoč tome bio veseo i blagoslivljao Boga. Štoviše, sve su mu rane zacijelile, a takvo čudesno ozdravljenje mnoge je obratilo na kršćanstvo. Također, na kršćanstvo se obratio i jedan vrač, nakon što je sv. Jurju dao vrč zmijskog otrova, a ovaj ga je jednostavno prekrižio i popio, i pri tome mu se nije ništa dogodilo. Svetog Jurja su mučili na kotaču s noževima, bacili ga u kotao u kojemu je bilo rastopljeno olovo, konji su ga vukli po gradu i na druge načine su ga pokušavali ubiti, ali je on svaki puta čudesno ostao živ. Štoviše, mnogi koji su gledali takva mučenja, preobratili su se na kršćanstvo. Na kraju je ipak ubijen, odrubljena mu je glava, a tijelo raskomadano i bačeno u bunar. Prema još jednoj legendi, glavu su mu anđeli uzeli iz bunara i odnijeli.

S obzirom na tolike legende i njihovu raširenost, u narodnom vjerovanju sv. Juraj je postao zaštitnik za mnoga životna područja, a posebno mu se pripisivala zaštita od zaraznih bolesti, opasnosti na moru, ratu, pred sudom i uopće u svim životnim opasnostima. Također, zaštitnik je zemlje, usjeva, zelenila (zeleni Juraj), stoke (posebno konja), zaštitnik je pastira, ratara, križara, vojnika i svih obrta vezanih uz ratovanje.Možemo zaključiti kako je spomendan sv. Jurja tradicijski bio vrlo bogat dan, te da je, unatoč mnoštvu praznovjernih elemenata, to ipak bio dan iskrenog zajedništva, molitve i razvijanja vjerskog i duhovnog života.


Što vi mislite o ovoj temi?

Religija i Vjera

Duhovi – ‘sila odozgor’ i rođendan Crkve!

Objavljeno

na

Objavio

Blagdan Duhova obilježava silazak Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća. Naziva se još i Blagdan Pedesetnice, i označava kraj vazmenog vremena.

Silaskom Duha Svetoga označen je svečani početak Crkve jer su na taj dan, prema Djelima apostolskim, apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli govoriti drugim jezicima, tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se “dalo krstiti te su primili Duha Svetoga”.

Na nedjelju Duhova, kada je Duh Sveti sašao nad apostole, oni su dobili darove Duha Svetoga. Ti su im darovi pomogli ispuniti njihovu misiju, a to je propovijedati Evanđelje svim narodima. I nama ovi darovi, po sakramentu svete krizme, pomažu da živimo kršćanskim životom, da živimo u Kristu, Krist u nama. Nad Crkvom s tisuću kultura, jezika i rasa, izlijeva se Duh, koji je korijen jedinstva, i bogatstvo unutarnje Crkve. Svi narodi koji su prisutni u Crkvi, kulturno-jezičnoj različitosti, slušaju istu poruku Krista i ispovijedaju istu vjeru.

Naziv Duhovi u hrvatskom jeziku dolazi iz liturgije. On ne znači mnoštvo duhova, nego je ostatak starog naziva “Duhovi dani”.

Papa Ivan Pavao II. izdao je 1986. godine encikliku o Duhu Svetome kojoj je dao naslov po ovoj formuli iz Misnog vjerovanja “Dominum et vivificantem – Gospodina i Životvorca”. Njome je  želio katoličke vjernike pripraviti za odgovoran završetak drugog tisućljeća i plodan ulazak u treće tisućljeće kršćanstva.

U trećem dijelu ove enciklike razrađuje životvornu ulogu Duha u Crkvi koji djeluje po sakramentima vjere, obnavlja unutarnjeg čovjeka i cijelu Crkvu čini sakramentom spasenja u konkretnoj ljudskoj povijesti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Nadbiskup Barišić: Braniti život od začeća znači biti moderan, suvremen, biti čovjek znanosti!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

„Izvor Hoda za život je u Bogu, izvoru života i životvorcu”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći misu za volontere Hoda za život u subotu, 19. svibnja, u ranim jutarnjim satima, u splitskoj katedrali sv. Dujma.

U svojoj se propovijedi osvrnuo na biblijska čitanja. Djela apostolska govore o apostolu Pavlu kojemu je ugrožen život, netko odlučuje o njegovom životu.

Međutim, on se ima na koga pozvati, na Crkvu, autoritet i tako je na svoj način zaštićen. „Od začeća do prirodne smrti imamo brojne situacije gdje je čovjek ugrožen, a pitamo se na koga se može pozvati? Je li se ljudi pozivaju na Gospodara života ili postaju gospodari života i smrti drugih? Nažalost, čovjek je uzeo u svoje ruke da bude gospodar života”, kazao nadbiskup Barišić.

Govoreći o Petrovom pitanju Gospodinu: a što s ovim, koje donosi evanđelist Ivan, nadbiskup je ustvrdio da „nažalost mnogi danas postavljaju to isto pitanje za začeto a još nerođeno dijete. Pitanje: ‘A što s ovim?’ upućeno za začeto dijeto govori kao da ono ugrožava, smeta.

To pitanje ne prestaje s tom fazom do rođenja nego se nastavlja i kasnije u srednjoj dobi. Život je ugrožen u živućima, koliko li je siromaha i nezaposlenih. Koliko li je ugrožen život u završnoj dobi?”, upitao je nadbiskup te nastavio: „Čudno je da je čovjek uzeo u ruke tu odluku. Čovjek sudi život a život je dar a ne posjed.”

Budući da neki, koji se pozivaju na znanost, govore da je ovaj Hod za život nešto nemoderno, nadbiskup je naglasio kako je reći da život počinje rođenjem i plačem, vraćanje u srednji vijek.

„Danas braniti život od začeća znači biti moderan, suvremen, biti čovjek znanosti. Vidimo da i znanost danas može biti protiv života a ne za život.

Zato je Hod za život potreban osobito danas u ozračju svetkovine Duhova. Potrebno je da duhovsko ozračje zahvati srca svih ljudi, da se ruke udruže jer ovo nije samo hod kršćana nego i drugih svjetonazora i ljudi dobre volje.

Geslo ovoga može biti da sva ljudska prava započinju začećem i zato je potrebno taj život pratiti u svim fazama a ne ga ugrožavati”, kazao je mons. Barišić zaključivši: „Želim da ohrabreni i osnaženi ovim koordinatama izvora i gospodara života nama budu na neki način orijentacija i putokaz da bismo mogli hodati za životom, odnosno da bismo ga mogli braniti i promovirati, da bi život mogao hoditi u nama.

Želio bih da ovaj Hod za život, koji se danas odvija u više hrvatskih gradova, uistinu bude duhovski događaj koji će nas učiniti svjedocima života.”

IKA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati