Pratite nas

Kultura

I na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju

Objavljeno

na

U Hrvatskoj postoji impozantan broj crkva, katedrala te bazilika. Predstavljamo vam neke od najljepših na našem Jadranu:

CRKVA SVETI DONAT, Zadar

crkva sv donata zadar

Crkva Sv. Donata najvrijedniji je spomenik predromaničkog graditeljstva ranog srednjeg vijeka (9. stoljeće) u Hrvatskoj i simbol grada Zadra, a zbog osebujnog oblika jedna od najznačajnijih takve vrste u Europi. Po tipu gradnje slijedi oblike dvorskih crkava kružnog tlocrta od ranobizantskog do karolinškog razdoblja. Ipak, po svojoj gruboj monumentalnosti (visina 27, a širina 22 metra), neobičnom cilindričnom obliku i dvostrukum unutrašnjim prostorom ističe se originalnošću, bez nekih izravnih uzora. Prema predaji sagradio ju je zadarski biskup sv. Donat u 9. stoljeću.

Crkva je dugo izvan sakralne funkcije, a od 1893. do 1954. u njoj se nalazio zadarski Arheološki muzej.
Sveti Donat ima izvanredne akustičke krakteristike, pa se u njemu već desetljećima održavaju glazbene priredbe poznatog međunarodnog festivala srednjovjekovne i renesansne glazbe Glazbene večeri u sv. Donatu.

CRKVA SVETOG VLAHE, Dubrovnik

crkva sv vlahe dubrovnik

Crkva sv. Vlaha jedan je od najljepših sakralnih objekata u Dubrovniku. Potječe iz 1715.g. Oduševljava stilom kićenog venecijanskog baroka. Građena je na mjestu stare, romaničke crkva iz 15.st. Prvo oštećenje doživjela je u potresu, a u pepelu je cijela nestala 1706.g., za vrijeme strašnog požara. Jedino je, nekim čudom, preživio srebrni kip sv. Vlaha. U Domovinskom ratu (1991. – 1992.) oštećena je pogodcima, najjače na krovu i sjevernom pročelju.
Veliko vijeće 26. veljače 1348. donosi odluku o gradnji crkve sv. Vlaha na Platea Communis, na mjestu gdje je i današnja (barokna), ispred Vijećnice. Iz odluke o izgradnji nove crkve sv. Vlaha na navedenome mjestu još se može iščitati želja Dubrovčana za stjecanjem neovisnosti o mletačke vlasti, posebice ako se uzme u obzir arhivski podatak da je dubrovački nadbiskup Ilija Saraka postavio temeljni kamen crkve.
Nova barokna crkva izgrađena je od 1706. do 1715. godine po nacrtima mletačkog graditelja Marina Gropellija. Crkva ima bogato ukrašeno pročelje s portalom, a ispred njega su široke stube. Središnji prostor crkve nadvišen je kupolom. Na glavnom mramornom oltaru nalazi se kip sv. Vlaha od pozlaćenog srebra, rad dubrovačkih majstora iz 15. stoljeća.

U Dubrovniku se sv. Vlaho štuje od 10.st. On je parac Grada. Prema zapisima dubrovačkih ljetopisaca sv. Vlaho je spasio Dubrovčane u 10.st., kad su Mlečani usidrili svoje brodove u Gružu i pred Lokrumom. Dubrovčani su s povjerenjem prihvatili njihove priče kako će, nakon što nabave hrane i pića, krenuti prema Levantu. Mlečani su pak tu prigodu iskoristili za razgledanje grada, tražeći mu slabe točke pri osvajanju. No, sv. Vlaho je njihove namjere objavio župniku Stojku i spasio grad od noćnog prepada.
Dan sv. Vlaha slavi se 3. veljače, a parčev blagdan proglašen je i Danom Grada Dubrovnika.

CRKVA SVETE EUFEMIJE, Rovinj

crkva rovinj

Crkva Sv. Eufemije (poznata i kao Sveta Fuma) najpoznatiji je spomenik u Rovinju. Na mjestu današnje crkve tada je bila mala crkvica sv. Jurja, na čijem se mjestu u 10. sotljeću počinje graditi nova, veća crkva. Bila je to trobrodna crkva, koja je s vremenom zahtijevala sve više popravaka, pa se Rovinjani odlučuju na gradnju još veće crkve. Crkva je rekonstruirana između 1725. i 1736. godine, u baroknom stilu, po projektu venecijanskog arhitekta Giovannija Scalfarotta, čiji projekt nije u potpunosti zadovoljio građane pa ga je dopunio Giovanni Dozzi. Unutar crkve nalazi se sarkofag kršćanske mučenice Sv. Eufemije, koji je u grad dopremljen 800. godine. Sama crkva je duga 51 metar, a široka 30 metara, visina srednje lađe je 17 metara.

Uz crkvu nalazi se i zvonik, čija je izgradnja započela 1651. godine, a trajala je 26 godina. Na vrhu zvonika visokog 62 metra (koji je i najviši na cijelom istarskom poluotoku) nalazi se bakreni kip Sv. Eufemije postavljen 1758. godine, na mjesto ranijeg drvenog kipa kojega je 1756. godine uništio udar groma. Današnji kip je visok 4,70 metara.

CRKVA SVETOG GERMANA, Brijuni

brijuni

Crkva svetog Germana sagrađena je 1481. godine. Posvećena je hrabrom Puljaninu koji se krajem 3. stoljeća usudio prigovoriti gradskom upravitelju zbog netolerancije spram kršćana te je zbog toga osuđen na smrt Svetkovina ovog mučenika slavi se 30. svibnja. Crkva je bila oslikana freskama gotičke epohe no cjelokupan inventar stradao je u požaru krajem 19. stoljeća. Obnovljena je 1911. godine kada je u pod ugrađen i crno-bijeli mozaik iz rimske vile u zaljevu Verige. Slijedeće je godine dograđena sakristija u obliku tipične istarske crkvice s predvorjem – lopicom u čije su zidove ugrađeni kameni ulomci brijunske povijesti. Od 1958. godine u crkvi se nalazi izložba kopija fresaka i glagoljičkih natpisa Istre i Kvarnera koji najizrazitije predstavljaju srednjovjekovnu kulturnu baštinu ovog područja. Tako je na jednome mjestu moguće pogledati kopije fresaka iz Berma, Huma, Rakotula i Lovrana kao i najznačajnijih kamenih natpisa pisanih starohrvatskim pismom, glagoljicom.

CRKVA SVETE MARIJE OD ŠPILICE, Lopud

crkva lopud

Na drugom otoku po veličini u skupini elafitskih otoka, koji se nalazi sjeverozapadno od Dubrovnika, 1483. godine izgrađena je Crkva Svete Marije od Špilice milodarima lopudskih plemića čiji su grobovi uklesani u mramoru pred glavnim oltarom. Glavni oltar čuva drveni kip Gospe.
Nikola Božidarević najznaćajnije ime Dubrovačke slikarske škole naslikao je 1513. godine drvenu palu koja prikazuje svetog Ivana Krstitelja, svetu Mariju s Isusom te svetog Đurđa.
Zvonik Crkve visok je 30 metara i ima tri zvonika iz 16. stoljeća.
KATEDRALA SVETOG JAKOVA, Šibenik
crkva šibenik
Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Zbog svojih iznimnih vrijednosti katedrala je 2000. godine uvrštena u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa.
Ideja o gradnji velikog katedralnog hrama datira od 1298. godine. kada je Šibenik dobio vlastitu biskupiju i naslov grada. Odluka o gradnji i početku pripremnih radova donesena je 1402. godine. Gradnja je međutim, započela tek 1431. godine i trajala uz prekide do 1536. godine.
Prilikom osnutka biskupije 1298. g. postojeća crkva sv. Jakova na glavnom gradskom trgu promovirana je u stolnu crkvu, ali kako je bila malena i neprikladana istom je prilikom odlučeno da biskup i grad osiguraju sredstva za gradnju nove katedrale.
Krajem 14. st., nakon što je u invaziji Mlečana stara katedrala sv. Jakova oštećena, odlučeno je da se gradi nova te je 1402. g. zalaganjem biskupa Bogdana Pulšića osnovan je fond za njezinu gradnju. Zbog nepovoljnih političkih prilika a potom i raznih drugih nedaća koje su zadesile Šibenik (kuge i požari), gradnja nove katedrale počela je tek tri desetljeća kasnije postavljanjem kamena temeljca 1431. godine. Katedrala je dovršena 1536. g., a 1555.g. posvetio ju je biskup Ivan Lucije Štafilić. Nakon temeljite obnove u 19. st. katedrala je ponovo posvećena 1860.
 CRKVA SVETOG JERONIMA, Vis
crkva vis
Franjevci konventualci su početkom 16. stoljeća sazidali na po mnogima najljepšem dijelu viške uvale ovu Crkvu i pripadajući samostan, koji je posvećen dalmatinskom zaštitniku svetom Jerolimu.
Na crkvi se očituju renesansni oblici, ali sukladno lokalnoj tradiciji obilno se nastavljaju na prijašnja razdoblja – tako je npr. klesar okruglog prozorskog koluta nad glavnim vratima preuzeo romanički oblik te ga iskitio renesansnim ovulima. Lađa ima stješteni, a apsida bačvasti svod. Kasnobarokni kor je iz 19. stoljeća, Crkva se nalazi uz obalu.
Barokni zvonik koji datira iz 18. stoljeća, građen je dosta suzdržano i ponovlja mnoge srednjovjekovne oblike (ritam otvora, zidni pojasi katova, piramidni krov), tako da na prvi pogled djeluje gotovo romanički. Upravo ta suzdržanost i kontinuitet građevnih oblika daju arhitekturi i urbanizmu ovih krajeva skladnost, mjeru i cjelovitost.
CRKVA SVETOG JURE, Biokovo
crkva svetog jure biokovo
Na 1762 metra, trećem najvećem planinskom vrhu u Hrvatskoj nalazi se Crkva Svetog Jure, koja je podignuta 1968. godine umjesto prethodne istoimene Crkve koja je vjerojatno bila sagrađena odmah po pokrštavanju Hrvata, a sigurno je postojala u 12. stoljeću o čemu svjedoči kamena ploča koja se nalazila iznad oltara stare srušene Crkve.
Prijašnja Crkva se spominje 1640. godine, a bila je obnavljana kroz proslost u više navrata dok nije konačno srušena 1965. godine da bi ustupila mjesto TV tornju i zgradi za telekomunikacijske uređaje, koji narušavaju izgled planine na Biokovu.

CRKVA SVETOG DIMITRIJA, Zadar

crkva zadar

Kapela Svetog Dimitrija izgrađena je s početka 20. stoljeća, 2002. godine potpuno je obnovljena i blagoslovljena, a od 8. 5. 2003. godine služi za potrebe studenata Sveučilišta u Zadru. Troškove obnove snosio je zadarski svećenik mons. Šime Duka iz Rima.
Budući da je grad Zadar sveučilišni grad Biskupija je Crkvu namijenila za studente za koje svake nedjelje održava misa, kao i na Dan Sveučilišta, te povodom početka nove akademske godine.

CRKVA GOSPE OD PRIZIDNICA, Čiovo

crkva čiovo

Na južnoj strani otoka Čiova, u Prizidnicama mjesto Slatine, među strmim stijenama iznad samog mora, prije gotovo pet stoljeća podignuta je crkva Gospe od Prizidnice. Nad vratima crkve uzidane su dvije kamene ploče, a ona starija svjedoci o povijesti svetišta.
“Svećenik Juraj Stoidražić dođe u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na čast Bezgrešnog začeća Djevice Marije, 1546 god.”
Uz Crkvu, u skromnim nastambama “pri zidu”, povučeni od svijeta, smjestili su se svećenici pustinjaci, provodeći život u molitvama i pokori.
U crkvi se nalazi središte pobožnosti – slika Majke Božje s Djetetom (Milosna Gospa). Slika se u sačuvanim dokumentima spominje prvi put 1750., u službenom pohodu splitskog nadbiskupa Pacifika Bizze. U umjetničkom pogledu slika je vrlo vrijedan rad 14. stoljeća iz čuvene slikarske škole na Kreti.
Od godine 1928. Gospinim svetištem u Prizidnicama redovito upravlja slatinski župnik uz pomoć dvaju crkovinara. Posebnu brigu za svetište i svu njegovu imovinu vodi slatinska porodica Nakir.
Gospi od Prizidnice hodočaste posebno Slatinjani kao i vjernici iz bližih i dalekih krajeva, četiri puta godišnje: na Uskrsni ponedjeljak, na Duhovski ponedjeljak, na Ime Marijino (prva nedjelja iza Male Gospe) i na Gospu od Bezgrešnog začeća (8. prosinca).

Što vi mislite o ovoj temi?

Pages: 1 2 3 4

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Predstavljanje knjige ‘Krvava istina (Novome životu ususret)’ u Zagrebu i Splitu

Objavljeno

na

Objavio

Općina Lovas organizira predstavljanje spomen knjige „Krvava istina (Novome životu ususret)“, skupine autora u utorak, 20. studenoga 2018. u 18,00 sati u Zagrebu u knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5 i u srijedu 21. studenoga 2018. u 19,00 sati u Splitu u Velikoj dvorani Zavoda HAZU (Palača Milesi).

Riječ je o izdanju koje svojim povodom drži jednu od najpotresnijih obljetnica na području istočnog dijela naše Domovine – Zapadnoga Srijema, u ožujku 2018. navršenu 20 godišnjice pokopa (21. ožujka 1998.) posmrtnih ostataka 67 Lovaščana, žrtve srpske agresije u Domovinskom ratu. Taj je međutim povod samo otvorio vrata priči koja razotkriva krvavu istinu o stradanju i patnji Hrvata, Mađara i drugoga nesrpskog stanovništva iz dvaju sela koja su sastavnicama Općine Lovas – Lovasa i Opatovca za vrijeme Domovinskoga rata.

Priča je to koja niže podatke o svim poginulima, ubijenima i nestalima stanovnicima (civilima, pripadnicima  Hrvatske vojske, Hrvatske policije i Civilne zaštite) iz tih mjesta, koji je ukupno 90, ali i o preživjelima, iako često do ruba smrti mučenima, zlostavljanjima i ponižavanima te iz svojih domova protjeranima.

Cjelokupnim svojim sadržajem knjiga udahnjuje na simboličan način smisao toj ljudskim razumom nedokučivoj tragediji iz vremena Domovinskog rata. Ona je doprinos da se ne zaboravi sve ono što se ratne 1991. godine događalo na ovim prostorima.

Antun Ivanković, koautor knjige

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

P O N O S

Objavljeno

na

Objavio

U gotovo, tri mjeseca duga,
što Vukovar podnio je bola,
ali Hrvat nikom’ nije sluga…
i neće mrve oko tuđeg stola.

Da je bilo svratit’ suze tuge,
u korito neke rijeke suhe,
kilometre potekla bi duge,
plač su mogle, čut’ i uši gluhe.

Krv i znoj bi, tekli tako isto !
što za njega silno se proliše,
al’ je ime ostalo mu čisto !
nek’ čelične tukle su ga kiše.

Iz njeg’ sada teče rijeka čuda !
napaja je domoljubno vrelo,
razlila se po Hrvatskoj svuda !
dotakla je svaki grad i selo.

Rijeka časti i hrabrosti, to je !
ime PONOS !…smije nosit’ samo,
valovi joj sva imena broje,
svih heroja što skončaše tamo !

Bezbroj teških zadali mu rana,
on, živ osta, bolje sutra sanja-
Hrvatskog je stabla cvjetna grana,
samo sili Božjoj se klanja.

Što na tvrdim temeljima stoji,
uništit se, ne može i ne da !
grad Vukovar nikog se ne boji,
mirno Dunav i ravnicu gleda !

Ivan Pajdek / Kamenjar.com

 

Vukovar se zovem, Hrvatskog sam roda

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari