Pratite nas

Kultura

I na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju

Objavljeno

na

U Hrvatskoj postoji impozantan broj crkva, katedrala te bazilika. Predstavljamo vam neke od najljepših na našem Jadranu:

CRKVA SVETI DONAT, Zadar

crkva sv donata zadar

Crkva Sv. Donata najvrijedniji je spomenik predromaničkog graditeljstva ranog srednjeg vijeka (9. stoljeće) u Hrvatskoj i simbol grada Zadra, a zbog osebujnog oblika jedna od najznačajnijih takve vrste u Europi. Po tipu gradnje slijedi oblike dvorskih crkava kružnog tlocrta od ranobizantskog do karolinškog razdoblja. Ipak, po svojoj gruboj monumentalnosti (visina 27, a širina 22 metra), neobičnom cilindričnom obliku i dvostrukum unutrašnjim prostorom ističe se originalnošću, bez nekih izravnih uzora. Prema predaji sagradio ju je zadarski biskup sv. Donat u 9. stoljeću.

Crkva je dugo izvan sakralne funkcije, a od 1893. do 1954. u njoj se nalazio zadarski Arheološki muzej.
Sveti Donat ima izvanredne akustičke krakteristike, pa se u njemu već desetljećima održavaju glazbene priredbe poznatog međunarodnog festivala srednjovjekovne i renesansne glazbe Glazbene večeri u sv. Donatu.

CRKVA SVETOG VLAHE, Dubrovnik

crkva sv vlahe dubrovnik

Crkva sv. Vlaha jedan je od najljepših sakralnih objekata u Dubrovniku. Potječe iz 1715.g. Oduševljava stilom kićenog venecijanskog baroka. Građena je na mjestu stare, romaničke crkva iz 15.st. Prvo oštećenje doživjela je u potresu, a u pepelu je cijela nestala 1706.g., za vrijeme strašnog požara. Jedino je, nekim čudom, preživio srebrni kip sv. Vlaha. U Domovinskom ratu (1991. – 1992.) oštećena je pogodcima, najjače na krovu i sjevernom pročelju.
Veliko vijeće 26. veljače 1348. donosi odluku o gradnji crkve sv. Vlaha na Platea Communis, na mjestu gdje je i današnja (barokna), ispred Vijećnice. Iz odluke o izgradnji nove crkve sv. Vlaha na navedenome mjestu još se može iščitati želja Dubrovčana za stjecanjem neovisnosti o mletačke vlasti, posebice ako se uzme u obzir arhivski podatak da je dubrovački nadbiskup Ilija Saraka postavio temeljni kamen crkve.
Nova barokna crkva izgrađena je od 1706. do 1715. godine po nacrtima mletačkog graditelja Marina Gropellija. Crkva ima bogato ukrašeno pročelje s portalom, a ispred njega su široke stube. Središnji prostor crkve nadvišen je kupolom. Na glavnom mramornom oltaru nalazi se kip sv. Vlaha od pozlaćenog srebra, rad dubrovačkih majstora iz 15. stoljeća.

U Dubrovniku se sv. Vlaho štuje od 10.st. On je parac Grada. Prema zapisima dubrovačkih ljetopisaca sv. Vlaho je spasio Dubrovčane u 10.st., kad su Mlečani usidrili svoje brodove u Gružu i pred Lokrumom. Dubrovčani su s povjerenjem prihvatili njihove priče kako će, nakon što nabave hrane i pića, krenuti prema Levantu. Mlečani su pak tu prigodu iskoristili za razgledanje grada, tražeći mu slabe točke pri osvajanju. No, sv. Vlaho je njihove namjere objavio župniku Stojku i spasio grad od noćnog prepada.
Dan sv. Vlaha slavi se 3. veljače, a parčev blagdan proglašen je i Danom Grada Dubrovnika.

CRKVA SVETE EUFEMIJE, Rovinj

crkva rovinj

Crkva Sv. Eufemije (poznata i kao Sveta Fuma) najpoznatiji je spomenik u Rovinju. Na mjestu današnje crkve tada je bila mala crkvica sv. Jurja, na čijem se mjestu u 10. sotljeću počinje graditi nova, veća crkva. Bila je to trobrodna crkva, koja je s vremenom zahtijevala sve više popravaka, pa se Rovinjani odlučuju na gradnju još veće crkve. Crkva je rekonstruirana između 1725. i 1736. godine, u baroknom stilu, po projektu venecijanskog arhitekta Giovannija Scalfarotta, čiji projekt nije u potpunosti zadovoljio građane pa ga je dopunio Giovanni Dozzi. Unutar crkve nalazi se sarkofag kršćanske mučenice Sv. Eufemije, koji je u grad dopremljen 800. godine. Sama crkva je duga 51 metar, a široka 30 metara, visina srednje lađe je 17 metara.

Uz crkvu nalazi se i zvonik, čija je izgradnja započela 1651. godine, a trajala je 26 godina. Na vrhu zvonika visokog 62 metra (koji je i najviši na cijelom istarskom poluotoku) nalazi se bakreni kip Sv. Eufemije postavljen 1758. godine, na mjesto ranijeg drvenog kipa kojega je 1756. godine uništio udar groma. Današnji kip je visok 4,70 metara.

CRKVA SVETOG GERMANA, Brijuni

brijuni

Crkva svetog Germana sagrađena je 1481. godine. Posvećena je hrabrom Puljaninu koji se krajem 3. stoljeća usudio prigovoriti gradskom upravitelju zbog netolerancije spram kršćana te je zbog toga osuđen na smrt Svetkovina ovog mučenika slavi se 30. svibnja. Crkva je bila oslikana freskama gotičke epohe no cjelokupan inventar stradao je u požaru krajem 19. stoljeća. Obnovljena je 1911. godine kada je u pod ugrađen i crno-bijeli mozaik iz rimske vile u zaljevu Verige. Slijedeće je godine dograđena sakristija u obliku tipične istarske crkvice s predvorjem – lopicom u čije su zidove ugrađeni kameni ulomci brijunske povijesti. Od 1958. godine u crkvi se nalazi izložba kopija fresaka i glagoljičkih natpisa Istre i Kvarnera koji najizrazitije predstavljaju srednjovjekovnu kulturnu baštinu ovog područja. Tako je na jednome mjestu moguće pogledati kopije fresaka iz Berma, Huma, Rakotula i Lovrana kao i najznačajnijih kamenih natpisa pisanih starohrvatskim pismom, glagoljicom.

CRKVA SVETE MARIJE OD ŠPILICE, Lopud

crkva lopud

Na drugom otoku po veličini u skupini elafitskih otoka, koji se nalazi sjeverozapadno od Dubrovnika, 1483. godine izgrađena je Crkva Svete Marije od Špilice milodarima lopudskih plemića čiji su grobovi uklesani u mramoru pred glavnim oltarom. Glavni oltar čuva drveni kip Gospe.
Nikola Božidarević najznaćajnije ime Dubrovačke slikarske škole naslikao je 1513. godine drvenu palu koja prikazuje svetog Ivana Krstitelja, svetu Mariju s Isusom te svetog Đurđa.
Zvonik Crkve visok je 30 metara i ima tri zvonika iz 16. stoljeća.
KATEDRALA SVETOG JAKOVA, Šibenik
crkva šibenik
Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Zbog svojih iznimnih vrijednosti katedrala je 2000. godine uvrštena u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa.
Ideja o gradnji velikog katedralnog hrama datira od 1298. godine. kada je Šibenik dobio vlastitu biskupiju i naslov grada. Odluka o gradnji i početku pripremnih radova donesena je 1402. godine. Gradnja je međutim, započela tek 1431. godine i trajala uz prekide do 1536. godine.
Prilikom osnutka biskupije 1298. g. postojeća crkva sv. Jakova na glavnom gradskom trgu promovirana je u stolnu crkvu, ali kako je bila malena i neprikladana istom je prilikom odlučeno da biskup i grad osiguraju sredstva za gradnju nove katedrale.
Krajem 14. st., nakon što je u invaziji Mlečana stara katedrala sv. Jakova oštećena, odlučeno je da se gradi nova te je 1402. g. zalaganjem biskupa Bogdana Pulšića osnovan je fond za njezinu gradnju. Zbog nepovoljnih političkih prilika a potom i raznih drugih nedaća koje su zadesile Šibenik (kuge i požari), gradnja nove katedrale počela je tek tri desetljeća kasnije postavljanjem kamena temeljca 1431. godine. Katedrala je dovršena 1536. g., a 1555.g. posvetio ju je biskup Ivan Lucije Štafilić. Nakon temeljite obnove u 19. st. katedrala je ponovo posvećena 1860.
 CRKVA SVETOG JERONIMA, Vis
crkva vis
Franjevci konventualci su početkom 16. stoljeća sazidali na po mnogima najljepšem dijelu viške uvale ovu Crkvu i pripadajući samostan, koji je posvećen dalmatinskom zaštitniku svetom Jerolimu.
Na crkvi se očituju renesansni oblici, ali sukladno lokalnoj tradiciji obilno se nastavljaju na prijašnja razdoblja – tako je npr. klesar okruglog prozorskog koluta nad glavnim vratima preuzeo romanički oblik te ga iskitio renesansnim ovulima. Lađa ima stješteni, a apsida bačvasti svod. Kasnobarokni kor je iz 19. stoljeća, Crkva se nalazi uz obalu.
Barokni zvonik koji datira iz 18. stoljeća, građen je dosta suzdržano i ponovlja mnoge srednjovjekovne oblike (ritam otvora, zidni pojasi katova, piramidni krov), tako da na prvi pogled djeluje gotovo romanički. Upravo ta suzdržanost i kontinuitet građevnih oblika daju arhitekturi i urbanizmu ovih krajeva skladnost, mjeru i cjelovitost.
CRKVA SVETOG JURE, Biokovo
crkva svetog jure biokovo
Na 1762 metra, trećem najvećem planinskom vrhu u Hrvatskoj nalazi se Crkva Svetog Jure, koja je podignuta 1968. godine umjesto prethodne istoimene Crkve koja je vjerojatno bila sagrađena odmah po pokrštavanju Hrvata, a sigurno je postojala u 12. stoljeću o čemu svjedoči kamena ploča koja se nalazila iznad oltara stare srušene Crkve.
Prijašnja Crkva se spominje 1640. godine, a bila je obnavljana kroz proslost u više navrata dok nije konačno srušena 1965. godine da bi ustupila mjesto TV tornju i zgradi za telekomunikacijske uređaje, koji narušavaju izgled planine na Biokovu.

CRKVA SVETOG DIMITRIJA, Zadar

crkva zadar

Kapela Svetog Dimitrija izgrađena je s početka 20. stoljeća, 2002. godine potpuno je obnovljena i blagoslovljena, a od 8. 5. 2003. godine služi za potrebe studenata Sveučilišta u Zadru. Troškove obnove snosio je zadarski svećenik mons. Šime Duka iz Rima.
Budući da je grad Zadar sveučilišni grad Biskupija je Crkvu namijenila za studente za koje svake nedjelje održava misa, kao i na Dan Sveučilišta, te povodom početka nove akademske godine.

CRKVA GOSPE OD PRIZIDNICA, Čiovo

crkva čiovo

Na južnoj strani otoka Čiova, u Prizidnicama mjesto Slatine, među strmim stijenama iznad samog mora, prije gotovo pet stoljeća podignuta je crkva Gospe od Prizidnice. Nad vratima crkve uzidane su dvije kamene ploče, a ona starija svjedoci o povijesti svetišta.
“Svećenik Juraj Stoidražić dođe u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na čast Bezgrešnog začeća Djevice Marije, 1546 god.”
Uz Crkvu, u skromnim nastambama “pri zidu”, povučeni od svijeta, smjestili su se svećenici pustinjaci, provodeći život u molitvama i pokori.
U crkvi se nalazi središte pobožnosti – slika Majke Božje s Djetetom (Milosna Gospa). Slika se u sačuvanim dokumentima spominje prvi put 1750., u službenom pohodu splitskog nadbiskupa Pacifika Bizze. U umjetničkom pogledu slika je vrlo vrijedan rad 14. stoljeća iz čuvene slikarske škole na Kreti.
Od godine 1928. Gospinim svetištem u Prizidnicama redovito upravlja slatinski župnik uz pomoć dvaju crkovinara. Posebnu brigu za svetište i svu njegovu imovinu vodi slatinska porodica Nakir.
Gospi od Prizidnice hodočaste posebno Slatinjani kao i vjernici iz bližih i dalekih krajeva, četiri puta godišnje: na Uskrsni ponedjeljak, na Duhovski ponedjeljak, na Ime Marijino (prva nedjelja iza Male Gospe) i na Gospu od Bezgrešnog začeća (8. prosinca).

Što vi mislite o ovoj temi?

Pages: 1 2 3 4

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Sve je spremno za dugoočekivanu premijeru filma ‘General’

Objavljeno

na

Objavio

Sve je spremno za ovogodišnje 66. izdanje Pulskog filmskog festivala i za večerašnje otvaranje kojem će nazočiti hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, pod čijim se pokroviteljstvom festival i održava, potvrdila je ravnateljica Festivala Gordana Restović.

Uz brojne dnevne programe i projekcije, prvi festivalski dan obilježit će dugoočekivana premijera filma “General”, redatelja Antuna Vrdoljaka, o životu i značaju za Hrvatsku i hrvatsku povijest generala Ante Gotovine, s Goranom Višnjićem u naslovnoj ulozi. Za taj film iznimno je velik interes publike još od prvog dana puštanja karata u prodaju, rečeno je na konferenciji za novinare u Puli.

“‘General’ je prvi od osam filmova nacionalne produkcije koji će biti prikazan u Areni, a tim se filmovima u hrvatskom programu i konkurenciji za Zlatne arene pridružuje još šest filmova hrvatske manjinske produkcije u Istarskom narodnom kazalištu. U svakom slučaju, tijekom festivala očekuje nas 110 filmova na sedamnaest lokacija”, istaknula je Gordana Restović.

Svečano otvaranje festivala počinje u 21,30 sati i izravno će se prenositi na Prvom programu Hrvatske radiotelevizije. U sklopu programa otvaranja sestre Marija Husar Rimac i Ivana Husar Mlinac izvest će nacionalnu i istarsku himnu a tijekom ceremonije uručit će se iznimno važna festivalska nagrada, koja nosi ime po svom osnivaču, Marijanu Rotaru koja je ove godine dodijeljena Povijesnom i Pomorskom muzeju Istre. Nakon svečanosti otvorenja slijedi tradicionalni vatromet koji simbolično označava početak novog izdanja Pulskog filmskog festivala.

Ovogodišnja 66. Pula nudi tri premijere, a umjetnički direktor festivala Zlatko Vidačković iz bogatog programa izdvojio je povratak PoPularnog programa i europskih filmova u Arenu tako da će gledatelji moći uživati u šest filmova uglavnom biografskim, posvećeni posvećeni životopisima velikih umjetnika.

“Mislim da je ova kombinacija hrvatskog i europskog filma dobitna kombinacija koja se, kada smo je prije deset godina pokrenuli, pokazala dobrom za publiku, ali ujedno daje i europski kontekst hrvatskoj kinematografiji”, poručio je Vidačković te dodao kako postoji više razloga vraćanja europskog filma u drugi termin u Areni – od povećanja kvalitete i žanrovske raznovrsnosti do atraktivnosti programa za publiku u Areni.

Foto: Hina

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Nikakvo čudo što ‘neki ne mogu razumjeti o čemu govori’ Gradonačelnik…

Objavljeno

na

Objavio

Facebook

OBERSNEL: Ja sam ponosan i zadovoljan intendanturom Marina Blaževića. Jasno mi je da neki ne mogu razumjeti o čemu govorim, ali nemam namjeru nikoga educirati.

JA: Gradonačelnik ne bi educirao educirane ljude! Ima jedna “sitnica”, na mjesto intendanta poželjno je da ima više kandidata sa zacrtanim programima. Zašto nitko, baš nitko više ne želi doći u Rijeku? Nikakvo čudo što “neki ne mogu razumjeti o čemu govori” Gradonačelnik.

OBERSNEL: Smatram puno važnijom činjenicu da se u Zagrebu, Ljubljani, Trstu i drugim gradovima u okruženju s poštovanjem priča o Riječkom kazalištu i da se od tamo organiziraju autobusni prijevozi na programe.

JA: Iruda ti, vidim puno autobusa s talijanskim registracijama koji dovoze ljude na popravak zuba u Rident na Turniću; ne vjerujem da takvi uzgred idu na predstave u HNK Ivana pl. Zajca – po preporuci stomatologa! Sjeća li se Gradonačelnik koliko je HNK Ivana pl. Zajca u posljednje tri (3) godine dobilo godišnjih nagrada hrvatskoga glumišta; trebaju mu prsti samo jedne ruke!

OBERSNEL: Činjenica je da građani Rijeke to Kazalište doživljavaju na drugačiji način i da su oni koji to kazalište vole svojim prilozima praktički obnovili sjedalice u parteru i ložama. To je način na koji rade sve kazališne kuće jer se i time dokazuje odnos prema kazalištu.

JA: A kad je bila radna akcija za gledatelje, kad su se sakupljali dobrovoljni prilozi? Koje to kazališne kuće koje posluju na tržišnim principima prose svoje gledatelje za pomoć u obnovi sjedalica?

OBERSNEL: Za one koje jedino to brine, kazališni zahodi biti će obnovljeni tijekom ljeta iz gradskog proračuna.
JA: Ma svaka čast! Ne će valjda ljudi pišati u Mrtvi kanal ili Kazališni park! Mi smo ipak grad kulturnih ljudi! Hoće li predplatnici dobrovoljno pomoći u obnovi zahoda?

OBERSNEL: Međudržavnim ugovorom Republika Italija obvezala se financirati aktivnosti talijanske manjine, ali se nigdje u tom sporazumu izrijekom ne spominje Talijanska drama.

JA: ??? A kakav se program talijanske manjine treba financirati ako ne u prvome redu kazališni program Talijanske drame, književnost, tiskovine i uobće kulturno stvaralaštvo talijanske manjine? Tu nešto vonja…!

OBERSNEL: U Rijeci postoji jaka svijest o postojanju talijanske manjine jer je prva predstava na talijanskom jeziku izvedena već 1946. godine. Zaposlenici Talijanske drame su redovni zaposlenici Kazališta i primaju plaću iz proračuna Grada Rijeke.

JA: Ne će financirati Talijanska vlada, ali hoće “Riječka vlada”? Jaka “svijest o postojanju talijanske manjine jer je prva predstava, bla, bla, bla”… I jaka savjest! Da se razumijemo, poštujem obstojnost Talijanske drame, jedinstvene u Lijepoj našoj, ali (eto ga na!) koliko je njihov program kvalitetan, gdje su nagrade i priznanja, festivali, gostovanja, itd, etc… Talijanska vlada ne želi financirati njihov program, a mi ćemo im davati plaće!?

OBERSNEL: Stav Talijanske vlade je takav kakav je, a riječ je, kako je vijećnik Skerbec već kazao, o tehničkom problemu i sredstva ipak pristižu s određenim zaostatkom od godinu dana.

JA: A što je sad ovo, ipak plaća “s određenim zaostatkom” (od godinu dana!) Talijanska vlada sa stavom (borilački pojam)? U ovome slučaju, Gradonačelnik je trebao gradskim vijećnicima predočiti konkretno mišljenje (stav!) Talijanske vlade, a ne palamuditi o “tehničkom problemu”!

OBERSNEL: Netočno je da je Rijeka 2020 preuzelo financiranje Talijanske drame, već je točno da će kroz programsku djelatnost EPK 2020 na određeni način biti nadoknađen dio sredstava od ovog dijela financiranja drame, zato što su to programi posebno definirani kao dio programa EPK 2020.

JA: Netočno postaje točno i to “na određeni način”! Dakle, “EPK Rijeka 2020” financira se iz Gradskog proračuna, a to znači da će djelatnici Talijanske drame dobiti novac za izvršenje programa, iz Gradskog proračuna plaće, a to je isto! Talijanska vlada dat će nešto “s određenim zaostatkom” što znači jednog dana, a možda i prije!

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari