Pratite nas

Povijesnice

12. rujna 1991. – Franjo Tuđman donio odluku da se blokiraju i zauzmu vojarne i skladišta ‘JNA’ u RH

Objavljeno

na

Potkraj ljeta 1991. Jugoslavenska je armija zbacila lažnu masku neutralnosti i počela sve otvorenije podupirati srpske pobunjenike te je zajedno s njima krenula u otvorenu agresiju na Republiku Hrvatsku.

Na njihovu udaru našla su se mjesta i gradovi diljem Hrvatske, a gotovo svakodnevno otvarala su se nova krizna žarišta i bojišnice.

U takvim je dramatičnim okolnostima tadašnji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije Stipe Mesić zapovjedio Saveznomu sekretarijatu za narodnu obranu s Veljkom Kadijevićem na čelu da sve vojne postrojbe povuče u vojarne u roku od 48 sati.

Nakon što je postalo očito da vojni vrh odbija poslušati tu zapovijed predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman donio je 12. rujna 1991. odluku da se blokiraju i zauzmu vojarne i skladišta JNA u Republici Hrvatskoj.

Dva dana poslije hrvatske vlasti pozvale su vojnike, oficire i civilne osobe u JNA da napuste agresorsku vojsku. Do tada blokirane su sve vojarne diljem Hrvatske, prekinuta im je opskrba vodom, strujom i plinom, isključene su telefonske linije i prekinuta dostava hrane. U sljedećih šest dana, 36 vojarni i skladišta i 26 drugih vojnih objekata predalo se ili su bili osvojeni.

Neka skladišta oružja bombardirali su jugozrakoplovi nakon pada, ali su prije toga hrvatske postrojbe uz pomoć lokalnog stanovništva brzo izvukle najvrjedniju opremu i oružje.

Ipak, tek nakon oružanih akcija u kojima su zauzete velike vojarne i skladišta u Varaždinu, Bjelovaru i Pločama Hrvatska se vojska domogla većih količina borbene tehnike i streljiva.

Neke vojarne evakuirane su tek nakon dugih pregovora, a neke pak tek nakon sklapanja Sarajevskog primirja, tijekom 1992. godine.

Istoga 14. rujna 1991. odlukom predsjednika Tuđmana admiral Sveto Letica imenovan je zapovjednikom Hrvatske ratne mornarice, čime je i službeno počelo ustrojavanje njezinih postrojbi.

Prvi brod u floti bio je desantno-jurišni brod 103, koji je otet sljedećega dana na remontu u Veloj Luci.

U šibenskoj vojarni Kuline zarobljeno ih je 15, dok su radnici Mornaričkog tehničkog Remontnog zavoda Velimir Škorpik preuzeli Zavod zajedno s još 19 ratnih brodova i plovila.

Zarobljena 34 ratna broda u Šibeniku činila su približno četvrtinu cjelokupne flote Jugomornarice.

Ubrzo su ti brodovi zajedno s posadama obalnih bitnica i diverzantima te civilnim brodovima i gliserima probili pomorsku blokadu i otjerali agresora s najvećeg dijela hrvatskog Jadrana. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

25. rujna 1991. – Embargo na uvoz oružja

Objavljeno

na

Objavio

Vijeće sigurnosti UN-a 25. rujna 1991. jednoglasno je prihvatilo rezoluciju pod brojem 713 kojom se uvodi „potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme Jugoslaviji“.

Rezoluciju je činilo osam točaka koje su trebale pomoći u rješavanju jugoslavenske krize, pri čemu je naglašena potreba za mirnim rješenjem i dijalogom, iako je, naravno, zabrana državama članicama UN-a da Jugoslaviji isporučuju bilo kakvo oružje i streljivo imala najveću važnost.

Državni tajnik Sjedinjenih Američkih Država James Baker na sjednici Vijeća sigurnosti istaknuo je srpsku vladu i Jugoslavensku narodnu armiju kao glavne krivce za tragične posljedice rata na području Hrvatske, ali međunarodna je zajednica rezolucijom 713 upravo napadnutoj republici najviše naštetila, piše HRT

Naime, Hrvatskoj je prije rata oduzeto gotovo sve oružje Teritorijalne obrane, dočim je JNA, koja je već u tom razdoblju otvoreno stala na stranu srpskih pobunjenika, odnosno velikosrpske politike, bila jedna od najbolje naoružanih europskih vojski. UN –u je potvrda ispravnosti odluke bila činjenica da je Budimir Lončar, ministar vanjskih poslova Jugoslavije, podupro donošenje rezolucije.

Već je 1. listopada JNA iskoristila odluku o embargu i uputila ultimatum Vladi Republike Hrvatske da će napasti sve vitalne objekte ili poduzeti akciju velikih razmjera ne prekine li se oružani sukob, nakon čega su počeli granatirati Dubrovnik i zatvarati obruč oko opkoljenog Vukovara i drugih napadnutih hrvatskih gradova.

Rezolucija broj 713 bila je prva UN -ova rezolucija donesena za rješavanje krize u Jugoslaviji, no za napadnute Hrvate bila je pogubna. Embargo na uvoz oružja imao je dalekosežne posljedice jer je, s obzirom na goleme zalihe streljiva i nemjerljivu nadmoć u naoružanju, UN praktično olakšao srpskom agresoru osvajanje novih teritorija.

Napadnuta Hrvatska, a uskoro i Bosna i Hercegovina, platile su ovu nepravednu odluku tisućama izgubljenih života.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

24. rujna 1991. – Okupacija Lovinca

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč hrabrom otporu stanovnici Lovinca, Ličkog Cerja, Ričica, Svetog Roka i ostalih zaselaka morali su pred velikosrpskom agresijom 24. rujna 1991. napustiti svoja ognjišta.

Lovinački kraj bio je meta napada još od kolovoza 1990., nakon što su pobunjeni Srbi zaplijenili oružje Policijske postaje u Gračacu. Početkom kolovoza ’91. pobunjenici su podmuklo likvidirali pet civila zaposlenih na željeznici.

Stoga se policijska postrojba u Lovincu ojačala s nekoliko pripadnika specijalne policije ATJ Lučko, a mala lička enklava hrabro je odolijevala napadima koji od početka rujna postaju svakodnevni.

Nakon neuspjelog pokušaja osvajanja Gospića, Srbi i JNA pokrenuli su akciju ovladavanja strateški važnim lovinačkim područjem, odnosno deblokade velikog skladišta JNA u Svetom Roku. Agresor se koristio svim sredstvima uključujući zrakoplove, pa čak i oklopni vlak.

Branitelji više nisu mogli izdržati pritisak i oko tisuću ljudi pošlo je spašavati život pješice preko Velebita. Cestom preko Malog Alana nije se moglo jer je prijevoj bio u rukama pobunjenika, stoga su krenuli od predjela Dušice planinskom stazom preko Libinja, pa sve do Starigrada.

Ipak pripadnici specijalne policije i branitelji nisu mogli pomoći svima da prijeđu planinu, pa su za spašavanje 17 nepokretnih civila, od kojih je najstariji imao 90 godina, angažirani iskusni zagrebački alpinisti. Pod zapovijedanjem Jerka Kirigina, pripadnici Planinske satnije Velebit pronašli su ih skrivene u zaseoku Kneževići i zatim sve, iako pod paljbom i po noći, uspješno transportirali u Starigrad.

U Lovincu je ostalo stotinjak uglavnom starih osoba, a Srbi su likvidirali ili žive zapalili njih 45

(HRT)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari