Pratite nas

Povijesnice

12. rujna 1991. – Blokade vojarni JNA

Objavljeno

na

Potkraj ljeta 1991. Jugoslavenska je armija zbacila lažnu masku neutralnosti i počela sve otvorenije podupirati srpske pobunjenike te je zajedno s njima krenula u otvorenu agresiju na Republiku Hrvatsku.

Na njihovu udaru našla su se mjesta i gradovi diljem Hrvatske, a gotovo svakodnevno  otvarala su se nova krizna žarišta i bojišnice.

U takvim je dramatičnim okolnostima tadašnji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije Stipe Mesić zapovjedio Saveznomu sekretarijatu za narodnu obranu s Veljkom Kadijevićem na čelu da sve vojne postrojbe povuče u vojarne u roku od 48 sati.

Nakon što je postalo očito da vojni vrh odbija poslušati tu zapovijed predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman donio je 12. rujna 1991. odluku da se blokiraju i zauzmu vojarne i skladišta JNA u Republici Hrvatskoj.

Dva dana poslije hrvatske vlasti pozvale su vojnike, oficire i civilne osobe u JNA da napuste agresorsku vojsku. Do tada blokirane su sve vojarne diljem Hrvatske, prekinuta im je opskrba vodom, strujom i plinom, isključene su telefonske linije i prekinuta dostava hrane. U sljedećih šest dana, 36 vojarni i skladišta i 26 drugih vojnih objekata predalo se ili su bili osvojeni.

Neka skladišta oružja bombardirali su jugozrakoplovi nakon pada, ali su prije toga hrvatske postrojbe uz pomoć lokalnog stanovništva brzo izvukle najvrjedniju opremu i oružje. Ipak, tek nakon oružanih akcija u kojima su zauzete velike vojarne i skladišta u Varaždinu, Bjelovaru i Pločama Hrvatska se vojska domogla većih količina borbene tehnike i streljiva. Neke vojarne evakuirane su tek nakon dugih pregovora, a neke pak tek nakon sklapanja Sarajevskog primirja, tijekom 1992. godine.

Istoga 14. rujna 1991. odlukom predsjednika Tuđmana admiral Sveto Letica imenovan je zapovjednikom Hrvatske ratne mornarice, čime je i službeno počelo ustrojavanje njezinih postrojbi. Prvi brod u floti bio je desantno-jurišni brod 103, koji je otet sljedećega dana na remontu u Veloj Luci. U šibenskoj vojarni Kuline zarobljeno ih je 15, dok su radnici Mornaričkog tehničkog Remontnog zavoda Velimir Škorpik preuzeli Zavod zajedno s još 19 ratnih brodova i plovila.

Zarobljena 34 ratna broda u Šibeniku činila su približno četvrtinu cjelokupne flote Jugomornarice. Ubrzo su ti brodovi zajedno s posadama obalnih bitnica i diverzantima te civilnim brodovima i gliserima probili pomorsku blokadu i otjerali agresora s najvećeg dijela hrvatskog Jadrana. (HRT)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

BiH kao unija triju republika – 25 godina od ‘Owen-Stoltenbergovog plana’

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan prije točno 25 godina međunarodna zajednica predložila je mapu podjele BiH na tri republike u procesu koji se naziva “Owen-Stoltenbergov plan” a koji je predvidio BiH kao uniju triju republika s hrvatskom, muslimanskom i srpskom većinom.

Iako je ovaj plan bio dubuko nepravedan prema Hrvatima, jer je u odnosu na onaj raniji “Vance-Owen plan” davao Hrvatima puno manje teritorija i praktički priznao sva muslimanska ratna osvajanja i etničko čišćenje Hrvata s područja Konjica, Jablanice, Fojnice, Bugojna, Kaknja itd. vodstvo Hrvatske Zajednice Herceg-Bosna je, kao i uvijek, s ciljem prestanka rata i postizanja mira, prihvatilo i ovaj prijedlog, i osam dana kasnije, 28. kolovoza (zapamtite dobro taj datum), počelo i provoditi ovaj plan, zamjenivši pojam “zajednica” pojmom “republika” (jer je , ponavljam, Owen-Stoltenberg plan zamišljao).

U tim i takvim okolnostima 28. kolovoza 1993. godine proglašena je Hrvatska Republika Herceg-Bosna, što su kasnije pojedinci, prije svih udbaški ‘ubojica Kardinala Stepinca’, Josip Manolić, prikazivali totalno izvan ovog konteksta, kao “ključni dokaz separatizma, jer republika znači država”, a potpuno zanemarivši kontekst i činjenicu da je britanski lord David Owen bio opunomoćeni mirovni izaslanik Europske unije, a Thorvald Stoltenberg opunomoćeni mirovni izaslanik UN-a.

Shodno tome, vodstvo Herceg-Bosne nije poduzelo nikakav jednostrani akt separatizma i secesionizma kako to tvrde razni mesići, pusići, manolići, banci i slična tevabija, nego je samo, kao uostalom i u svezi svih ostalih sličnih mirovnih prijedloga, djelovalo sukladno onome što je predlagala međunarodna zajednica!

Predrag Nebihi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Napad na Pakrac 19. kolovoza 1991.

Objavljeno

na

Objavio

19. kolovoza 1991. godine uslijedio je kombinirani, dugo pripremani, pješačko-artiljerijski napad Srba na Pakrac.

U Pakracu je stanje sredinom kolovoza bila vrlo napeto. Prva intervencija specijalnih postrojbi u Pakracu dogodila se još u noći s 28. na 29. studenog 1990. godine kada je pucano na policijsku postaju.

Dana 1. ožujka 1991. dogodio se puč u policijskoj postaji od strane srpskih policajca. Postaja je sljedećeg dana stavljena pod kontrolu hrvatskih snaga, a taj događaj mnogi smatraju početkom Domovinskog rata. Kada je 9. lipnja pala prva žrtva, znalo se da je otvoreni sukob neizbježan. Već 17. i 18. kolovoza 1991. godine većina srpskih obitelji napustila je Pakrac i zaputila se na okupirano područje, a 18. kolovoza na barikadi u Kukunjevcu zarobljen je i odveden u nepoznato dr. Ivan Šreter, predsjednik pakračkog HDZ-a, ravnatelj lipičke bolnice i istaknuti mirotvorac koji se zalagao za mirno rješavanje postojećih napetosti.

Napad je počeo 19. kolovoza 1991. u 5,00 sati ujutro jakom minobacačkom paljbom po Krndiji, Prekopakri, Dobrovcu i ciglani u Filipovcu. Svi policajci su s punktova bili povučeni u postaju jer je Daruvar napadnut oko 3,00 sata pa se procijenilo da se to sprema i Pakracu. U 7,00 sati počinje pješački napad na Policijsku postaju u kojem se koristi pješačko naoružanje od automatskih pušaka do protuoklopnog oružja.

Unatoč silini napada, srpski pobunjenici nisu uspjeli zauzeti policijsku postaju. Ipak, nažalost, osvojili su bolnicu iz koje su odveli ravnatelja dr. Vladimira Solara. Opkoljenim policajcima pomažu neki civili, pretežno iz Prekopakre, naoružani lovačkim i trofejnim oružjem. Iako im je paljbena moć bila slaba ipak su uspjeli usporiti napredovanje pobunjenika tako što su oružje prenosili s punkta na punkt stvarajući tako privid sile koju treba respektirati.

Policajci u opkoljenoj postaji također uspijevaju zavarati napadače tako što javljaju da iz smjera Daruvara i iz smjera Kutine dolaze nekoliko stotina naoružanih „specijalaca“. Nekoliko naoružanih civila iz Prekopakre pokušalo se probiti do Policijske postaje. Nakon teških borbi, tek su oko 17,00 sati ušli u Pakrac, nakon čega su se povukli jer je stigla obavijest da dolaze „specijalci“. Specijalne postrojbe iz Kutine, Zagreba i Bjelovara dolaze u Pakrac u 18,30 sati. SJP „Ris“ iz Kutine čistila je južni i jugozapadni dio grada te oslobodila bolnicu, dok su ATJ „Lučko“ iz Zagreba i SJP „Omega“ iz Bjelovara zajedno iz Prekopakre ušli u Pakrac.

Petokolonaši su pucali iz raznih objekata u gradu, a glavni napad išao je iz Pakračkih vinograda i Gavrinice. „Specijalci“ u teškim uličnim borbama uspijevaju odbaciti pobunjenike iz grada prema njihovim početnim položajima. Jedan dio „specijalaca“ napada i Policijsku postaju zbog dojave da se u njoj nalaze „martićevci“. Napad je zaustavljen bez žrtava kada je na postaju obješena hrvatska zastava.

Sljedeći dan specijalci su svoje djelovanje nastavili prema Pakračkim vinogradima i Gavrinici. Očistili su šumu Kalvariju, Gavrinicu i Pakračke vinograde te stigli do kraja današnje Ulice 105. brigade. Kada su planirali odande izvesti napad na selo Kraguj, preletjela su ih u niskom letu dva zrakoplova JNA te je stigla zapovijed o povlačenju ili će u suprotnom zrakoplovi JNA srušiti helikopter s ranjenicima. Osim što su istjerali pobunjenike iz grada, specijalne postrojbe uspostavile su i novi sustav obrane koji će funkcionirati u kasnijim borbama.

Autor teksta – Ivan Zvonimir Ivančić/dogodilose.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari