Pratite nas

Povijesnice

13. kolovoza 1556. – Turci pred Zagrebom

Objavljeno

na

Nekad su Zagrebom hodali noćobdije kako bi proglasili uzbunu ako plane požar ili ako se neprijatelj približi gradu.

Taj se doista pojavio u krvavom 16. stoljeću, kada su Osmanlije zaprijetili ne samo Zagrebu nego i samom opstanku Hrvatske.

U srpnju 1556. siloviti osvajači zauzeli su Kostajnicu, probivši bojnu granicu na rijeci Uni, i tako postali stalna prijetnja gradu pod Medvednicom.

Zagreb je za ono doba imao snažnu obranu: 100 njemačkih vojnika, 100 banskih haramija i veći broj konjanika. No ni to ne bi bilo dovoljno za snažniji napad Turaka koji su stalno provaljivali preko Kupe, pustošeći čak Turopolje i zagrebačku okolicu.

Povijest pamti da je jedan turski odred 13. kolovoza 1556. prešao Savu i prvi put stigao do zagrebačkih bedema. Na sreću, budući ban Petar Erdödy u žestokom je sukobu odbio osmanske osvajače, izgubivši pritom desetak vojnika.

Sljedećih desetljeća Osmanlije su osvojili mnoge hrvatske utvrde pa se slobodni teritorij Hrvatske, i uz očajnički otpor branitelja, smanjio na njezine ”ostatke ostataka”.

Nova i najveća opasnost Zagrebu zaprijetila je početkom devedesetih godina kada je ratoborni Hasan paša, Sulejmanov namjesnik u Bosni, odlučio zauzeti biskupsku tvrđavu Sisak kako bi nastavio pohod prema sjeverozapadu.

Dva puta mu to nije uspjelo. Zato je u velikom bijesu pustošio po Posavini i Turopolju, spalivši sva sela. Tih dramatičnih dana pljačka, palež i ubijanje unijeli su u žitelje Zagreba i okolice toliki strah da su mnogi izbjegli u Štajersku i Kranjsku.

Okupivši 30 tisuća vojnika Hasan paša je u lipnju 1593. i treći put napao Sisak. Iznemoglim su braniteljima tada u pomoć došli ban Toma Erdödy i austrijski odredi te na bojnom polju teško porazili turske osvajače.

U nabujaloj Kupi život je izgubio i sam Hasan paša, a s njim i mnogi turski velikaši. Ta je znamenita pobjeda nad Turcima navijestila Zagrebu sigurnije dane. Poslije pada turske Petrinje osmanska se sila nikada više nije približila gradu i ozbiljnije ga ugrozila. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Franjo Tuđman: Kažu mi da su iz Gruda, Širokog, Posušja, Duvna… a ja u čudu

Objavljeno

na

Objavio

Tijekom 1990. godine Hrvati porijeklom iz Bosne i Hercegovine značajno doprinose uspostavi demokracije i višestranačja u Hrvatskoj, djelovanjem najčešće u strankama državotvorne političke orijentacije.

Posebno je velik broj Hrvata iz BiH djelovao u okviru Hrvatske demokratske zajednice, stranke koja je dobila prve parlamentarne izbore u Hrvatskoj sredinom 1990. godine te je potom predvodila hrvatski narod na putu u samostalnost.

Popisi polaznika tečaja „Prvi hrvatski redarstvenik“, na kojima je oko 1800 momaka, kazuju da ih je porijeklom iz Bosne i Hercegovine bilo više stotina, odnosno izrazito nerazmjerno postotku bosanskohercegovačkih Hrvata u ukupnom broju hrvatskog naroda. Tako naprimjer u jedinici za posebne namjene MUP-a RH iz Kumrovca, odnosno trećoj generaciji tečaja, od 335 polaznika samo 30-ak nije bilo porijeklom iz Bosne i Hercegovine.

Ja se sjećam kada je Predsjednik išao u Rakitje (…) i kad se vratio u Ured pričao je kako je pitao dečke: Odakle si ti? Iz Posušja, odakle ti? Iz Širokog, odakle si ti? Iz Gruda, odakle si ti? Iz Tomislavgrada. Nakon toga je rekao: „Što je ovo, sami Hercegovci?” 90% ljudi je bilo iz BiH (…) Tako je to tada bilo, ja to ne želim potencirati zato što sam ja iz Hercegovine. Dragovoljci iz Hercegovine vidjeli su da stiže hrvatska država te su govorili idemo ginuti, pa što bude! Ja se sjećam, Predsjednik je bio u čudu, i to najozbiljnije.

On je znao da s Gojkom kao ministrom obrane može kontrolirati te ljude, što je užasno bitno, inače bi se konci pogubili, otišlo bi to Bog zna kud. Nitko nije slušao na ratištu (…) Gojka se slušalo, vojska je Gojka slušala i cijenili su ga, i kad je god trebalo nešto riješiti na ratištu, mislim da nijedan drugi ministar obrane ne bi uspio što je Gojko uspijevao (…) Na ratištu, neki bitni, oni koji su vodili vojsku, odnosno glavne brigade, slušali su Gojka. On je jednostavno bio ta čvrsta sigurna veza između vojske i Predsjednika.

Mislim da ne treba nikome posebno isticati da bez tih 1800 momaka, svojevrsnih „hrvatskih spartanaca“, i njihove spremnosti da se u presudnom povijesnom trenutku suprostave pobunjenim Srbima i Jugoslavenskoj narodnoj armiji, danas ne bi bilo slobodne Hrvatske, a posljedično ni samostalne Bosne i Hercegovine. Presudno je također da su hrvatski policajci u takvim okolnostima vjerovali političarima koji ih predvode.

Prema podacima koji dolaze iz relevantnih krugova, 64% poginulih branitelja iz Oružanih snaga RH porijeklom su iz Bosne i Hercegovine. Važno je napomenuti da bi navedene podatke trebalo svakako i znanstveno verificirati.

Ivana Njavro/Braniteljski.hr

 

Od 1800 prvih dobrovoljaca, 480 ih je došlo iz Širokog Brijega i okolice

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Najkrvavija bitka Domovinskog rata – Bitka za Vukovar (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Tri mjeseca trajala je bitka za Vukovar. Grad je od desetaka tisuća pripadnika srpskih paravojnih postrojbi i tzv. JNA branilo samo 1800 hrvatskih branitelja. Višestruko brojniji agresori – na grad su dnevno bacali i više od 10.000 granata, bombi i raketa.

Tijekom herojskog otpora stradalo je 2717 hrvatskih branitelja i civila, grad je praktički sravnjen sa zemljom. U koncentracijske logore u Srbiji odvedeno je oko 7 tisuća branitelja i civila, iz Vukovara je prognano oko 22.000 tisuće ljudi.

Krajem kolovoza 91. Vukovar dobiva prve udarce. Izložen je teškom bombardiranju sa zemlje i iz zraka.Grad je razoren i pust. Branitelji daju sve za slobodu. Samo na Trpinjskoj cesti uništeno je na desetke neprijateljskih tenkova. A bolnica, utočište ranjenicima i civilima – glavni je cilj napada i ubrzo ruševina.

Glas koji probija opsadu, glas hrabrosti i nade onaj je Siniše Glavaševića s Hrvatskog radija Vukovar. Među 2000 branitelja je i Jean Michel Nicolier – dao je život za obranu dotad mu nepoznate Hrvatske.

Agresor nije imao milosti. Stanovnici u koloni napuštaju rođeni grad, u nadi da će se jednoga dana vratiti. Drugi pak završavaju u masovnim grobnicama i logorima smrti. Vukovar je razrušen, ali nikada neće biti zaboravljen.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari