Pratite nas

Iz Otporaševe torbe

12. studenoga 1920. Rapallski ugovor – velikosrpska i talijanska podjela hrvatske obale

Objavljeno

na

Dana 12. studenoga 1920 g. u gradiću Rapallu pored Genove predstavnici Države SHS i Kraljevine Italije potpisali su ugovor o graničnim pitanjima.

[ad id=”93788″]

Tim ugovorima su praktički podijeljeni hrvatski obalni krajevi između Italije i velikosrpske Jugoslavije.

Ugovor je poznatiji kao Rapallski ugovor, a posljedica je gubitka rata Austo-Ugarske, te svrstavanja Srbije i (izdajničke) Italije na stranu pobjedničkih sila Antante.

To je bila prodaja dijela hrvatske obale Talijanima kao cijena stvaranja Jugoslavije, a de facto podjela Hrvatske (i njene obale) između kraljeve, velikosrpske Jugoslavije i Italije.

Time su riješeni obećani ustupci Italiji iz Londona 1915 g. kao cijena pristupanja silama Antante (Velika Britanija, Francuska i Rusija) protiv Austro-Ugarske i Njemačke, sa kojima je prije toga potpisala savezništvo.

Ti ugovori u Londonu, kao preteča Rapallskih ugovora, obećavali su i kraljevini Srbiji izlaz na hrvatsko more i stvaranje Velike Srbije, dok bi Hrvatska ostala u onim granicama ‘ostatka ostataka’ (uglavnom područja s kajkavskim narječjem).

Zanimljivo je da se te granice poklapaju s granicama Velike Srbije koje su najavljivali srpski šovinisti i poticatelji rata krajem 80-ih prošlog stoljeća kao konačno rješenje srpskog pitanja i uništenje Hrvatske.

Manje je poznato da su Londonski ugovori držani u tajnosti do Oktobarske revolucije 1917 g. kada su objavljeni u ruskoj Izvestiji, kao dokaz perfidnosti britansko-francuske politike.

Nakon otkrivanja sadržaja sporazuma, došlo je do žestokog otpora hrvatskog i slovenskog naroda, što je onemogućilo njegovo provođenje u cijelosti nakon završetka I. svjetskog rata, tako da je Rapallski ugovor zapravo optimizirani Londonski ugovor.

Što je prodano Rapallskim ugovorom Talijanima?

Prema Ugovoru, sljedeća područja pripala su Italiji:

• Cijeli teritorij bivše tzv. austrijske obale, osim općine Kastav i otoka Krk;
• Zapadni dio bivše Vojvodine Kranjske, gradovi Idrija, Vipava, Ajdovščina, Postojna, Pivka i Ilirska Bistrica;
• Zadar, bivši glavni grad Dalmacije, otoci Lastovo i Palagruža;
• Dalje, prema Ugovoru, grad Rijeka postaje nezavisna država čime prestaje vojna okupacija trupa koje je vodio Gabriele d’Annunzio. Ovaj dio Ugovora je opozvan 1924., potpisivanjem Rimskog ugovora kojim je Rijeka predana fašističkoj Italiji, a gradić Sušak Jugoslaviji.
• Ugovor je ostavio veliki broj Slovenaca i Hrvata u Italiji, oko 500.000, dok je tek oko 15.000 Talijana ostalo u Jugoslaviji.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Otporaševe torbe

‘KRIV SAM’ – piše razočarani Delivuk

Objavljeno

na

Objavio

Ova slika je uzeta 22 travnja 2017. Uzeo ju je moj susjed Michael. Mi smo se dogovorili da skinemo staru i stavimo između nas novu drvenu ogradu. To je dio moje bašče. Mile Boban, Otporaš.

Pitaš me da reknem nešto, da iznesem što mi je na srcu.

Hoću brate, i to hrvatski brate. Zašto ne. Reći ću ono što me muči, a to je da današnji Hrvati se ne nameću tko će od njih više dokumenata pročitati iz povijesti hrvatske prošlosti.

Ja sam bio taj “Razočarani Delivuk” koji je poslao na uredništvo časopisa OTPOR to pismo. Zašto sam to učino? Ja sam bio u hrvatskoj crkvi na polnoćki za Božić 1978. godine u San Jose, California. Poslije sv. Mise na parkingu ljudi jedni drugima čestitaju Božić i sv. Isusovo porođenje. Bilo je i rakije kojom su se prijatelji častili. Poslije svak je išao svojoj kuću.

Sutra na Božić 25. 12. 1988. oko četiri sata poslije podne dođe kod mene Branko Kujundžijić (1935-2005), koji je bio član ogranka Otpora 10 Rujna 1976. Poslije čestitanja Božića i bez velikog uvoda odmah me je napao da sam bio potpuno pijan sinoć u San Jose poslije sv. Mise i da sam svakoga vrijeđao i svake negativnosti navalio na mene kao na Pročelnika Otpora. Nije se dugo zadržao, jer je izvršio svoju uhodarsku misiju.

Ja sam se zamislio o ovom i malo razočaran što sam čuo od Branka Kujundžijića, napisao sam ovo pismo, potpisao ga kao “Razočarani Delivuk” i poslao glavnom i odgovornom urediku časopisa OTPOR kojeg je tada bio sada pok. Mile Markić.

Kasnije se je saznalo da taj Branko Kujundžijić uopće nije bio niti na polnoćkoj, jer bih ga i ja vidio, niti sutra na dan Božića. Osim toga u tajnim papirama koje je pronašao moj odvjetnik na njujorškom procesu Dennis Roberts bilo je ime da je Branko Kujundžić bio tajni agnet američke nadzorne službe FBI.

Ovo navodim kao jedan povijestni dio hrvatskih dogodovština i intriga raznih uhoda i špijuna protiv poštenih Hrvata i hrvatskih rodoljuba, a ponajviše organizacije Hrvatski Narodni OTPOR, HNO i njihovih članova. Ova intriga Branka Kujundžijića se može ubrojiti u sve druge i sa svih dolazećih strana u razne spletke, smutnje, zavjere i urote protiv organizacije Hrvatski Narodni OTPOR, HNO čiji su članovi završili na sudu u New Yorku 1982. godine.

Na gore priloženoj sliki to sam ja, Mile Boban u mojoj 78 godini. Sada pročitajte dolje priloženo pismo.

Donosim ovdje vrlo zanimljiv opis iz Časopisa OTPOR, Glasilo HNO, od ožujka 1979 god.

U potražnji za nekim zapisima i dokumentima, pronašao sam ovaj članak u Časopisu OTPOR za ožujak 1979. Članak je sam po sebi zanimljiv, tim više što ga je potpisao jedan “Razočarani” Delivuk.

K R I V S A M

KRIV SAM što sam rodjen kao Hrvat.

KRIV SAM što sam rodjen uoči Drugog svjetskog rata.

KRIV SAM što sam pošao u pučku školu odmah nakon drugog svjetskog rata.

KRIV SAM što sam naučio čitati i pisati.

KRIV SAM što sam mog pok. djeda Gabre otvorio škrnju u kojoj su bile pohranjene knjige hrvatskog značenja što sam sve s velikom napetošću čitao.

KRIV SAM Što sam te zanimljive knjige Čitao.

KRIV SAM što sam slijepo slušao moje roditelje te tako postao praktičan katolik i kršćanin.

KRIV SAM što sam zapamtio i loše i dobre stvari o patnjama mog hrvatskog naroda o kojima su mi roditelji uvijek pričali.

KRIV SAM što sam se oduševio odvažnim i hrabrim sinovima Hrvatske koji su se nesebično žrtvovali da bi im djedovina sretna bila.

KRIV SAM što sam zavolio te iznimne sinove hrvatske preko kojih sam se zaljubio u Hrvatsku.

KRIV SAM što sam u početku mog mladenačkog života prkosio vladi i zakonu koji su se nametnuli mom dragom hrvatskom narodu bez njegove volje.

KRIV SAM što sam u tom prkosu napustio moj dragi narod hrvatski i tim činom počinio izdajstvo.

KRIV SAM što sam opet u mladenačkoj dobi – u emigraciji – stupio u redove onih odvažnih Hrvata koji su htijeli povratiti čast, pravo i slobodu svom napuštenom narodu hrvatskom.

KRIV SAM što sam tako bio svjestan moje zadaće unutar organiziranih Hrvata, da sam uvijek htio sve svoje žrtvovati za tu svetu zadaću, pa čak i život.

KRIV SAM Što nikada nisam htio udovoljiti mojim posve prirodnim porivima (kao što to mnogi danas neodgovorne čine a zadaća i sastanci za Hrvatsku baš ih i ne briga), nego sam uvijek mislio kako biti što točniji u zadaći hrvatstva kao organizirani Hrvat.

KRIV SAM Što je sudbina htjela da se jedna mlada djvojka Francuskinja uda za mene.

KRIV SAM takodjer što mojoj djeci – koja su po svim Božijim i ljudskim zakonima rodjena – neposvećujeme dovoljno očinske pažnje na koja oni imaju puno pravo.

KRIV SAM što u mojem rodoljublju za Hrvatsku često ne mogu razumijeti one moje prijatelje i Hrvate koji ne osjećaju i ne žrtvuju za Hrvatsku koliko ja. KRIV SAM što sam spreman za Hrvatsku učiniti sve pa i moj vlasiti život dati. KRIV SAM što sam spreman rušiti tamnicu Hrvata – Jugoslaviju.

KRIV SAM što je mojim rodoljubnim postupkom zabranjeno mojoj djeci otići u onu zemlju gdje im je otac rodjen te upoznati baku, djeda, i ostalu svojtu i kamenjar po kojem je njihov otac naučio hodati i blago čuvao.

KRIV SAM što moja djeca neće osjećati niti voljeti Hrvatsku o kojoj njihov otac i u snu toliko misli.

KRIV SAM što poslije mene i u mojoj obitelji hrvatstvo prestaje postojati; jer mi je nasljedstvo rodjeno u tudjini.

KRIV SAM što znam voljeti sve što je hrvatsko.

KRIV SAM što ne znam mrziti.

KRIV ću biti takodjer kada čvrsto odlučim prijeći onim osobama i Hrvatima koji se isprazno zovu Hrvatima, a za djedovinu Hrvatsku ne mare ama baš ništa. Za to bi bilo bolje da se uopće nisam rodio; jer moj život i tako nije pridonio mnogo zajednici Hrvatstva. Trebao sam se roditi u ona vremena kada su glave i život bili mnogo jeftiniji od ružnoga i zaraženog dolara.

RAZOČARANI DELIVUK

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Otporaševe torbe

‘Štitonoša’ – Glas Pročelništva Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO za Sjevernu Ameriku br. 1

Objavljeno

na

Objavio

RIJEČ PROČELNIŠTVA

Hrvati su se – kroz stoljeća – sami hranili učaranim nadama, koje su najprije oduševljavale, a zatim iznevjerile, i naposljetku se sami u njih razočarali. U tom razočaranju najviše se je tragalo za ovim: tko je bio manje kriv – a tko više oduševljen, tko je bio manje, a tko više prevaren. rezultat je uvijek bio isti, a – također – i sudbina. Vrijeme je lagano, ali sigurno, prolazilo – a težnje hrvatskog naroda za samostalnost, državnost i slobodu se nisu ostvarile. I još uvijek se pitamo: zašto je to tako? Postavljamo si pitanje umjesto da iskreno priznamo da nismo znali u samim početcima postaviti prave stvari na pravo mjesto, a to znači: imati dovoljno rodoljubne snage i reći narodu pravo stanje stvari, to jest:
1.) – U kojem položaju se nalazi naš hrvatski narod i koliko je isti ubitačan za narodni opstanak;
2.) – Koji su sve činbenici koji su doveli naš hrvatski narod u takav položaj;
3.) – Koliko dugo bi hrvatsko ime postojalo ako bi se i dalje ostalo sa spomenutim činbenicima;
4.) – Koji put izabrati da se oslobodimo svih ovih faktora koji priječe put do samostalnosti i neovisnosti Hrvatske;
5.) – Koja sve sredstva upotrijebiti i upotrebljavati da se dođe do slobodne Države Hrvatske;
6.) – Uočiti i prikazati stvarne zapreke hrvatskoj državotvornoj ideji i tegobe u hrvatskoj oslobotiteljskoj borbi;
7.) – kada sve unaprijed rečeno proučimo, prikažemo i usvojimo – doći ćemo do slijedećeg: KAKO DOĆI DO HRVATSKE DRŽAVE:
  a – Putem izbora;
  b – Putem peticija;
  c – Putem pregovora;
  – Putem diplomacije;
  e – Putem sabotaže;
   f – Putem revolucije;
  g – Putem borbe.
Molim neka svaki Hrvat zaokruži jedno: na kojem je putu najsigurniji da se dođe do slobodne Hrvatske Države. međutim, prije nego se to učini, upitajmo se: Praviti izbore – kakove? Slati peticije – kome? Voditi pregovore – s kim? Upotrijebiti diplomaciju – čiju? Sabotirati – koga? Voditi revoluciju – gdje? Borba – koga pozvati i boriti se za što? Stav H. N. Otpora je poznat. A KAKAV JE VAŠ?
                                                                                                              IZNAD SVEGA HRVATSKA DRŽAVA
Svjedoci smo trenutnih zbivanja ovdje u Ameriki. Svjedoci smo kako kako se ta zbivanja mijenjaju i provode na kulturan i snošljiv način. Svjedoci smo žive osjetljivosti američkog naroda kada su u pitanju viši ciljevi Amerike. Svjedoci smo kako Amerikanci nemaju osobne mržnje kada je zajednica ugrožena. Svjedoci smo, budući znamo zašto su oni takovi…jer imaju vlastitu državu, vladu i izabrano predstavništvo kojega svi zajedno štite, brane i pomažu. Ugledajmo se u njih i zavjetujmo si sami sebi da ćemo se na njihovu primjeru i njihovu tlu naučiti kako dokončati i privesti kraju svaku našu nepotrebnu svađu i srdžbu. napravimo zajednički jedan plemeniti napor i pokopajmo sve sitnice koje nas razdiru i nađe zdrave snage potkopavaju i u nesigurnost . sigurnu propast – dovode. Budimo sudionici naše HRVATSKE ZAJEDNIČKE BUDUĆNOSTI, njenog prosperiteta i blagostanja, a ne grobari izčeznuća trinaeststoljetnog HRVATSTVA.
Naučimo se voljeti i poštivati, a ne mrziti i prezirati! Pokažimo da smo dostojni sinovi hrabrih nositelja hrvatske državotvorne ideje, branjene kroz burna i krvava stoljeća! Zajednički osjećamo ljubav prema gnjijezdu u kojem smo razvili svoja krila i koja su nas, na koncu, u tuđinu odvela. To je naš stav! To je stav Otpora!
Znade se: H.N.Otpor je javna, zajednička i hrvatska stvar. Zato, slijedeće dajemo na znanje:
OTPOR – to je svojstvo jedne hrvatske organizacije koja se suprostavlja svakoj sili koja nastoji pretvoriti Hrvatsku i hrvatski narod u jedan izmišljeni i nepostojeći narod.
OTPOR – to je snaga koja ojačava čovjeka podnositi: tegobe, iznemoglost, klonulost duha i morala, umor, žeđ i glad…
OTPOR – to je zaštita svakog Hrvata i odbijanje svakog neprijateljskog napada na hrvatskog čovjeka.
OTPOR – to je brana svakom napadaču na hrvatske i narodne probitke.
OTPOR – to je stvarnost koja se protivi svakoj sili koja želi i nastoji hrvate pokoriti i uništiti.
OTPOR – to je ideja borbenog i hrvatsko.državotvornog zajedništva za uspostavu Države Hrvatske.
OTPOR – to je žrtva koja daje i koja će davati najsvetiju stvar – vlastiti život – na Oltar Domovije.
OTPOR – to je stav i snaga koja ruši Jugoslaviju.
ZATO, oslobodimo se svakog straha, upotrijebimo sva raspoloživa sredstva i snage, čvrsto zbijmo borbenu liniju na putovanju i u sukobu sa zajedničkim nam neprijateljem!!! To je STAV H.N OTPORA.
SLAVA PALIMA A ŽIVI NA OKUP!
Pročelnik HNO za sjevero-američki kontinent Mile Boban.
Hrvatski Tjednik br. 173., 24 veljače 1981., st. 8
 
(Kada je dr. Franjo Tuđman bio u posjeti Hrvatima u Torontu 1987. godine, izrazio je pred skupom otovreno, jasno i glasno da mu ideje HNO ne smetaju. Vidi časopis Otpor br. 4 1987. Mo. Otporaš.)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari