Pratite nas

Povijesnice

13. Svibnja 1990. – Neodigrana utakmica Dinama i Crvene zvezde na Maksimiru

Objavljeno

na

13. Svibnja 1990. Bad Blue Boysi žestoko su se sukobili s tadašnjom milicijom na maksimirskom stadionu. Prisjetite se što se dogodilo u Zagrebu prije 25 godina.

Izgredi na utakmici Dinamo-Crvena zvezda zbog kojih utakmica nije odigrana između zagrebačkog Dinama i Crvene zvezde 13. svibnja 1990. ostala je čuvena u novijoj hrvatskoj povijesti.

Na Stadionu Maksimir su izbili neredi između navijačke skupine Bad Blue Boys te Delija (navijača Crvene zvezde) predvođenih Arkanom. Navijači Crvene Zvezde krenuli su u rušilački pohod na južnoj tribini Maksimira, a BBB su srušili ogradu na sjeveru i upali u teren kako bi im se suprotstavili.

Taj je događaj američka televizijska kuća CNN uvrstila među pet nogometnih utakmica koje su promijenile svijet, a zauzeo je četvrto mjesto.

Taj datum bio je samo par tjedana nakon održavanja prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj na kojima su premoćno pobijedile stranke koje su se zalagale za neovisnost Hrvatske. Izgredi na stadionu rezultirali su činjenicom da je u sukobima ozlijeđeno 79 “milicionera” i 59 gledatelja. Oko 3000 “Delija” došlo je na utakmicu u Zagreb.

Nekoliko sati prije utakmice po Zagrebu su se događale tučnjave između Bad Blue Boysa i Delija na ulicama. No, prave nevolje su počele dolaskom navijača na stadion. Delije, u svom ograđenom prostoru, počeli su razbijati po stadionu nastojeći se probiti do mjesta gdje su bili Bad Blue Boysi. Pri tom su uzvikivali “Zagreb je Srbija!” i “Ubit ćemo Tuđmana!” Probivši zaštitnu ogradu počeli su napadati Dinamove navijače stolicama i noževima.

BBB – razljućeni potezima svojih suparnika – pokušali su se probiti na teren pola sata kasnije, ali su bili brzo napadnuti od postrojbe specijalne policije koju su većinom činili Srbi koji su bili blagi prema ponašanju gostujućih navijača.

Policajci su se pritom koristili palicama i suzavcem. Za par minuta, situacija se otela nadzoru, budući da BBB više nisu mogli biti zadržani od strane policije. BBB su izašli na teren kako bi se dočepali Delija. Sat vremena kasnije, s desetcima ozlijeđenih, bitka je završila.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

22. rujna 1991. – Oslobođen Varaždin

Objavljeno

na

Objavio

Nova hrvatska vlast od samoga je početka Domovinskoga rata bila svjesna strateškog značenja Varaždina u kojem je bio smješten cijeli korpus Jugoslavenske narodne armije. Ondje su se nalazile goleme količine ratne tehnike, streljiva i goriva, kao i oteto oružje hrvatske Teritorijalne obrane.

Stoga je zauzimanje varaždinskog garnizona 22. rujna 1991. značilo stratešku prekretnicu jer je Hrvatska nakon toga dobila 7 puta više oružja nego što ga je imala.

Pripadnici varaždinskoga garnizona slomljeni su u devet dana, upornim pregovorima i vještim psihološkim potezima hrvatske strane. Putem razglasa vojnici su cijelo vrijeme pozivani na predaju. Taj pritisak trajao je neprekidno i stalno se povećavao. Ipak najtvrđi među jugooficirima nasumce su pucali po gradu, ali zbog malobrojnosti nisu mogli upotrijebiti sav arsenal kojim su raspolagali. Važnu su ulogu odigrali varaždinski radio-amateri navodeći ih da gađaju vlastite položaje u vojarni „Jalkovečke žrve“ koja se uskoro predala. Iz ostalih vojarni i karaula u kojima su počeli i međusobni sukobi počeli su bježati vojnici.

U bezizlaznoj situaciji i bez pomoći izvana objekti JNA su se počeli predavati jedan za drugim. Naposljetku je glavni dio garnizona smješten u Komandi korpusa i vojarni „Kalnički partizani“ autobusima napustio Varaždin pod nadzorom Hrvatske vojske. Predalo se više od tisuću oficira i vojnika JNA, a u borbama za Varaždin bilo je šest mrtvih i 37 ranjenih.

Koliku je važnost Varaždin imao za vojni vrh pokazuje proces protiv zapovjednika Vladimira Trifunovića, koji je zajedno s još četvoricom oficira u Beogradu osuđen zbog podrivanja vojne i obrambene moći Jugoslavije. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1991. godine pala je Petrinja

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine pala je Petrinja. Najveći grad koji je u ratu bio okupiran od strane agresora nakon Vukovara.

U okupiranoj Petrinji i okolnim selima pobunjeni Srbi, pripadnici srpskih paravojnih formacija i milicije, činili su brojne zločine nad hrvatskim civilima koji nisu željeli napustiti svoje domove, ali i dijelom srpskih civila, koji se nisu slagali s takvom politikom.

Najveći broj počinjenih ubojstava nad preostalim hrvatskim civilima na ovome području zabilježen je u periodu od rujna do prosinca 1991., pa čak sve do lipnja 1992. godine.

Najžešći napad odvio se 21. rujna koji je izvela JNA s teritorijalnom obranom i drugim paravojnim formacijama te s potporom zračnih snaga.

Tenkovi JNA s položaja iznad Češkog sela otvorili su vatru na braniteljske položaje u Mošćenici i Petrinji kada su poginuli pripadnici ZNG-a Ivica Kunert, Đuro Marković i Milan Klarić.

U predvečernjim satima vođene su žestoke borbe oko Kupskog mosta prema Brestu, a branitelji su bili prisiljeni prijeći most i organizirati obranu na lijevoj strani Kupe, čime je Petrinja okupirana.

Dana 26. rujna otvorena je topnička vatra na mjesto Grabovac, pri čemu su smrtno stradali Dubravka Špoljarić (18), Josip Špoljarić (17) i Ivana Špoljarić (dvomjesečna beba), a ranjeno je pet civila.

Na suđenju u odsustvu, zapovjedniku Petrinjskih združenih snaga JNA i teritorijalne obrane Slobodanu Tarbuku, 1992. okružni sud u Sisku osudio ga je na kaznu zatvora od 20 godina. Jedan od svjedoka na suđenju bio je i novinar HRT-a (tada HTV-a) Denis Latin, koji je svjedočio zlokobnoj najavi Tarabuka u radio razgovoru s general-pukovnikom Andrijom Rašetom iz pete vojne oblasti JNA kada je kazao: “Sravnit ću Petrinju sa zemljom, majku im ustašku”.

Prema podacima iznesenim u osuđujućoj presudi Tarbuku, mrtve je JNA skupljala 5 – 6 dana nakon pada Petrinje. Većina ubijenih bili su civili srednje dobi koji su ubijeni iz vatrenog oružja, no neki su ubijeni sjekirama ili nakon toga iznakaženi. Na sudu je utvrđeno kako je ubijeno preko stotinu građana Petrinje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari