Connect with us

Kultura

Žive tako u tuđi, ali za rodnom grudom pate

Objavljeno

on

U šumici kuća stara
zarasla u gusto granje,
zraka sunca obiđe je
svako jutro kada svane.

Stoji tako godinama
zaključana, prazna, sama
dok je ruše vjetri razni
i prekriva crna tama.

Iznad kuće nadvije se
često jedan oblak sivi
ko da plače i tuguje
jer tu nitko sad ne živi.

Svi odavno otišli su,
sudbina je tako htjela,
ali često niz lice im
kane bolna suza vrela.

Misle oni na kućicu
i na njena trošna vrata,
na dvoriše, murvu staru
vrjedniju od suhog zlata.

Na sve staze i puteljke
i molitve nježne zvuke
tilovinu, draču, lozu
na majčine vrijedne ruke.

Žive tako u tuđi,
ali za rodnom grudom pate
u srcu im jedna želja
u zavičaj da se vrate.

Da se vrate kući rodnoj,
svome kršu, kamenjaru,
ispred kuće trošne male
da zagrle majku staru…

Stihovi: Ljiljana Tolj/ Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR